REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-5615/2024-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Silviji Sunčani Stubičar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja KK iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa odvjetnica Jadranka Olivari – Jirasek iz Zagreba i II-tužitelja DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnica Milica Đurđević iz Zagreba protiv tuženika MK iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa OD Grahovac i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2026. u nazočnosti oba punomoćnika tužitelja te osobno tuženice uz punomoćnika odvjetnika Marko Szabo, na ročištu radi objave i uručenja presude dana 20. veljače 2026. godine

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je Ugovor o kratkoročnoj pozajmici zaključen dana 30.6.2004. godine i ovjeren dana 30.6. 2004. godine kod Javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba, Mandrovićeva 10, pod poslovnim brojem OV-12430/2004 godine, na snazi, što je tužena MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna priznati u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi I-tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 eura.

III Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi II-tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 eura.

Obrazloženje

1.Pravni prednici I i II-tužitelja kao i sama I-tužiteljica u tužbi navode da je tužena dana 30.6.2004. g. kod javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba pod brojem OV- 12430/2004 potpisala Ugovor o kratkoročnoj pozajmici u kojem je pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavila da je zgrada u [adresa] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] tlocrtne površine od 108 m2 u površini od 165 čhv vlasništvo tužitelja te punomoć koja je izdana na ime tada I-tužitelja JK trebala poslužiti kao založno pravo ali je ŠK iz [adresa] tražio da se rade fiktivni Ugovori radi sigurnosti povrata novca koje je tužena posudila od njega te da će nakon vraćanja 30.000,00 eura od strane KKŠ ŠK da će se fiktivni Ugovor koji je zaključen temeljem punomoći koju su izdale 2. te 3. tužiteljica 1. tužitelju raskinuti. Nadalje, u Ugovoru tužena navodi da su se kupoprodajni ugovori zaključeni između EK kao kupca i JK kao punomoćnika te prodavatelja, tada II-tužiteljice ĐK i III-tužiteljice TK kao prodavatelja fiktivni, te da su isti Kupoprodajni ugovor koji je zaključen dana 31.3.2004. g. kod javnog bilježnika Ivana Parlova pod brojem OV- 12430/2004 fiktivni te su rađeni umjesto založnog prava. Kako su tužitelji ispunili i posudili tuženoj navedeni iznos, a fiktivno zaključeni Ugovor o kupoprodaji nekretnine u Zagrebu, II Armije 3 sada adresa [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije raskinut to tužitelji predlažu sudu usvojiti tužbeni zahtjev. Kako je tijekom postupka, nakon smrti I i III-tužitelja postupak nastavljen po njihovim nasljednicima, to su podnescima od 8.5.2025. i 13.5.2025. g. I i II-tužitelji uredili tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je suglasna u jednom dijelu da je 30.6.2004. g. kod javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba pod brojem OV-12430/2004 potpisala ugovor o kratkoročnoj pozajmici u iznosu od 30.000,00 eura s mjesečnom kamatom od 10%. Novac je posudila 25.3.2004. g. a ugovor je 30.6.2004. g. sastavila KK i psihički ju prisilila da to ovjeri na način kako je to navela u ugovoru o kratkoročnoj pozajmici. Ona je naime, posudila iznos od 30.000,00 eura jer je bila dužna kamatarima koji su ju stiskali pod prijetnjama a čak je bila i kidnapirana, tj. oteta mimo volje s čime su pravni prednik I-tužiteljice i sada I-tužiteljica upoznati. U potvrdi nije bila navedena kamata od 10% iako je ona morala mjesečno isplaćivati iznos od 3.000,00 eura. Kako to nije mogla isplaćivati to su ju tužitelji psihički prisilili da potpiše taj ugovor 30.6.2004. g. iako su novac posudili 25.3.2004. g. Tužena osporava kompletan ugovor o kratkoročnoj pozajmici koji su tužitelji sastavili osim u dijelu da je posudila iznos od 30.000,00 eura. Tužena nije suglasna i protivi se tužiteljima u tužbi da je gore navedeni iznos fiktivno zaključeni ugovor o kupoprodaji nekretnine u Zagrebu, II Armije 3 sada adresa [adresa] od 31.3.2004. g. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Parlova iz Zagreba, Ozaljska 21 pod brojem OV-5350/2004 za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se takav i ne može raskinuti jer je sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i ŠK kao kupca. Iz spisa P-4942/04 razvidno je da je ŠK na osnovi pravomoćne presude postao vlasnik navedene nekretnine. Tužena priznaje da je posudila iznos od 30.000,00 eura ali ne s kamatom od 10% koju je morala plaćati, a nije mogla pa je bila prisiljena potpisati ugovor o kratkoročnoj pozajmici na način kako je gore navela. Ističe prigovor zastare. Predlaže da su tužbu odbije i naloži tužiteljima da joj naknade trošak postupka.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Tužitelji su podnescima od 8.5.2025. i 13.5.2025. g. uredili tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presude, što se ima smatrati preinakom tužbe, koju preinaku je sud dopustio na temelju članka 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/01 – 146/25, dalje: ZPP) jer ju smatra svrsishodnom za konačno uređenje odnosa između stranaka u postupku, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kratkoročnoj pozajmici (list 6-8), izjavu AK od 10.4.2007. (list 45), potvrdu od 24.7.2004. (list 46), potvrdu od 25.3.2004. (list 47), presudu ovog suda broj XVI P-4942/04 od 14.4.2011. (list 62-74), rješenje ovog suda broj P-4942/04 od 24.5.2011. (list 75), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj 14 Gž-9190/11-2 od 15.11.2011. (list 77-81), rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-660/12-2 od 16.10.2012. (list 82-83), presudu Vrhovnog suda RH broj Rev-878/13-5 od 21.5.2014. (list 84-86), presudu Općinskog suda u Zagrebu broj XVII Ko-838/05 od 26.2.2007. (list 87-97), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj III-Kž-1059/07 od 2.12.2008. (list 98-101). saslušana je kao svjedok ŽK, saslušani su oboje tužitelja i tuženica kao i svjedok ŠK, i izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige ovog suda zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 194-197).

5. Iz ugovora o kratkoročnoj pozajmici preslika kojeg se nalazi na listu 6 spisa razvidno je da MK, [adresa], MBG [jedinstveni matični broj građana] pod krivičnom i materijalnom odgovornošću izjavljuje da je na ime zgrade u [adresa], vlasništvo IK i ĐK, te TK upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] Granešina kč. br. [katastarska čestica] tlocrtne površine 108 m2 dvorište u površini od 105 čhv na punomoć IK JK posudila od ŠK [adresa],00 eura na 2 mjeseca. Trokatna zgrada je trebala poslužiti kao založno pravo ali Pavković Tomislav Hinka Wurtha 10 želio je da se rade fiktivni ugovori, radi sigurnosti povrata novca. Kod javnog bilježnika Parlova Ivana primila je još 15.000 umanjeno za kamatu t.j. na ruke je primila 12.000 eura. ĐK je predala kamatu za V. mjesec 3.000 eura. Glavnicu će prilikom raskida ovog fiktivnog ugovora vratiti uredno t.j. 30.000 eura. Napominje da su ovi kupoprodajni ugovori rađeni umjesto založnog prava. Želi da se ovo sve učini sporazumno, kako ne bi bilo većih troškova oko toga. Potpis na ugovoru je MK potpisala 30.6.2004. g. kod javnog bilježnika Alemke Gajski pod brojem OV- 12430/2004.

6. Iz iskaza svjedoka ŽK razvidno je da poznaje tužitelje i tuženicu time da su tada I i II-tužitelji brat i sestra, a tuženica je radila na KBC Rebro. II-tužiteljica je pozajmila tuženici hipoteku na kuću time da je htjela joj prodati kuću, a tuženica je bila u problemima jer je htjela podići neki kredit. Tuženica je realizirala pozajmicu temeljem hipoteke koju joj je dala II-tužiteljica na kući u [adresa], a ne zna na koji iznos je bila hipoteka. tj. koji iznos je trebala osigurati ta hipoteka. Ne zna u kojem je iznosu tuženica dobila novac, a misli da se konačno na tu kuću upisao gospodin ŠK. U ugovorima je bila veća cifra nego što ju je tuženica trebala dobiti. Nikada joj tužitelji nisu rekli da bi im tuženica ili netko drugi prijetio da potpišu sporni ugovor. Predmetna kuća je najprije trebala biti hipoteka za tuženičinu pozajmicu, a potom je ista trebala biti prodana tuženici. Nije joj poznato od koga je tuženica dobila tu pozajmicu. Ne zna da li je pozajmica vraćena ali zna da gospodin ŠK potražuje predmetnu kuću.

7. Iz iskaza tužiteljice KK, sada I-tužiteljice, razvidno je da su MK upoznali preko AK koja im se predstavila kao udovica, časna i poštena osoba, medicinska sestra, te osoba s kojom će ona zaključiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a kako je AK bila njihova dugogodišnja prijateljica nisu imali razloga joj ne vjerovati. Tuženica je imala posla s nekim kamatarima, pa je 24.3.2004. g. došla k njima sva u plavim modricama i izudarana, te ih je molila, tj. nju i brata JK da joj posude 30.000,00 eura, kako bi se riješila tih kamatara. Oni nisu to imali u gotovini, nego u robi, a ona je pozvala dva kamatara i to gospodina ŠK i gospodina K koji su joj dali novac, jer ne može ići na posao i prijetili su joj smrću. Ona nije bila prisutna kad su joj dali taj novac, ali su tražili da JK da hipoteku na kuću, na što nije pristao, pa su drugi dan rekli da bi hipoteka bila samo založno pravo i to fiktivno na dva mjeseca, i da se oni ne bi upisali na kuću u zemljišnim knjigama. Tuženica je tada pred njima napisala i potpisala svojom rukom tu potvrdu, u kojoj je navela da je na hipoteku njihove kuće pozajmila 30.000,00 eura, od ŠK i to na rok od 60 dana. Istu takvu potvrdu koja je nazvana Ugovor o kratkoročnoj pozajmici potpisala je i njima, a sve se odbijalo u 6. mjesecu 2004. g. i to na načn da je ugovor o kratkoročnoj pozajmici natipkala AK, i sa tuženicom to donijela k njima, a potom je tuženica sama otišla kod javnog bilježnika te ga je donijela potpisanog i ovjerenog. Taj ugovor je tuženica potpisala i dala im kako bi ih uvjerila da njihova kuća nije prodana, i za istu nije isplaćen novac od 30.000,00 eura već je to bila pozajmica na ime hipoteke na njihovu kuću. Sve je tuženica napravila sama i svojevoljno, i na nju nisu vršili nikakav pritisak niti prisilu, ili prijetnju. Na listu 47 se nalazi potvrda koju je pred njima tuženica potpisala ŠK, a na listu 6- 8 spisa se nalazi ugovor o kratkoročnoj pozajmici. Na potvrdi piše da je pozajmila od CK iznos od 30.000,00 eura i da mora plaćati kamatu od 10% mjesečno, odnosno 3.000,00 eura, a koju kamatu je na kraju plaćala ona, jer je tuženica rekla da nema novaca.

8. Iz iskaza tužitelja DK razvidno je da vezano uz predmetnu nekretninu na adresi [adresa] u [adresa] i vezano za tuženu da li je ista zaključila ugovor o kupoprodaji ili ugovor o zalogu može reći da mu je njegova majka pričala da dotična osoba, ovdje tužena, traži pozajmicu od njegove tete KK. Budući teta nije imala toliko novaca ona je tražila njegovu majku novce i ona joj je posudila. Zna da se radilo o većem iznosu, ali ne zna točno visinu i zna da tužena nikada taj novac nije vratila. Misli da se radilo o ugovoru o zalogu na temelju navedene pozajmice. Za navedeno zna jer je on jedan dio novca dao mami za tu pozajmicu ali nikad nije novac vraćen i njegova teta živi od svoje mirovine a majka je umrla. Za predmetnu nekretninu zna da je u jednom trenutku bio vlasnik ŠK, a sada je neki novi vlasnik. U toj kući jedan stan je bio od njegove mame, ali nije ništa mogao naslijediti kada nije niti vraćen novac, a umjesto zaloga je napravljena neistinita kupoprodaja. Njegova majka i teta su imale namjeru prodati tu kuću ali ta kupoprodaja nikada nije realizirana nego na ovaj prevaran način. Nakon predmetnog ugovora su dobili od odvjetnika da se moraju u roku od 15 dana iseliti iz kuće i tek onda su saznali da se radi o kupoprodaji a ne o zalogu i pogledali su stanje zemljišne knjige.

9. Iz iskaza svjedoka ŠK razvidno je da mu je poznato da su prije otprilike 20 godina između KK i MK bile potpisivane nekakve potvrde u vezi nekakvog duga, zna da se radilo negdje oko 30.000,00 eur, jer su se te potvrde spominjale u njegovom postupku koji je vodio s gospođom KK i kao tužitelj i kao tuženi, a misli da je u spisu vidio te potvrde, a bilo je sigurno jedno pet, šest sudskih postupaka, ali ne zna točno sada u kojem postupku ih je vidio. Misli da su potvrde napisane rukom, ali se ne sjeća koji datumi su pisali na potvrdama, a na potvrdama je pisalo da su potpisane od strane gospođe MK. Zna da je na potvrdama pisalo da postoji dug od 30.000,00 eur, ali zna da je u postupku gospođa MK govorila da je te potvrde sačinila u stanju straha, ali nije osporavala svoj potpis na tim potvrdama. Zna da je ĐK u više tih postupaka rekla da ona nije pozajmila taj novac gospođi MK, i zna da je govorila MK da ona tu spornu potvrdu koristi isključivo da bi imala povoljniji postupak u predmetu koji je vodila s njim i da bi joj ĐK oprostila taj dug ukoliko bi ona svjedočila u njezinu korist u postupku koji je ona vodila sa mnom, a to mu je poznato jer mu je to MK rekla, s kojom je u poznaničkim odnosima i u kontaktu su, odnosno npr. čestitaju jedno drugome blagdane. Kada se svjedoku pokazuju ugovori (o kratkoročnoj pozajmici) na listu 6, 7 i 8 spisa isti navodi da su to predmetne potvrde i da mu je MK rekla da su iste sačinjene nakon prijave gospođe KK protiv njega, MK i PK na kazneni sud.

10. Iz iskaza tuženice razvidno je da navodi da nije zaključila nikakav ugovor nego su ju pozvali gđa. ĐK i JK u kafić na razgovor i gđa. ĐK joj je dala potvrdu i rekla da ju mora ovjeriti kod javnog bilježnika. Misli da je to kod gđe. Gajski blizu Mašićeve ulice. Ona se tada nije dobro psihički osjećala, a na potvrdi je pisalo da joj joj dužna 30.000 eura, i ona joj je to ovjerila, a ona je bila sa njom kod javnog bilježnika. Kad je počelo više sudskih postupaka, između ostalog i mirenje između njih dvije, jer joj je dužna neke novce, ona je na svakom sudu izjavila da joj nije dužna 30.000 eura. Ne sjeća se kada je to točno bilo. Ima preko 20 godina. To je bilo u kaznenom postupku u mirenju, a to je bilo također prije 20 godina, i danas duguje gđi. ĐK oko 8.000,00 eura i nedavno ju je zvala kada bi joj to mogla vratiti i odgovorila joj je da ne može prije ljeta. Smatra da duguje samo 8.000,00 eura kao što piše u presudi od mirenja koji se vodio na ovom sudu. Ona sama je tada bila u jako lošem psihičkom stanju, odnosno nije bila baš uračunljiva, ali nije bila kod psihijatra.

11. Iz dopunskog iskaza tuženice razvidno je da kada joj se predočuje ugovor o kratkoj pozajmici koji se nalazi na listu 6 spisa iskazala je kako je u trenutku potpisa navedenog ugovora bila pod velikim emocijalnim stresom jer je imala problema s jednim kamatarom, a u tom trenutku su ju ĐK i JK zvali da potpiše predmetni ugovor koji nije ona sama sačinila, nego ju je dočekao gotovi tekst ugovora u kafiću, i ona je to potpisala u kafiću i otišli su preko puta ovjeriti potpis. Ne može se sjetiti koji je to javni bilježnik, a to je blizu Maksimirske ulice i Matičeve ulice na stanici između Kvatrića i Harambašičeve ulice. Ona je u to vrijeme potpisivala sve što god bi joj netko dao, a tu misli na ĐK, JK i ovog kamatara. Ona je gospođi ĐK dužna 8.500,00 Eura 22 godine i prije dva mjeseca joj je počela uplaćivati na tekući račun što se vidi na Internet bankarstvu jer je ona do tada imala zaštićeni račun na koji se nisu mogle raditi uplate, a tuženica nije htjela na drugačiji način vršiti povrat novca. Nije imala evidenciju što je kome platila pa je insistirala da gospođi ĐK plaća na njen tekući račun.

12. Analizom svih provedenih dokaza sud nalazi da su iskazi oba tužitelja uvjerljivi i da je kako je navedeno u ugovoru o kratkoročnoj pozajmici na kojem je tuženica ovjerila svoj potpis 30.6.2004. g. kod javnog bilježnika Alemke Gajski, ista i posudila iznos od 30.000,00 eura od ŠK. Tuženica je u tijekom postupka navodila da postoje mane volje na njezinoj strani jer da se prilikom potpisa "nije dobro psihički osjećala", ali nije predložila izvođenje niti jednog dokaza na navedenu okolnost. Također nije predložila izvođenje niti jednog dokaza da bi na nju bila vršena neka prijetnja ili prisila. Također tuženica nije osporila niti da se ne bi radilo o njezinom potpisu, a također nije dala niti valjano obrazloženje zašto ne bi potražila stručnu medicinsku pomoć ukoliko je radila u medicinskoj ustanovi, a isticala je da se nije dobro psihički osjećala. Sud nalazi da takvo postupanje prelazi okvire redovne odgovornosti prema vlastitoj ličnosti jer se radi o osobi koja je u okviru svojeg posla imala i odgovornost prema drugim osobama na svojem poslu. U odnosu na iskaz svjedoka ŽK proizlazi da ista nema bitnih saznanja na okolnosti u kojima se tuženica nalazila, a također i iz iskaza svjedoka ŠK proizlazi da nije bio također prisutan kada je navedeni ugovor o kratkoročnoj pozajmici sačinjen i potpisan, pa proizlazi da ne predstavlja neposrednog svjedoka o okolnostima u kojima je ugovor sačinjen.

13. Sud nalazi potrebnim istaknuti da se u ovom slučaju ne radi o ugovoru o zajmu, kako je tuženica naslovila "ugovor o kratkoročnoj pozajmici", ali da falsa nominatio non nocet, nego da se radi o izjavi tuženice kojom ona potvrđuje postojanje određenih činjenica, a kako njezina izjava korespondira, odnosno u skladu je s povijesnim izvatkom iz zemljišnih knjiga, odnosno pravnim poslovnom koji je bio osnova za sačinjenje njezine izjave to sud nalazi tužbeni zahtjev utemeljenim na svim dokazima u spisu koje je sud proveo, a sama tuženica nije predlagala druge dokaze osim onoga što je provedeno. Sud stoga njezin iskaz nalazi neuvjerljivim da bi bila u lošem psihičkom stanju i da bi to bilo od utjecaja na njezinu pisanu izjavu.

14. Stoga sud nalazi da su tužitelji dokazali tužbeni zahtjev i pravnu osnovu jer sud ne nalazi da bi postojali bilo kakvi elementi koji bi ukazivali da su navodi tuženice utemeljeni. U odnosu na prigovor zastare sud ističe da se radi o tužbi za utvrđenje pa zastare u ovom slučaju nema, odnosno nema trenutka u kojem bi zastara počela teći te niti Zakonom o obveznim odnosima nije propisana zastara za utvrđenje.

15. Kako I-tužiteljicu zastupa odvjetnik a u cijelosti je uspjela u sudskom postupku to je sud priznao trošak po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i to: za sastav tužbe 100, bodova, za 10 ročišta, svako po 100 bodova, što je ukupno 1100 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je priznato 2.200,000 eura i trošak PDV-a od 25% odnosno 550,00 eura čini ukupno 2750,00 eura.

16. Kako II-tužitelja zastupa odvjetnik a u cijelosti je uspjela u sudskom postupku to je sud priznao trošak po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i to: za sastav tužbe 100, bodova, za 10 ročišta, svako po 100 bodova, što je ukupno 1100 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je priznato 2.200,000 eura i trošak PDV-a od 25% odnosno 550,00 eura čini ukupno 2750,00 eura. Tužiteljima je priznat trošak za zastupanje po punomoćnicima odvjetnikcima, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost predmeta spora. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci,

U Zagrebu 20. veljače 2026.

SUDAC:

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se u roku od 15 dana izjaviti žalba putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA.

1. Pun. I-tužitelja

2. Pun. II-tužitelja

3. Pun. tuženika