REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3214/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik David Turkalj, odvjetnik u Zagrebu, Trg Drage Iblera 9, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 20. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/199, URBROJ: 512-25-24-2 od 5. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/199, URBROJ: 512-25-24-2 od 5. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/24-01/197, URBROJ: 512M2-50-24-3 od 12. travnja 2024.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite.
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja iz svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da je podnio zahtjev za utvrđivanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata, pa je pogrešno odlučilo upravno tijelo o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a pogrešno je i u uvodu rješenja naznačen predmet postupka. Smatra pogrešno i nepravilno primijenjen članak 47. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Ističe da je njegov status branitelja iz Domovinskog rata nesporan, te isto dokazuje potvrdom koju prilaže uz tužbu, Uprave za ljudske resurse, Sektora za upravljanje ljudskim resursima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Područnog odsjeka za poslove obrane Zagreb-Istok, KLASA: 034-04/15-01/1, URBROJ: 512M2-59-15-191, od 30. siječnja 2015. godine, i to kao pripadnik pričuvnog sastava 40. pukovnije veze Samobor u razdoblju od 12. listopada 1991. do 23. svibnja 1992. godine, što je ukupno sedam mjeseci i dvanaest dana.
3.1. Ističe da se u vrijeme njegova uključenja u članstvo Narodne zaštite vodila pogrešna evidencija Popisa pripadnika Narodne zaštite, a što pokazuje više istovrsnih slučajeva, te kako je ostvario pravo na stjecanje statusa hrvatskog branitelja i prije 12. listopada 1991. godine kao pripadnik Narodne zaštite. Navodi da je obavljao dužnosti koje su mu bile dodijeljene, poput čuvanja skladišta oružja i municije koje je bilo smješteno u prostorijama Jadran filma i dr., smatra ispunjenim uvjete za priznavanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata, sukladno odredbama mjerodavnog zakona s tim da u traženom razdoblju ostvaruje 95 dana, a preostalih pet dana dokazuje vlastitim iskazom u kojem jasno iznosi detalje o načinu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, kao i iskazima već ispitanih svjedoka GŽ i DŽ.
3.2. Predlaže da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je postupak koji je prethodno pobijanom rješenju proveden sukladno pravilima ZUP-a, utvrđene su sve činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje konkretne upravne stvari te je pravilno primijenjeno materijalno pravo, pri tom se poziva se na odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23 – dalje ZHBDR).
4.1. Ističe da je tužitelj tražio utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti MZ "Kla la", općina Dubrava u razdoblju od 15.07.1991. – 12.10.1991. godine, što je razvidno i iz izjave koju je isti dao dana 08.03.2024. godine. Navodi da je tužitelj iskazao da su mu zadaće bile čuvanje skladišta naoružanja, dežurstva te vršenje noćne ophodne na području mjesne zajednice te postavljanje protutenkovskih prepreka, a njegove navode potvrdili su u svojim izjavama svjedoci GŽ i DŽ. Tuženik smatra kako je pravilno utvrdio da tužitelj ne ispunjava postavljene zakonske uvjete za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, budući da je iz izjave samog tužitelja, kao i iz izjava predloženih svjedoka, nedvojbeno utvrđeno kako imenovani nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno članku 3. ZHBDR.
4.2. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, pa je tako sud održao usmenu i javnu raspravu na ročištu 13. veljače 2026.
6. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.
7. Tužitelj na navedenoj raspravi u bitnome navodi kao u tužbi. Predlaže izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem predloženih svjedoka GŽ, ČŽ i ZŽ.
8. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis, te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.
8.1. Raspravni rješenjem suda odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za izvođenjem daljnjeg dokaznog postupka, saslušanjem predložen ih svjedoka.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.
10. U postupku koji je prethodio ovom sporu upravna tijela suglasno zaključuju da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti, pozivom na dokumentaciju spisa (zahtjev tužitelja, preslika iskaznice Narodne zaštite Klaka, podaci zaprimljeni od strane POzPO Zagreb-Centar-Istok, iskaz tužitelja i svjedoka GŽ i DŽ, sa izjavama evidentiranima u zapisnicima o saslušanju) te odredbe članka 3. stavka 1. ZHBDR-a uz obrazloženje da tužitelj u službenim evidencijama nije na popisu pripadnika Narodne zaštite, a da se aktivnosti koje je obavljao ne mogu se podvesti pod odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a 10.1. Razlozi kojima je tužitelj osporavao prvostupanjsko rješenje odbijeni su odlukom tuženika, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.
11. Člankom 3. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)
b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i
f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
12. Prema stavku 2. članka 3. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
13. Imajući u vidu citirane odredbe u postupku koji je prethodio ovom sporu trebalo je utvrditi da li je tužitelj osoba iz stavka 1. članka 3. ZHBDR-a te da li se aktivnosti koje je obnašao mogu podvesti pod pružanje oružanog otpora, na način kako je to definirano stavkom 2. članka 3. ZHBDR-a.
14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, utvrđeno je da je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.
15. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.
15.1. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za izneseno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i priležećim ispravama.
15.2. U postupku koji je prethodio ovom sporu analizirana je spisu priležeća dokumentacija iz koje proizlazi da tužitelj nije na popisu pripadnika Narodne zaštite Klaka, sadržaj podnesenog zahtjeva i izjava tužitelja u zapisniku o saslušanju (KLASA: 560-01/24-01/47, URBROJ:512M2-58-24-2 od 8. ožujka 2024.), te sadržaj izjava svjedoka GŽ (zapisnik KLASA: 560-01/24-01/47, URBROJ: 512M2- 58-24-3 od **.**.2024.) i DŽ (zapisnik KLASA: 560 -01/24-01/47, URBROJ: 512M2-58-24-4 od 8. ožujka 2024.). Iznesen je zaključak da je vidljivo iz priložene iskaznice Narodne zaštite da je tužitelj bio pripadnik odreda Narodne zaštite Klaka-Dubrava, no ne na način da je isti sudjelovao u pružanju oružanog otpo ra neprijatelju, kako je propisano ZHBDR-om, pa u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za naznačeno razdoblje, temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti.
16. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno je kumulativno ispunjenje uvjeta iz citiranih odredaba članka 3. ZHBDR-a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora (st. 1. točke a) do f) i sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske, a što podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
17. Ovaj sud prihvaća obrazloženje tuženika da u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve provedene dokaze i ocjenjujući iste pojedinačno i u njihovoj ukupnosti ne proizlazi da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način kako je odredbom članka 3. stavka 2. ZHBDR-a propisano. Pri tom se napominje da kod kumulativnih uvjeta oba moraju biti ispunjena da bi se zahtjevu moglo udovoljiti.
18. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tužbenim navodima nije dovedena u pitanje.
18.1. Okolnosti koje navodi tužitelj kada ističe da je zahtjevom tražio priznavanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata, nisu osnovane. Naime, uvidom u zahtjev od 8. kolovoza 2024. koji prileži spisu, a za koji je tužitelj na raspravi neposredno pred sudom potvrdio da je to njegov zahtjev, navedeno jest da je predmet – zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
18.2. Niti iskaznica Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata – Grad Zagreb, na kojoj je naznačeno da je tužitelj dragovoljac - 90-91. godina, ne dokazuje da je tužitelj obnašao aktivnosti koje se u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a mogu smatrati izravnom angažiranošću i pružanjem oružanog otpora u skladu s navedenom odredbom. Pored navedenog, ističe se da je status dragovoljca Domovinskog rata propisan člankom 5. ZHBDR-a prema kojemu je dragovoljac iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. kao i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora: a) najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. ili b) najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1995. (stavak 1. i 2.), pri čemu se ističe da se status dragovoljca u smislu stavka 5. istog članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje Ministarstvo, koju potvrdu tužitelj ne prilaže.
18.3. Činjenica da tužitelj ima status branitelja iz Domovinskog rata za drugo razdoblje (od 12. listopada 1991. do 23. svibnja 1992.) i temeljem druge pripadnosti (40-a pukovnika veze Samobor) što dokazuje potvrdom od 30. siječnja 2015., nije od utjecaja na odluku o statusu tužitelja za traženo razdoblje. Ta činjenica nije sporna, isto je vidljivo i iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Zagreb -Centar- Istok od 26. ožujka 2024.
19. Imajući u vidu podatke spisa predmeta, iskaz tužitelja te ispitanih svjedoka u postupku koji je prethodio ovom sporu s tim da su dva od tri predložena svjedoka ispitana u upravnom postupku (GŽ i DŽ), činjenicu da tužitelj nije na popisu pripadnika Narodne zaštite Klaka, a s obzirom na opisane okolnosti i aktivnosti koje je tužitelj u spornom razdoblju obavljao, s tim da se napominje da niti na podnesenom zahtjevu tužitelj nije naznačio da bi obavljao aktivnosti koje se odnose na „osobno sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom/navesti borbeni položaj, vremensko razdoblje i naziv borbene akcije/), sud nije cijenio opravdanim provoditi daljnji dokazni postupak saslušanjem trećeg svjedoka ZŽ iz [adresa], stoga je raspravnim rješenjem suda izvođenje ovog dokaza sud odbio, kao nepotrebno.
20. U skladu s člankom 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.
21. U ocjeni izvedenih dokaza u kojima s jedne strane ne postoji službena evidencija o pristupu i sudjelovanju tužitelja u spornom razdoblju naoružanim odredima Narodne zaštite, a s druge strane iskazi ispitanih svjedoka kao i iskaz tužitelja, sud smatra da je pravilan zaključak upravnih tijela iznesen u osporenom i prvostupanjskom rješenju, imajući u vidu odredbe članka 9. ZUP-a kojima je propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza i prema kojima službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pri tom se upućuje i na odredbe članka 8. ZUP-a prema kojemu u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a isto se utvrđuje svim prikladnim sredstvima za dokazivanje (čl. 58. ZUP-a), na način kako je propisano čankom 9. ZUP-a.
21.1. Materijalna dokumentacija priložena u postupku u vidu iskaznice Narodne zaštite nije dokaz o aktivnostima tužitelja u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.
22. Slijedom navedenog, navodi tužbe nisu osnovani i ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. U postupku je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Povrede odredaba postupka sud nije našao.
22.1. Nije osnovan navod tužitelja da je pogrešno primijenjen članak 47. ZUP-a. Tim je člankom u okviru postupka rješavanja upravne stvari propisano utvrđivanje činjeničnog stanja. U konkretnom predmetu, u postupku koji je prethodio ovom sporu činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno svim izvedenim dokazima, te navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje.
23. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.
24. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.
25. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
26. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
26.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova spora valjano odbiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom II.
U Zagrebu 20. veljače 2026.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik David Turkalj, [adresa] Zagreb, Trg Drage Iblera 9
2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV.1
3. U spis
