Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-662/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari tužiteljice KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-33/2021-20 od 7. ožujka 2022., 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-33/2021-20 od 7. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tužena Republika Hrvatska, OIB 52634238587, dužna je platiti tužiteljici KI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.008,82 kn (slovima: sedamtisućaosamkunaiosamdesetdvijelipe) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počev od podnošenja tužbe 25. veljače 2021. do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.187,50 kn u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava stav prvostupanjskog suda da u ovom postupku želi preispitati zakonitost ranije donesene odluke (presude P-1089/2007) već ističe da želi ukazati na nezakonit rad suda i postojanje štete kao posljedice tog nezakonitog rada. Smatra da je tuženik dužan naknaditi joj štetu zbog donesene pogrešne odluke. Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 6., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Kako je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP), žalba se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 2. ZPP), pa žalbeni navodi usmjereni na u prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje nisu razmatrani.

7. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada suda.

8. Prvostupanjski je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da se u ovom postupku ne mogu preispitivati ranije donesene pravomoćne odluke, da tužiteljica niti u tužbi, niti tijekom prvostupanjskog postupka ne ukazuje na konkretne radnje koje bi predstavljale nezakonit ili nepravilan rad suda, koji bi joj uzrokovao štetu, pa kako nisu ostvarene pretpostavke za odgovornost tuženika na temelju čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24 i 136/25; dalje: ZS) odbija tužbeni zahtjev i nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka.

9. Odredbom čl. 105. st. 1. ZS propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

10. U konkretnom slučaju, obzirom na činjenice iznesene tijekom postupka, prvostupanjski je sud utvrdio da nije došlo do nepravilnog, niti nezakonitog rada suca i pravilno na temelju čl. 105. st. 1. ZS odbio tužbeni zahtjev.

11. Osnovna tvrdnja o nezakonitom radu suca svodi se na navod da je rješenjem P- 1089/07-92 od 20. ožujka 2009. utvrđeno da je tužiteljica (u tom postupku jedna od tuženika) smetala MI u posjedu između ostalog i na nekretnini kč. br. [katastarska čestica]/1A k. o. [katastarska općina] koja ne postoji, pa kako je na temelju tog rješenja (koje je pravomoćno i ovršno) a radi namirenja troškova postupka provedena ovrha na mirovini tužiteljice (pod brojem Ovr.2005/17), tužiteljica smatra da joj je nastala šteta u iznosu ustegnutog iznosa s mirovine, odnosno 7.008,82 kn.

12. Ponavljanjem u žalbi da postoji nezakonit rad jer joj je naloženo naknaditi trošak (koji je ustegnut s mirovine) na temelju "nečeg nepostojećeg" tužiteljica uistinu osporava zaključke ranije donesene i pravomoćne sudske odluke, rješenja P-1089/07- 92 od 20. ožujka 2009., na temelju kojeg je provedena ovrha na njezinoj mirovini. Pri tome tužiteljica smatra da je tuženik odgovoran naknaditi joj štetu jer je sud donio "pogrešnu odluku". Stoga, pravilno prvostupanjski sud iznosi zaključak da tužiteljica ne ukazuje na konkretne radnje suda koje bi imale karakter nezakonitosti ili nepravilnosti, već zapravo propituje zakonitost pravomoćnog rješenja donesenog u prethodno vođenom postupku, koje se moglo preispitivati (i jest preispitivano) samo u tom postupku, povodom pravnih lijekova protiv te odluke.

13. I postupanja u ovršnim predmetima vođenim pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Ovr-4238/15 i Ovr-2005/17 su pravilna i zakonita, neovisno o tome što je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1635/2018-2 od 26. ožujka 2019. revizija tužiteljice uvažena i ovrha za zatezne kamate proglašena nedopuštenom. Svoje pravo na ustegnute iznose na ime zateznih kamata tužiteljica je eventualno mogla ostvariti na temelju čl. 62. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), no ne i tužbom za naknadu štete.

14. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji isključivo na nezadovoljstvu pravomoćnom sudskom odlukom. Tužba za naknadu štete ne može predstavljati sredstvo za preispitivanje pravilnosti i zakonitosti pravomoćne presude, niti se kroz ovu parnicu može ponovno raspravljati o već pravomoćno presuđenoj stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-652/13).

15. Ostali žalbeni navodi tužiteljice usmjereni su na u postupku utvrđene činjenice, i nisu ispitivani.

16. Slijedom navedenog, žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke.

17. I odluka o troškovima postupka pod toč. II. je pravila i zakonita i valjano utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 163. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, radi čega je potvrđena prvostupanjska presuda i u odluci o trošku.

18. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 20. veljače 2026.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković