REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-761/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vinku Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-9435/2021-21, od 23. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P -9435/2021-21, od 23. srpnja 2025.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim odredbe članka 2. stavak 2. i članka 7. stavak 2. Ugovora o nenamjenskom kreditu broj: 3211850280, zaključenim 19. prosinca 2007., između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženice, kao kreditora, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je promjenljiva, i kojima za slučaj izmjene promjenjive kamatne stope korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obavezuje plaćati tako izmijenjene anuitete (točka I. izreke); tuženici je naloženo da isplati tužitelju na ime pretplate po kreditu u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope, iznos od 3.364,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačeno j u izreci presude (točka II. izreke) i naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka III. izreke); zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 125,00 EUR je odbijen (točka IV izreke); odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka (točka V. izreke).

2. Protiv presude u točkama I., II., III. i V. izreke žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima , podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi članka 2. stavka 2. i članka 7. stavka 2. Ugovora o kreditu broj: 3211850280, zaključenog 19. prosinca 2007. između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženice, kao kreditora (dalje: Ugovor o kreditu), kao i zahtjev za isplatu iznosa od 3.364,78 EUR s osnova nezakonito povećane kamate stope koju je tužitelj pretplatio, odnosno koji je tuženica neosnovano stekla, a predstavlja razliku između kamate utvrđene otplatnim planom i stvarno isplaćenog iznosa u utuženom razdoblju od 1. veljače 2008. do 1. lipnja 2016., s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate .

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev temeljem sljedećih utvrđenja:

- da su tužitelj i tuženica 19. prosinca 2007., sklopili Ugovor o kreditu, kojim je tuženica, za namjenu dovršenja kuće stavila na raspolaganje tužitelju iznos od 335.000,00 kuna, s rokom otplate kredita od 15 godina u mjesečnim anuitetima u kojima je sadržan glavni dug i kamata

- da je odredbom članka 2. stavka 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženice i na dan sklapanja ugovora iznosi 6,05% godišnje,

- da je odredbom članka 7. stavak 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,

- da je tužitelj Ugovor o kreditu zaključio kao potrošač,

- da se kamatna stopa tijekom utuženog otplatnog razdoblja mijenjala, odnosno povećavala,

- da prije sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj i tuženica nisu pojedinačno pregovarali o odredbama Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu,

- da je u odnosu na visinu preplaćene redovne kamate provedeno vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju preplatio iznos ugovorene kamate za 25.352,21 kn, odnosno 3.364,78 EUR.

9. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, te ocjenjujući iskaz tužitelja kao istinit, da nije bio upućen u to kako će se mijenjati kamatna stopa, jer tuženica nije dostavila nikakve akte koji su bili na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu, a koji bi sadržavali određene parametre i razdoblja promjene kamatne stope , ili podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način je izračunavala kamatnu stopu, niti je dostavila jasne podatke o tome pod kojim uvjetima (zbog kojih razloga) se ta kamatna stopa mijenjala, a Ugovor o kreditu to ne sadržava, već se samo uopćeno poziva na promjenu tržišnih uvjeta kao razlog promjene kamatne stope, prvostupanjski sud zaključuje da su sporne odredbe Ugovora o kreditu, neodredive, pa samim time i ništetne, sukladno članku 270. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), te također i ništetne temeljem odredbi članka 102. stavak 1. i članka 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07 i 125/07 – dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obavezama tužitelja, kao korisnika kredita, u odnosu na tuženicu, kao trgovca.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev za utvrđenje ništetnosti, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 3.364,78 EUR, koji iznos je tuženica stekla neosnovano, sukladno članku 323. stavak 1. ZOO, pri čemu je odbio prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način us tanovljena ništetnost ugovora.", pa kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena prvostupanjskom presudom, nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja.

11. Tuženica u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik ima status potrošača, jer tužitelj ničim, osim svojim iskazom iz kojeg proizlazi da je sredstva kredita iskoristio za adaptaciju obiteljske kuće, nije dokazao status potrošača, osporava zaključak prvostupanjskog suda da su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, te uzrokuju znatno neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača , jer su te ugovorne odredbe jasne i lako uočljive, te razumljive, pa nije bilo niti dopušteno ocjenjivati poštenost istih, ističe da je o svakoj promjeni kamatne stope informirala tužitelja, a ukoliko se i prihvati da je sudu bilo dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi, one zasigurno nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obavezama na štetu tužitelja, obzirom da je kroz vrijeme trajanja otplate kredita, u razdoblju od lipnja 2016. do studenog 2021., kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene kamatne stope od 6,05% na 4,50% i 3,34%. Ističe i da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare, te pogrešno tužitelju dosudio kamate na pojedinačne iznose od dana dospijeća pojedinih iznosa anuiteta, umjesto pravilno od dana podnošenja tužbe, jer je ona pošteni stjecatelj.

12. Suprotno žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj Ugovor o kreditu zaključio kao potrošač.

12.1. Naime, tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je kredit iskoristio za obnovu obiteljske kuće na kojoj su on i njegova supruga suvlasnici, a koja je oštećena za vrijeme ratnih zbivanja u Vukovaru 1991., te da u vrijeme dizanja kredita, kao i u vrijeme održavanja rasprave, nije bio vlasnik obrta niti trgovačkog društva.

13. Tuženica ničim nije osporila taj iskaz tužitelja, pa su žalbeni navodi, da tužitelj nije dokazao status potrošača, neosnovani.

14. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene, sukladno članku 96. i 102. stavak 1. ZZP.

15. Prema odredbi članka 96. stavak 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 11.), a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.), dok je člankom 102 ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora, ali ni ne može opstati bez ništetne odredbe .

16. Predmetne odredbe u Ugovoru o kreditu formulirala je isključivo tuženica i na tu odredbu tužitelj nije mogao utjecati, jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a u ugovoru nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope (“promjenjiva u skladu sa promjenama tržišta uvjeta a temeljem odluke o kamatnim stopama banke”), ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetne ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja, tim više što nije ni postojala mogućnost da tužitelj predloži da predmetne točke ugovora glase drugačije od onoga što mu je ponuđeno.

17. Stoga, iako je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljiva, njezin sadržaj nije lako razumljiv, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, pa je tuženica bila dužna ozbiljno i precizno informirati tužitelja o smislu i sadržaju , te ekonomskom značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita.

18. Pogrešno tuženica smatra da je to učinila slanjem obavijesti tužitelju o svakoj promjeni visine kamatne stope u pojedinom razdoblju, a na što ukazuje žalbom, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne odredbi članka 272. ZOO, i uzrokovale su znatnu neravnotežu u pravima i obavezama između stranaka, i to na štetu tužitelja.

19. U okolnostima kao ovdje, kada se tijekom utuženog otplatnog razdoblja visina kamatne stope povećavala, te kada je financijskim vještačenjem utvrđeno da postoji pretplata u iznosu od 3.364 78 EUR, po osnovi tako promjenjive kamatne stope, kao razlika između prvotno ugovorene kamatne stope i njezinih kasnijih izmjena, neosnovani su žalbeni navodi da predmetne ugovorne odredbe nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, i to iz razloga jer je kasnije kamatna stopa smanjena (za razdoblje od lipnja 2016. do studenog 2021.).

20. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. broj Su- IV-47/2020-2, pravilno zaključujući da, obzirom da je ništetnost utvrđena pobijanom presudom, nije moglo doći do zastare tražbine tužitelja.

21. Pravilno je određen i tijek zakonske zatezne kamate, sukladno članku 1115. ZOO od dana stjecanja jer je, suprotno žalbenim navodima, tuženica nepošten stjecatelj preplaćenog iznosa od 3.364,78 EUR, obzirom da je sama sastavila nepoštene ugovorne odredbe, temeljem kojih je stekla navedeni iznos.

22. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154 . stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23).

23. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu (točka I, II, III i V izreke).

24. U nepobijanom dijelu (točka II izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

25. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspjela, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

26. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 20. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Zlatko Pirc