Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Sinj, Petrovac 3

Poslovni broj: Pp-9145/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Martine Šušnjara, kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika VF i FF, zbog prekršajnog djela iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/2021., 114/22., 36/24.) postupajući po optužnom prijedlogu PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj pod brojem klasa: 211-07/24-5/18960 od 17. srpnja 2024., nakon održane glavne rasprave u odsutnosti tužitelja te u odsutnosti prvookrivljene i u prisutnosti drugookrivljenog 17. veljače 2026. temeljem članka 143., 155., 179., 180., 182. i 185. Prekršajnog zakon („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), 20. veljače 2025. objavio je i

presudio je

Prvookrivljena SF, kći FF i MF, dj. V, rođena **.**.1995. u [adresa], iz [adresa], državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], bez zanimanja, pismen, OŠ, udata, jedno dijete, nezaposlena, bez mjesečnih primanja, dobrog imovnog stanja, prekršajno osuđivana,

kriva je

I. što je 1. srpnja 2024. u 19:00 sati u mjestu [adresa], Općina Sinj, u [adresa], počinila psihičko nasilje prema svom ocu FF, a koji je došao do sobe u kojoj se nalazila njegova kći VF, njezin suprug LF i maloljetno dijete F (rođ.2022.) te se obratio svojoj kćeri VF riječima "Zašto si ostavila šporku kuhinju" kojom prilikom je došlo do međusobne prepirke, nakon čega ga VF objema rukama odguruje u predjelu prsa, uslijed čega FF udara leđima u staklenu stjenku balkona, što je kod istog prouzročila povredu dostojanstva i uznemirenost,

čime je postupila protivno odredbi članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/2021., 114/22., 36/24.), a što je kažnjivo po članku 22. stavak 1. istog Zakona, te mu se temeljem istog propisa te članka 33. i članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.),

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 eura (dvjesto eura). Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona prvookrivljena je dužna platiti izrečenu novčanu kazne u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako prvookrivljena plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne.

II. Temeljem članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona prvookrivljena je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Drugookrivljeni FF, sin pok. S i pok. RF, dj. M, rođen **.**.1957., iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], ugostitelj, umirovljenik, oženjen, dvoje djece, pismen, SSS, mjesečna primanja 139,00 eura, prekršajno neosuđivan,

oslobađa se od optužbe

III. da bi 1. srpnja 2024. u 19:00 sati u mjestu [adresa], Općina Sinj, [adresa], počinio psihičko nasilje prema svojoj kćeri VF na način da joj se obratio povišenim tonom riječima "Zašto si ostavila šporku kuhinju", kojom prilikom je došlo do međusobne prepirke, nakon čega je krenuo prema kćeri VF u namjeri da je udari,

čime da bi postupio protivno odredbi članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/2021., 114/22., 36/24.), a što da je kažnjivo po članku 22. stavak 1. istog Zakona.

Obrazloženje

1. PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je 22. srpnja 2024. ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Na zaključenu glavnu raspravu prvookrivljena SF nije pristupila te je pročitana njena obrana, te u svojoj obrani navodi da je razumjela što joj se stavlja na teret te da je kriva. Nadalje navodi da su u potpunosti istiniti svi navodi iz optužnog prijedloga, te se smatra krivom, otac da joj se te prigode obratio povišenim tonom da zašto je ostavila šporku kuhinju, te je između njih došlo do prepirke, on je tada krenuo prema njoj, došao u neposrednu blizinu iako on navodi da je krenuo prema njoj da je smiri, međutim s obzirom na njegov temperament i način na koji je postupio, smatra da nije imao tu namjeru, već je krenuo prema njoj u namjeri da je udari, nakon čega ga je odgurnula rukama u predjelu prsa, nakon čega je leđima udario u staklenu stjenku balkona, njen suprug LF stao je između njih te ih molio da prestanu, nakon čega je prestao sukob između njih, a sve to da je povrijedilo. Nakon što je upoznata s obranom drugookrivljenika FF, navodi da ostaje pri prethodno navedenom, da nije istina da je tada stao, krenuo je prema njoj te kada joj je došao u neposrednu blizinu da ga je tada odgurnula, njen suprug tada nije držao dijete, dijete je plakalo na krevetu, te nije istina da mu je njen suprug tada rekao da će imati posla s njim, a nakon što se povukao u dnevni boravak, uzeo je pištolj te joj je s balkona mahao s pištoljem, za taj pištolj da nema dozvolu, nakon čega je otišao vani, ostavio je negdje pištolj i pozivao policiju. Što se tiče da mu supruga živi u [adresa], okrivljena navodi da mu supruga živi u [adresa] kod kćeri koja ima karcinom, dakle njena majka čuva sestru i njenu djecu u Nizozemskoj. Okrivljena navodi da više ne živi u toj obiteljskoj kući, već da živi u pomoćnom objektu u sklopu iste obiteljske kuće, a radi se i o istoj adresi, [adresa].

3. Drugookrivljenik FF svojoj obrani navodi da je razumio što mu se stavlja na teret te da nije kriv. Okrivljenik navodi da je te prigode odnosno da najprije može reći da njegova kći ima veliki policijski dosje, isto tako jako je neugodna, a došla je živjeti u obiteljsku kuću u [adresa] koju je on darovao svojoj supruzi oko 2016. godine, tako da on nema ništa, a prije da je živio u [adresa], te je u kuću dovela svog supruga, dijete, psa i mačku. Te prigode da je, a kako je bila u svojoj sobi pokucao te zamolio da očisti sve što je uprljala, da mogao bi reći da je to tisućiti put da je na to upozorava, međutim ona tada nije htjela, te da je doista krenuo prema njoj, ali da je stao, nije je imao namjeru udariti, a nikada je u životu nije udario te joj je tada rekao da će nazvati policiju te da izlazi iz kuće, ona je počela vikati da neće, te ga je tada odgurnula rukama u predjelu prsiju pri čemu je udario u staklenu stjenku balkona. Njen suprug LF je sjedio, držao dijete, te mu je tada u njegovoj kući rekao da će imati posla s njim, a nakon što ga je bacila u staklenu stjenku balkona, otišao je u dnevni boravak i pozvao policiju. Iza ovoga da više ne živi u ovoj obiteljskoj kući već u drugoj, na adresi u [adresa]. Da je prije živio u [adresa], a sada da njegova supruga živi u [adresa]. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da ostaje pri prethodno iznesenom te da se ne smatra krivim.

4. U dokaznom postupku ispitan je svjedok LF, pročitane su prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, obavijesti počiniteljima prekršaja te obavijesti žrtvama nasilja.

5. Svjedok LF, suprug prvookrivljene i zet drugookrivljenog, koji je pristao svjedočiti u postupku navodi da je te prigode došao u tu kuću, a inače da su on, supruga i dijete živjeli u kući koja se nalazi u vlasništvu njenih roditelja, živjeli su u toj kući sve dok nešto sebi nisu uradili, za sebe su nešto renovirali u blizini ove obiteljske kuće. Tu večer, to je bilo oko 19:00 sati supruga mu je išla nešto spremiti za večeru, misli da je pojeo večeru, nakon čega su otišli u sobu zajedno s djetetom, a tada je FF počeo vikati na VF da zašto nije počistila po kuhinji, nakon što je ona odgovorila da će sve počistiti kada dijete legne, da se on više posvetio djetetu, između njih je došlo do prepirke, VF se nalazila u spavaćoj sobi, a on dnevnom boravku. Na upit suda, je li itko krenuo prema nekome, iskazuje da se ne sjeća, ne može to potvrditi, ne može se sjetiti je li itko ikoga tada odguravao, ne zna je li itko od njih udario u staklenu stjenku. Da se nije miješao između njih, a prestalo je to sve između njih jer je FF tada rekao da će zvati policiju ako ne odu iz kuće, nakon čega su tu istu večer otišli. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenice VF, navodi da ostaje pri onom što je naveo, FF se nalazio u dnevnom boravku, a VF u spavaćoj sobi te su se kretali jedan prema drugom u taj međuprostor, radilo se o svađi, da njemu nije poznato da bi FF tada udario u staklenu stjenku, da nije vidio da bi tada itko od njih nasrnuo jedno na drugo, da se sjeća da je više puta ove prigode stajao između njih radi tog verbalnog sukoba, ali se ne sjeća da bi tada FF poletio prema VF, pa da bi ga VF tada odgurnula te da je udario leđima u staklenu stjenku. Svjedok iskazuje da tada FF nije rekao da će imati posla s njim, a što se tiče navoda u kojem VF spominje pištolj, da nije vidio da bi on tada uzeo pištolj te mahao s balkona s pištoljem. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika FF, ostaje pri onom što je naveo, te iskazuje da FF nije tada rekao da će imati posla s njim, da ga je FF primio u tu kuću te tko je on da mu se suprotstavi, te da nije vidio da bi FF tada krenuo prema VF te da bi ga ona nakon toga gurnula na staklenu stjenku balkona.

6. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno je dokazano da je prvookrivljena SF počinila prekršaj opisan u točki I. izreke presude, dok je drugookrivljenog FF za prekršaj iz točke III. izreke presude trebalo osloboditi od optužbe.

7. Odredbom članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

8. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da se onaj tko počini nasilje iz članka 10. ovog Zakona kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora u do 90 dana.

9. Prvookrivljena SF u svom iskazu priznaje počinjenje prekršaja, premda navodi da je svog oca odgurnula iz razloga što je krenuo prema njoj u namjeri da je udari, međutim u postupku isto nije nedvojbeno dokazano, te kako je nesporno da je okrivljenica kritične prigode gurnula svog oca uslijed čega je leđima udario u staklenu stjenku balkona, što predstavlja nasilje u obitelji, što je kod istog izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost iz kojeg razloga je i pozvao policiju, te cijeneći sve provedene dokazne kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, nedvojbeno je da je prvookrivljena kritične prigode prema svom ocu počinila psihičko nasilje, pa ju je valjalo proglasiti krivom i kazniti.

10. Pri odlučivanju o vrsti kazne prvookrivljenoj su uzete u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti kao što su stupanj krivnje, način počinjenja prekršaja, težina počinjenog prekršaja, imovno stanje, što do sada nije osuđivana za nasilje u obitelji, što proizlazi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, prema kojoj je odlukom Policijske postaje Sinj br. 211-07/25-4/52083, koja je pravomoćna 4. srpnja 2025. osuđena zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom Postaje prometne policije Split br. 211-07/24-4/62560, koja je pravomoćna 16. listopada 2024. osuđena zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. i članka 54. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te odlukom Postaje prometne policije Split br. 211-07/24-4/91473, koja je pravomoćna 17. travnja 2025. osuđena zbog prekršaja iz članka 82. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te kako do sada nije osuđivana za nasilje u obitelji, okrivljenici je temeljem članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena ublažena novčana kazna, smatrajući da je ista razmjerna težini počinjenog prekršaja te da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno kako generalna tako i specijalna prevencija.

11. Drugookrivljenog FF, u nedostatku dokaza, temeljem odredbe članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona trebalo je osloboditi od optužbe.

12. Naime, imajući u vidu iskaz drugookrivljenog u kojem poriče počinjenje prekršaja navodeći da je krenuo prema prvookrivljenoj, ali da je stao te da je nije imao namjeru udariti, te da je nikada u životu nije udario, već da joj je rekao da će pozvati policiju te da izlazi iz kuće, nakon čega je ona počela vikati te ga odgurnula rukama u predjelu prsa, premda prvookrivljena navodi da je njen otac krenuo prema njoj, da je došao u neposrednu blizinu, te s obzirom na način na koji je postupio da smatra da nije krenuo prema njoj da je smiri, već da je krenuo prema njoj u namjeri da je udari, međutim za isto nema dokaza, a krivnja drugookrivljenog se ne može temeljiti na iskazu prvookrivljene, te imajući u vidu naprijed navedeno, dakle da okrivljenici u pogledu navedenog različito iskazuju, a budući da svjedok LF u svom iskazu navodi da se ne sjeća da bi tada drugookrivljeni poletio prema prvookrivljenoj, te koji također u svom iskazu navodi da se ne sjeća da bi prvookrivljena tada odgurnula drugookrivljenog, da se ne može sjetiti je li itko ikoga tada odguravao, da se ne može sjetiti je li drugookrivljeni tada udario u staklenu stjenku iako prvookrivljena u svom iskazu priznaje da je te prigode gurnula svog oca u staklenu stjenku, iskaz svjedoka LF, a koji očito ne iskazuje objektivno, te da iz iskaza proizlazi da ne želi stavljati nikome od njih na teret počinjenje prekršaja, sud nije temeljio odluku, te je slijedom navedenog za zaključiti da u potpunosti nije nedvojbeno dokazano da je drugookrivljeni počinio prekršaj, te imajući u vidu odredbu članka 3. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku kojom je propisano da dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog dijela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, a koji se supsidijarno primjenjuje u prekršajnom postupku, te kako se odluka o krivnji može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, što u ovom slučaju nije, odnosno nema dokaza da je drugookrivljeni počinio prekršaj iz točke III. izreke presude, te je slijedom iznesenog temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, drugookrivljenog trebalo osloboditi od optužbe.

13. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike prvookrivljene.

14. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sinju 20. veljače 2026.

Zapisničar:

Sutkinja:

Martina Šušnjara v.r.

Vinka Kulić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.

Dostaviti: 1. okrivljenicima

2. tužitelju

3. ovdje