REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-288/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Rijeka, protiv prvotuženika LOVAČKO DRUŠTVO "OREBICA", Krk, Ulica dr. Dinka Vitezića 1, Krk, OIB: 83149865195, kojeg zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica u Rijeci, drugotuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Rijeci i trećetuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE, Rijeka, Nikole Tesle 9, OIB: 97967544201, kojeg zastupa punomoćnica PĐA, dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU "OREBICA", Krk, Dr. Dinka Vitezića 1, OIB: 83149865195 i drugotuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, solidarno isplate iznos od 1.980,52 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 2021. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, u odnosu na trećetuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE, Rijeka, Nikole Tesle 9, OIB: 97967544201, kao neosnovan.

III. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU "OREBICA", Krk, Dr. Dinka Vitezića 1, OIB: 83149865195 i drugotuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.428,22 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. svibnja 2024. protiv prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika (dalje: tuženici) podnio tužbu radi isplate iznosa od 1.980,52 EUR zajedno sa zateznim kamatama, u kojoj navodi da se 14. svibnja 2021., oko 6:50 sati na otoku Krku, na cesti Ž 5087 - Čižići – Tribulje - Rasopasno dogodila prometne nezgoda. Štetni događaj da se dogodio na način da je vozač PĐ upravljao motornim vozilom marke Peugeot 3008, reg. oznake [registarska oznaka], kada mu je na prometnicu iskočila divljač – srna, koju isti nije mogao izbjeći te uslijed čega da je došlo do udara divljači u bočni dio predmetnog vozila. Osobno vozilo marke Peugeot 3008, reg. [registarska oznaka] da je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj: 03068600006139, slijedom čega da je tužitelj nakon izvršenog izvida i obračuna štete, kao i nakon popravka, isplatio vlasniku vozila iznos od 14.922,20 kn /1.980,49 EUR. Obzirom da se prometna nezgoda dogodila na način da je istu u cijelosti skrivila divljač i to na području lovišta kojim upravlja i gospodari prvotuženik, tužitelj pozivom na odredbu čl. 963. Zakona o obveznim odnosima, navodi da je stekao pravo na naknadu isplaćenog iznosa od tuženika. Nadalje, tužitelj navodi da je za štetni događaj solidarno sa prvotuženikom, odgovoran i drugotuženik, kod kojeg da su u vrijeme štetnog događaja svi lovoovlaštenici na području Republike Hrvatske imali zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj: 078700051615. U konačnici, tužitelj navodi da se štetni događaj dogodio na županijskoj cesti kojom upravlja trećetuženik, a koji da je propustio osigurati cestu za sigurno odvijanje prometa, iz kojeg razloga da isti odgovara za nastanak štetnog događaja solidarno sa prvotuženikom i drugotuženikom.

2. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare. Nadalje je naveo da se štetni događaj dogodio na cesti, a da cesta nije lovište već da je površina izvan lovišta, sve temeljem odredbe čl. 11. toč. 5. Zakona o lovstvu. Također je naveo da odredba čl. 80. st. 6. ZL-u propisuje da odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač prvenstveno odgovara vozač vozila, ako se utvrdi da je isti vozilom upravljao protivno odredbama propisa o sigurnosti prometa i postojećim prometnim znakovima, a lovoovlaštenik samo ukoliko se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, a što da predmetne zgode nije bio slučaj. Također, navodi da u konkretnom slučaju u primjenu ne dolaze odredbe Zakona o obveznim odnosima o opasnoj stvari, a što da je potvrdila i recentna sudska praksa (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3870/2022 od 6. studenog 2023.). Prvotuženik ukazuje i na odredbe Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama koje govore u prilog odgovornosti pravne osobe koja upravlja prometnicom (trećetuženika). Osim navedenog, prvotuženik navodi da nema nikakvih dokaza da je uzrok štetnog događaja bila divljač jer u potvrdi PP Krk divljač nije nađena na licu mjesta. U svezi istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, navodi da prvotuženik nije vlasnik divljači već da je vlasnik iste, kao dobra od interesa za Republiku Hrvatske, upravo Republike Hrvatska, a da prvotuženik postaje vlasnikom iste tek nakon njenog uginuća. Nadalje, prvotuženik ističe i prigovor isključive odgovornosti, odnosno suodgovornosti vozača za predmetni štetni događaj jer da je vozač sam skrivio predmetnu nezgodu. Prvotuženik je potom naveo da je razvidno da je krivac za štetni događaj vozač predmetnog vozila PĐ koji da je predmetne zgode naletio i udario u životinju, a ne obrnuto, kako to tvrdi tužitelj u tužbi. Naime, prvotuženik navodi da kontakt sa životinjom nije ostvaren bočnim dijelom vozila, već prednjim lijevim dijelom vozila, a životinja da je naišla vozaču sa lijeve strane, što znači da je prešla cijelu lijevu prometnu traku prije naleta vozila na nju, a iz kojeg razloga da je očito vozilo naletjelo na životinju i to zbog prekomjerne brzine vožnje i uvjetima na cesti, uslijed kojih da vozač nije stigao reagirati. Također, navodi da je vozač vozio brzinom od 50 km/h i sukladno uvjetima na cesti te da je uvažio prometni znak opasnosti izlijetanja divljači da bi imao mogućnost pravovremene reakcije te da do sraza ne bi došlo ili bi šteta na vozilu u tom slučaju bila neznatna. Prvotuženik je istaknuo i prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz obrazloženje da tužitelj uz tužbu ne dostavlja vjerodostojan dokaz o isplati štete.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je u vrijeme štetnog događaja 14. svibnja 2021., Hrvatski lovački savez, Zagreb, kod drugotuženika imao zaključeno osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti za sve članove HLS-a i lovoovlaštenike, pa tako i za prvotuženika. Predmetnim osiguranjem sva lovačka društva/udruge osigurana su od odgovornosti isključivo za imovinsku i neimovinsku štetu koju prouzroče divlje životinje na motornim ili željezničkim vozilima i to policom osiguranja važećom od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021., broj police [broj police], na svotu osiguranja u iznosu od 9.954,21 EUR/75.000,00 kn po štetnom događaju, uz ugovoreni agregatni limit ugovora od 597.252,64 EUR/4.500.000,00 kn (gornja granica obveze za sve osigurane slučajeve nastalo unutar jedne osigurateljne godine), a koji limit da je iscrpljen u cijelosti. Slijedom iznijetog, drugotuženik navodi da je po predmetnoj polici isplatio na ime naknade štete sveukupni iznos od 617.384,11 EUR, pa da je predmetna polica prestala važiti te da štetu snosi lovoovlaštenik. Iz navedenog razloga, drugotuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, nedostataka aktivne legitimacije te prigovor iscrpljenosti agregatnog limita. Osnovanost prigovora drugotuženik temelji na činjenici da je tužitelj u polici kasko osiguranja predmetnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], kao osiguranika naveo društvo AGRAM LEASING d.o.o., kojemu je izvršio isplatu iznosa, iako da je u predmetnoj dozvoli kao vlasnik navedenog vozila navedeno društvo EURO LEASING d.o.o. Također, navodi da priložena izjava o prijeboju od 28. rujna 2021. i to radi prijeboja potraživanja tužitelja i društva AGRAM LEASING d.o.o., nije pravovaljana, a kako je izjava o prijeboju uvjet za nastanak prijeboja, to da prijeboj nije niti nastao. Tužiteljevim uvjetima kasko osiguranja pod C.4. da je reguliran prestanak ugovora o osiguranju zbog promjene vlasnika, slijedom čega da je o istim odredbama potrebno voditi računa prilikom ocijene istaknutog prigovora nedostatak aktivne legitimacije.

3.1. Ukoliko sud ne prihvati istaknuti prigovor, drugotuženik također osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva, sve iz razloga jer policijskim očevidom na mjestu događaja nije pronađena divljač, pa je sporno da li se radi o domaćoj ili divljoj životinji. Također, drugotuženik navodi da tužitelj neosnovano smatra da postoji solidarna odgovornost tuženika prema objektivnom kriteriju, sve dok se ne utvrdi da li je u konkretnom slučaju uopće došlo do naleta vozila na divljač i dok se ne utvrdi kojom se brzinom kretao osiguranik tužitelja. U svakom slučaju, navodi da prvotuženik na dan štetnog događaja nije provodio lovnu aktivnost pa da tuženici u predmetnom slučaju ne mogu odgovarati tužitelju za nastalu štetu. Opreza radi, drugotuženik prigovara postojanju eventualne odgovornosti pravne osobe ovlaštene upravljati javnom cestom za slučaj izlijetanja divljači na kolnik, ukoliko pravna osoba nije u cijelosti postupila sukladno zakonskom odredbama Zakona o cestama. U konačnici, drugotuženik navodi da mu se tužitelj obratio u mirnom postupku sa regresnim zahtjevom 26. listopada 2021., a koji zahtjev za refundaciju isplaćene štete (kasko regres) je drugotuženik odbio kao neosnovan.

4. Trećetuženik u odgovoru na tužbu ukazuje na isključivu odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem iz čijeg područja potječe divljač, kao i na odgovornost osiguranika tužitelja ukoliko isti nije prilagodio brzinu vozila uvjetima na cesti. Nadalje, navodi da tužitelj ničim nije dokazao da bi odgovornost trećetuženika bila u vezi s neodgovarajućim održavanjem prometnice na način da ista nema osnovne uvjete za neometan i siguran promet. Također, navodi kako je neosnovano pretpostaviti da trećetuženik ima bilo kakva saznanja o migraciji divljači, obzirom na činjenicu da saznanja o navedenom imaju lovačka društva, kao i da se prometni znakovi upozorenja o prijelazu divljači preko ceste i označavanje konkretnih mjesta postavlja isključivo na zahtjev udruga koje gospodare lovištem. U konkretnom slučaju, na dionici na kojoj je došlo do nalete vozila na divljač, navodi da u vrijeme štetnog događaja nije bio postavljen znak opasnosti "divljač na cesti", već da je isti postavljen kasnije temeljem zahtjeva prvotuženika zaprimljenog 10. kolovoza 2022. Iz svega iznijetog, trećetuženik navodi da je razvidno da ne može biti odgovoran s bilo koje osnove.

5. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to potvrdu PU Primorsko-goranska, PP Krk od 19. svibnja 2021., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 14. svibnja 2021., izvid i obračun štete broj: 218603200298, izjavu o prijeboju od 28. rujna 2021., policu kasko osiguranja broj: 03068600006139, sporazum o izvansudskoj nagodbi tužitelja i društva AGRAM LEASING d.o.o., Zagreb, policu osiguranja broj: [broj police osiguranja] zaključena između Hrvatskog lovačkog saveza i drugotuženika zajedno sa Uvjetima za osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti, kao i pregled isplaćenih šteta po polici broj: [broj police], račun broj: 1546/1/67 od 28. srpnja 2021., presliku prometne dozvole za osobno vozilo reg. [registarska oznaka], presliku vozačke dozvole AĐ, Uvjete za kasko osiguranje motornih vozila, prijavu štete iz kasko osiguranja cestovnih vozila, regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 14.922,20 kn od 26. listopada 2021., povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo AGRAM LEASING d.o.o., obavijest drugotuženika o neosnovanom zahtjevu tužitelja od 4. studenog 2021., zapisnik o očevidu PU Primorsko-goranske, PP Krk od 14. svibnja 2021. zajedno sa situacijskim planom, dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstava od 12. studenog 2004. zajedno sa dostavljenim kartama. Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka JĐ i svjedoka PĐ, izvršio je uvid u spis ovoga suda poslovni broj P-298/2024 putem e-Spis aplikacije, kao i u dostavljeni nalaz i mišljenje financijske vještakinje Dijane Tomljanović Butković te je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta zajedno sa prometno-procjeniteljskim vještačenjem.

6. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u odnosu na prvotuženika i drugotuženika, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženika odbio kao neosnovan.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.980,52 EUR koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku po osnovi police automobilskog kaska osiguranja broj: 03068600006139, uslijed štetnog događaja, a po osnovi nastale imovinske štete na osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], koji se dogodio 14. svibnja 2021.

8. Među strankama nije sporna činjenica da se 14. svibnja 2021. oko 6:10 sati, dogodila prometna nezgoda na otoku Krku, na cesti Ž 5087 - Čižići – Tribulje - Rasopasno, na način da se vozač PĐ kretao predmetnom dionicom upravljajući osobnim vozilom marke Peugeot 3008, reg. [registarska oznaka], kada mu je na prometnicu iskočila divljač - srna, a koja prometnica se nalazi unutar lovišta kojim gospodari prvotuženik.

9. Međutim, među strankama je sporna osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, sporan je način nastanka štetnog događaja, opseg i visina štete te odgovornost tuženika. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, zastara tužiteljevog potraživanja, kao i osnovanost istaknutog prigovora iscrpljenosti agregatnog limita drugotuženika.

10. Sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR. Budući se radi o postupku pred trgovačkim sudom te da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu od 1.980,52 EUR, to je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti.

11. Iz potvrde PU Primorsko-goranska, PP Krk broj KLASA: 211-04/21-O/4163, URBROJ: 511-09-30/06-O-34-2/2001 od 19. svibnja 2021., (list 5-6 spisa) proizlazi da se je 14. svibnja 2021. u 6:10 sati na otoku Krku, na cesti Ž 5087 - Čižići – Tribulje – Rasopasno (ranije: L58067), dogodila prometne nesreća s imovinskom štetom u kojoj je sudjelovao PĐ, kao vozač osobnog vozila marke Peugeot 3008, reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u tom trenutku bilo u vlasništvu društva AGRAM LEASING d.o.o., Podružnica Rijeka, osigurano kod tužitelja, broj police: [broj police]. Iz potvrde proizlazi da je oštećen prednji lijevi dio: branik, blatobran, poklopac motora, putno svjetlo s pokazivačem smjera, kao i lijevi bočni dio: prednja vrata. Također, proizlazi da je na mjestu događaja brzina ograničenja bila 50 km/h, kao i da ne postoji prometni znak "divljač na cesti" te da protiv vozača PĐ nije podnesena prekršajna prijava. Ujedno, proizlazi da divljač nije pronađena na mjestu događaja, već je pronađen trag dlake te da lovištem iz kojeg je ista istrčala gospodari LD "Orebica".

12. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PU Primorsko-goranske, PP Krk od 14. svibnja 2021., proizlazi da ispitanik PĐ, kao vozač predmetnog osobnog vozila prihvaća ispitivanje te da nije utvrđena koncentracija alkohola u krvi.

13. Iz zapisnika o očevidu PU Primorsko-goranske, PP Krk od 14. svibnja 2021. (list 157-204 spisa), proizlazi da je izvršen očevid na licu mjesta povodom dojave vozača PĐ, kao i da se štetni događaj dogodio na cesti L58067 Čižići – Tribulje – Rasopasno – Ž5087, općina Dobrinj, na 4 km + 700 m, lokalna cesta, kojom prilikom je došlo do naleta osobnog automobila reg. [registarska oznaka] na divlju životinju – srnu. Uvidom u isti, ovaj sud je utvrdio da je stanje kolnika bilo mokro, da je ograničenje brzine bilo 50 km/h, da je do dolaska policijskih službenika za očevid mjesto događaja izmijenjeno utoliko na način da je vozač PĐ pomaknuo osobno vozilo na obližnje ugibalište, dok se divljač udaljila u nepoznatom smjeru.

14. Uvidom u skicu mjesta događaja prometne nesreće PU Primorsko- goranske, PP Krk koja se dogodila 14. svibnja 2021. u 6:10 sati, na LC58067, 4 km + 700 m, u kojoj je sudjelovao vozač PĐ sa osobnim vozilo reg. [registarska oznaka] i srneća divljač, proizlazi da je divljač (A) iskočila s lijeve strane predmetnog vozila (B).

15. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva i to kao objektivna odgovornost uređena je odredbama Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19. i 32/20.; dalje ZL), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (14. svibnja 2021.).

16. U odnosu na dinamiku nastanka prometne nezgode, odnosno navode tuženika da je sporno je li do prometne nezgode došlo naletom vozila na divljač ili se radilo eventualno o nekoj domaćoj životinji sud je proveo dokaz saslušanjem vozača PĐ. U svom iskazu (list 234-235 spisa), vozač osobnog vozila marke Peugeot 3008, prvotno je iskazao da mu je na dan štetnog događaja izletjela srna s desne strane te da se sjeća da mu se iz suprotnog smjera približavalo vozilo Caddy bijele boje, a da je srna prešla na drugu stranu te se potom udaljila. Kada se svjedoku predoči skica prometne nesreće (list 57 spisa), isti je iskazao da se zbog proteka vremena ne sjeća s koje stane mu je izletjela srna. Ne sjeća se točno koliko je vozio, ali pretpostavlja 60 km/h jer se radilo o uzbrdici. Nije siguran da li je na predmetnoj dionici u smjeru u kojem je on vozio, postojao prometni znak "divljač na cesti", međutim iskazuje da ima saznanja da na predmetnoj dionici nema ograde te da se s obje strane kolnika nalazi šuma. Nakon štetnog događaja, svjedok je iskazao da je pozvao policiju, kao i da se sjeća da su policijski službenici uzeli uzorak dlake. Ne sjeća se što je točno oštećeno, ali misli da se radilo o lijevom dijelu vozila i haubi te iskazuje da je predmetno vozilo bilo u vlasništvu AGRAM LEASING d.o.o. te da ga je popravilo društvo AC Dujmović.

17. Iz iskaza svjedoka JĐ (list 233-234 spisa), tajnika prvotuženika, proizlazilo bi da isti ima nekih saznanja za štetni događaj koji se dogodio negdje na Dobrišćini, ali nema točnih saznanja, budući ga o navedenom policija nije izvijestila. Također, proizlazilo bi da svjedok nije izašao na lice mjesta niti da je razgovarao sa policijskim službenicima. Iz iskaza svjedoka, proizlazilo bi da se kroz tjedan skupni lov ne održava, osim ako se radi o nedjelji, blagdanima ili praznicima, a što se tiče granica iskazuje da se cijeli otok nalazi unutar njihovog lovišta. Nema saznanja da li se na predmetnoj dionici nalazi prometni znak "divljač na cesti", kao ni kada su točno slali dopis za postavljanje predmetnog prometnog znaka.

18. Sud je iskaze svjedoka JĐ i PĐ u cijelosti prihvatio kao istinite, osobito jer je iskaz vozača podudaran sa izjavama koje je isti dao neposredno na licu mjesta prilikom vršenja očevida, a kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika o očevidu od 14. svibnja 2021. Iako se svjedok PĐ zbog proteka vremena nije mogao sjetiti s koje strane mu je divljač iskočila, isti je na uvjerljiv, životan i logičan način opisao dinamiku nastanka štetnog događaja i iskakivanje/istrčavanje divljači na kolnik. Imajući u vidu da je vozač vozio na predmetnoj dionici, odnosno dijelu na kojem se nalazi uzbrdica, što je svakako utjecalo na preglednost, kao i da je nad istim izvršen alkotest, sud je zaključio da nije postojao doprinos vozača nastanku predmetnog štetnog događaja, a osobito stoga što ni policijski djelatnik dolaskom na mjesto nezgode nije poduzimao daljnja postupanja protiv vozača PĐ, a kako je to vidljivo i iz zapisnika o očevidu. U postupku nema dokaza da bi zbog vožnje PĐ bio pokrenut prekršajni postupak ili da bi protiv vozača bila izricana neka druga mjera u sklopu prekršajno pravne odgovornosti. Imajući u vidu da je građanskopravna odgovornost šira, iskaz vozača i rezultati provedenih dokaza ne stvaraju kod ovoga suda sumnju u istinitost navoda o iznenadnom iskakanju divljači koje se nije moglo predvidjeti, a niti spriječiti. Sud je stoga, s obzirom na opis predmetne dionice ceste kao i činjenicu da se iskakanje divljači dogodilo iznenada, utvrdio da nema doprinosa vozača nastanku predmetnog štetnog događaja.

19. Obzirom na to da su tuženici osporili osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, kao i visinu istog te da su prigovorili da je za nastanak predmetne prometne nezgode i štete isključivo odgovoran osiguranik tužitelja, sud je odredio izvođenje predloženog dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka prometne struke Srećka Hlišća, dipl. ing. prometa, čija je zadaća bila utvrditi dinamiku nastanka prometne nezgode, mogućnost izbjegavanja sudara, kao i eventualno postojanje suodgovornosti vozača za nastanak štetnog događaja te utvrditi visinu imovinske štete nastala na predmetnom vozilu.

20. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Srećka Hlišća, dipl. ing. prometa od 17. lipnja 2025. (list 256-263 spisa), proizlazi da je na vozilu oštećen prednji lijevi dio, kao i da su policijski djelatnici sačinili fotografije predmetnog vozila. U odnosu na dinamiku nastanka, a sukladno oštećenjima koja su nastala na vozilu, sudski vještak je zaključio da je predmetno vozilo naletjelo prednjim krajnjim lijevim dijelom na tijelo dlakave vitkije životinje poput srneće divljači, koja je prednjim djelom tijela ulazila u gabarit vozila s lijeve strane i nakon toga bila povijena uz lijevi bok vozila prema sredini, slijedom čega da je ostvaren djelomičan kontakt s tijelom životinje, s time da bi površinska oštećenja na osobnom vozilu ukazivala na manju naletnu brzinu od oko 50 km/h, ali zbog djelomičnosti kontakta da nije moguće isključiti da se vozač kretao iskazanom brzinom od 60 km/h. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazilo bi da je srneća divljač na kolnik ceste došla kroz šumu, kamenito-zemljanim terenom u blagom usponu, s lijeve strane, s time da je u njenoj prirodi skokovito kretanje brzinom većom nego što je trk ljudi, pa da je za očekivati da se ista kretala brzinom od barem 30 km/h ili 8,3 m/s, iako da srne na ravnici postižu i veću brzinu od navedene. Srneća divljač da je izlaskom iz šume naišla u područje preglednosti s lijeve strane vozaču oko 0,6 s prije naleta, u kojem slučaju reagiranjem vozača kod pojave divljači, kočenjem ne bi dovelo do smanjenja brzine osobnog vozila u odnosu na iskaznih 60 km/h te bi isto kod pojave divljači iz šume bilo udaljeno za oko 10 m ispred mjesta naleta. Sudski vještak je utvrdio da je konfiguracija okoline ograničavala vozaču preglednost s lijeve strane kolnika, pa je nailazak srneće divljači bilo moguće vidjeti tek kad je ista izašla iz šume. Za brzinu od 60 km/h zaustavni put vozila iznosi oko 36,4 m, a zaustavljanje traje oko 3,7 s, dok za ograničenu brzinu od 50 km/h zaustavni put iznosi oko 26,8 m, a zaustavljanje traje oko 3,2 s, slijedom čega vještak navodi da bilo da je upravljao vozilom iskazanom brzinom od 60km/h ili ograničenom brzinom od 50 km/h, vozač nije mogao izbjeći nesreću poduzimanjem kočenja na pojavu srneće divljači i zaustavljanjem ispred njene putanje prelaskom kolnika. Srnećoj divljači da je trebalo oko 2,5 m za siguran izlazak ispred putanje osobnog vozila s desne strane, za što joj je pri mogućoj brzini, kao u trenutku naleta, trebalo oko 0,3 s ili sveukupno vrijeme od trenutka ulaska u područje preglednosti izlaskom iz šume oko 0,9 s, slijedom čega da se nesreća eventualno ne bi dogodila da se vozač, u trenutku kada srneća divljač istrčava iz šume prema kolniku lokalne ceste, kretao brzinom do 40 km/h. Samo prema nastalim oštećenjima, brzina naleta vozila na srneću divljač bila bi manja od 50 km/h, no zbog djelomičnosti kontakta nije moguće isključiti i da je naletna brzina iznosila po vozaču iskazanih 60 km/h. Glede visine štete, vještak navodi da je vozilo popravljeno u ovlaštenom servisu za vozilo Peugeot – AC Dujmović d.o.o., Rijeka, kao i da su sukladno računu od 28. srpnja 2021. obavljene zamjene dijelova i radovi sukladno Izvidu štete pa zaključuje da je po tržišnim cijenama dijelova i radova, trošak popravka se u cijelosti može priznati u iznosu od 1.980,52 EUR bez PDV-a.

21. Sukladno tom nalazu i mišljenju sudskog vještaka, kao i usmenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka danog na ročištu održanom 10. prosinca 2025., (list 284- 286 spisa), ovaj sud utvrđuje da neovisno o činjenici je li vozač vozio brzinom od 50 km/h ili brzinom od 60 km/h da bi se štetni događaj u svakom slučaju dogodio iz razloga jer divljač upravo na mjestu nastanka štetnog događaja istrčava na kolnik, a samo mjesto je ograničene preglednosti da bi vozač mogao sam, neovisno o postavljenim prometnim znakovima, ranije uočiti pretrčavanje divljači preko kolnika i pritom reagirati kočenjem. Nadalje, iz oštećenja koja su nastala na predmetnom vozilu, vještak je utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do ulaznog čelnog naleta kada je s tijelom divljači uspostavljen samo periferan kontakt prednjim krajnjim lijevim dijelom, nakon čega se oštećenja nastavljaju na prednji dio lijevog boka. S obzirom na karakteristiku i lokaciju kontaktne površine, vještak iskazuje da nije moguće na tehnički način sigurno zaključiti da bi neka oštećenja izostala ili bila manja u svom opsegu, u odnosu na ona koja su pobrojana u izvidu štete i pod uvjetom da se vozilo kretalo brzinom kojom bi se izbjegla nesreća. Drugim riječima, vještak iskazuje da bi u svakom slučaju naletne brzine i dalje imali u zahvatu iste površine na osobnom vozilu, bilo da je vozač vozio 40 km/h ili 60 km/h. Glede stanja kolnika vještak je, temeljem fotografija sa mjesta nesreće, zaključio da je isti bio djelomično mokar i prosušen po sredini, što je i za očekivati, budući se očevid provodio vremenski nakon štetnog događaja.

22. Nakon usmeno obrazloženog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, stranke nisu imale primjedbi.

23. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio jer je isti sačinjen prema pravilima struke te je sudski vještak isti stručno, logično i objektivno obrazložio. Također, vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju, a potom i usmeno, detaljno, stručno i uvjerljivo odgovorio na postavljenu zadaću, kao i na pitanja i primjedbe stranaka. Prema tome, zaključak je vještaka da se predmetno vozilo kretalo brzinom od 50 km/h ili 60 km/h, u kontaktu sa divljači bili bi zahvaćeni isti dijelovi vozila. Stranke nisu dovele u sumnju ova utvrđenja niti kompetencije vještaka, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.

24. Sukladno navedenom, neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije utemeljen na naprijed obrazloženoj tvrdnji da je za nastanak predmetne prometne nezgode isključivo ili djelomično odgovoran osiguranik tužitelja.

25. U odnosu na tvrdnju prvotuženika da se na dan štetnog događaja nije provodio skupni lov pa da u tom slučaju prvotuženik ne bi bio odgovoran za nastanak štete, valja istaći da temeljem odredbe čl. 80. st. 6. ZL-u za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO), sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. ZL-u koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

26. U odnosu na tvrdnju prvotuženika da divljač nije opasna stvar, valja istaći da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022 od 5. travnja 2022., Rev-166/2024 od 24. rujna 2024. i Rev-1542/2024 od 26. veljače 2025.), divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-u.

27. Također, premda prvotuženik nije vlasnik lovišta i divljači (divljač se smatra javnim dobrom), u ovom slučaju s obzirom na njegove ovlasti, prava i obveze kao koncesionara ili zakupnika lovišta, može mu se priznati takvo svojstvo posredno u smislu odgovornosti za ovu štetu sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a.

28. Nadalje, podredno se napominje da je odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. U slučaju pak kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (što tuženik nije ni tvrdio), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO). Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL-u ne propisuje drugačije.

29. Prema tome, budući da ZL-u kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO-a kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

30. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1064. - 1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvara odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. ZL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a je na tuženiku.

31. Prema odredbi čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Odredbom čl. 1067. ZOO- a propisano je da se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti te ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Nadalje, odredbom čl. 963. st. 1. ZOO- a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i tuženika, utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu, a u slučaju kad nije bilo nepravilnog postupanja vozača i kada šteta nije nastala zbog provođenja lova, na rješenje upućuje odredba čl. 76. st. 2. ZOL-a odnosno primjena odredaba Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO- a.

32. Dakle, prvotuženik i drugotuženik tijekom dokaznog postupka nisu dokazali da su se ostvarile pretpostavke iz odredbe čl.1067. st. 2. i 3. ZOO-a, odnosno nisu dokazali osnovanost svojih tvrdnji na kojima temelje prigovor promašene pasivne legitimacije. Sukladno svemu navedenom, ovaj sud temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđuje da su isti odgovorni za nastanak predmetnog štetnog događaja te shodno tome da su dužni tužitelju naknaditi utuženi iznos.

33. U odnosu na navod prvotuženika da cesta ne predstavlja lovište već da tek nakon ulova postaje vlasništvo lovačkog društva, sud utvrđuje da isti nije relevantan, jer se ista dogodila unutar područja kojim upravlja tuženik. Međutim, sve i da se ista dogodila na cesti, odnosno izvan granica lovišta, navedena okolnost ne bi bila odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta kojim upravlja lovoovlaštenik.

34. Istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije drugotuženika jer da je tužitelj u polici kasko osiguranja predmetnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], kao osiguranika naveo društvo AGRAM LEASING d.o.o., kojemu je izvršio isplatu iznosa, iako da je u predmetnoj dozvoli kao vlasnik navedenog vozila navedeno društvo EUROLEASING d.o.o., sud je ocijenio neosnovanim. Iz preslike prometne dozvole, sud je utvrdio da je kao vlasnik osobnog vozila Peugeot 3008, reg. oznake [registarska oznaka], upisana podružnica (EUROLEASING d.o.o., Podružnica) osiguranika tužitelja AGRAM LEASING d.o.o. te je uvidom u dostavljeni povijesni izvadak iz sudskog registra, razvidno da je vlasnik predmetnog vozila osiguranik tužitelja. Budući da podružnica nema pravnu osobnost i vlastitu imovinu, nije došlo do promjene vlasnika, kako to pogrešno smatra drugotuženik. Također, valja istaći da je izjava o prijeboju sklopljena između tužitelja i društva AGRAM LEASING d.o.o., slijedom čega drugotuženik, kao treća strana se ne može pozivati da ista nije pravovaljana.

35. Nije sporno da su izjavom o prijeboju (kompenzaciji) tužitelj kao dužnik i društvo AGRAM LEASING d.o.o. kao vjerovnik 28. rujna 2021., sukladno odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a izvršili prijeboj međusobnih potraživanja pa tako i utuženog iznosa od 14.922,20 kn/1.980,52 EUR (list 10 spisa) te su na tužitelja kao osiguratelja po samom zakonu prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (čl. 963. ZOO-a). Dakle, aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz citirane zakonske odredbe kojom je regulirana zakonska personalna subrogacija, kao pravo osiguratelja da isplatom naknade iz osiguranja stupi u pravni položaj osiguranika. Isplatom naknade osiguranik gubi, a osiguratelj stječe u visini isplaćene naknade aktivnu obvezno pravnu legitimaciju prema štetniku, te time osiguratelj postaje i aktivno procesno legitimiran, tj. stječe ovlaštenje pokrenuti postupak protiv štetnika (legitimatio ad processum). Slijedom iznijetog, sud je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

36. Također je ocijenjen neosnovanim i istaknuti prigovor zastare prvotuženika i drugotuženika, budući da je osiguranik saznao za visinu štete trenutkom ispostavljanja računa popravka (28. srpnja 2021.),a od toga dana do podnošenja tužbe 14. svibnja 2024. nije protekao subjektivni trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 230. st.1 ZOO-a, kao niti objektivni petogodišnji zastarni rok od dana kada je šteta nastala, (čl. 230. st.2 ZOO-a), sve primjenom odredbe čl. 234. st. 6 ZOO-a.

37. Nadalje, ovaj sud je istaknuti prigovor drugotuženika o iscrpljenosti agregatnog limita osiguranja, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije, ocijenio neosnovanim. Iz provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je štetni događaj nastao 14. svibnja 2021., u razdoblju važenja police osiguranja od odgovornosti sklopljene između prvotuženika i drugotuženika te u vrijeme kada agregatni limit osiguranja nije bio iscrpljen.

38. Iz dostavljenog nalaza i mišljenja sudske vještakinje Dijane Tomljenović Butković iz parničnog postupka koji se vodio pred ovim sudom posl.br. P-298/2024 od 26. veljače 2025, a koji prileži ovom spisu (list 215-231 spisa) i koji je sud cijenio sve temeljem odredbe čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, proizlazi da je ugovoreni agregatni limit po polici osiguranja od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti za sve članove HLS i lovoovlaštenike broj 078700078616 od 30. travnja 2021. važećom od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021., iscrpljen te da je sveukupno isplaćen iznos od 617.366,11 EUR/4.651.544,96 kn, s time da je zadnje plaćanje po predmetnoj polici izvršeno 30. prosinca 2021.

39. Među strankama nije sporno da se predmetni štetni događaj dogodio 14. svibnja 2021., kao i da je tužitelj 26. listopada 2021. (list 60 spisa) obavijestio drugotuženika o štetnom događaju te zatražio isplatu utuženog iznosa, slijedom čega je drugotuženik 4. studenog 2021. obavijestio tužitelja o neosnovanosti njegovog regresnog zahtjev povodom predmetnog štetnog događaja, dakle, u trenutku kada agregatni limit nije bio upitan. Međutim, neovisno o navedenom, prema stavu ovog suda, za ocjenu postojanja obveze osiguratelja je odlučno stanje osigurateljnog pokrića u trenutku nastanka osiguranog slučaja. Postojanje i opseg obveze osiguratelja, kao i primjena ugovorenih limita osiguranja, ocjenjuju se prema stanju u trenutku nastanka osiguranog slučaja, dok kasnije iscrpljenje agregatnog limita ne može imati retroaktivni učinak na ranije nastale obveze osiguratelja. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda, činjenica kasnijeg iscrpljenja agregatnog limita osiguranja (konkretno 30. prosinca 2021.), do kojeg je došlo nakon nastanka predmetnog štetnog događaja, ne može isključiti obvezu drugotuženika za štetu koja je nastala u vrijeme važenja police i u okviru tada raspoloživog osigurateljnog pokrića. Kako je drugotuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguratelj po važećoj polici koja je pokrivala predmetni rizik, sud je ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor iscrpljenosti agregatnog limita drugotuženika.

40. Iz tako utvrđenih okolnosti nastanka štetnog događaja sud je utvrdio da se prometna nezgoda dogodila na području kojim gospodari prvotuženik, da je nezgoda prouzrokovana istrčavanjem divlje životinje na cestu, kao i da ne postoje okolnosti prema kojima bi se prvotuženik i drugotuženik mogli osloboditi odgovornosti za štetu. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji odštetna odgovornost istih koji se te odgovornosti nisu oslobodili dokazivanjem osnovanosti svojih prigovora.

41. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj opravdano svom osiguraniku isplatio utuženi iznos, a posljedično tome i osnovano postavio zahtjev po osnovi zakonske subrogacije prema prvotuženiku i drugotuženiku, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a, u vezi s odredbom čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1066. st. 1. ZOO-a, odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

42. Kako su na osiguratelja prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je odgovorna za štetu tako je na njega prešlo i pravo potraživati od tuženika zateznu kamatu na isplaćeni iznos koji je dospio u trenutku kada je tužitelj izvršio isplatu svom osiguraniku, odnosno prijeboj 28. rujna 2021. (čl. 1086. ZOO-a, u vezi s čl. 963. st. 1. ZOO-a). Stoga je prihvaćen i tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, budući se radi o zahtjevu s osnova naknade štete primjenjuje se stopa zateznih kamata koja se određuje za ostale odnose.

43. Sud nije proveo predloženi dokaz tužitelja za saslušanjem policijskog službenika, kao i djelatnika društva AC Dujmović d.o.o. i društva AGRAM LEASING d.o.o., smatrajući isti irelevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva te smatrajući činjenično stanje predmeta dovoljno utvrđenim. Također, s obzirom na utvrđenu činjenicu izvršene isplate po kasko osiguranju, sud je ocijenio suvišnim i provođenje financijskog vještačenja, kao i biološkog vještačenja dlake obzirom na utvrđenu uzročno posljedičnu vezu između udara u divljač i nastalih oštećenja. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a).

44. Nadalje, sukladno odredbi čl. 50. st. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11.,18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19. i 144/21.; dalje ZC), propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje te se ta zakonska odredba ne odnosi na odgovornost lovoovlaštenika nego na pravnu osobu koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, a što proizlazi iz stavka 2. istoga članka ZC-a kojom je određeno da po toj osnovi (dakle, po osnovi krivnje) za štetu odgovara pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar i to ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu nije označio prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

45. Iz provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da prometni znak „divljač na cesti“ nije bio postavljen na predmetnoj dionici u trenutku štetnog događaja, a što proizlazi iz potvrde PP Primorsko-goranske, PP Krk od 19. svibnja 2021. Iz navoda trećetuženika, sud je utvrdio da je predmetni prometni znak postavljen nakon nastanka štetnog događaja i to temeljem zahtjeva prvotuženika od 10. kolovoza 2022., a koji činjenicu prvotuženik nije niti sporio. Tvrdnja prvotuženika da je trećetuženik sukladno odredbama Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti bio dužan i jedini ovlašten ograditi cestu žičanom ogradom i na taj način spriječiti nastanak ove i slične štete je neosnovana, budući ne postoji automatska obveza ograđivanja svih javnih cesta radi divljači već se za navedeno trebaju ispuniti određeni uvjeti. Stoga, sama činjenica da na predmetnoj dionici nije bila postavljena ograda ne predstavlja protupravnost trećetuženika.

46. Naime, iz same odredbe čl. 50. st. 2. ZOC-a je razvidno da eventualna odgovornost (uz ispunjenje preostalih pretpostavki odgovornosti za štetu) pravne osobe koja upravlja javnom cestom, za štetu iz stavka 1. tog članka nastalu na javnoj cesti postoji samo ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. To znači da odgovornost trećetuženika eventualno postoji ukoliko nije na traženje lovoovlaštenika ili lovozakupnika postavljen znak „divljač na cesti“, koji propust bi tada predstavljao štetnu radnju. Kako u konkretnom slučaju, prvotuženik nije niti bio podnio zahtjev za postavljenje predmetnog znaka „divljač na cesti“ prije nastanka samog štetnog događaja, već tek nakon štetnog događaja, to ne može postojati odgovornost trećetuženika sukladno predmetnoj odredbi, jer nema protupravne i štetne radnje trećetuženika.

47. Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženika kao neosnovan te odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

48. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj koji je uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: Tarifa) i to prema vrijednosti predmeta spora za: sastav tužbe od 14. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.), za zastupanje na ročištu 30. listopada 2024., 9. travnja 2025., 16. svibnja 2025. i 10. prosinca 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR, odnosno ukupan iznos od 1.000,00 EUR, što zajedno sa PDV-om 25% od 250,00 EUR (Tbr. 46.), sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

49. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,63 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19. i 92/21.) te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 900,00 EUR, kao i trošak dolaska sudskog vještaka na ročište 16. prosinca 2025. u iznosu od 158,59 EUR te putni trošak svjedoka PĐ u iznosu od 40,00 EUR.

50. Slijedom navedenog, sud je obvezao prvotuženika i drugotuženika da tužitelju solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.428,22 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a te je odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.

Rijeka, 20. veljače 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).