Pr-596/2025-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Đapiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Adriakamen d.o.o. , OIB: 00028013527, iz Planog, Put Karanušića, zastupan po punomoćniku Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika i zamjenika punomoćnika tuženika, a po objavi presude dana 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 04.04.2025. u cijelosti nedopuštena i nezakonita te da tužitelju nije prestao radni odnos temeljem te odluke.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na način da mu povjeri obavljanje odgovarajućih poslova u skladu s njegovom stručnom spremom, koje poslove je isti obavljao do dana donošenja nedopuštene i nezakonite Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 04.04.2025.

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 625,00 eura., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od dana 16. svibnja 2025. navodi da je kod tuženika imao zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 05.01.2010., za radno mjesto „direktor poduzeća“. Citirana Odluka tužitelju da je uručena dana 04.04.2025., a tužitelj da je protiv iste na osnovu odredbe čl. 133. ZR-a, u otvorenom zakonskom roku 18.04.2025. podnio Zahtjev za zaštitu prava, pobijajući navedenu Odluku u cijelosti kao pravno neosnovanu i nezakonitu, a na koji Zahtjev tuženik da nije odgovorio, tako da ovom tužbom ustaje u propisanom daljnjem zakonskom roku od 15 dana. U Odluci o otkazu da se navodi kako se tužitelju ugovor o radu izvanredno otkazuje zbog osobito važne činjenice, zbog koje nastavak radnog odnosa da nije moguć, navodeći da je ta činjenica Odluka Skuštine društva o opozivu člana uprave JŠ i imenovanju novog člana uprave VŠ s ovlaštenjem da poslodavca zastupa samostalno i pojedinačno. Opoziv tužitelja s mjesta člana uprave tuženika da ne predstavlja razlog za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, posebno stoga što da isti nije obavljao samo posao zastupanja trgovačkog društva, već da je obavljao i mnoge druge poslove, a što da je razvidno i iz priložene Potvrde o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa i iz ostalih dolje pobrojanih dokaza. Tužitelj da je po zanimanju diplomirani pravnik te da je radio i sve pravne poslove, a naknadno da je za potrebe tuženika završio i srednju školu i stekao zanimanje rudarski tehničar, položio je i stručni ispit za obavljanje određenih poslova u rudarstvu – površinska eksploatacija. Temeljem stečene izobrazbe i odrađene prakse u kamenolomu tužitelj da je radio na poslovima vođenja proizvodnje na eksploataciji arhitektonsko-građevnog kamena, izradi planova proizvodnje, praćenju izvršavanja donesenih planova. Navodi da je nadzirao je provođenje mjera zaštite na radu, izrađivao upite i naručivao sredstva zaštite na radu, servisirao i popravljao strojeve za eksploataciju kamena, radio defektažu kvarova strojeva i opreme, dogovarao i pratio izvođenje radova na servisiranju strojeva s vanjskim suradnicima, koordinirao vlastite uposlene na poslovima održavanja opreme, temeljem uvida u kataloge rezervnih dijelova izrađivao upite za iste i iste naručivao, naručivao i kupovao nove i polovne strojeve za tvrtku za rad na eksploataciji kamena u zemlji i inozemstvu. Nadalje da je sa ovlaštenim geodetima surađivao na izradi geodetskih podloga eksploatacijskih polja, radio na izobrazbi i usavršavanju djelatnika tvrtke, prodavao robu na domaćem tržištu i radio na prodaji robe na stranom tržištu.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 12. lipnja 2025. tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu koji da su u cijelosti neosnovani. Tužbenim zahtjevom tužitelj da traži da se tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. travnja 2025. utvrdi nezakonitom i nedopuštenom te da tužitelju radni odnos nije prestao temeljem te odluke. Također tužitelj da traži da ga tuženik vrati na rad na način da mu povjeri obavljanje poslova u skladu sa njegovom stručnom spremom koje poslove da je obavljao do dana donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu. Tužitelj da je dana 5. siječnja 2010. godine sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa poslodavcem za obavljanje poslova direktora poduzeća. Dana 4. travnja 2025. Skupština društva poslodavca da je donijela Odluku o opozivu člana uprave- direktora JŠ. Istog dana 4. travnja 2025. Skupština društva poslodavca da je donijela odluku kojom se na mjesto člana uprave direktora imenuje VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] sa ovlaštenjem da zastupa poslodavca samostalno i pojedinačno. Članak 116. Zakona o radu da propisuje da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, neka druga osobito važna činjenica, koja predstavlja opravdan razloga za izjavljivanje izvanrednog otkaza, da ne mora predstavljati propust ili radnju radnika iz njegovog djelokruga rada, već da je vezana za djelatnost poslodavca ili radni proces kod poslodavca. Opoziv tužitelja JŠ sa mjesta jedinog člana uprave i imenovanje VŠ na mjesto člana uprave koji zastupa društvo poslodavca samostalno i pojedinačno da predstavlja osobitu važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa da nije moguć obzirom da je tužitelj EŠ sa poslodavcem imao sklopljen ugovor o radu isključivo za obavljanje poslova direktora društva, a novo imenovani direktor zastupa društvo pojedinačno i samostalno. U smislu odredbe članka 424. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima, članovi društva da mogu svojom odlukom u svako doba opozovati člana uprave, a društvo i član uprave slobodno ugovorom uređuju svoje međusobne odnose, a u konkretnom slučaju ugovor o radu između JŠ i tuženika da je bio sklopljen isključivo za obavljanje poslova direktora društva. Zbog toga, u okolnostima ovog slučaja kada je tužitelj EŠ bio jedini član uprave društva i više da ne može obavljati posao direktora predviđen ugovorom o radu zbog imenovanja druge osobe na mjesto člana uprave koji da je ovlašten zastupati poslodavca pojedinačno i samostalno, a samim ugovorom o radu od 5. siječnja 2010. da nije preuzeta obaveza poslodavca da EŠ nakon opoziva sa mjesta jedinog člana uprave zadrži u radnom odnosu na nekom drugom radnom mjestu, riječ je o osobito važnoj činjenici za izvanredni otkaz ugovora o radu iz članka 116. Zakona o radu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tome da se ukazuje u cijelosti neosnovanim navodi iz tužbe da bi tužitelj obavljao ne samo poslove zastupanja trgovačkog društva već cit. i mnoge druge poslove, a što da bi bilo razvidno iz priložene potvrde i vrsti poslova koje da je radnik obavljao. Tužitelj da je obavljao upravo ono što da je u ugovoru o radu i navedeno, poslove direktora a što proizlazi i iz potvrde koju tužitelj prilaže. To što je tužitelj po zanimanju diplomirani pravnik te što je završio naknadno srednju školu i stekao zanimanje rudarskog tehničara te položio stručni ispit za obavljanje određenih poslova u rudarstvu da nema nikakve veze sa tuženikom niti da je to tužitelju bilo potrebno za obavljanje poslova za radno mjesto direktora, ali da je tuženik siguran da će mu dobro doći u budućnosti. Zbog navedenog da se predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao Izvanredni otkaz ugovora o radu od 4. travnja 2025. , Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Aneks ugovora o radu, Potvrdu o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa, Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, Obavijest o primitku, Svjedodžba o završenom radu, Uvjerenje RH, Ministarstva gospodarstva, Ispitno povjerenstvo za polaganje stručnih ispita u rudarstvu, Suglasnost Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Zapisnik sa Skupštine društva Adriakamen d.o.o., saslušanje tužitelja i svjedoka ČŠ.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. siječnja 2010., na radno mjesto direktor poduzeća,

- da je dana 4. travnja 2025., Skupština društva tuženika donijela odluku o opozivu tužitelja kao jedinog člana uprave – direktora, te imenovanju novog člana uprave VŠ s ovlaštenjem da zastupa društvo samostalno i pojedinačno. a potom i Odluku o Izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja.

5. Kao sporno ostalo je za raspraviti da li opoziv tužitelja s mjesta člana uprave društva predstavlja razlog za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, obzirom da isti navodi da nije samo obavljao poslove zastupanja trgovačkog društva već i mnoge druge poslove, između ostalog i pravne poslove, te da je položio i stručni ispit za obavljanje poslova u rudarstvu – površinska eksploatacija i dr., zbog čega da bi predmetna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju bila neosnovana, a samim time nedopuštena i nezakonita.

6. U svom iskazu s ročišta od 8. prosinca 2025. tužitelj navodi da je počeo raditi kod tuženika 15. svibnja 2003. kao pravnik, dok da je već u listopadu 2004. postao i direktor poduzeća tako da mu je ugovorom o radu na neodređeno vrijeme vjerojatno zbog usklađivanja zakonskih propisa ponovno izdan ugovor dana 5. siječnja 2010. Direktor da je ujedno i jedini član uprave. Naime, izvanredni otkaza da mu je dan 4. travnja 2025. jer da je opozvan sa mjesta jedinog člana uprave društva, a da ga je opozvao gospodin ČŠ, koji je ušao u firmu kao suvlasnik društva 2017. godine, a negdje godinu i po prije opoziva da je postao i većinski vlasnik otkupom udjela od drugih članova tuženika. Može reći da je u početku sa gospodinom ČŠ imao dobar odnos, zbog čega je uslijedila njegova ponuda da mu bude partner u dvije njegove firme, dva društva, Dalmalit d.o.o. i Holus kamen, a njegov udjel u tim firmama da je trebao biti oko 35 %. Njegovo ulaganje vezano za taj suvlasnički udio da je bio oko 60

– 70.000,00 tisuća eura koji novac da je uplaćivao direktno na račun gospodina ČŠ s tim da nije imao nikakvu dokumentaciju kojom bi bilo postavljen za partnera u tim firmama, a niti kojim bi bio utvrđen suvlasnički udio u istom. Upravo zbog toga da je kontinuirano od njega tražio da ga pred trgovačkim društvom registrira kao suvlasnika, ali on da je to kontinuirano odbijao . Prvo da je navodio kako je to trenutno nemoguće jer da je u podjeli imovine sa svojom sestrom kao suvlasnicom Adria kamena, međutim da je on svako malo to tražio od njega s tim da je u srpnju i kolovozu 2024. rekao da se više ne može strpiti da to moraju riješiti na što da mu je on rekao obzirom na te probleme da će napraviti ugovor kod javnog bilježnika kojim će razriješiti njihove međusobne odnose, na što da je on pristao. Međutim i od toga da nije bilo ništa, ponovo da je počeo iznositi razne razloge, da je ugovor u pripremi , da bi u rujnu 2024. kad je bio u Zagrebu na godišnjem odmoru on došao u firmu i obavijestio zaposlene da je novi većinski vlasnik te da će on odlučiti tko će biti novi direktor. Kad se vratio iz Zagreba o tome da su ga obavijestili djelatnici. Nakon toga da je potpuno prestala njihova komunikacija, prestao se javljati na telefon, s tim da mu je vratio financijski sve što mu je na ime partnerstva, odnosno suvlasništva, uplatio i to nakon otkaza, s tim da je navedeno da se vraća pozajmica. Nakon 4. travnja 2025. da više da nije radio nikakve poslove kod tuženika. O tome koje je sve poslove obnašao kao direktor poduzeća, da je on osim što je bio zakonski zastupnik obavljao skoro sve poslove koji obuhvaćaju pravne poslove kao i poslove održavanja strojeva, vodio je proizvodnju, geodetske poslove, praktički sve što se tražilo od njega. Sukladno tome da se i dodatno školovao o čemu je priložen u spisu za rudarskog tehničara i položio stručni ispit za ovlaštenog voditelja eksploatacije. O tome da li novi direktor radi sve te poslove koje je on radio, koliko on zna da nije, dok da je za poslove za koje se on dodatno školovao zaposlen novi djelatnik. O tome tko je njega opozvao s mjesta direktora, da li je to ČŠ ili skupština društva, navodi da je u toj Odluci glasala skupština, skupština da ima četiri člana, od kojih da su tri glasala za opoziv, četvrti da je bio suzdržan. O tome tko je potpisao ugovor o radu koji je priložen iz 2010. godine, navodi da ga je on sam sebi potpisao. O tome da li je poslodavac od njega tražio da položi taj stručni ispit za površinsku eksploataciju i da li je i prije toga također radio kao direktor, navodi da je tražio ali da je radio i prije te poslove. O tome da li je morao imati položen stručni ispit za obavljanje određenih poslova, u rudarstvu- površinska eksploatacija za direktora, tužitelj navodi da nije trebao imati stručni ispit za posao direktora međutim da su imali tehničkog rukovoditelja, jednog zaposlenog koji da je imao stručni ispit protiv kojeg se vodio kazneni postupak za zapriječenom zatvorskom kaznom te da je postojala opasnost da ukoliko on bude osuđen da više neće biti zaposlenih koji imaju taj stručni ispit i da tuženik ne bi mogao obavljati svoju djelatnost, što je njega navelo da isti položi. Navodi da nije osporavao odluku skupštine za njegovim opozivom.

7. U svom iskazu na ročištu dana 8. prosinca 2025. svjedok ČŠ navodi da je postao većinski vlasnik tuženika od prije dvije i po godine, sa nekih 51 %, međutim u međuvremenu da se dogovorio sa sestrom tako da je sad vlasnik preko 80 % firme. Što se tiče opoziva tužitelja s radnog mjesta direktora poduzeća može reći da je on postavljen 2004., kada je još suvlasnik u firmi bio njegov otac zajedno s druga dva partnera, a da ga je postavila skupština društva. Iako je prvih deset godina firma radila u gubitku isti da se sanirao financiranjem odnosno da je njegov otac financijski pokrivao te dugove. Navodi da je trebalo vremena da na tržištu materijal koji je proizvodila firma bude prepoznat tako da je nakon prvih deset godina počelo biti bolje i materijal da se počeo prodavati. O tome da li je tužitelju nudio suvlasništvo druge dvije firme, navodi da tužitelju nije ništa nudio, ali da je tužitelj jedne prigode prije nego što je otišao na skupštinu kad su suvlasnici bili još njegov otac i druga dva partnera prešao preko njegovog ureda i rekao mu da je on sredio stan i sve kredite te ukoliko mu ne ponude suvlasništvo da će on otići iz firme. Uopće da to nije komentirao niti da je tada odlazio na skupštine Adriakamena, praktički da se s tuženikom počeo baviti nakon smrti njegovog oca od prije osam godina, te da je prvo bio suvlasnik, pa kako je već naveo i većinski vlasnik. O tome da li je tužitelj uplaćivao nekakav novac na njegov osobni račun vezano za suvlasništvo u firmama ili kod tuženika, tužitelj da mu je dao pozajmicu od 70.000,00 tisuća eura i da nije bilo govora o nikakvom suvlasništvu jer da mu je to bilo potrebno u vremenima kad je imao problema sa sestrom i kada se nije isplaćivala dobit zbog pokrenutih sudskih postupaka koji su se u međuvremenu korigirali. Taj novac da vraćen tužitelju kao pozajmica, a skupština da je ovu odluku donijela zbog toga što nisu bili zadovoljni poslovnim rezultatima, a što da se jasno vidi sada kada je došao novi direktor kod kojeg da je proizvodnja arhitektonskog kamena porasla za 39,5 % a inače da je došlo do smanjenja proizvodnih troškova, jer da su promijenjeni dobavljači koje je angažirao tužitelj tako da se uštedjelo i na mazivima za proizvodnju. Želi napomenuti da nije on donio odluku za opozivom tužitelja već da je to bila zajednička odluka svih članova skupštine, a jedina da je bila suzdržana njegova sestra. O tome koliko je često dolazio dok je tužitelj bio direktor i da li se miješao u obavljanje radnih zadataka kao direktora, navodi da je on tužitelju vjenčani kum i da je imao veliko povjerenje u njega te da ga nije imao potrebu provjeravati niti da je to radio, a ono što bi mu tužitelj rekao da je uzimao zdravo za gotovo. O tome da li je bio upoznat sa svim poslovima koje je tužitelj radio, navodi da je bio upoznat s poslovima koje je tužitelj sam iznio, da mu nije poznato jesu li su dva rudarska tehničara primljena nakon opoziva tužitelja, osim što mu je poznato da je zaposlen godinama inženjer rudarstva. O tome da li je točno da je on uputio zahtjev za opoziv, navodi da je to točno nakon što se našao s članovima skupštine te da je dogovoreno da on uputi formalni zahtjev. O tome da li je netko od tuženika tražio da on završi stručni ispit, za to da ne zna, ali da je to bilo isključivo na inicijativu tužitelja jer da je tužitelj tražio da to firma plati, što je firma i platila, ali da to firmi nije bilo potrebno jer da je imala zaposlene ljude sa stručnim ispitom, koliko se sjeća najmanje troje ljudi da je imalo taj ispit, ali da nije siguran. O tome da li novi direktor ima položen stručni ispit, navodi da nema. Od kad je on član skupštine navodi da je bio protiv da netko tko nije ovlašten radi poslove poput popravljanja strojeva i slično, već da to rješava ovlašteni servis. O tome da li je točno da je tri godine zaredom 2022. , 2023. i 2024. tužitelj bio nagrađen od strane skupštine društva za poslovne rezultate bonusom, navodi da je točno, ali da se provodilo na inzistiranje tužitelja, što su članovi skupštine prihvatili smatrajući da će mu to biti poticaj. Jedne godine on da se tome usprotivio međutim, da je to na kraju prihvatio na nagovor drugih članova.

8. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Pregledom zapisnika sa skupštine društva Adriakamen d.o.o. od 4. travnja 2025. (list spisa 22-24), između ostalog se navodi da je na skupštini tužitelj upitan obzirom na postavljeni zahtjev za njegovim opozivom kao direktora da li bi i dalje htio biti direktor društva i ima li razloga za njegovim opozivom, na što je tužitelj odgovorio da ne postoje nikakvih drugi razlozi osim zahtjeva člana društva za njegovim opozivom no kad postoji nepovjerenje skupštine u rad člana uprave / direktora, da ne bi mogao ostati direktor društva, a nakon čega je izglasan njegov opoziv te imenovan novi član uprave društva- direktor VŠ.

9. Prema čl. 116. st. 1. Zakona o radu(Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22- u daljnjem tekstu ZR-a), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Opoziv jedinog člana uprave u konkretnom slučaju jeste osobito važna činjenica zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. U smislu čl. 424. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ( Narodne novine 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24 )članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati člana uprave. Društvo i član uprave mogu slobodno ugovorom urediti svoje međusobne odnose. Oni mogu to učiniti i sklapanjem ugovora o radu, ugovora o djelu ili nekog drugog ugovora, a u konkretnom slučaju ugovor o radu uključen je u ugovor o obavljanju poslova direktora društva. Tužitelju radni odnos nije prestao zbog samog opoziva, nego zbog toga što mu je izvanredno otkazan ugovor o radu. Zbog toga, u okolnostima konkretnog slučaja kada je tužitelj jedini član uprave društva i više ne može obavljati posao predviđen ugovorom o radu, a u samom ugovoru nije preuzeta obveza tuženika da tužitelja nakon opoziva člana uprave zadrži u radnom odnosu, riječ je o osobito važnoj činjenici za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. ZR-a. Kako iz priloženog Ugovora o radu tužitelja ne proizlazi obveza tuženika da ga u slučaju opoziva sa mjesta direktora društva rasporedi na druge poslove unutar poduzeća, nije od utjecaja na valjanost predmetnog otkaza to što tužitelj navodi da je radio i druge poslove kod tužitelja. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155.g Zakona o parničnom postupku, a u skladu s točkom 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te popisu troška pun. tuženika. Tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade u visini od 250 bodova (vrijednost 1 boda = 2 eura) +25% PDV, tako da ukupno obistinjeni trošak tuženiku iznosi 625,00 eura.

U Splitu, 20. veljače 2026.

Sudac:

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.