Pr-126/2022-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PC, [adresa], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnice u Splitu, protiv tuženika KBC Split, Split, Spinčićeva 1, zastupan po Katarini Zrilić, odvjetnice u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. veljače 2026. u nazočnosti pun. tužiteljice Martine Radić Šunjić, odvjetnice u Splitu, i pun. tuženika Katarine Zrilić, objavljene dana 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.02.2018.g. do 30.09.2020.g. u ukupnom iznosu od 3.333,25 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 51,10 EUR koja teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 82,54 EUR koja teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 90,80 EUR koja teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,86 EUR koja teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 112,13 EUR koja teče od 15. listopad 2017

- zakonskom kamatom koja na iznos od 82,60 EUR koja teče od 15. studeni 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,74 EUR koja teče od 15. prosinac 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 73,93 EUR koja teče od 15. veljača 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 80,30 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 51,53 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 89,97 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 83,57 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,43 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,48 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 84,22 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 94,87 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 90,75 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 89,44 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,83 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 93,47 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 97,72 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 92,52 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 93,27 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 93,47 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 83,57 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 89,60 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 84,78 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 100,10 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 95,74 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 95,33 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 90,31 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 93,22 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 97,79 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 99,30 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 64,97 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 97,24 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 93,21 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 79,39 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 78,65 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 31,51 EUR koja teče od 15. listopad 2020. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.265,45 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 27. veljače 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za onkologiju i radioterapiju. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57.KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55.KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik na Klinici za onkologiju i radioterapiju za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je u bitnome osporio osnov i visinu tužbenu zahtjeva, navodeći kako je tužba nepodobna za raspravljanje, da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu, da je se pozove na uređenje . Istakao je da se tužiteljica prije podnošenja tužbe nije zatražila potrebnu dokumentaciju potrebnu za uređenje tužbenog zahtjeva.

3. Sukladno nalogu suda od 16. listopada 2024. podneskom od 29. listopada 2024. tužiteljica je označila vrijednost predmeta spora u ukupno iznosu od 1.380,00 eura za razdoblje od 01. veljače 2018. do 30. rujna 2024. u mjesečnim iznosima od po 15,00 eura sve zajedno s pripadajućom kamatom.

4. Tuženik se usprotivio ovakvom postavljenom tužbenom zahtjevu predloživši toč. I tužbenog zahtjeva odbaciti jer da se iz postavljenog zahtjeva ne može zaključiti koliko od utuženog iznosa pripada na koji pravni osnov. Usprotivio se i prijedlogu da se parnični trošak obistini na račun punomoćnice tužiteljica.

5.Tužiteljica je podneskom od 19. studenoga 2025. konačno postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način kako glasi u izreci presude.

6. Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom Rješenja VSRH Rev- 677/21od 02. veljače 2022; pregled Rješenja VSRH Rev-247/16 od 22. travnja 2020.; pregled Rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-620/22; pregled platnih lista u evidencije radnog vremena tužiteljice; izveden je dokaz vještačenja po vještaku dipl. oec. VC; izveden je pregled ostale dokumentacije koja prileže spisu

7.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće po osnovi naknade za prekovremeni rad i za razlike naknade plaće za vrijeme bolovanje i godišnjeg odmora u razdoblju od veljače 2017. do rujna 2020.

10.Nesporno je između stranaka da je tužiteljica u utuženome razdoblju bio zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za onkologiju i radioterapiju.

11.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

12.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

12.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.

12.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

12.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl.58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

12.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

12.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

13. Vještačenje je obavljeno po stalnom sudskom vještaku za financije VC, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je pregledom obračunskih isplata za isplatu plaće utvrdio kako je tužiteljici pravilno evidentirana satnica rada na način da radi osam sati dnevno, te je plaća bila isplaćivana sukladno takvoj satnici. Tužiteljica nije radila dulje od osam sati po danu tako da nije zakinuta za dodatak za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom niti za dodatke za otežani rad i brigu za zdravlje i životu pacijenata. Odnosno na rad dulji od sedam sati dnevno vještak ne ulazi u raspravu o tome koliko je sati tužiteljica trebala raditi, već je nalaz izradio temeljem tužbenog zahtjeva po kojem je trebala raditi sedam sati dnevno, a iz evidencije je vidljivo da je radila osam sati dnevno. U koliko je tužiteljica imala pravo na skraćeni rad od 35. sati tjedno, tada da je svaki odrađeni sat dulje od sedam sati dnevno ili 35 sati tjedno u biti prekovremeni rad koji nije plaćen u tablici broj 1. da je izračunat iznos neplaćenog prekovremenog rada.

U odnosu na dodatke za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sate provedene u tako dobivenom prekovremenom radu, vještak zaključuje kako su uredno plaćene jer da su spojni sati bili uračunati u evidenciju redovnog rada tužitelja, a dodaci su plaćeni bez obzira što sati kod koji se obračunavaju nisu trebali biti odrađeni. Posljedično manje isplaćenim satima, da je bilo potrebno utvrditi iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanje plaće u prethodnom tromjesečnom periodu. Obračun manje plaćenih naknada da je prikazan u tablici 2., a da su iznosi dobiveni množenje broja sati provedenih na godišnjem odmoru i bolovanju s razlikom novo obračunate prosječne satnice 85% iznosa za bolovanje. Na koncu, tablicom 3. da je izvršena rekapitulacija svih neisplaćenih dodataka i naknada. Iz navedenog vještak je zaključio kako je na osnovi podataka izvršenog obračuna, temeljem tužbenog zahtjeva, mišljenja kako je tuženik u razdoblju od veljače 2017. do rujna 2020. tužiteljici nije isplaćivao naknadu plaće za sate provedene u prekovremenom radu u iznosu od 2.745,61 eur te posljedično manje platio naknadu plaću za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 587,64 eura. Dakle, da je manje isplaćen ukupan bruto iznos od 3.333,25 eura.

Na vještvo vještaka dipl. oec. VC tuženik je prigovorio smatrajući da je vještak izašao iz okvira tužbenog zahtjeva jer da se u tužbi nigdje ne navodi da je tužitelj imala sedmosatno radno vrijeme pa da bi višak do osmosatnog radnog vremena predstavljao prekovremeni rad. Istakao je kako je KU određeno da svi zaposlenici na radnom mjestu kao tužiteljica zbog specifičnosti radnog vremena u evidenciji piše da su na radu proveli osam sati iako su bili dužni odraditi sedam sati. Tuženik je predložio dopunu vještačenja na način da vještak utvrdi jer tužitelj radio više od osam sati, te ako je radio koliki novčani iznos s osnova plaće bi mu tuženik bio dužan isplatiti.

14. Očitujući se na prigovore tuženika u dopunskom vještvu od 29. prosinca 2025. vještak iskazuje kako tuženik smatra da bi tužiteljica radeći na tom radnom mjestu radila sedam sati i to zbog specifičnosti poslova, a da joj evidentiran rad od osma sati. Navedeno da nije točno, jer da se zaposlenicima na takvim radnim mjestima u evidenciji radnog vremena piše stvarno odrađeni rad od sedam sati, dok se u platnim listama evidentira osam sati tj. puna satnica, s posebno naznačeno razlikom do 8 sati. Dakle, kako je tužiteljica po evidenciji tuženika stvarno radila osam sati dnevno. Na koncu, kako kroz cijeli utuženi period tužiteljica nije radila dulje od osam sati dnevno.

15. Glede navoda vještaka i izračuna vještaka prema kojem je tužitelj konačno precizirao tužbeni zahtjev tuženik ističe kako je vještak izradio isključivo matematički izračun. Tužiteljica da je u smislu članka 31. KU radila skraćenom radnom vremenu, pa je tuženik predložio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbiti.

16. U odnosu na navode i prigovore tuženika navodi se slijedeće. Nesporno je da je tužitelj tužbom zatražio isplatu na ime manje isplaćene plaće u bruto iznosu i to dodatka u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te je pogrešno obračunate naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

Nadalje, također nije sporno da je u podnesku od 29. listopada 2024. tužitelj zatražio sada uz utužene osnove tako da je pored već navedenih osnova dodatno zatražio isplatu neplaćenih prekovremenih sati u bruto iznosu u primjeni parametara da rad preko sedam sati dnevno predstavlja prekovremeni rad te da se temeljem tih razlika utvrdi ostvarena prosječna plaća za tri mjeseca koja su prethodila mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor i bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim i razlika između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama Zakona o radu i TKU.

17. Tuženik se nije usprotivio preinaci, upustio se u raspravljanje, sud je takvu preinaku dopustio i nastavilo se raspravljanje.

18. Tužitelj je podneskom od 19. listopada 2024. postavio tužbeni zahtjev na iznos od 1.380,00 eura, a po dostavi vještakovog nalaza i mišljenja postavlja ga na iznos od 3.333,25 eura. Takva preinaka je izvršena zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (dostava vještakovog nalaza i mišljenja), pa se takvoj preinaci tuženik zapravo i ne može protiviti (čl.191. st.1. i 2. ZPP).

19. Člankom 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 29/24.), a na koji TKU se Vlada RH poziva u svojoj Odluci od 20.03.2024., propisano je da se plaća zaposlenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću utvrđenih Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama te ostalih primitaka u skladu s tim Zakonom i općim propisom o radu. Člankom 52. st. 9 određeno je što su dodaci na plaću, a tu bi spadali dodatak za radni staž, dodatak za učinkovitost rada, dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini, dodatak za rad u izvanrednim radnim okolnostima, poseban dodatak u slučaju okolnosti koje dovode u pitanje redovito obavljanje poslova iz djelokruga javne službe te dodaci za različite oblike organizacije rada. Člankom 59. istog TKU propisani su dodaci za različite oblike organizacije rada.

19.1.Člancima iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.) koji se navode u toč.I, pod točki 5 Odluke (NN 35/24) propisano je slijedeće: - članak 45. glasi: (st.1.)Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. (st.2.) Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. (st.3.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

- člankom 55. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koja su takstaktivno navedena upravo u predmetnom KU

- članak 56. navodi da će se osnovna plaća uvećat radnicima po osnovi položajnog dodatka na radnim mjestima i poslovima koja su također taksativno navedena u KU.

- članci 57. i 58. propisuju dodatke na plaću nastale zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i to da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

20.Prema stajalištu ovog suda navedenom Odlukom Vlade RH od 20.ožujka 2024. zaposlenicima u ustanovama u sustavu zdravstva i zdravsvenog osiguranja na koje se primjenjuje TKU/24, a koji su svoja materijalna i nematerijalna prava ostvarili na temelju Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.) će se ta materijalna prava i dalje priznavati i primjenivati u istoj visini i opsegu počevši od 01.ožujka 2024. Dakle, navedena Odluka odnosi se prvenstveno i osnovno na materijalna prava radnika (naknade troškova, potpore i nagrade), dok prava sadržana u čl.45. i 46. (plaća i dodaci na plaću), čl.55., 56. i 58a (uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada-pravo na dodatak, položajni dodatak, itd.), te čl.57. (dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi) ostaju na način kako su ista propisana i određena upravo Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.), odnosno Odlukom o primjeni prava iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja nakon isteka produžene primjene za zaposlenike u sustavu zdravstva (NN 68/23). Naime, ista nisu određena i propisana u fiksom, neoporezivom iznosu na način kako je to slučaj s materijalnim pravima radnika. Stoga je sasvim nelogično da bi Vlada RH predmetnom Odlukom ukinula odnosno ne priznala pravo na plaću radnicima u djelatnosti zdravstva, a što upravo i propisanom čl. 45. predmetnog KU odnosno što čini plaću radnika, kako se ista izračunava i što se smatra dodacima na plaću. Dakle, navedenom Odlukom od 20.03.2024. nije bila intencija donositelja da se ukine odnosno prestane važiti, između ostalog, i primjena upravo te odredbe, a koja počiva na odredbama čl.92. -95. Zakona o radu, odnosno odredbi čl.54. i 55. Ustava RH (NN br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014)., već da će se i dalje priznavati (u visini i opsegu prema važećem KU) sva materijalna i nematerijalna prava radnika. Sve navedeno odnosi se i na ostale članke taksativno navedene u toč.5 predmetne Odluke. Dakle, zaključno se navodi da Odlukom od 20.03.2024. nisu prestali postojati dodaci na plaću pa samim time niti pravo na isplatu istih.

21.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahjtev tužitelja na način kako je to navedeno u toč.I izreke presude.

22.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

24.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/23), te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe –200,00 eura, za sastav podnesaka od 11. lipnja 2024. i 19. listopada 2024 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 13.05.2024., 03.02.2025., 20.11.2025.,02.02.2026. u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištima 01.07.2024., 16.10.2024. po 50,00 eura, za ročišta održana po 37,50 eura te za pristup na objavno ročišta 100,00 eura. Ovom iznosu trebalo je pripadati iznos od 400,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a kojem je trebalo pridodati iznos od 265,45 eura za troškove provedenog vještačenja tako se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.265,45 eura kao što je odlučeno pod toč. II izreke presude.

25. U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu toč.II koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

26. U odnosu na prigovor da se parnični trošak isplati na svoj račun pun. tužiteljice, odlučeno je kao u toč.II izreke sukladno čl.94. st.1. Zakona o parničnom postupku, prema kojem opseg punomoći određuje stranka, pa ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne strane primiti dosuđene troškove (rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž R-138/2024, od 07.02.2025., Županijskog suda u Osijeku Gž R-302/2024 od 18.02.2025., Županijskog suda u Varaždinu Gž R-29/2025 od 24.03.2025., itd).

U Splitu, 20. veljače 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-tuženiku

-u spis