REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-2633/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ENM iz [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Borisu Majiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. listopada 2025. godine u nazočnosti tužiteljice, zamj. pun. tužiteljice i zamj. pun. tuženika, dana 20. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u CHF isplatiti tužitelju ukupan iznos od 28.792,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% do 31.12.2007.godine, od 1.1.2008.godine do 31.7.2015.godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015.godine do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1.1.2023.godine sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, a koja na iznos od:

- 1,21 EUR teče od 9.9.2005. godine do isplate,

- 0,49 EUR teče od 10.10.2005. godine do isplate,

- 1,91 EUR teče od 10.11.2005. godine do isplate,

- 2,80 EUR teče od 12.12.2005. godine do isplate,

- 1,99 EUR teče od 10.1.2006. godine do isplate,

- 12,47 EUR teče od 12.1.2009. godine do isplate,

- 20,85 EUR teče od 10.2.2009. godine do isplate,

- 14,22 EUR teče od 10.3.2009. godine do isplate,

- 13,31 EUR teče od 10.4.2009. godine do isplate,

- 11,58 EUR teče od 11.5.2009. godine do isplate,

- 8,49 EUR teče od 10.6.2009. godine do isplate,

- 4,77 EUR teče od 10.7.2009. godine do isplate,

- 8,48 EUR teče od 10.8.2009. godine do isplate,

- 3,49 EUR teče od 10.9.2009. godine do isplate,

- 8,21 EUR teče od 12.10.2009. godine do isplate,

- 5,14 EUR teče od 10.11.2009. godine do isplate,

- 6,08 EUR teče od 10.12.2009. godine do isplate,

- 15,73 EUR teče od 11.1.2010. godine do isplate,

- 22,83 EUR teče od 10.2.2010. godine do isplate,

- 21,83 EUR teče od 10.3.2010. godine do isplate,

- 29,05 EUR teče od 12.4.2010. godine do isplate,

- 40,71 EUR teče od 10.5.2010. godine do isplate,

- 36,89 EUR teče od 10.6.2010. godine do isplate,

- 56,75 EUR teče od 12.7.2010. godine do isplate,

- 57,48 EUR teče od 10.8.2010. godine do isplate,

- 65,63 EUR teče od 10.9.2010. godine do isplate,

- 63,53 EUR teče od 11.10.2010. godine do isplate,

- 68,92 EUR teče od 10.11.2010. godine do isplate,

- 101,66 EUR teče od 10.12.2010. godine do isplate,

- 91,40 EUR teče od 10.1.2011. godine do isplate,

- 89,13 EUR teče od 10.2.2011. godine do isplate,

- 100,33 EUR teče od 10.3.2011. godine do isplate,

- 85,26 EUR teče od 11.4.2011. godine do isplate,

- 113,25 EUR teče od 10.5.2011. godine do isplate,

- 128,40 EUR teče od 10.6.2011. godine do isplate,

- 183,96 EUR teče od 11.7.2011. godine do isplate,

- 167,38 EUR teče od 10.8.2011. godine do isplate,

- 132,70 EUR teče od 12.9.2011. godine do isplate,

- 115,98 EUR teče od 10.10.2011. godine do isplate,

- 117,40 EUR teče od 10.11.2011. godine do isplate,

- 129,23 EUR teče od 12.12.2011. godine do isplate,

- 136,77 EUR teče od 10.1.2012. godine do isplate,

- 138,19 EUR teče od 10.2.2012. godine do isplate,

- 137,13 EUR teče od 12.3.2012. godine do isplate,

- 138,24 EUR teče od 10.4.2012. godine do isplate,

- 141,05 EUR teče od 10.5.2012. godine do isplate,

- 139,00 EUR teče od 11.6.2012. godine do isplate,

- 134,75 EUR teče od 10.7.2012. godine do isplate,

- 132,06 EUR teče od 10.8.2012. godine do isplate,

- 121,62 EUR teče od 10.9.2012. godine do isplate,

- 134,00 EUR teče od 10.10.2012. godine do isplate,

- 136,11 EUR teče od 12.11.2012. godine do isplate,

- 133,31 EUR teče od 10.12.2012. godine do isplate,

- 122,61 EUR teče od 10.1.2013. godine do isplate,

- 127,24 EUR teče od 11.2.2013. godine do isplate,

- 131,64 EUR teče od 11.3.2013. godine do isplate,

- 136,69 EUR teče od 10.4.2013. godine do isplate,

- 119,13 EUR teče od 10.5.2013. godine do isplate,

- 117,53 EUR teče od 10.6.2013. godine do isplate,

- 119,76 EUR teče od 10.7.2013. godine do isplate,

- 121,32 EUR teče od 12.8.2013. godine do isplate,

- 126,75 EUR teče od 10.9.2013. godine do isplate,

- 127,29 EUR teče od 10.10.2013. godine do isplate,

- 131,30 EUR teče od 11.11.2013. godine do isplate,

- 134,24 EUR teče od 10.12.2013. godine do isplate,

- 123,43 EUR teče od 10.1.2014. godine do isplate,

- 116,71 EUR teče od 10.2.2014. godine do isplate,

- 117,66 EUR teče od 10.3.2014. godine do isplate,

- 115,97 EUR teče od 10.4.2014. godine do isplate,

- 111,75 EUR teče od 12.5.2014. godine do isplate,

- 112,19 EUR teče od 10.6.2014. godine do isplate,

- 115,27 EUR teče od 10.7.2014. godine do isplate,

- 117,36 EUR teče od 11.8.2014. godine do isplate,

- 120,14 EUR teče od 10.9.2014. godine do isplate,

- 122,41 EUR teče od 10.10.2014. godine do isplate,

- 123,82 EUR teče od 10.11.2014. godine do isplate,

- 122,75 EUR teče od 10.12.2014. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 12.1.2015. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.2.2015. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.3.2015. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.4.2015. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 11.5.2015. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.6.2015. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.7.2015. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.8.2015. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.9.2015. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 12.10.2015. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.11.2015. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.12.2015. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 11.1.2016. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.2.2016. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.3.2016. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 11.4.2016. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.5.2016. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.6.2016. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 11.7.2016. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 10.8.2016. godine do isplate,

- 116,57 EUR teče od 12.9.2016. godine do isplate,

- 168,27 EUR teče od 10.10.2016. godine do isplate,

- 178,17 EUR teče od 10.11.2016. godine do isplate,

- 179,19 EUR teče od 12.12.2016. godine do isplate,

- 178,57 EUR teče od 10.1.2017. godine do isplate,

- 174,42 EUR teče od 10.2.2017. godine do isplate,

- 172,38 EUR teče od 10.3.2017. godine do isplate,

- 177,91 EUR teče od 10.4.2017. godine do isplate,

- 162,12 EUR teče od 10.5.2017. godine do isplate,

- 153,77 EUR teče od 12.6.2017. godine do isplate,

- 154,25 EUR teče od 10.7.2017. godine do isplate,

- 139,14 EUR teče od 10.8.2017. godine do isplate,

- 140,50 EUR teče od 11.9.2017. godine do isplate,

- 138,01 EUR teče od 10.10.2017. godine do isplate,

- 136,40 EUR teče od 10.11.2017. godine do isplate,

- 126,99 EUR teče od 11.12.2017. godine do isplate,

- 135,48 EUR teče od 10.1.2018. godine do isplate,

- 128,31 EUR teče od 12.2.2017. godine do isplate,

- 126,79 EUR teče od 12.3.2018. godine do isplate,

- 119,05 EUR teče od 10.4.2018. godine do isplate,

- 113,56 EUR teče od 10.5.2018. godine do isplate,

- 126,62 EUR teče od 11.6.2018. godine do isplate,

- 127,65 EUR teče od 10.7.2018. godine do isplate,

- 144,04 EUR teče od 10.8.2018. godine do isplate,

- 136,91 EUR teče od 10.9.2018. godine do isplate,

- 140,37 EUR teče od 10.10.2018. godine do isplate,

- 139,93 EUR teče od 12.11.2018. godine do isplate,

- 143,17 EUR teče od 10.12.2018. godine do isplate,

- 137,88 EUR teče od 10.1.2019. godine do isplate,

- 139,77 EUR teče od 11.2.2019. godine do isplate,

- 148,09 EUR teče od 11.3.2019. godine do isplate,

- 137,45 EUR teče od 10.4.2019. godine do isplate,

- 145,06 EUR teče od 10.5.2019. godine do isplate,

- 148,71 EUR teče od 10.6.2019. godine do isplate,

- 159,38 EUR teče od 10.7.2019. godine do isplate,

- 158,93 EUR teče od 12.8.2019. godine do isplate,

- 162,25 EUR teče od 10.9.2019. godine do isplate,

- 157,73 EUR teče od 10.10.2019. godine do isplate,

- 157,56 EUR teče od 11.11.2019. godine do isplate,

- 164,30 EUR teče od 10.12.2019. godine do isplate,

- 169,34 EUR teče od 10.1.2020. godine do isplate,

- 178,18 EUR teče od 10.2.2020. godine do isplate,

- 192,18 EUR teče od 10.3.2020. godine do isplate,

- 186,94 EUR teče od 10.4.2020. godine do isplate,

- 174,18 EUR teče od 11.5.2020. godine do isplate,

- 179,86 EUR teče od 10.6.2020. godine do isplate,

- 170,41 EUR teče od 10.7.2020. godine do isplate,

- 175,09 EUR teče od 10.8.2020. godine do isplate,

- 181,24 EUR teče od 10.9.2020. godine do isplate,

- 176,41 EUR teče od 12.10.2020. godine do isplate,

- 173,60 EUR teče od 10.11.2020. godine do isplate,

- 173,95 EUR teče od 10.12.2020. godine do isplate,

- 177,25 EUR teče od 11.1.2021. godine do isplate,

- 162,26 EUR teče od 10.2.2021. godine do isplate,

- 163,56 EUR teče od 10.3.2021. godine do isplate,

- 164,01 EUR teče od 12.4.2021. godine do isplate,

- 165,11 EUR teče od 10.5.2021. godine do isplate,

- 166,17 EUR teče od 10.6.2021. godine do isplate,

- 170,78 EUR teče od 12.7.2021. godine do isplate,

- 172,92 EUR teče od 10.8.2021. godine do isplate,

- 167,87 EUR teče od 10.9.2021. godine do isplate,

- 177,57 EUR teče od 11.10.2021. godine do isplate,

- 188,89 EUR teče od 10.11.2021. godine do isplate,

- 192,55 EUR teče od 10.12.2021. godine do isplate,

- 193,76 EUR teče od 10.1.2022. godine do isplate,

- 189,59 EUR teče od 10.2.2022. godine do isplate,

- 201,69 EUR teče od 10.3.2022. godine do isplate,

- 210,50 EUR teče od 11.4.2022. godine do isplate,

- 189,65 EUR teče od 10.5.2022. godine do isplate,

- 194,63 EUR teče od 10.6.2022. godine do isplate,

- 221,83 EUR teče od 11.7.2022. godine do isplate,

- 237,05 EUR teče od 10.8.2022. godine do isplate,

- 241,34 EUR teče od 12.9.2022. godine do isplate,

- 234,27 EUR teče od 10.10.2022. godine do isplate,

- 226,88 EUR teče od 10.11.2022. godine do isplate,

- 223,19 EUR teče od 12.12.2022. godine do isplate,

- 216,92 EUR teče od 10.1.2023. godine do isplate,

- 220,63 EUR teče od 10.3.2023. godine do isplate,

- 228,01 EUR teče od 10.4.2023. godine do isplate,

- 230,71 EUR teče od 10.5.2023. godine do isplate,

- 233,68 EUR teče od 12.6.2023. godine do isplate,

- 240,28 EUR teče od 10.7.2023. godine do isplate,

- 244,25 EUR teče od 10.8.2023. godine do isplate,

- 244,30 EUR teče od 11.9.2023. godine do isplate,

- 245,19 EUR teče od 10.10.2023. godine do isplate,

- 239,83 EUR teče od 10.11.2023. godine do isplate,

- 250,45 EUR teče od 11.12.2023. godine do isplate,

- 259,39 EUR teče od 10.1.2024. godine do isplate,

- 255,30 EUR teče od 12.2.2024. godine do isplate,

- 242,20 EUR teče od 11.3.2024. godine do isplate,

- 230,20 EUR teče od 10.4.2024. godine do isplate,

- 225,06 EUR teče od 10.5.2024. godine do isplate,

- 248,48 EUR teče od 10.6.2024. godine do isplate,

- 232,59 EUR teče od 10.7.2024. godine do isplate,

- 248,53 EUR teče od 12.8.2024. godine do isplate,

- 253,47 EUR teče od 10.9.2024. godine do isplate,

- 255,08 EUR teče od 10.10.2024. godine do isplate,

- 257,12 EUR teče od 11.11.2024. godine do isplate,

- 256,33 EUR teče od 10.12.2024. godine do isplate,

- 254,25 EUR teče od 10.1.2025. godine do isplate,

- 252,04 EUR teče od 10.2.2025. godine do isplate,

- 240,00 EUR teče od 10.3.2025. godine do isplate,

- 264,68 EUR teče od 10.4.2025. godine do isplate,

- 257,05 EUR teče od 12.5.2025. godine do isplate,

- 256,57 EUR teče od 10.6.2025. godine do isplate.

II. Ne prihvaća se prigovor radi prebijanja podnesen od strane tuženika te se utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika spram tužitelja u iznosu od 604,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

Od Na iznos

10.7.2005. -3,80

10.8.2005. -3,87

10.2.2006. -7,85

10.3.2006. -7,23

10.4.2006. -9,78

10.5.2006. -8,04

12.6.2006. -8,31

10.7.2006. -12,12

10.8.2006. -11,09

11.9.2006. -9,14

10.10.2006. -7,42

10.11.2006. -13,23

11.12.2006. -11,32

10.1.2007. -15,82

12.2.2007. -16,97

12.3.2007. -19,29

10.4.2007. -20,85

10.5.2007. -27,33

11.6.2007. -26,76

10.7.2007. -31,22

10.8.2007. -24,95

10.9.2007. -25,11

10.10.2007. -30,29

12.11.2007. -26,05

10.12.2007. -27,77

10.1.2008. -22,03

11.2.2008. -17,09

10.3.2008. -10,06

10.4.2008. -16,14

12.5.2008. -20,45

10.6.2008. -21,08

10.7.2008. -22,39

11.8.2008. -24,45

10.9.2008. -23,34

10.10.2008. -12,21

10.11.2008. -30,29

10.12.2008. -26,05

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.597,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 6.lipnja 2023.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj: 80277/05 dana 27.05.2005.godine. Temeljem tog ugovora tuženik da je odobrio kredit za kupnju nekretnine u iznosu od 97.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju banke na dan korištenja kredita. Tužitelj napominje da predmetni kredit nije konvertiran. Predmetnim ugovorom o kreditu da su povrijeđena prava tužitelja kao potrošača, jer je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (dalje: CHF). Cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavlja da nepoštenu poslovnu praksu. Odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojim se glavnica kredita veže za valutu CHF prosječnom potrošaču da je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna, jer da je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja HRK prema EUR, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na HRK nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi ugovaranje valutne klauzule. Tužitelju kao prosječnom potrošaču da nije bio poznat rizik tečaja CHF, a on da očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u HRK prema tečaju CHF, stoga da je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za CHF uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer je tuženik za taj rizik znao, ali ga je prešutio dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tuženik privlačio potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. U odnosu na naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita (ulazna naknada), tužitelj ističe kako nije sporno da je ista ugovorena u određenom postotku od ukupnog iznosa kredita, ali da to ne znači ujedno da se radi o poštenoj ugovornoj odredbi o kojoj su stranke pojedinačno pregovarale. Naknada zbog prijevremene otplate kredita (izlazna naknadu) predmetnim ugovorom da uopće nije određena, već da je isključivo ovisila o aktima tuženika, odnosno dužnu činidbu je mogao izračunati samo tuženik. Tužitelj napominje da je u odnosu nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH, posl.br.Pž-6632/2017-10 od 14.lipnja 2018.g., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditu, tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a. Vrhovni sud RH da je po podnesenim revizijama banaka donio odluku posl.br.Rev-2221/2018-11 od 03.rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH, o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Budući da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita (ulazna naknada), te naknadu za prijevremenu otplatu kredita (izlazna naknada), tužitelj da ima pravo na povrat onoga što je tuženik primio s osnove ništetnih odredbi Ugovora sukladno čl.323.st.1.ZOO-a. Tuženik je temeljem ništetnih ugovornih odredbi nepripadno stekao određene mjesečne iznose koje tužitelj potražuje temeljem čl.296. st.1. te čl.324. st.1. i 2. u svezi s čl.323.st.1.ZOO-a.

2. Podneskom od dana 26.rujna 2024.godine tužitelj precizira svoj tuženi zahtjev tako da isti u tč.I. zahtjeva glasi:

„ I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj: 80277/05 od 27.05.2005.g. kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula). Tužitelj u tč.II. traži od tuženika isplatu iznosa od 23.511,37 EUR na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u švicarskom franku, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje su uredno specificirane. Ujedno potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.

3. U svom odgovoru na tužbu od 16.listopada 2024.godine tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snošenje troškova parničnog postupka. Tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u CHF pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tužitelj da je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik da nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao i da ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja valutne klauzule. Tuženik da je tužitelja izrijekom upozorio na moguće negativne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule, upravo zbog mogućnosti promjene tečaja CHF, ali da je tužitelj unatoč tome ustrajao u sklapanju ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz čl. 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz čl. 81. ZZP-a, tužitelj da nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Tuženik se nadalje u odgovoru na tužbu poziva i na brojnu sudsku praksu, obrazlaže i svoj stav u pogledu navedenog kolektivnog spora, odluka u istom. Opreza radi, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, a ukoliko sud kojim slučajem prihvati dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja, navodi što bi trebalo imati na umu, navodi da vještak treba iskazati u svom vještvu i tzv.negativne razlike, koje u biti pripadaju tuženiku.

4. Svojim podneskom od dana 11.studenog 2024.godine tuženik ističe prigovor radi prebijanja vezano za tzv.negativne razlike. Tuženik ističe i da ne bi trebalo biti sporno da je tečaj CHF u odnosu na HRK tijekom otplate predmetnog kredita oscilirao na više, ali i na niže od onoga na dan isplate (plasiranja) kredita, uslijed čega su nastale tzv. negativne razlike, odnosno iznosi kad je tužitelj plaćao manje iznose od onih koje je trebao plaćati prema početnim parametrima – početnom tečaju CHF u odnosu na HRK na dan isplate kredita. Tuženik smatra da sveukupna preplata po kreditu predstavlja zbroj više i manje plaćenih iznosa u otplati kredita, dakle zbroj tzv. pozitivnih i tzv. negativnih razlika, radi čega da je kod odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva potrebno uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, i da u odnosu na tzv. negativne razlike da bi bile priznate, tuženik da ne treba istaknuti prigovor radi prebijanja ili kakav sličan procesni zahtjev u tom smislu (tako i VSRH u rješenju, posl. broj: Rev-1277/22 od 08.03.2023.). Međutim, za svaki slučaj, radi različite sudske prakse, tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine, po osnovu potplaćenih anuiteta (tzv. negativnih razlika) za razdoblje kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onoga na dan isplate (plasiranja) kredita u ukupnom iznosu od 517,44 EUR sa zateznim kamatama koje uredno specificira na svaki pojedini mjesečni iznos tzv.negativnih razlika. Tužitelj u svom podnesku od 3.travnja 2025.godine navodi da tuženiku ne pripada pravo na tzv.negativne razlike, poziva se na sudsku praksu i to obrazlaže, ističe i prigovor zastare na ovo potraživanje, vezano za prigovor radi prebijanja.

5. Za navesti je da je tuženik prigovor radi prebijanja postavio pravovremeno, do zaključenja prethodnog postupka, pa je o ovom prigovoru valjalo meritorno odlučiti, a isti je vezan za zahtjev tužitelja.

6. Svojim podneskom od 13.listopada 2025. godine, nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj uređuje i precizira svoj tužbeni zahtjev, tako da isti konačno glasi kao u izreci ove presude.

7. U svom podnesku od dana 13.listopada 2025.godine tuženik navodi da nema primjedbi na matematičku točnost vještva, te precizira istaknuti prigovor radi prebijanja u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka koji je tzv. negativne tečajne razlike utvrdio u iznosu od 604,66 EUR, ovaj prigovor radi prebijanja sada glasi kao u izreci ove presude.

8. Tužitelj je bio ovlašten nakon provedenog dokaza vještačenjem, urediti i precizirati svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, kao i tuženik svoj prigovor radi prebijanja, uređenje zahtjeva nema značaj preinake tužbe, sud odlučuje vezano za uređeni tužbeni zahtjev i prigovor radi prebijanja.

9. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništa zaključenog između stranaka dana 16.lipnja 2005.godine sa cjelokupnog pripadajućom dokumentacijom; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc. Ines Lozić.

10. Stranke su popisale parnični trošak.

11. Zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan, prigovor radi prebijanja nije osnovan.

12. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa vezano za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu u pogledu ugovorene valutne klauzule u CHF iz predmetnog ugovora o kreditu zaključenog između stranaka.

13. Među strankama nije bilo sporno da je između tuženika, kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 16.lipnja 2005.godine sklopljen predmetni Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom na iznos od 97.200,00 CHF sa rokom otplate od 262 mjeseca, radi o stambenom kreditu za kupnju nekretnine kako je u samom ugovoru i navedeno, namjenskom kreditu, prema stavu ovog suda vezano za predmetni pravni posao tužitelj ima status potrošača. Ugovorena je otplata u mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu, mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan plaćanja. Nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit.

14. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je imala potrebu kupnje nekretnine, za svoje potrebe i potrebe stanovanja svoje majke, u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu da je bila podstanar i čitavo vrijeme do danas da je zaposlenica Ministarstva pravosuđa, Osiguranje pravosudnih tijela, sada Zatvor u Splitu. Navodi da nije bila vlasnica nekog trgovačkog društva niti obrta, nekretninu da je trebalo kupiti isključivo za stambene potrebe, a banka – tuženik da je bila njena matična banka preko koje je primala plaću. Navodi da je za kupnju pronašla nekretninu u Splitu, Požeška 2, površine 61 m2, da je došla u poslovnicu tuženika i jednostavno pitala koji joj je najpovoljniji kredit navodeći koliko bi sredstava trebala okvirno dobiti od kredita. Navodi da tada nije razmišljala o ovom kreditu vezanu za valutu CHF, da nije niti znala da to nude, kao najpovoljnija varijanta da joj je ponuđen upravo kredit vezan za valutu CHF i da je navedeno da je to jako povoljna kamata, da je tečaj CHF stabilan i da se uglavnom radi o stabilnoj državi, u to vrijeme da nije bilo nikakve priče o tome da bi ovaj kredit bio nesiguran u to vrijeme. Kako joj je ovo ponuđeno kao najsigurnija i najjeftinija varijanta matične banke, to da je na ovo pristala, pročitala tekst ugovora, da nije imala nikakvih posebnih pitanja niti da joj je bilo što posebno pojašnjavano, da je otišla kod javnog bilježnika, tamo također da nije bilo neke posebne priče o kreditu vezano za valutu CHF, uglavnom, da je zaključila ugovor o kreditu i početna rata kredita da je bila cca 3.300,00 kn, da bi kroz vrijeme narasla na dvostruki iznos, da ne zna točno koliko. Uglavnom, da je ugovoreno da se jedan dio rate kredita otplaćuje skidanjem sa suprugove plaće administrativnom zabranom, tadašnji suprug da je bio EN. Navodi da kredit nije konvertiran. Navodi da je u početku suprugu, bivšem suprugu, skidano sa plaće onoliko koliko je bila rata kredita, a kada je rata kredita jako narasla, da je suprugu i dalje skidano onoliko koliko je ugovoreno, a razliku da je plaćala ona, jedno vrijeme da je sve ona plaćala, a da su se razveli 2008.godine, u vrijeme zakonske mogućnosti konverzije kredita, da suprug nije bio za to da se provede konverzija, pa da kredit nije ni konvertirala. Navodi da je ovaj stan koji je kupljen novcem od kredita, Požeška 2, stan u kojem čitavo vrijeme stanuje njena majka KN, a povremeno s njom i tužiteljica, stan da nikada nije iznajmljivan niti da od njega ostvaruje prihod, da je čitavo vrijeme vlasnica stana upravo njena majka KN. Navodi da su bivši suprug i ona kod razvoda sve između sebe dogovorili, pa da je tako njemu u vlasništvo pripao zajednički stan u [adresa], a on da je priznao tužiteljičinoj majci pravo vlasništva ovog kupljenog stana, odnosno spram tog stana da nema nikakvih zahtjeva, pa tako ni vezano za ovaj kredit. Navodi da on zna za ovu tužbu i ovaj postupak i da nema nikakvih potraživanja spram toga. Između nje i bivšeg supruga EN da je sve dogovoreno i da se smatra utanačenim da je tužiteljica ovaj kredit podigla, plaćala cjelokupni kredit i temeljem toga da je njenoj majci sa strane tužiteljice kupljen stan, kojeg je majka vlasnik. Navodi da sada stanuje u [adresa], u kući svog drugog supruga.

15. Iskaz tužiteljice je prema mišljenju ovog suda logičan, životan i uvjerljiv i u skladu je sa ostalim izvedenim dokazima.

16. Tužitelj (tužiteljica) se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. (primjenu iste i u ovom slučaju) kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane. Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Visoki Trgovački sud RH je presudom Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018.godine potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1.rujna 2004.godine do 31.prosinca 2008.godine povrijedio prava i interese potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti… što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, tuženici su postupali suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača. Vrhovni sud je odlukom Rev-2221/18 od 3.rujna 2019.godine odbio kao neosnovanu reviziju tuženika koja je izjavljena protiv citirane odluke, dakle, radi se o nepoštenoj i ništetnoj odredbi – ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo.

17. Dakle, što se tiče odredbi predmetnog Ugovora koji se odnose na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda te odredbe Ugovora su ništetne i nepoštene. Tužitelj se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

18. Stoga je ništetna odredba Ugovora o kreditu vezano za valutnu klauzulu u valuti CHF, pa je temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe valjalo prihvatiti zahtjev tužitelja na povrat preplaćenih iznosa temeljem iste, te odlučiti kao u tč.I. izreke ove presude. Za navesti je da je tužiteljica kao ugovorna strana i korisnik kredita upravo osoba koja je ugovor zaključila i isti otplatila, ista je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, ima status potrošača, sa svojim bivšim suprugom je dogovorila sve uzajamne odnose vezane za otplatu kredita, pa je spram tuženika kredit otplatila i podigla sama tužiteljica, te sredstvima dobivenim od kredita kupila stan svojoj majci, a sa tim stanom njen bivši suprug nema ništa, nikakvih zahtjeva. Upravo je tužiteljica aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari i njoj pripada cjelokupan preplaćeni iznos.

19. Temeljem ništetnih dijelova odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koje su nepoštene, a time i ništetne i bez pravnog učinka, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF).

20. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Ines Lozić, ista je u svom nalazu i mišljenju, a nalaz je precizno obrazložila, navela: „Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljene zadatke.

Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do kraja razdoblja za koje spisu prileži dokumentacija nije mogao mijenjati tečaj:

1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast obveze zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja razdoblja za koje spisu prileži dokumentacija iznose 28.792,45 EUR,

2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 604,66 EUR.

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do kraja razdoblja za koje spisu prileži dokumentacija slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 28.411,66 EUR.“

21. Sud je prihvatio vještvo sudskog vještaka dipl.oecc Ines Lozić kao stručno, logično i uvjerljivo, tužitelj je konačno u skladu sa tim vještvom i uredio svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci presude. Temeljem vještva sudskog vještaka, vezano za sve izvedene dokaze, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja prema izračunu razlike više obračunatih anutiteta radi ugovaranja valutne klauzule u CHF, dakle, tuženik je tužitelju dužan isplatiti iznos od zatraženih 28.792,45 EUR. Nikakve daljnje dokaze u ovom postupku nije trebalo izvoditi, činjenično stanje je prema stavu ovog suda u potpunosti utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

22. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan, naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je doneseno 31.siječnja 2022.godine, određeno je da ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka. Dakle, sve tužbe na temelju kolektivne presude u ovakvom slučaju koje su podnesene do 14. lipnja 2023. godine, su pravovremeno podnesene, u ovom slučaju tužba je podnesena dana 6.lipnja 2023.godine, prigovor zastare nije osnovan. Presudom Trgovačkog suda Zagrebu P-1401/2012, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14.6.2018. u dijelu valutne klauzule CHF, okončan je spor za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača s kreditima u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

23. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog anuiteta do isplate, koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi obračuna po tečaju CHF na dan dospijeća, što je sud u cijelosti prihvatio.

24. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, tužitelju i temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a pripadaju ovako zatražene kamate na svaki pojedini iznos preplate kroz utuženi period. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Vezano za tzv.negativne razlike, za navesti je da je tuženik pravovremeno podnio prigovor radi prebijanja, isti je i kvantitativno uredio nakon izrade vještva od strane vještaka Ines Lozić. Dakle, valjalo je odlučiti o ovom pravovremeno istaknutom prigovoru tuženika. Nadalje, odlučujući o ovom prigovoru radi prebijanja, za navesti je da je tužitelj istaknuo kako je ovaj prigovor neosnovan, a istaknuo je i prigovor zastare ovog potraživanja tuženika, prigovor zastare je osnovan, naime, tuženik nema status potrošača i na njega se ne odnosi odluka iz kolektivne tužbe vezano za početak tijeka zastare, tuženik drži da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF valjana i da proizvodi pravne učinke, pa zaista za njega i proizvodi, odnosno tuženik se ne može u ovom slučaju tzv. negativnih razlika pozvati na presuđenja i utvrđenja iz kolektivnog spora. Zastara bi, u slučaju da je potraživanje tuženika osnovano, tekla od dana stjecanja negativnih razlika u pojedinom mjesecu na strani tužitelja, sudski vještak Ines Lozić izračunala je i iskazala ove tzv.negativne razlike za period kada ih je bilo – od 7/2005 do 12/2009. Ovaj prigovor tuženik je podnio, pa i zahtjev istaknuo, tek u podnesku od 11.studenog 2024.godine, pa je s obzirom na petogodišnji zastarni rok koji se također primjenjuje u ovom slučaju, primjenom odredbe čl. 225. ZOO-a, valjalo utvrditi da ne postoji potraživanje tuženika vezano za podneseni prigovor o prebijanju, odnosno tzv. negativne razlike sa zakonskim zateznim kamatama. Prema sudskom vještaku Ines Lozić, ove tzv. negativne razlike su u ukupnom iznosu od 604,66 EUR i izračun je matematički točan, međutim, prigovor zastare u ovom dijelu je osnovan, pa je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude (tč.II.). Sve i da prigovor zastare nije osnovan, za navesti je da se ponovno u ovom dijelu na tuženika ne može primijeniti presuđenje iz kolektivnog spora vezano za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli CHF i efekte te ništetnosti, jer tuženik nema status potrošača u ovom pravnom poslu i sam smatra da je ova odredba valjana.

26. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 3.travnja 2025.godine i 13.listopada 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 10.travnja 2025.godine i 14.listopada 2025.godine; za svaku radnju po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 2.500,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 625,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 472,50 EUR tako da je konačno tuženik tužitelju na ime naknade parničnog troška obvezan isplatiti ukupan iznos od 3.597,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat. Tužitelj ima status potrošača i plaćanja sudskih pristojbi oslobođen je temeljem odredbe čl.11. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23), pa sud nije obvezao tuženika da mu naknadi i trošak sudskih pristojbi, tužitelj ovaj izdatak nije do sada imao, a sud ga neće niti pozvati na plaćanje pristojbe.

U Splitu, 20. veljače 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika