Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Prekršajni odjel
Rijeka, Užarska 3
Poslovni broj Pp-2993/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci Prekršajni odjel, po sucu Severinu Pergeru uz sudjelovanje Gordane Šegota kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa braniteljica Senka Pilepić, odvjetnica iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23; dalje u tekstu: ZPJRM), u povodu optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka Klasa: 211-07/25- 5/19749, Urbroj: 511-09-23-25-1 od 04. kolovoza 2025., nakon provedene glavne i javne rasprave, temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22; dalje u tekstu PZ), 20. veljače 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
okrivljena UU; rođena U; ime oca A; ime majke Š; rođena **.**.1958. u [adresa], Republika Hrvatska; državljanstvo Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj]; s prebivalištem u [adresa]; umirovljenica; s mjesečnim primanjima od oko 700,00 eura; rastavljena; majka dvoje odrasle djece; prekršajno nekažnjavana; ne vodi se drugi prekršajni postupak, kazneno neosuđivana – prema vlastitoj izjavi; ne vodi se drugi kazneni postupak – prema vlastitoj izjavi
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi
I. dana 24. srpnja 2025. u 11:40, odnosno 25. srpnja 2025. u 12:15 sati, u mjestu Kastav, Ulica Trg Matka Laginje kućni broj 8, prijavljena narušavala javni red i mir na način da je na javnom mjestu (trg) glasno vikala na UUC što je kod iste prouzročilo osjećaj straha, uznemirenosti i povrede dostojanstva.
Dana 24. srpnja 2025. u 11:40 sati oštećena UUC se nalazila na svom radnom mjestu kao vlasnica salona za uljepšavanje životinja „Šaperaj“ a kada je okrivljena UU upravljajući svojim osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] prilikom vožnje unatrag udarila u reklamu salona, te revoltirana time izašla iz vozila i krenula glasno vikati na UUC riječima „platit ćeš ovo, vidjet ćeš ti jel ti jasno“ nakon čega se udaljila. Nadalje, 25. srpnja 2025. u 12:15 sati UUC se također nalazila na svom radnom mjestu kada je čula galamu van salona, izašavši iz istog zatekla je okrivljenu UU kako revoltirana događajem od jučer glasno viče na UUC „platit ćeš za ono, jesi čula, vidjet ćeš ti sve“ što je UUC uznemirilo i povrijedilo njeno dostojanstvo;
dakle, na javnom mjestu vikala i svađala se;
pa da bi time počinila prekršaj iz članka 13. ZPJRM.
IV. Na temelju odredbe članka 140. stavka 1. i 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točka 2. do 5. i točke 7. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, I. policijska postaja Rijeka, podnijela je sudu optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/19749, Urbroj: 511-09-23-25-1 od 04. kolovoza 2025. protiv okrivljene u svezi počinjenja prekršaja iz članka 13. ZPJRM.
2. Postupajući po navedenom optužnom prijedlogu, sud je 24. studenog 2025. izdao prekršajni nalog posl.br. Pp-2993/2025-4 protiv okrivljene, na koji je okrivljena podnijela prigovor osporavajući učin djela.
3. Osnovom tog prigovora sud je na ročištu 17. veljače 2026. rješenjem na zapisniku stavio izvan snage pobijani prekršajni nalog proveo glavnu raspravu, ispitao okrivljenu i svjedokinju UUC, te izveo dokaz čitanjem isprava prisutnih u spisu: naredba o određivanju mjere opreza; zapisnik o ispitivanju osumnjičene od 25. srpnja 2025.; zapisnik o ispitivanju svjedokinje UUC od 25. srpnja 2025.; faktura PSC Primorje d.o.o. od 25.srpnja 2025.; te izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenu.
4. U svom prigovoru protiv prekršajnog naloga okrivljena je navela da osporava počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret; da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno; da osporava da bi na opisani način navodno narušavala javni red i mir; da je Č na javnoj površini i to sredinom površine ostavila samostojeću reklamu u visini 60-tak cm i okrivljena je upravljajući osobnim vozilom vožnjom unatrag dotaknula predmetu reklamu, te je okrivljenoj oštećeno vozilo; da je u bojazni od naknade štete Č neistinito iskazivala; te da je netočno da bi okrivljena vikala na javnom mjestu.
4.1. Okrivljena u svom iskazu na sudu je izjavila da činjenični navodi iz optužnog prijedloga nisu točni niti istiniti i da se ne osjeća krivom prema takvom optuženju; da je kritičnog dana 24. srpnja 2025. izlazila sa svojim vozilom iz ulice gdje je isto bilo parkirano, a koja se nalazi između gradske [adresa] u [adresa] i caffe bara Kastav Pub, u staroj gradskoj jezgri grada [adresa]; da je u jednom trenutku čula snažan udarac, kao da je pola terase razvalila i da nije znala što se dogodilo; da je stala na kočnicu i da joj se ukočila noga, te se prepala; da je izašla iz vozila, vidjela da je razbila zadnje lijevo stop svijetlo i da je udarila u metalnu reklamu salona za šišanje pasa, koji se nalazi u toj ulici; da joj je prišla mlađa ženska osoba, govoreći joj: „Razbili ste mi reklamu, to morate platiti“; da joj je odgovorila da je razbila, ali i svoj auto; da joj se toga dana nešto žurilo i da je otišla nešto obaviti, a usput da je otišla i do Opel servisa naručiti razbijeni dio; da ju je u tom razdoblju na telefon nazvala nepoznata ženska osoba, govoreći joj da mora platiti štetu na reklami, no ubrzo da su završile razgovor; da je sljedeći dan oko podne se također nalazila u ulici i primijetila nepoznatu žensku osobu za koju da je povezala da bi se moglo raditi o vlasnici salona i da joj se obratila riječima da nije dužna platiti štetu na reklami, jer ona po komunalnom redu tamo ne bi trebala niti stajati, a u međuvremenu, tj. prethodnog dana da se čula s komunalnim redarom koji je rekao da on s time nema ništa; da kritične zgode nije povisivala nikakav ton niti se svađala s tom mlađom osobom, kako joj se to stavlja na teret optužnim prijedlogom; da je njen broj telefona toj osobi je dala njena kći AU; da nije tražila ni u jednom trenutku od nepoznate ženske osobe da joj nadoknadi štetu.
4.2. U svojoj završnoj riječi braniteljica okrivljene je iskazala da s obzirom na provedene dokaze je razvidno da je svjedokinja iskazala neistinito, pa čak u svojem iskazu ne navodi niti jednu riječ koja bi bila pogrdna ili bi bila usmjerena na vrijeđanje, da je neistinito iskazivala i o povišenim tonovima, ali je pri tom naglasila da je svjedokinja vikala na ovdje okrivljenicu, te se u konkretnom slučaju radi o nedopuštenim radnjama, a sve kako bi se svjedokinja osigurala od naknade eventualne štete koju bi okrivljenica mogla potraživati i koja nikako nije u zastari. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o dva suprotna iskaza, a činjenično stanje nije utvrđeno, smatra se da je potrebno primijeniti načelo „in dubio pro reo“, te osloboditi okrivljenicu od prekršajnog djela koje joj se stavlja na teret.
5. U svom iskazu na sudu svjedokinja UUC je izjavila da se kritičnog 25. srpnja 2025. nalazila u svom salonu za uljepšavanje pasa i čula izvana neki udarac; da je izašla vidjeti što se dogodilo i da je vidjela da je jedno vozilo udarilo u stalak s reklamom koji je pao; da je iz vozila izašla ženska osoba za koju zna da živi u susjedstvu i da je počela vikati na nju; da se radilo samo o stalku i da zaista nije htjela preuveličavati cijeli problem; da je očekivala da će se gospođa ispričati, no ista joj je rekla da će joj morati platiti zadnji far od auta, na što se ona nije htjela raspravljati, već da je otišla u salon; da je gospođa otišla vozilom, a tog dana nešto kasnije da je srela njenu kći i zamolila ju za broj telefona; da je potom gospođu nazvala kako bi pokušala riješiti situaciju, međutim da gospođa je i na telefon vikala na nju, što nije prihvaćala i da je poklopila; da je drugi dan 26. srpnja 2025. radila popodne, no da je došla nešto ranije i vidjela istu tu gospođu kraj vozila, te da joj je ona prišla vičući: „Platiti ćeš za ono, jesi čula, vidjet ćeš tko sam ja“ itd.; da ju je predmetno zaista uznemirilo; da je otišla u salon, nazvala svog dečka koji joj je rekao da navoze policiju; da je nazvala policiju, no njima to nije bio neki prioritet, pa da je ponovno zvala dečka koji je došao na mjesto događaja, a potom je on u njeno ime ponovno zvao policiju koja se tada angažirala, shvativši da je stvar malo ozbiljnija; da joj se gospođa u obje prilike obraćala vičući, kao i preko telefona; da je prvi dan, tj. neposredno nakon događaja s vozilom rekla okrivljenici: „Joj, jeste mi ga savili“, misleći na stalak s reklamom, te je očekivala da će se gospođa možda ispričati ili reći da joj je žao, no to da se nije dogodilo; da nije od okrivljenice tražila novac u vidu naknade štete, kao i da nije kontaktirala komunalne redare vezano za događaj; da je zvala okrivljenu u namjeri rješavanja predmetne situacije, ipak da je gospođa autom udarila u njenu reklamu, da je očekivala i željela da joj se ispriča; da je drugi dan povišenim tonom rekla okrivljenici da se makne ća od nje jer se nalazila u njenom salonu, a okrivljena da je vrištala na nju; da je oba dva dana bilo sunčano vrijeme, a na terasi da je bilo nešto ljudi koji su pili kavu; da poznaje okrivljenu samo iz viđenja, dok poznaje njenu kći, a salon na predmetnoj lokaciji da ima dvije godine. Braniteljica je stavila primjedbu na iskaz svjedokinje kao neistinit, a okrivljena je na upit suda izrijekom odgovorila da nije vikala na svjedokinju.
6. Sukladno članku 13. ZPJRM tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.
7. Slijedom takvih utvrđenja, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, sud je utvrdio da nije dovoljno dokazano da je okrivljena kritične zgode počinila djelo koje joj se optužnim aktom stavlja na teret.
7.1. Naime, za osuđujuću presudu potrebno je s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljena počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, a odluka o prekršajnoj odgovornosti može se temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane. U ovom konkretnom slučaju sud nije na nedvojben način utvrdio počinjenje prekršaja kako se optužnim prijedlogom okrivljenoj stavlja na teret, jer premda je svjedokinja UUC iskazala da je okrivljena vikala na nju, njen iskaz sud je cijenio kao neuvjerljiv, preuveličan i pomalo teatralan, a dijelom i nelogičan. S druge strane sud je cijenio kao logičan i životan iskaz okrivljene, koja je mirno i bez zadrške iskazivala o slijedu događaja koji su se odvijali u navedene dane, a koja je na sudu uvjerljivo iskazala nije povisivala ton niti se svađala. Na izričit upit suda o istinitosti navoda svjedokinje, okrivljena je uvjerljivo i bez zadrške odgovorila da njeni navodi nisu istiniti.
7.2. Slijedom takvih utvrđenja, a u nemogućnosti izvođenja drugih dokaza na okolnosti počinjenja prekršaja, osobito saslušanja svjedoka koji su eventualno bili prisutni na mjestu događaja, sukladno načelu „in dubio pro reo“, na temelju članka 182. točka 3. PZ-a okrivljenu je valjalo osloboditi od optužbe.
8. Odluka o trošku postupka u odnosu na prvookrivljenika temelji se na članku 140. stavku 1. i 2. PZ.
9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Rijeka, 20. veljače 2026.
Zapisničarka:
Sudac:
Gordana Šegota
Severin Perger
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka iste Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, putem Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, Rijeka, Užarska 3, poštom, preporučeno u tri istovjetna primjerka.
DNA:
- ovl. tužitelj;
- okrivljena;
- branitelj.
