REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4393/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/23- 01/146, URBROJ: 513-04-24-3 od 13. rujna 2024.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Varaždin KLASA: UP/I-410- 23/2022-02/2101, URBROJ: 513-07-05-01/22-04 od 6. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/23- 01/146, URBROJ: 513-04-24-3 od 13. rujna 2024. uvažava se žalba tužitelja te se poništava rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin KLASA: UP/I-410-23/2022-02/2101, URBROJ: 513-07-05- 01/22-04 od 6. prosinca 2022. i predmet se vraća na ponovno rješavanje.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 6. prosinca 2022. tužitelju se kao poreznom obvezniku utvrđuje za 2016. godinu razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 90.787,80 kn/12.049,61 eura koju razliku je dužan uplatiti na naznačeni broj računa u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza obračunava se i plaća zatezna kamata. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe prigovor zastare. Ističe kako je tuženik rješavajući u drugom postupku koji se vodio povodom utvrđivanja obveze poreza na dohodak za 2015. godinu, rješavajući o njegovoj žalbi donio rješenje KLASA: UP/II 410-18/23-01/127, URBROJ: 513-04-23-3 od 1. prosinca 2023., kojim se utvrđuje da je nastupila zastara za 2015. godinu, a radi se o istom činjeničnom stanju i istom poreznom obvezniku kao i u ovom predmetu.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražio održavanje rasprave.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je u odnosu na tužitelja doneseno prvostupanjsko rješenje od 6. prosinca 2022. kojim se tužitelju kao poreznom obvezniku utvrđuje za 2016. godinu razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 90.787,80 kn/12.049,61 eura. U obrazloženju navedenog rješenja navodi se da je porezno tijelo na temelju saznanja da je tužitelj u 2016. ostvario inozemni dohodak u Islamskoj Republici Iran, a za koji je temeljem uvida u službene evidencije Porezne uprave utvrđeno da isti nije prijavio u propisanom roku, uputilo poziv KLASA: 410- 02/21-15/3 URBROJ: 513-07-05-01-21-1 da prijavi inozemni dohodak i dostavi dokumentaciju radi utvrđivanja godišnjeg dohotka za 2016. godinu. Tužitelj je poziv zaprimio 11. studenog 2021.

9. Nadalje, navodi se da u Republici Hrvatskoj porezna godina traje od 1.1. do 31. 12., a porezna godina u Islamskoj Republici Iran traje od 21.3.-20.3. Nastavno, da iz konačno podnesenog poreznog rješenja zaposlenika, operativna godina 2016. - 2017. reg broj: 9018, datum prijave: 14. prosinca 2020. izdanog od Islamske Republike Iran, Ministarstva gospodarstva i financija, Državne porezne organizacije, prevedenog od ovlaštenog prevoditelja, vidljivo je da je u Islamskoj Republici Iran obračunati porez na dohodak 543.980.400 IRR, odbijeni pretporez 543.980.400 IRR, predmet bilješke 2., čl.186 2.478.400 IRR, ukupno uplaćeni porez 546.458.800 IRR.

10. Tuženik je usvojio žalbu tužitelja, poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovno rješavanje navodeći kako smatra da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze tužitelju uz obrazloženje da je za utvrđivanje zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje obveze poreza na dohodak mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu, a što u konkretnom slučaju znači da je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze tužitelju za 2016. godinu počela teći istekom 2021. godine kada je porezno tijelo saznalo za ostvareni inozemni dohodak putem međunarodne razmjene, odnosno 1. siječnja 2022. Također, smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 186. stavka 2. OPZ-a budući je prvostupanjsko tijelo provodilo ispitni postupak.

11. Tužitelj je uz tužbu priložio rješenje tuženika doneseno u drugom postupku koji se vodio u predmetu utvrđivanja poreza na dohodak u odnosu na tužitelja za 2015., KLASA: UP/II 410-18/23-01/127, URBROJ: 513-04-23-3 od 1. prosinca 2023. Navedenim rješenjem se utvrđuje da je nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze poreza na dohodak po dopunskom rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Varaždin, KLASA: UP/I-410-23/22- 02/2100, URBROJ: 513-07-05-01-2022-04 od 22. studenoga 2022. te se postupak obustavlja. Uvidom u priloženo rješenje Sud nalazi da je u tom postupku tužitelju za 2015. godinu utvrđen inozemni dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 213.571,44, odnosno utvrđena je ukupna porezna obveza i kamata u iznosu od 62.908,52 kn/8.349,40 eura. U obrazloženju tuženik navodi kako je predmetni postupak pokrenut dana 11. studenoga 2021. kada je tužitelj primio poziv prvostupanjskog tijela vezan za ostvarivanje inozemnog dohotka te da se u konkretnom slučaju pitanje zastare rješava prema odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022, dalje: OPZ). Istaknuo je da je u ovom slučaju poseban porezni zakon Zakon o porezu na dohodak koji je bio na snazi u 2015. godini kada je predmetni dohodak ostvaren, odnosno u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje. Kako je rezident obvezan podnijeti godišnju prijavu do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu, ako je dohodak ostvario iz inozemstva, slijedi da je porezna obveza za 2015. godinu nastala u 2016. godini. Slijedom navedenog, zaključuje da je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za 2015. godinu počela teći istekom 2016. godine u kojoj je nastala porezna obveza, tj. počela je teći dana 1. siječnja 2017. godine, a zastara je nastupila za šest godina, tj. dana 1. siječnja 2023.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelju utvrđena za 2016. godinu razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 90.787,80 kn/12.049,61 eura.

13. Međutim, sporno je da li je u konkretnom slučaju navedena obveza pravilno utvrđena.

14. U ovom predmetu, postupak utvrđivanja porezne obveze započeo je 11. studenog 2021., kada je tužitelj zaprimio poziv prvostupanjskog tijela vezan za dostavu dokumentacije radi utvrđivanja godišnjeg dohotka za 2016. godinu, a kada je bio na snazi OPZ.

15. Sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka određeno je da zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s tim da je nastanak porezne obveze propisan posebnim zakonima.

16. Slijedom navedenog, za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze u konkretnom slučaju mjerodavna je odredba članka 108. stavka 1. OPZ-a.

17. Poseban zakon u ovom konkretnom slučaju je Zakon o porezu na dohodak (Narodne novine 177/2004, 73/2008, 80/2010, 114/2011, 22/2012, 144/2012, 43/2013, 120/2013, 125/2013, 148/2013, 83/2014, 143/2014, 136/2015, dalje: ZPD), koji je bio na snazi u 2016. godini kada je predmetni dohodak ostvaren, odnosno u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje.

18. Sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZPD-a rezident je obvezan podnijeti godišnju poreznu prijavu ako je dohodak iz stavka 1. tog članka i/ili iz članka 5. tog Zakona ostvario izravno iz inozemstva pri čemu predujmovi poreza na dohodak od tog dohotka nisu u tuzemstvu plaćeni te odredbe članka 42. stavka 2. ZPD-a, prema kojoj se godišnja porezna prijava podnosi do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.

19. Sukladno članku 109. stavku 2. OPZ-a, na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja.

20. Sukladno članku 109. stavku 3. OPZ-a na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.

21. Sukladno članku 109. stavku 4. OPZ-a ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak.

22. Sukladno članku 109. stavku 8. OPZ-a rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare je nezakonito.

23. OPZ početak tijeka zastare utvrđivanja porezne obveze veže uz objektivnu okolnost nastanka porezne obveze koja je propisana posebnim zakonima. Imajući u vidu da se godišnja porezna prijava podnosi do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu, porezna obveza za 2016. nastala je u 2017. godini, a zastarni rok prava na utvrđivanje porezne obveze počeo je teći 1. siječnja 2018. te je zastara nastupila 1. siječnja 2024., protekom roka od 6 (šest) godina sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a.

24. Sukladno odredbi članka 109. stavku 3. OPZ-a tuženik je morao paziti na nastup zastare do donošenja rješenja o žalbi. Kako je tuženik osporeno rješenje donio 13. rujna 2024., odnosno nakon nastupa zastare, osporeno rješenje je prema ocjeni ovog Suda nezakonito.

25. Sukladno tome, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. veljače 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. ŠM, [adresa]

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak