Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-287/2025-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Ivanu Čuliću, u pravnoj stvari tužitelja EDURO d.o.o., OIB: 16290850677, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Tin Matić, Stjepan Matić i Valentina Bučar, odvjetnici u Tin Matić i partneri, Odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Vlaška 95, protiv tuženog pod 1) A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1 i tužene pod 2) VA (ranije NA, rođ. V), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2A, radi utvrđenja ništetnosti i nepostojanja ugovora, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ive Zenka, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Mikulić & Partneri d.o.o. Split, zamjenice punomoćnika tuženika pod 1) Ivane Romac, odvjetnice u Splitu i punomoćnika tuženika pod 2) Ice Škarpe, na ročištu za objavu presude održanom 20. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovor o prijenosu ugovora o pretplatničkom odnosu od 17. svibnja 2024., koji su sklopili prvotuženik A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kao prodavatelj, tužitelj trgovačko društvo EDURO d.o.o., [adresa], OIB: 16290850677, kao pretplatnik „A“, potpisan po drugotuženici, i drugotuženica AA (ranije NA, rođ. V), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pretplatnik „B“, radi prijenosa pretplatničkog broja [broj telefona].

II. Nalaže se uspostava prijašnjeg stanja nastalog prije sklapanja Ugovora o prijenosu ugovora o pretplatničkom odnosu od 17. svibnja 2024. na način da se Ugovor o pretplatničkom odnosu za pretplatnički broj [broj telefona] prenese natrag na tužitelja EDURO d.o.o., [adresa], OIB: 16290850677, kao jedinog pretplatnika i korisnika tog broja kod prvotuženika, a u suprotnom će navedeno zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.".

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se nepostojećim Ugovor o prijenosu ugovora o pretplatničkom odnosu od 17. svibnja 2024., koji su sklopili prvotuženik A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kao prodavatelj, tužitelj trgovačko društvo EDURO d.o.o., [adresa], OIB: 16290850677, kao pretplatnik „A“, potpisan po drugotuženici, i drugotuženica AA (ranije NA, rođ. V), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pretplatnik „B“, radi prijenosa pretplatničkog broja [broj telefona], te se smatra da isti nikada nije niti sklopljen te da nije proizveo nikakve pravne učinke.

III. Nalaže se tužitelju EDURO d.o.o., OIB: 16290850677, [adresa], u roku od petnaest dana naknaditi tuženom pod 1) A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, troškove parničnog postupka u iznosu 700,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tužitelju EDURO d.o.o., OIB: 16290850677, [adresa], u roku od petnaest dana naknaditi tuženoj pod 2) AA (ranije NA, rođ. V), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu 500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. lipnja 2025. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora. U tužbi se u bitnom navodi da je 17. svibnja 2025. tuženik pod 1) A1 Hrvatska d.o.o. kao prodavatelj sklopio Ugovor o prijenosu ugovora o pretplatničkom odnosu s tuženom pod 2) AA, koja da je isti neovlašteno i nezakonito potpisala u ime tužitelja kao pretplatnika „A“ (onoga sa kojeg se prenosi pretplatnički broj) i u osobno ime kao pretplatnika „B“ (onoga na kojeg se prenosi pretplatnički broj). Nadalje, ističe da je **.**.2024. BA kao direktor tužitelja e-mailom obavijestio tuženika pod 1) A1 Hrvatska d.o.o. da se tuženu pod 2) AA, koja je bila prokurist tužitelja, ukloni s mjesta odgovorne osobe u odnosu na sklapanje bilo kakvih pravnih poslova te ikakvu drugu komunikaciju s tužiteljem jer da ista više ne uživa povjerenje tužitelja. Ujedno je isti dan zatražio žurno stavljanje u mirovanje poslovnog broja [broj telefona], da je tuženik pod 1) A1 Hrvatska d.o.o. uredno zaprimio navedeni zahtjev od 9. svibnja 2024. kojim je kao jedina odgovorna osoba za komunikaciju za tužitelja upisan direktor BA, dok je tužena pod 2) AA obrisana s popisa odgovornih osoba tužitelja, da je to potvrđeno i u e-maila tuženika pod 1) poslanom od ĆA iz Službe za poslovne korisnike kojim je odlučeno o podnesenom prigovoru tužitelja 23. svibnja 2024. pa da tuženik pod 1) nije imao nikakvo ovlaštenje komunicirati, a kamoli sklapati bilo kakve pravne poslove s tuženom pod 2) u ime tužitelja.

1.1. Nadalje, ističe da je tužena pod 2) 17. svibnja 2024. potpisala Ugovor o prijenosu ugovora o pretplatničkom odnosu s tuženikom pod 1) te neovlašteno i nezakonito prenijela poslovni broj [broj telefona] trgovačkog društva EDURO d.o.o. na sebe kao privatnu osobu na način da je kao upisani prokurist društva tužitelja sklopila ugovor sa samim sobom te time povrijedila zakonsku zabranu sklapanja ugovora sa samim sobom propisanu u članku 49. Zakona o trgovačkim društvima. Ujedno, ističe da nije niti pravovaljano potpisala kao prokurist društva jer sukladno članku 50. ZTD-a prokurist potpisuje trgovačko društvo svojim imenom i prezimenom, uz naznaku iz koje je vidljiv njegov položaj prokuriste ili uz oznaku "p.p.", a s to u njenom potpisu izostaje.

1.2. Potom navodi da je tužitelj tuženiku pod 1) uputio prigovor te zatražio da se predmetni broj ugasi odnosno vrati natrag tužitelju, ali da je Služba za poslovne korisnike tuženika pod 1) odbila taj prigovor navodeći da je tuženica pod 2) ovlaštena zastupati društvo EDURO d.o.o. po zakonu te da je imala ovlasti kao prokurist poduzimati sve radnje isto kao i direktor. Nakon toga da je tužitelj uputio pisani prigovor drugostupanjskom tijelu tuženika pod 1), odnosno Povjerenstvu za reklamacije potrošača A1 Hrvatska d.o.o., koje je 18. lipnja 2024. odbilo prigovor.

1.3. Tužitelj ističe da se u konkretnom slučaju radi o trostranoobveznom pravnom poslu u kojem sve tri stranke sudjeluju, da je tužena pod 2) AA neovlašteno i nezakonito zloupotrebljavajući svoj položaj na štetu tužitelja prenijela na sebe ugovor o pretplatničkom odnosu odnosno poslovni broj koji je pripadao tužitelju, a da je tuženik pod 1) nezakonito i protivno prisilnim propisima sklopio predmetni ugovor iako je bio uredno obaviješten da ista nema nikakvo ovlaštenje kontaktirati s njim, a ujedno je morao znati da prokurist ne može sklapati ugovor sa samim sobom bez prethodno pribavljenog posebnog ovlaštenja tužitelja.

1.4. Zaključno tužitelj ističe da je predmetni ugovor o prijenosu ugovora o pretplatničkom odnosu u cijelosti ništetan jer je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva pa stoga predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetnost ugovora i naložiti uspostavu prijašnjeg stanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik pod 1) A1 Hrvatska d.o.o. osporio je tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je tužitelj imao mogućnost pokrenuti upravni spor protiv odluke Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti KLASA: UP/I-344-08/25- 01/148, URBROJ: 376-05-2-25-06 od 10. travnja 2025. kojom je odbijen njegov zahtjev za rješavanje spora korisnika, ovdje tužitelja, i operatora, ovdje prvotuženika. Nadalje, istaknuo je da kontakt osoba nije isto što i osoba ovlaštena za zastupanje korisnika , odnosno da je kontakt osoba samo osoba kojoj prvotuženikova služba za poslovne korisnike može dati odgovor na upite u vezi pruženih usluga i to kad se upiti postavljaju putem mobilnog broja ili e-mail adrese pod kojom je registrirana navedena kontakt osoba.

2.1. Ističe da je na dan kad je podnesen zahtjev za prijenos te potpisan i pečatiran prijenos ugovora o pretplatničkom odnosu od strane VA (ranije BA) , a to je 17. svibnja 2024., ista i dalje bila osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja na temelju samog zakona jer je bila upisana u sudskom registru ne samo kao jedna od tri osnivača/članova društva EDURO d.o.o., već i kao prokuristica tog društva, odnosno tužitelja. Dodaje kako on nije mogao znati niti ga zanimaju odnosi BA i tužene pod 2), koji se nalaze u jednoj ili više parnica radi razvoda, roditeljske skrbi, diobe bračne stečevine i dr., niti je bio dužan upoznati se s detaljima internog odnosa između članova društva tužitelja, a da tužitelj zanemaruje činjenicu da je tužena pod 2), neovisno o razmiricama između nje i BA, i dalje član/osnivač društva tužitelja, kao i činjenicu da je u vrijeme prijenosa spornog mobilnog broja i dalje bila ovlaštena za zastupanje istog društva.

2.2. Tuženik pod 1) navodi da na dan prijenosa ugovora o pretplatničkom odnosu za broj [broj telefona] (17. svibnja 2024.), odnosno u biti prijenosa samo jednog od čitavog niza brojeva u sklopu odabranog poslovnog paketa tužitelja , drugotuženica doista nije bila evidentirana kao kontakt osoba, ali je i dalje bila ovlaštena za zastupanje tužitelja na temelju samog zakona kao prokurist društva, a što znači da je i tuženik pod 1) po zakonu bio dužan postupiti po njezinom zahtjevu s obzirom na to da promjena kontakt osobe istoj nije oduzela pravo zastupanja tužitelja. Također, ističe da tuženik pod 1) nije postupio protivno članku 49. Zakona o trgovačkim društvima jer da u konkretnom slučaju tuženica pod 2) nije sklopila ugovor s društvom EDURO d.o.o. niti u svoje ime i za svoj račun (izravni suugovaratelj), niti u svoje ime i za tuđi račun (komisionar) niti u tuđe ime i za tuđi račun (zastupnik), već da je društvo EDURO d.o.o. podnijelo zahtjev za prijenos ugovora o pretplatničkom odnosu za broj [broj telefona] po osobi koja je tada nesporno bila ovlaštena za zastupanje navedenog društva, ali time što je tuženik pod 1) postupio po tom zahtjevu, kao što je i morao po zakonu, nije sklopljen nikakav novi ugovor između tužitelja s jedne strane i tuženice pod 2) s druge strane bilo u svojstvu izravnog suugovaratelja, komisionara ili zastupnika pa da članak 49. ZTD-a uopće nije primjenjiv u ovom slučaju te da tuženik pod 1) nije bio dužan posebnim ovlaštenjem uvjetovati postupanje po zahtjevu tužitelja zastupanog po ovlaštenoj osobi, već je bio dužan jednostavno postupiti po tom zahtjevu, kao što je i učinio.

2.3. Zaključno, tuženik pod 1) osporava postojanje stvarne osnove i pravnog interesa za pokretanje ovog postupka, ističući da podnošenje ove tužbe treba pripisati bespoštednoj borbi i neriješenim odnosima između bivših supružnika te nekoj vrsti taktike iscrpljivanja svim pravnim sredstvima, bez obzira na sudske i odvjetničke troškove i nepotrebno iscrpljivanje resursa drugih sudionika, uključujući sudove , a u koje postupke je tuženik pod 1) uvučen bez svoje krivnje i protiv svoje volje, više zbog ispunjavanja formalnih zahtjeva aktivne i pasivne legitimacije, nego zato što bi postojao valjani razlog za spor između društva EDURO d.o.o. i A1 Hrvatska d.o.o. Stoga, predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu tužena pod 2) AA usprotivila se tužbi te je predložila da ista bude odbačena iz razloga što tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, navodeći da su tužba i tužbeni zahtjev posljedica postupanja direktora tužitelja s isključivim ciljem nanošenja štete tuženici pod 2), a što predstavlja zabranjenu zloupotrebu prava u smislu članka 6. Zakona o obveznim odnosima.

3.1. Nadalje, navela je da je sve do 24.svibnja 2024. tužena pod 2) bila prokurist tužitelja, kao i da je tužitelj uopće nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, već da je instrumentaliziran kao sredstvo direktora tužitelja. Dodatno je istaknula da ona nakon primitka odluke o otkazu ugovora o radu i opoziva prokure, nikada više nije koristila predmetni pretplatnički broj u poslovne svrhe.

3.2. Dodatno, tužena pod 2) opisuje osobne odnose između nje i direktora tužitelja BA te ističe da podizanje i ustrajanje u predmetnoj tužbi predstavlja zlouporabu prava u smislu članka 6. Zakona o obveznim odnosima jer se radi o pokušaju ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ustanovljeno, kao i da se radi o obijesnom parničenju. Stoga, predlaže da sud odbaci predmetnu tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u navodima iz tužbe, dok su tuženi ustrajali u navodima iznesenim u odgovorima na tužbu.

4.1. Podneskom od 15. listopada 2025. tužitelj je postavio podredni tužbeni zahtjev, kojim traži da se utvrdi nepostojećim predmetni ugovor te naloži uspostava prijašnjeg stanja. Ujedno, podneskom od 11. studenog 2025. tužitelj je ispravio glavni tužbeni zahtjev vezano za greškom navedeni datum ugovora na način da je ispravno naznačio 17. svibnja 2024., umjesto greškom navedenog 17. svibnja 2025.

4.2. Sukladno članku 191. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP), preinaka tužbe jest, među ostalim, i isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Prema članku 190. stavku 4. ZPP -a, smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci. Budući da su se oboje tuženih upustili u raspravljanje o podredno postavljenom tužbenom zahtjevu te se nisu protivili preinaci tužbe, smatra se da postoji njihov pristanak za preinaku tužbe.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Prijenosa ugovora o pretplatničkom odnosu od 17. svibnja 2024., podredno utvrđenje nepostojanja tog prijenosa, te uspostava prijašnjeg stanja.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je:

- tužena pod 2) AA (ranije BA) do 24. svibnja 2024. bila prokurist tužitelja,

- 17. svibnja 2024. prenesen ugovor o pretplatničkom odnosu za broj [broj telefona] s tužitelja kao pretplatnika „A“ na tuženu pod 2) AA (ranije BA) kao pretplatnika „B“

- tužena pod 2) potpisala prijenos ugovora o pretplatničkom odnosu za tužitelja kao pretplatnika „A“ te za sebe kao pretplatnika „B“

- prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo za prigovore tuženika pod 1) odbilo prigovore tužitelja vezano za predmetni ugovor,

- Hrvatska regulatorna agencije za mrežne djelatnosti, odlukom KLASA: UP/I - 344-08/25-01/148, URBROJ: 376-05-2-25-06 od 10. travnja 2025. odbila zahtjev za rješavanje spora tužitelja kao korisnika i tuženika pod 1) A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, kao operatora javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga te da tužitelj nije pokrenuo upravni spor protiv ove odluke.

6.1. Među strankama zapravo nisu ni sporne činjenice relevantne za rješavanje ovog spora, već su sporna pravna pitanja, odnosno sporno je ima li uopće tužitelj pravni interes za podnošenje ove tužbe te je li u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 49. Zakona o trgovačkim društvima (111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023. i 136/2024. – dalje: ZTD) ili koje druge zakonske odredbe, odnosno je li tužena pod 2) sklopila ugovor sa samim sobom bez posebne ovlasti te je li zbog toga taj ugovor ništetan, odnosno nepostojeći.

7. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao dopis tužitelja tuženiku pod 1) od 9. svibnja 2024. (stranica 7 spisa), prijenos ugovora o pretplatničkom odnosu od 17. svibnja 2024. (stranica 9 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 10. svibnja 2024. (stranica 10 i 11 spisa), izjavu o preuzimanju ugovorne obveze od 10. svibnja 2024. (stranica 12 spisa), prigovor tužitelja od 21. svibnja 2024. (stranica 13 i 14 spisa), odluku o prigovoru Službe za poslovne korisnike od 23. svibnja 2024. (stranica 15 i 16 spisa), prigovor tužitelja od 24. svibnja 2024. (stranica 17 i 18 spisa te 63 i 64 spisa), odluku Povjerenstva za reklamacije potrošača tuženika pod 1) od 19. lipnja 2024. (stranica 19 do 21 spisa te 65 i 66 spisa), odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3421/97 od 17. ožujka 1998. i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-437/10-3 od 14. rujna 2011. (stranica 22 i 23 spisa), presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob -389/2024-19 od 27. veljače s potvrdom pravomoćnosti (stranica 33 do 43 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja od 24. srpnja 2025. (stranica 44 do 50 spisa), žalbu od 14. ožujka 2025. (stranica 51 spisa), zapisnik sa skupštine društva tužitelja od 24. svibnja 2024. (stranica 52 do 56 spisa), dopis zastupnika po zakonu tužitelja tuženiku pod 1) od 21. svibnja 2024. (stranica 62 spisa), odluku Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti od 10. travnja 2025. (stranica 67 do 71 spisa), dopis zastupnika po zakonu tužitelja od 9. svibnja 2024. (stranica 72 spisa), zahtjev za verifikaciju kontakt podataka za komunikaciju s A1 Hrvatska d.o.o. i dodjelu upravljačkih prava za uslugu Moj A1 od 8. svibnja 2024. (stranica 73 do 74 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registar za tužitelja od 31. srpnja 2025. (stranica 76 do 83 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja od 31. srpnja 2025. (stranica 84 do 90 spisa), prijedlog optužnice protiv GA od 25. studenog 2024. (stranica 99 do 103 spisa), rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kov-822/2024 od 25. rujna 2025. (stranica 104 od 106 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3654/2023-2 od 20. studenog 2024. (stranica 112 do 115 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-131/2019-8 od 24. studenog 2020. (stranica 116 od 120 spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5523/2015-2 od 23. siječnja 2018. (stranica 121 do 126 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2357/2015-3 od 2. veljače 2016. (stranica 127 do 130 spisa), izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-127/13-8 od 14. studenog 2013. (stranica 131 spisa) i odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-305/2023-3 od

21. rujna 2023. (stranica 136 spisa).

7.1. Vrijedi istaknuti da je na pripremnom ročištu održanom 12. studenog 2025. tužitelj odustao od predloženih dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka, dok je tužena pod 2) u odgovoru na tužbu te na pripremnom ročištu održanom 12. studenog 2025. predložila da se „po potrebi“ izvrši uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Splitu KP-DO-1458/2024 te da tuženik pod 1) dostavi poslovnu dokumentaciju, kao i saslušanje tužene pod 2.

7.2. Sukladno članku 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Dakle, ZPP ne poznaje predlaganje dokaza „po potrebi“, već stranka treba izričito navesti predlaže li izvođenje pojedinog dokaza, zbog čega ovaj sud smatra da predlaganje izvođenja dokaza „po potrebi“ se uzima kao da nije ni predloženo izvođenje tog dokaza.

7.3. No, dodatno se ističe da su u konkretnom slučaju sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke utvrđene ocjenom materijalnih dokaza koji su sadržani u spisu pa bi izvođenje dodatnih dokaza dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a ne bi dovelo do drugačije odluke suda. Također se ponavlja da čak i same činjenice među strankama nisu sporne, već se radi o spornom pravnom pitanju.

8. Također, ističe se da je tužba dopuštena, odnosno da tužitelj ima pravni interes za podnošenje iste, zbog čega ovaj sud utvrđuje da nisu osnovani prigovori oboje tuženika kojima osporavaju pravni interes tužitelja. Naime, tužitelj ima pravni interes podnositi tužbu kojom pokušava zaštiti svoja prava za koja smatra da su mu postupanjem tuženika povrijeđena. Ovaj sud ne vidi razloge zbog kojih bi sama tužba bila nedopuštena ili bi predstavljala zlouporabu prava u procesnopravnom ili pak materijalnopravnom smislu.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Člankom 322. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

11. Člankom 49. ZTD-a propisano je da prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.

12. Navedeno zakonsko ograničenje vrijedi u situaciji kada se prokurist nalazi u nekom od navedenih svojstava na obje ugovorne strane.

12.1. Međutim, iz prijenosa ugovora o pretplatničkom odnosu od 17. svibnja 2024. (stranica 9 spisa) proizlazi da u konkretnom slučaju tužena pod 2) AA (ranije GA) nije nastupala ujedno i kao druga ugovorna strana u smislu citiranog članka 49. ZTD-a, odnosno navedeni prijenos ugovora o pretplatničkom odnosu nije potpisala ista osoba za obje ugovorne strane, već se na drugoj ugovornoj strani nalazi tuženik pod 1) A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, a ne tužena pod 2) AA (ranije GA).

13. Citirana odredba članka 49. ZTD-a jest jasna i izričita te se primjenjuje samo na situacije kad je ista osoba potpisnik ugovora za obje ugovorne strane pa neosnovano tužitelj smatra da bi se ova odredba mogla primijeniti i na konkretnu situaciju s obzirom na to da tužena pod 2) kao prokurist tužitelja nije bila potpisnik na obje ugovorne strane. Naime, u konkretnom slučaju se kao jedna ugovorna strana pojavljuje tužitelj Eduro d.o.o. Split, kojeg zastupa tužena pod 2) AA (ranije GA), a s druge strane tuženik pod 1) A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb.

13.1. Činjenica da se tužena pod 2) AA (ranije GA) pojavljuje i kao novi korisnik, odnosno pretplatnik „B“, također ne znači da je ona kao prokurist tužitelja sklopila ugovor sama sa sobom, kako to neosnovano tvrdi tužitelj. Naime, i u tom odnosu se može smatrati da se s jedne strane se nalazi tuženik pod 1) A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, a s druge strane tužena pod 2) AA (ranije GA). Dakle, niti u jednoj situaciji tužena pod 2) ne nastupa u svojstvu obje ugovorne strane.

14. Stoga, ovaj sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede citiranog članka 49. ZTD-a, odnosno da ne postoje pretpostavke zbog kojih bi prijenos ugovora o pretplatničkom odnosu od 17. svibnja 2024. bio ništetan ili pak nepostojeći jer nije sklopljen nikakav ugovor između tužitelja Eduro d.o.o. Split kojeg je zastupala tužena pod 2) AA (ranije GA) kao prokurist i tužene pod 2).

15. Činjenica da tužena pod 2) u trenutku potpisivanja predmetnog prijenosa nije bila navedena kao kontakt osoba tužitelja za komuniciranje s tuženikom pod 1), uopće nije pravno relevantna. Naime, a kao što je već ranije navedeno, nesporno je da je u trenutku potpisivanja prijenosa ugovora 17. svibnja 2024. tužena pod 2) bila prokurist tužitelja te da je prestala biti prokurist tužitelja tek 24. svibnja 2024., dakle 7 dana nakon potpisivanja predmetnog prijenosa ugovora. Činjenica da tužena pod 2) u trenutku potpisivanja prijenosa ugovora nije bila navedena kao kontakt osoba, istoj ne može oduzeti ovlast za zastupanje koje joj kao prokuristu daje ZTD , a samim time i ovlast za potpisivanje predmetnog prijenosa ugovora.

16. Ujedno, činjenica da tužena pod 2) nije kao prokurist tužitelja uz svoje ime i prezime stavila naznaku iz koje je vidljiv njezin položaj prokuriste ili oznaku "p.p.", ne čini ovaj prijenos ugovora ništetnim ili nepostojećim. Naime, da je tužena pod 2) u trenutku potpisivanja prijenosa 17. svibnja 2024. bila prokurist tužitelja, bilo je poznato samom tuženiku, a što isti i navodi tijekom postupka, zbog čega nedostatak naznake da se radi o prokuristu ne čini konkretni prijenos ugovora ništetnim ili nepostojećim.

17. Dakle, suprotno navodima tužitelja, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji u kojoj bi bio primjenjiv citirani članak 49. ZTD-a, odnosno ne može se smatrati da je tužena pod 2) AA sklopila ugovor u svoje ime i za svoj račun niti u svoje ime, a za račun drugih osoba niti u ime i za račun drugih osoba .

18. Stoga, ovaj sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji nikakvo nezakonito postupanje tuženika pod 1), a kako to tvrdi tužitelj, jer je isti postupao u skladu sa svojim ovlastima i na temelju važećih zakonskih odredbi te sukladno upisima u javne knjige (sudski registar).

19. Dodatno se ističe da tužitelj ne tvrdi da postoje nekakvi drugi razlozi zbog kojih bi predmetni prijenos ugovora o pretplatničkom odnosu od 17. svibnja 2024. bio ništetan ili pak nepostojeći, a niti te razloge ovaj sud nalazi pazeći na ništetnost po službenoj dužnosti.

20. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud zaključuje da niti glavni niti podredni tužbeni zahtjev nije osnovan, zbog čega je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člancima 155. i 164. ZPP-a.

22. Budući da su tuženici u cijelosti uspjeli u ovom sporu, istima je dosuđen parnični trošak uzimajući u obzir u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu 1.500,00 eura, sve sukladno članku 40. stavku 2. ZPP-a.

22.1. Tuženiku pod 1) A1 Hrvatska d.o.o. prema Tbr. 8.1., Tbr. 9.1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025. - dalje: Tarifa), pripada trošak sastava odgovora na tužbu od 31. srpnja 2025., trošak sastava obrazloženog podneska od 3. listopada 2025. te trošak zastupanja na ročištu održanom 12. studenog 2025. u iznosu od po 200,00 eura uvećano za 25% PDV-a u iznosu 100,00 eura, što ukupno iznosi 700,00 eura, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

22.2. Tuženoj pod 2) AA prema Tbr. 8.1., Tbr. 9.1. i Tbr. 54., pripada trošak sastava odgovora na tužbu od 24. srpnja 2025. te zastupanja na ročištu održanom 12. studenog 2025. od po 200,00 eura uvećano za 25% PDV-a u iznosu 100,00 eura, što ukupno iznosi 500,00 eura.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

U Splitu 20. veljače 2026.

Sudac

Ivan Čulić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelj po odvjetniku Tinu Matiću, OD Tin Matić i partneri d.o.o., Zagrebu, Vlaška 95

- tuženik pod 1) A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1

- tuženici pod 2) po odvjetniku Ici Škarpi, Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 2A

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte