Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-236/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Miji Milaković, odvjetnici iz Koprivnice, protiv tuženika LK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Silviji Mlinarić Talan, odvjetnici iz Ludbrega, radi ništetnosti kupoprodajnog ugovora, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 3. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, te objave presude 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Ništetan je Ugovor sklopljen između tužiteljice PK i tuženika LK, a koji ugovor je sklopljen dana 11.04.2019.godine i ovjeren od strane Javnog bilježnika Kruno Radašić i to pod brojem ovjere OV-2528/2019, te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke u svezi nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisana u Z. U. [broj ZK uloška]; K. O. [katastarska općina]; ZK Odjel Varaždin; Općinski sud u Varaždinu.

2. U slučaju protivljenja tužbi i tužbenom zahtjev dužan je tuženik nadoknaditi trošak parničnog postupka."

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da se referentna stopa utvrđuje prema čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protive tuženika radi ništetnosti ugovora o kupoprodaji u kojoj tužbi navodi da je s tuženikom sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a navedeni ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Krune Radašića dana 11. travnja 2019. Nadalje da su stranke zaključile predmetni kupoprodajni ugovor iako tuženik nikad nije isplatio kupoprodajnu cijenu već se radilo isključivo o fiktivnom prebačaju predmetne nekretnine na tuženika koji je zet tužiteljice. Naime, da je tužiteljica željela tu nekretninu darovati svojoj kćeri, ali do tog darovanja nije došlo budući je kći imala određeno dugovanje. Stoga je i zaključen predmetni kupoprodajni ugovor iako tužiteljica nikad nije primila novac budući se i nije radilo o kupoprodaji nekretnina već isključivo o mani volje tužiteljice. Tuženik je pozvan mirnim putem za rješenje ovog spora, ali se isti na poziv oglušio te je stoga tužiteljica obzirom da je kod ovog ugovora došlo do mane volje od strane tužiteljice podnijela ovu tužbu tražeći utvrđenje ništetnosti predmetnog kupoprodajnog ugovora i naknadu troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužiteljice time da je priznao da je doista zaključio sa tužiteljicom ugovor o kupoprodaji dana 11. travnja 2019., a na kojem ugovoru su potpisi stranaka ovjereni kod javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, a predmet tog ugovora je bila čkbr. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvor, voćnjak i oranica. Tuženik je i upisao svoje vlasništvo u zemljišnim knjigama, a na ugovor je tuženik platio i porez na promet nekretnina. Osporio je da isti ne bi dao tužiteljici nikakav novac na ime kupnje jer je već i u samom ugovoru navedeno da se predmetna nekretnina prodaje za iznos od 70.000,00 kn i da je kupac isplatio taj iznos prodavatelju što je prodavatelj, a što je tužiteljica i potvrdila svojim potpisom. Ujedno navodi da je u navedenu nekretninu i izvršio daljnja ulaganja od oko 20.000,00 eura, a što znači da se nije niti radilo o fiktivnom prebačaju nekretnine na tuženika jer je tuženik po stjecanju te nekretnine u istu izvršio i znatna ulaganja. Naime, tuženik tvrdi da svakako nije logično da tuženik niti bilo koja druga osoba ulažu u tuđu nekretninu. Isto tako tuženik navodi da on nije bio zet tužiteljice, ali je bio u izvanbračnoj vezi s kćeri tužiteljice gotovo 10 godina i u toj vezi je rođeno dvoje maloljetne djece, a koji su svi zajedno i živjeli u predmetnoj nekretnini. Tuženik navodi da je u okviru ulaganja u tu kuću financirao ugradnju stolarije te centralnog grijanja. Tvrdi da kod tužiteljice nije bilo mane volje kod zaključenja tog ugovora već je tužiteljica svjesno zaključila taj ugovor, a ističe da naročito nije bilo nikakve prijetnje ili sile ili zablude, a i tuženik nije pisao sadržaj ugovora, a tužiteljica je i ovjerila svoj potpis. U slučaju da su postojale mane volje kod tužiteljice tada je tužiteljica trebala podnijeti tužbu radi poništenja ugovora, a ne radi utvrđenja ništetnosti te je i predložio da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je prije svega proveo dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka CK, ĆK i NK. Ujedno je sud izvršio uvid u ovosudni predmet br. P Ob-535/2025, a koji predmet je praktično u početnoj fazi jer u vrijeme kada je izvršen uvid (13. studenog 2025.) još nije bila niti dostavljena tužba na odgovor, a sama tužba je podnesena dana 22. listopada 2025. Predmet se inače vodi radi utvrđenja izvanbračne stečevine po tužbi ovdje svjedokinje CK, a protiv tuženika LK te je predmet i nakon uvida vraćen uređujućem sucu na daljnji postupak. Također je sud izvršio uvid u dokumentaciju uz tužbu sa listova 3-13 spisa, u medicinsku dokumentaciju sa lista 15 spisa, u ispis sms poruka sa listova 43-44 spisa.

4. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to temeljem odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Iz provedenih dokaza kao nesporno je utvrđeno:

- da su stranke dana 11. travnja 2019. zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnina i to tužiteljica kao prodavatelj, a tuženik kao kupac u odnosu na nekretninu čkbr. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća, dvor, voćnjak i oranica, ukupne površine 4337 m2,

- da je kao kupoprodajna cijena u predmetnom ugovoru naznačen iznos od 70.000,00 kn, a koji iznos je prema sadržaju ugovora kupac isplatio prodavatelju,

- da su stranke potpisale ugovor bez prisutnosti javnog bilježnika, ali da su pred javnim bilježnikom priznale potpise na tom ugovoru kao svoje, a radi čega je javni bilježnik Kruno Radašić i stavio ovjeru br. OV -2528/2019 dana 11. travnja 2019.,

- da je tuženik bio u izvanbračnoj vezi sa kćerkom tužiteljice CK, a u kojoj vezi je rođeno dvoje maloljetne djece,

- da je tuženik živio u predmetnoj kući zajedno sa CK kao i sa njihovo dvoje djece te dvoje djece iz prvog braka CK,

- da tuženik ne živi više u predmetnoj kući zbog prestanka izvanbračne zajednice,

- da je CK pokrenula protiv tuženika parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine koji predmet se vodi kod ovog suda br. P Ob - 535/2025 i koji predmet nije pravomoćno dovršen.

6. Sporno je između stranaka da li su kod tužiteljice prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora postojale mane volje, a radi kojih navedeni kupoprodajni ugovor ne bi proizvodio učinke.

7. Odredbom iz čl. 330. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO) je propisano da je ugovor pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno. Nadalje odredbom iz čl. 279. st. 1. ZOO-a je propisano da ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. Odredbom iz čl. 279. st. 2. ZOO-a je propisano da se strah smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život ili tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe, a odredbom iz čl. 279. st. 3. ZOO-a je propisano da je ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan. Isto tako prema odredbi iz čl. 280. st. 1. ZOO-a proizlazi da mana volje postoji i kada kod zaključenja ugovora postoji bitna zabluda, a ta zabluda se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Prema odredbi iz čl. 280. st. 2. ZOO-a strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. Nadalje odredbom iz čl. 284. st. 1. ZOO -a je propisano da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna. Prema provedenim dokazima sud nije našao utvrđenim bilo koje od mana volje na strani tužiteljice kod zaključenja predmetnog ugovora.

8. Naime, iz iskaza saslušanih stranaka te svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica odlučila samostalno zaključiti kupoprodajni ugovor sa tuženikom kako bi tuženik postao vlasnikom kuće i cijele nekretnine, a to nakon razgovora sa članovima svoje obitelji (kćer i sestra) time da je ustvari upravo kći tužiteljice svjedokinja CK prvenstveno nagovarala svoju majku, ovdje tužiteljicu, na zaključenje predmetnog ugovora, a tužiteljica je ipak željela i dodatno razmišljati te se i savjetovati sa drugim članovima obitelji kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje NK. To iz razloga što je ustvari navedenu kuću u kojoj su nesporno živjeli tuženik, CK, zatim dvoje djece iz prvog braka CK i dvoje djece iz veze tuženika i CK trebalo svakako urediti kako bi ista bila odgovarajuća za potrebe te obitelji, a što znači da je trebalo izvršiti i određena ulaganja u predmetnu kuću. Iz iskaza stranaka te svjedoka sud je utvrdio da ustvari CK nije imala dovoljno sredstava za samostalno uređenje te kuće dok tužiteljica ionako nije boravila u toj kući već ju je stekla darovanjem od svoje svekrve, a koja je također živjela u toj kući do odlaska u dom odnosno smrti. Upravo i stoga je svjedokinja CK nagovarala svoju majku, ovdje tužiteljicu, kako bi na neki način prepisala vlasništvo na tuženika, a koji bi onda od svojih primanja izvršio određena ulaganja i ipak uredio kuću za bolji život njegove obitelji. Sud je utvrdio da je doista tuženik i nakon zaključenja predmetnog ugovora izvršio određena ulaganja pa je i ugradio centralno grijanje i neka manja ulaganja poput promjena stolarije, uređenja dječjih soba i početka uređenja dvorišta, međutim nije izvršena promjena krovišta, a niti fasade koja ulaganja su svakako znatne vrijednosti. No činjenica jest da je tuženik krenuo sa ulaganjima u predmetnu kuću. Mora se reći da je ustvari prijenos vlasništva predmetne nekretnine na tuženika izvršen iz razloga kako bi on izvršio ulaganja u svoju nekretninu, a ne u tuđu pa da onda eventualno i ostane bez te nekretnine, a što i proizlazi iz iskaza kako tuženika tako i svjedokinje CK, ali i same tužiteljice. Nema dvojbe i da je tužiteljica dobrovoljno bila kod javnog bilježnika te i potpisala predmetni ugovor, a to također ukazuje na utvrđenje suda da kod tužiteljice po zaključenju ovog ugovora nisu bile prisutne nikakve mane volje jer je tužiteljica dobro znala što potpisuje kao i razloge zašto to radi, a tu se prvenstveno misli da je tužiteljica to radila kako bi svojoj kćeri i njezinoj djeci ipak osigurala bolje uvjete za život u predmetnoj kući nego što su bili ranije.

9. Doduše ovdje se mora reći da je tužiteljica tvrdila da joj tuženik nije isplatio nikakav novac na ime kupoprodajne cijene, a tuženik da jest i to preko kćeri CK. CK je osoba koja je očito bila uključena u sve stadije navedenog pravnog posla temeljem kojeg bi tuženik postao vlasnikom predmetne nekretnine te prišao uređivanju iste jer je i sama bila zainteresirana da se predmetna kuća uredi kako bi obitelj imala bolje uvjete stanovanja. Stoga sud smatra da je doista CK osoba koja je prvenstveno nagovarala svoju majku i tražila od nje potpisivanje predmetnog ugovora. Nadalje ovdje se mora reći da bez obzira na sadržaj ugovora niti jedna od strana nije dokazala svoje tvrdnje u vezi plaćanja kupoprodajne cijene, a to tužiteljica da nije primila, a tuženik da jest dao novac i to u smislu odredbe iz čl. 221. a ZPP-a time da po mišljenju suda ta okolnost u ovom slučaju nije niti bitna. Međutim da tuženik doista nije isplatio novac tada po mišljenju suda bi tužiteljica imala pravo na raskid ugovora radi neispunjenja ugovora od strane tuženika, a što nije učinila. Nedvojbeno jest da je svrha ovog pravnog posla bila prvenstveno stjecanje prava vlasništva na navedenoj nekretnini od strane tuženika, a kako bi isti svojim sredstvima izvršio određena ulaganja u predmetnu kuću i na taj način poboljšao uvjete života za svoju obitelj. Kako je već naprijed rečeno tuženik je doista i djelomično izvršio određena ulaganja i ipak je tim ulaganjima po mišljenju suda poboljšao uvjete života obitelji. Sud nije našao utvrđenim bilo koje mane volje od strane tužiteljice te je utvrdio da je doista tužiteljica svjesno i dobrovoljo bez ikakve prisile od strane tuženika zaključila predmetni ugovor o kupoprodaji i prodala predmetnu nekretninu tuženiku. Navedena utvrđenja suda nisu dovedena u sumnju niti jednim jedinim dokazom koji je proveden, a naročito iskazima tužiteljice i svjedoka koje je ona predložila. Što se tiče tih iskaza se napominje da je sud ustvari tek djelomično prihvatio te iskaze kao istinite i vjerodostojne i to u dijelu koji se odnose na zaključenje samog ugovora kao i raz loge za zaključenje takvog ugovora i u kojem dijelu su svi iskazi podudarni. Sud je ipak priklonio svoju vjeru tuženiku, a to uvažavajući činjenicu da je tužiteljica promišljala o zaključenju tog ugovora i nakon svega je ipak odlučila potpisati taj ugovor pa i ovjeriti svoj potpis kod javnog bilježnika. Da je tužiteljica promišljala o zaključenju tog ugovora proizlazi i iz iskaza svjedokinje NK, a što također dokazuje da kod tužiteljice nisu postojale mane volje za zaključenje takvog ugovora.

10. Slijedom navedenog sud je presudio kao u izreci.

11. Dokaze koje sud posebno ne obrazlaže smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. Sud je tuženiku priznao trošak zastupanja na ročištima kod suda u dane 12. ožujka 2025., 3. lipnja 2025., 24. listopada 2025. i 3. veljače 2026. i to svaki puta po 200,00 eura prema tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023-dalje OT) te sastav podneska od 22. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura prema tbr. 8. toč. 1. OT. Tuženiku je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.000,00 eura. Navedeni trošak je dosuđen sukladno odredbi iz čl. 155. ZPP-a i prema važećoj OT. Na dosuđeni trošak je sud presudio zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude sukladno odredbi iz 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 20. veljače 2026.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte odnosno putem e-komunikacije. U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ Odvjetnica Mija Milaković, Koprivnica (za tužiteljicu)

2/ Odvjetnica Silvija Mlinarić Talan, Ludbreg (za tuženika)