Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pr-139/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. za usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: 72272725407, zastupana po direktorici MI, radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja TI, odvjetničkog vježbenika u uredu Stjepka Medveda, odvjetnika u Valpovu i direktorice tuženika, dana 20. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. za usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: 72272725407 da tužitelju GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće za period od 15. siječnja 2016. godine do 30. travnja 2018. godine isplati ukupan bruto iznos od 2.602,25 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koja teče na:

- iznos od 141,64 eura od 15. veljače 2016.,

- iznos od 115,73 eura od 15. ožujka 2016.,

- iznos od 88,62 eura od 15. travnja 2016.,

- iznos od 41,84 eura od 15. svibnja 2016.,

- iznos od 137,49 eura od 15. lipnja 2016.,

- iznos od 82,95 eura od 15. srpnja 2016.,

- iznos od 112,57 eura od 15. kolovoza 2016.,

- iznos od 100,18 eura od 15. rujna 2016.,

- iznos od 129,59 eura od 15. listopada 2016.,

- iznos od 124,42 eura od 15. studenog 2016.,

- iznos od 96,01 eura od 15. prosinca 2016.,

- iznos od 86,96 eura od 15. siječnja 2017.,

- iznos od 90,84 eura od 15. veljače 2017.,

- iznos od 112,94 eura od 15. ožujka 2017.,

- iznos od 68,33 eura od 15. travnja 2017.,

-iznos od 82,63 eura od 15. svibnja 2017.

- iznos od 91,10 eura od 15. lipnja 2017.

- iznos od 78,84 eura od 15. srpnja 2017.

- iznos od 148,89 eura od 15. kolovoza 2017.,

- iznos od 91,10 eura od 15. rujna 2017.,

- iznos od 86,96 eura od 15. listopada 2017.,

- iznos od 91,10 eura od 15. studenog 2017.,

- iznos od 77,64 eura od 15. prosinca 2017.,

- iznos od 77,47 eura od 15. siječnja 2018.,

- iznos od 52,71 eura od 15. veljače 2018.,

- iznos od 81,69 eura od 15. ožujka 2018.,

- iznos od 70,17 eura od 15. travnja 2018.,

- iznos od 41,84 eura od 15. svibnja 2018., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. za usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: 72272725407 da tužitelju GI iz [adresa], Vij. S. H. Guttmana 2 b, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. veljače 2021. podnio tužbu protiv tuženika ANAMIL d.o.o., J. Lončara 2/c, Zagreb, OIB: 29315506757 radi isplate prava iz radnog odnosa. Iz tužbe u bitnom proizlazi da je tužitelj protiv tuženika prije više godina pokrenuo postupak radi nedopuštenosti otkaza i isplate razlike plaće, koji je još uvijek u tijeku te se sad vodi kod ovog Suda pod poslovnim brojem: Pr-139/2019. U tom postupku tužitelj pored utvrđenja da je otkaz ugovora o radu nedopušten potražuje i razliku plaće koju bi kod tuženika trebao primati sukladno ranijem radnom mjestu, rukovalac rezač Brodbeck 1 (majstorsko radno mjesto) i one plaće koju je primao nakon otkaza ugovora o radu i potpisa novog ugovora za slabije plaćeno radno mjesto pomoćnog djelatnika u proizvodnji. Zbog duljine postupka koji se sad vodi pod poslovnim brojem Pr-139/2019, ovom tužbom potražuje razliku naprijed opisane plaće za period koji nije obuhvaćen tim postupkom, odnosno za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. travnja 2018.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim. Pojasnio je svoj odnos s tužiteljem te je naglasio da nije tužitelju otkazom od 7. siječnja 2014. ponudio izmijenjeni ugovor o radu, već je tom odlukom samo utvrdio činjenicu otkaza, koja je nastala nakon isteka ponude koju je ovdje tužitelj primio 3. prosinca 2013., a koju nije prihvatio u ostavljenom roku od 30 dana, pa je stoga otkaz nastupio istekom te ponude. Tužitelj je nakon odluke o otkazu ugovora o radu od 7. siječnja 2014. i nakon isteka ponude za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu, potpisao novi ugovor o radu s ovdje tuženikom, pa stoga smatra da se ugovorni odnos tuženika i tužitelja jedino može sagledati kroz prizmu novo ugovorenog radnog odnosa na koji je tužitelj pristao. Smatra da se na tuženika ne odnosi Kolektivni ugovor za djelatnost drvne i papirne industrije kao i Kolektivni ugovor tvrtke Belišće d.d., od 2. kolovoza 2013., jer je isti raskinut u odnosu na tuženika od kada primjenjuje Pravilnik o radu. S obzirom da je između parničnih stranaka u tijeku postupak pred istim ovim sudom u predmetu Pr-139/2019 predložio je prekid ovog postupak do okončanja navedenog ranijeg postupka jer se u istom rješava prethodno pitanje, neosnovanosti odnosno osnovanosti otkaza ugovora o radu tužitelju.

3. Budući se tužitelj suglasio s prijedlogom tuženika, sud je rješenjem Pr- 2753/2021-10 od 3. studenog 2021. (str. 75-77 spisa), prekinuo ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim Sudom vodi između istih stranaka pod poslovnim brojem: Pr-139/2019. Po okončanju navedenog postupka rješenjem Pr- 2753/2021-14 od 9. travnja 2024. (str. 84-86 spisa) nastavljen je prekinuti postupak te je ujedno zbog statusnih promjena na strani tuženika pozvan njegov pravni slijednik ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. za usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: 72272725407 da isti preuzme.

4. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tuženik naglasio da su radnici tuženika, neovisno o radnom mjestu na koje su bili raspoređeni, mogli ostvariti plaću koju su ostvarivali i radnici raspoređeni na radno mjesto rukovalac rezač Brodbeck 1 (majstorsko radno mjesto) ili višu. To stoga što na plaću utječe i radni učinak svakog pojedinog radnika pa ako je taj učinak u određenom mjesecu veći tad je i plaća veća. Stoga je predložio da se prilikom provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja, radi utvrđivanja eventualne razlike u plaći tužitelja u utuženom razdoblju uzmu u obzir učinci svih radnika, a ne samo učinak usporednog radnika na radnom mjestu rukovalac rezač G 1. Sud je parnične stranke pozvao rješenjem na raspravnom zapisniku od 11. lipnja 2024. (str. 120-121 spisa) da u roku 30 dana u pisanom obliku predlože konkretne okolnosti, uključujući i točan zadatak koji će se postaviti sudskom vještaku za izračun razlike plaće te da dostave svu dokumentaciju potrebnu za takav izračun. Budući su se stranke oglušile na navedeno rješenje sud je odredio vještačenje na okolnosti koje je tužitelj ranije predložio, odnosno vještaku je dan zadatak da izračuna razliku između stvarno isplaćene plaće i plaće koju je tužitelj trebao primati u utuženom razdoblju da je radio na radnom mjestu rukovalac rezač Brodbeck 1 te je kao usporedni radnik uzet II koji je u utuženom razdoblju stvarno radio na radnom mjestu rukovalac rezač Brodbeck 1. Pri tome je naglašeno da vještak treba uzeti u obzir postojeću strukturu za obračun plaće tužitelja bez korekcije obzirom na odredbe kolektivnog ugovora, ugovora o radu i drugih propisa ako tuženik iste nije primjenjivao kod obračuna plaća. To stoga što prava po tim propisima (ako nisu primjenjivana) nisu predmet ovog spora. Po provedenom materijalno financijskom vještačenju tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 28. travnja 2025. (str. 246-247 spisa).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, u kojem je nastavno izvršen uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, sud je 10. lipnja 2025. objavio i donio presudu pod poslovnim brojem Pr-47/2024-23 kojom je usvojio glavni dio tužbenog zahtjeva tužitelja kako je isti specificiran podneskom od 28. travnja 2025. Dakle, sud je u točki I. izreke citirane presude obvezao tuženika da tužitelju na ime razlike plaće za period od 15. siječnja 2016. do 30. travnja 2018. isplati ukupan bruto iznos od 2.602,25 eura zajedno sa zakonskim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. U točki II. izreke presude tužitelj je odbijen sa sporednim potraživanjem koje se odnosi na zakonske zatezne kamate za porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji su sadržani u pojedinačnim iznosima razlike manje isplaćenih plaća za svaki pojedini mjesec utuženog razdoblja jer porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji je sadržan u takvim manje isplaćenim bruto iznosima dospijeva tek isplatom tih iznosa. U točki III. izreke presude sud je obvezao tuženika da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 eura, dok je u točki IV. izreke odbio tužitelja s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 1.625,00 do iznosa 2.125,00 eura. Povodom žalbe tuženika na navedenu presudu Županijski sud u Karlovcu rješenjem Gž R-62/2025-2 od 20. kolovoza 2025. ukinuo je prvostupanjsku presudu u točki I. i III. izreke te je u tom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je odbacio žalbu tuženika kao nedopuštenom u dijelu u kojem je tuženik žalbom pobijao prvostupanjsku presudu u točkama II. i IV. izreke. Iz navedenog drugostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke nije saslušao vještaka usmeno na glavnoj raspravi te samim tim nije omogućio da vještak obrazloži svoje mišljenje. U rješenju je ujedno navedeno da je su priklopio spis ovog suda Pr-139/2019 no nije izvršio uvid u isti pa ostaje nejasno kako je utvrdio da je radnik II usporedni radnik koji je cijelo vrijeme radio na radnom mjestu rezač Brodbeck 1, niti se je u presudi izjasnio da li radno mjesto na kojem tužitelj radi predstavlja drugo odgovarajuće radno mjesto rukovodioca storija u pogonu [adresa]. Stoga je prvostupanjskom sudu naloženo da u ponovljenom postupku ukloni navedene nepravilnosti, da sasluša vještaka te da izvrši uvid u dokaznom postupku u predmet Pr-139/2019.

6. Postupajući po uputi drugostupanjskog suda u ponovljenom postupku saslušan je financijsko knjigovodstveni vještak Marijan Serdarušić te je ponovno izvršen uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja je dostavljena na ovaj spis i to kako slijedi: očitovanje tuženika o prihvaćanju otkaza radnika na str. 4 spisa, otpusno pismo na str. 79, prepiska putem e-pošte na str. 83, podaci o upisu u Glavnu knjigu Sudskog registra na str. 87, obračunske liste plaće na str. 95-119 spisa, nalaz sudskog vještaka na str. 135-229 spisa, račun vještaka na str. 230, potvrda o uplati str. 271, nalaz i uputnica na str. 292-293. Također je izvršen uvid u spis Pr-139/2019 te je iz istog pročitano: ugovor o radu str. 10,11 spisa, sistematizacija radnih mjesta str. 17-22 spisa, pravilnik o radu str. 25-39 spisa, obračunske liste plaća str. 41-63, kolektivni ugovor str. 64-77 spisa, obračunska lista plaće str. 79-98, evidencija prisutnosti na radu str. 99-110 spisa, nalaz vještaka str. 135-245 spisa, kolektivni ugovor str. 266-287 spisa, očitovanje vještaka str. 290-299 spisa, novo očitovanje vještaka str. 322-325 spisa, očitovanje vještaka str. 335 spisa, drugostupanjska odluka 363-366, kolektivni ugovor str. 378-397 spisa, ugovor o radu str. 445-448 spisa, aneks ugovora 449-450 spisa, kolektivni ugovor 454-473 spisa, pravilnik o radu 489-503 spisa, dopuna nalaza str. 520-554 spisa, presuda Pr-139/2019-48 str. 593-613, drugo stupanjska presuda GžR- 136/2023-3 na str. 633-641, potvrda pravomoćnosti 642 spisa

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje obračunate i isplaćene bruto plaće između plaće koju je isti stvarno primio i plaće koju je trebao primiti za radno mjesto rukovalac rezač Brodbeck 1 za vremensko razdoblje od početka siječnja 2016. do kraja travnja 2018.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju, da je tuženik preuzeo tužitelja kao radnika prilikom preuzimanja poslovne jedinice tvrtke Belišće d.d. pod nazivom Tvornica spiralne ambalaže-Zaštitna radionica-Podružnica, da je prilikom tog preuzimanja preuzeo i obveze koje proizlaze iz ugovora o radu uključujući i primjenu Kolektivnog ugovora tvrtke Belišće d.d. Nije sporno niti da je presudom ovog Suda poslovni broj: Pr-139/2019-48 od 16. veljače 2023., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R- 136/2023-3 od 18. siječnja 2024., nalaženo tuženiku da tužitelju uspostavi kontinuitet radnog odnosa za radno mjesto rukovaoca rezača Brodbeck 1 ili drugo odgovarajuće mjesto rukovaoca stroja u pogonu u [adresa], za period od dana prestanka radnog odnosa tužitelja na tom radnom mjestu 7. siječnja 2014. do 30. travnja 2018.. Samim tim više nije sporno niti da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu, kojom je pravni prednik tuženika, ANAMIL d.o.o., OIB: 29315506757, Zagreb, Josipa Lončara 2/c, otkazao ugovor o radu tužitelju UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dana 7. siječnja 2014., za radno mjesto rukovaoca rezača Brodbeck 1 jer je to između ostalog također pravomoćno utvrđeno naprijed citiranom odlukom ovog Suda: Pr-130/2019-48 od 16. veljače 2023..

9. Sporno je na kojem je uopće radnom mjestu tužitelj radio u utuženom razdoblju te predstavlja li to radno mjesto na kojem je radio drugo odgovarajuće radno mjesto u odnosu na radno mjesto rezač G 1. Nadalje je sporno je li tužitelj radeći u utuženom razdoblju ostvarivao manju bruto plaću od plaće koju bi primao da je radio na radnom mjestu rukovaoca rezača Brodbeck 1. Ukoliko je isti radio na neodgovarajućem radnom mjestu, sporno je kolika je razlika plaće koju je stvarno ostvario u utuženom razdoblju i plaće koju je trebao primati radeći na radnom mjestu rukovaoc rezača Brodbeck 1, odnosno drugom odgovarajućem radnom mjestu ukoliko je radno mjesto rezač G 1 ukinuto. Samim tim je i sporno kojeg radnika tuženika treba uzeti u konkretnom slučaju kao usporednog radnika za izračun razlike manje obračunate i isplaćene bruto plaće.

10. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

- da je tuženikov pravni prednik 22. listopada 2013. donio novu sistematizaciju radnih mjesta u Tvornici spiralne ambalaže Belišće (TSA Belišće) temeljem koje je tužitelj raspoređen na radnom mjestu pomoćnog djelatnika, a što proizlazi iz sistematizacije radnih mjesta pročitane u dokaznom postupku iz predmeta Pr- 139/2019 (str. 17-22 spisa),

- da iz izvršenog uvida u predmet Pr-139/2019 dalje proizlazi da je pravni prednik tuženika nakon donošenja nove sistematizacije tužitelju nudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto pomoćnog djelatnika u proizvodnji i to ugovorom od 11. studenog 2013., na koji se ugovor tužitelj očitovao putem svog punomoćnika odvjetnika te da je nastavno odbijao potpisivanje istog kao i potpisivanje aneksa postojećeg ugovora o radu pa je nakon toga tuženikov pravni prednik 7. siječnja 2014. tužitelju dao otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora povodom kojeg je i vođen radni spor u predmetu Pr-139/2019, s tim da iz otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora (str. 4 spisa Pr-139/2019) i sam pravni prednik tuženika čini nespornim da je tužitelj zaposlen prema ugovoru o radu od 1. ožujka 2011. na poslovima rukovaoca rezača Brodbeck 1,

- da je u predmetu ovog suda Pr-139/2019 u konačnici pravomoćno utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu od 7. siječnja 2014. nezakonita i nedopuštena, da je tuženik tužitelju dužan uspostaviti kontinuitet radnog odnosa za radno mjesto rukovaoca rezača u Brodbeck 1 ili drugo odgovarajuće mjesto rukovaoca stroja u pogonu u [adresa] za period od dana prestanka radnog odnosa na tom radnom mjestu do 30. travnja 2018.,

- da je iz sistematizacije radnih mjesta TSA Belišće od 22. listopada 2013. proizlazi da je tuženikov pravni prednik ukinuo radno mjesto rukovaoc rezača Brodbeck 1 te je u svojoj sistematizaciji pod točkom 6. zadržao radno mjestu uzdužnog rezača na koje je rasporedio M i T s tim da iz tekstualnog opisa tog radnog mjesta proizlazi da je radnik na tom mjestu dužan poznavati raspoložive vrste papira, rezati papir iz role u traku zadane širine prema trenutnim potrebama proizvodnje ili radi sačinjavanja zaliha, rezati i prematati papir prema radnim nalozima…, dok iz opisa ostalih radnih mjesta ne proizlaze slični poslovi, a što je između ostaloga utvrđeno i u postupku pred ovim sudom koji je vođen pod brojem Pr- 139/2019 pa je zbog toga i II i u tom postupku uzet kao usporedni radnik.

- da iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka u predmetu Pr- 139/2019 kao i dopune tog nalaza te pisanih očitovanja vještaka proizlazi da je i u tome predmetu za vremensko razdoblje od studenoga 2013. do zaključno sa prosincom 2015. za obračun manje isplaćene bruto plaće tužitelju kao usporedni radnik uzet upravo II, a što je razvidno i iz obrazloženja prvostupanjske presude u tom predmetu Pr-139/2019-48 od 16. veljače 2023. te iz drugostupanjske presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž R-136/2023-3 od 18. siječnja 2024. kojom je djelomično preinačena naprijed citirana prvostupanjska presuda,

- da je iz predmeta Pr-139/2019 razvidno da je radni odnos tužitelja kod tuženikovog pravnog prednika prestao 30. travnja 2018.

11. Iz pisanog Nalaza i zaključka sudskog vještaka Marijana Serdarušića (str. 135-229 spisa) proizlazi da je isti Nalaz izradio koristeći podatke koje mu je tuženik dostavio na njegovo traženje. Pri tome je isti uzeo u obzir postojeću strukturu za obračun plaće uključujući i podatke o radnim učincima tužitelja i usporednog radnika II te je utvrdio razliku u plaći za utuženo razdoblje između bruto plaće koja je tužitelju stvarno isplaćena i plaće usporednog radnika II koji je radio cijelo vrijeme na radnom mjestu rezač Brodbeck 1 u iznosu od 2.620,25 eura bruto. Razlika po mjesecima utuženog razdoblja razvidna je u tabelarnom prikazu str. 148 spisa. Detaljan opis usporedbe po stavkama obračuna i ostvarenim učincima po svakom pojedinom mjesecu između plaće obračunate tužitelju i plaće usporednog radnika II razvidan je u tabelama i opisima str. 140-147 spisa. Iz svega navedenog utvrđeno je da od strane tuženika kao poslodavca propisani radni učinak nije bitno utjecao na razliku u plaći već da je razlika u plaći između tužitelja i usporednog radnika posljedica u bitnom činjenice što je usporedni radnik dobivao strojarski dodatak za svoje radno mjesto, a tužitelj nije.

11.1. Vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i na glavnoj raspravi održanoj u ponovljenom postupku 27. siječnja 2026. s tim da je tuženik na raspravi izjavio da ne spori nalaz vještaka u pogledu matematičkog izračuna. Tuženik je ostao kod prigovaranja nalazu u dijelu koji se odnosi na izračun razlike plaće uspoređujući II sa tužiteljem smatrajući i dalje da II nije usporedni radnik u odnosu na kojeg je trebalo računati razliku manje obračunate isplaćene plaće jer je isti ostvarivao iznad prosječne rezultate temeljem kojih je dobivao stimulaciju zbog koje je nastala razlika u plaći. Također, tuženik tvrdi da su nakon uvođenja nove sistematizacije primjenom pravilnika o radu svi radnici ostvarivali pravo na osnovnu plaću koja se uvećavala na temelju stimulacije do 30%, a ta stimulacija ovisila je isključivo o ostvarenju učinaka odnosno prebacivao norme koju je tuženik kao poslodavac odredio jednako za sve radnike. Vještak je odgovarajući na pitanja stranaka otklonio takve tvrdnje tuženika naglašavajući da je II u cijelom utuženom razdoblju primao strojarski dodatak iako nije imao prebačaj norme u nekim mjesecima, npr. siječanj 2016. (99,4% norme) te da je razlika u plaći između II i EI pretežno i nastala zbog toga što je II primao strojarski dodatak, a tužitelj isti nije primao.

11.2. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, kao i njegovo usmeno očitovanje na pitanje stranaka koje je iznio na glavnoj raspravi 27. siječnja 2026. ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je nalaz izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Neosnovano je tuženikovo prigovaranje da vještak u zaključku Nalaza nije spomenuo činjenicu da tužitelj nije ostvarivao mjesečni radni učinak koji je tuženik kao poslodavac propisao. To stoga što je vještak tu okolnost uzeo u obzir kao jednu od više okolnosti koja je utjecala na visinu plaće i detaljno je istu prikazao u svom Nalazu u tabelama i opisima str. 140-147 spisa. Vještak u zaključku nije mogao napisati da je tužiteljeva plaća bila niža zbog neostvarenog učinka, kad iz utvrđenja jasno proizlazi da ta okolnost nije bitno utjecala na samu razliku u plaći tužitelja i usporednog radnika, već je razlika pretežno nastala zbog toga što je usporedni radnik II primao strojarski dodatak cijelo vrijeme dok tužitelj isti nije imao, a što je vještak osim u nalazu kroz podatke jasno obrazložio i na glavnoj raspravi prilikom saslušanja.

12. Iz čl. 90. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/2014., dalje ZR), koji se primjenjuje na ovaj spor jer je bio na snazi u utuženom razdoblju, proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Nadalje, iz čl. 92. ZR-a proizlazi da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada u novcu, s tim da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu te se pod plaćom i naknadom plaće podrazumijeva bruto iznos. Iz čl. 24. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020., 138/2020., 151/2022., 114/2023. i 152/2024.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ("Narodne novine" broj:

53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/03, 88/05, 02/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP) te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

14. Iz Nalaza sudskog vještaka te iz njegovog iskaza jasno proizlazi da radni učinci tužitelja i usporednog radnika II nisu bili odlučujuća okolnost koja je bitno utjecala na iznos plaće. Naime, za mjesec rujan 2016. str. 142 spisa tužitelj je imao učinak 100,19 %, a usporedni radnik II 100% pa je tužitelj temeljem tog učinka dobio stimulaciju od 5,65 kuna dok je usporedni radnik II dobio stimulaciju od 654,72 kuna. Slično je i za mjesec rujan 2017. str. 145 spisa. To stoga što je za taj mjesec tužitelj imao učinak 100% te je dobio stimulaciju od 0,00 kuna, dok je usporedni radnik II imao učinak 99,96% te je dobio stimulaciju od 327,60 kuna. Cijelo utuženo razdoblje usporedni radnik je dobivao strojarski dodatak na plaću za svoje radno mjesto rukovaoc uzdužnog rezača, a koje radno mjesto proizlazi iz sistematizacije (str. 17-22 spisa Pr-139/2019). Tuženik tijekom postupka nije osporavao da bi navedenu sistematizaciju radnih mjesta, koju je njegov pravni prednik donio 22. listopada 2013. stavio izvan snage donošenjem nove sistematizacije koja se primjenjivala u utuženom razdoblju. U takvom slučaju sud zaključuje da je upravo ta sistematizacija bila na snazi, a na kraju krajeva ta sistematizacija i bila je razlog zbog koje je tuženikov pravni prednik pokušao otkazati ugovor o radu tužitelju, a zbog čega je vođen radni spor pred ovim sudom u predmetu Pr-139/2019. Neosnovano je tuženikovo pozivanje da u utuženom razdoblju nije primjenjivao kolektivni ugovor već isključivo pravilnik o radu jer se na isto pozivao i u predmetu Pr-139/2019 te je i u tom postupku utvrđeno da su na snazi bili kolektivni ugovori za razdoblje koje prethodi ovdje utuženom razdoblju s tim da tijekom ovog postupka nije dokazao da je otkazao kolektivne ugovore ili da su isti istekli. To uostalom, u konkretnom slučaju i nije od utjecaja jer je provedenim vještačenjem vještak jasno utvrdio da je razlika u plaći između usporednog radnika i tužitelja nastala zbog isplate strojarskog dodatka usporednom radniku. Sud je i u ovom postupku kao usporednog radnika uzeo II jer je isti sistematizacijom radnih mjesta TSA Belišće koji je tuženikov pravni prednik donio 22. listopada 2013. bio raspoređen na radno mjesto rukovaoc uzdužnog rezača. Iz opisa tog radnog mjesta, kao i iz odluka donesenih u predmetu Pr-139/2019 te iz dokaznog postupka u predmetu Pr-139/2019 temeljem kojih je donesena prvostupanjska presuda jasno proizlazi da upravo to radno mjesto po svojem opisu najbliže odgovara radnom mjestu rezač G 1. S obzirom da je opisano utvrđeno nesporno u predmetu Pr-139/2019 sud isto nije smatrao bitnim ponovno utvrđivati i u ovom postupku saslušavajući tužitelja i svjedoke, radnicima koji su radili na tim mjestima jer ni sam tuženik nije predlagao da se u svojstvu svjedoka saslušaju svi oni radnici koji su saslušani u predmetu Pr-139/2019. Stoga je sud polazeći od utvrđenja iz predmeta Pr-139/2019 i dao zadatak sudskom vještaku da izračun razlike manje obračunate plaće izradi u odnosu na II kao usporednog radnika.

15. Budući je nesporno da je presudom ovog Suda poslovni broj: Pr-139/2019- 48 od 16. veljače 2023., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R-136/2023-3 od 18. siječnja 2024., nalaženo tuženiku da tužitelju uspostavi kontinuitet radnog odnosa za radno mjesto rukovaoca rezača Brodbeck 1 ili drugo odgovarajuće mjesto rukovaoca stroja u pogonu u [adresa], za period od dana prestanka radnog odnosa tužitelja na tom radnom mjestu 7. siječnja 2014. do 30. travnja 2018., proizlazi da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku bruto plaće koju je utvrdio sudski vještak u svom Nalazu. Naime, utvrđena razlika od 2.602,25 eura bruto nastala je zbog toga što tuženik kao poslodavac nije tužitelju kao radniku obračunao i isplatio plaću za radno mjesto rukovaoca rezača Brodbeck 1 ili drugo odgovarajuće mjesto koje u ovom slučaju predstavlja prema sistematizaciji od 22. listopada 2013. radno mjesto rukovaoc uzdužnog rezača, pa je u smislu citiranih odredbi čl. 90. st.1. i čl. 92. ZR-a odlučeno kao u izreci pod I.

16. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata na pojedinačne mjesečne razlike manje obračunate i isplaćene plaće, izuzev zakonske zatezne kamate na porez i prirez porezu na dohodak sadržan u svakom pojedinačnom iznosu, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.). Tijek zakonskih zateznih kamata određen je u skladu s čl. 92. st .3. ZR-a. Pritom treba naglasiti da je tužitelj razliku plaće utužio za razdoblje od početka siječnja 2016. do zaključno s travnjem 2018. U takvim okolnostima zakonske zatezne kamate na razliku manje obračunate i isplaćene plaće za mjesec siječanj 2016. teku od 15. veljače 2016. do isplate, a ne od 15. siječnja 2016. kako je tužitelj naznačio u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Također zakonske zatezne kamate za svaki sljedeći mjesec utuženog razdoblja teku od 15. u mjesecu za utvrđenu razliku iz prethodnog mjeseca pa je u tom smislu pravilnom primjenom citirane odredbe čl. 92. st 3. ZR-a tužitelj odbijen sa zahtjevom za tijek zakonskih zateznih kamata izvan navedenih okvira kako je i bilo odlučeno u točki II. izreke ranije donesene presude u ovom postupku pod brojem Pr-47/2024-23 od 10. lipnja 2025. koja je u točki II. izreke postala pravomoćna odbacivanjem žalbe tuženika rješenjem Županijskog suda u Karlovcu Gž R-62/2025-2 od 10. lipnja 2025.

17. Tužitelj je u ovom parničnom postupku u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom u odnosu na glavno potraživanje. Isti je djelomično odbijen u djelu sporednog potraživanja, koje se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata, kako je i opisano u prethodnoj točki obrazloženja, a što bitnije nije utjecalo na ukupan uspjeh tužitelja kako u pogledu pravne osnove tako i u pogledu visine potraživanja. Slijedom navedenog, sud je odluku o trošku parničnog postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka koji su bili nužni za uspjeh stranke u postupku, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23.

18. Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. 1. Tarife), troškovi sastava obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 25. listopada 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. 1. Tarife), budući se tužitelj tim podneskom očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu, troškovi sastava obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 28. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. 1. Tarife), budući se tužitelj tim podneskom očitovao o Nalazu vještaka te je u skladu s istim postavio konačni tužbeni zahtjev, troškovi zastupanja pred sudom po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 2. studenog 2021., 11. lipnja 2024. i 6. svibnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište, odnosno 4x200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude od 10. lipnja 2025. u iznosu od 100,00 eura kao i troškovi zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude u ponovljenom postupku 20. veljače 2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.3. Tarife), a što ukupno iznosi 1.600,00 eura. Na navedeni iznos pridodan je zatraženi porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% tako da troškovi zastupanja ukupno iznose 2.000,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura jer je sud naložio tužitelju rješenjem Pr-47/2024-15 od 25. studenog 2024. koje je ispravljeno rješenjem ovog suda broj Pr-47/2024-17 od 27. siječnja 2025. da isplati nagradu vještaku u iznosu od 500,00 eura. Vještak je u međuvremenu na glavnoj raspravi održanoj 27. siječnja 2026. izjavio da je od tužitelja prisilno naplatio predmetni iznos, a što tuženik nije sporio pa sud zaključuje da je i taj trošak osnovan. Osim što je osnovan isti je i nužan jer bez financijsko knjigovodstvenog vještačenja ne bi bilo moguće utvrditi razliku manje isplaćene plaće. Slijedom navedenog troškovi ukupno iznose 2.500,00 eura.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Valpovo, 20. veljače 2026.

SUDAC:

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud..

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja,

2.Tuženiku.