Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-13/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja Majdak Animi d.o.o., OIB: 46758856738, Turnišće 102 /a, Turnišće, zastupanog po punomoćnici SU, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 11. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja te objave presude, dana 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Majdak Animi d.o.o, OIB: 46758856738, iznos od 10.000,00 EUR (deset tisuća eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. 12. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku UU, OIB: [osobni identifikacijski broj] , naknaditi tužitelju Majdak Animi d.o.o, OIB: 46758856738, trošak ovog postupka u iznosu od 1.782,18 EUR (tisuću sedamsto osamdeset dva eura i osamnaest centi), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate u kojoj navodi da se tuženik Sporazumom od 26. svibnja 2023. obvezao njemu isplatiti iznos od 10.000,00 EUR najkasnije do 30. prosinca 2023., međutim da nije postupio po preuzetoj obvezi; stoga od njega, sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, potražuje isplatu utuženog iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31. prosinca 2023.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

3. U podnesku od 30. rujna 2024. tužitelj, u bitnom, navodi:

- da je tuženik bivši zaposlenik tužitelja te je tijekom trajanja radnog odnosa bio ovlašten voditi poslovne odnose sa dobavljačima tužitelja,

- da je u više navrata dogovarao narudžbe sa Rofix d.o.o. i Bekament d.o.o., međutim da su robu koju je naručio u ime i za račun tužitelja, preuzimale direktno treće osobe, dok je on istu knjižio na skladište tužitelja do kojeg roba nikad nije došla ; da je od trećih osoba preuzimao gotovinu, nije izdavao gotovinske račune, već je iste iznose zadržao za sebe,

- da računi-otpremnice za preuzetu robu od Rofix-a i Bekament-a glase na tužiteljeve naručitelje Euro sistemi d.o.o. i Graditeljstvo Sokol d.o.o., iako oni nisu obveznici plaćanja po izdanim računima, s obzirom da su isti već plaćeni gotovinski tuženiku,

- da je tužitelj nakon prestanka radnog odnosa tuženika s njim pregovarao oko načina podmirenja potraživanja pa su o istom konačno postigli sporazum priložen uz tužbu, pri čemu je iznos naveden u sporazumu manji od iznosa koje je tuženik zadržao za sebe,

- da je tuženik do početka sudskog postupka aktivno vodio pregovore oko načina rješenja spora, no nikad nije postupio po dogovorenom.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao sporazum stranaka od 26. svibnja 2023. (stranice 4-5 spisa), račune odnosno otpremnice (stranice 15-33 spisa), ispis e-mail poruke od 19. svibnja 2023. (stranica 34 spisa), saslušani su svjedoci ŠU i JU te tužitelj. Tužitelj je na ročištu od 11. studenog 2025. odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka MU i OU pa sud nije provodio navedene dokaze.

5. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 10.000,00 EUR, sukladno sporazumu između stranaka sklopljenom 26. svibnja 2023., vezano za štetu koju je tuženik počinio tužitelju u vrijeme kad je kod njega bio u radnom odnosu.

7. Premda tuženik u odgovoru na tužbu paušalno osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, isti na pripremnom ročištu održanom 13. studenog 2026. navodi kako je voljan djelomično podmiriti utuženi iznos, odnosno iznos od 7.000,00 EUR . Pritom valja naglasiti kako tuženik u odgovoru na tužbu od dokaza isključivo predlaže svoje saslušanje, međutim, u nastavku postupka, premda uredno pozvan, ne pristupa niti na jedno od ročišta zakazanih radi saslušanja (13. ožujka 2025., 14. svibnja 2025. i 11. studenog 2025.), niti ičime ispričava svoj nedolazak na navedena ročišta.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19, 80/2022., 114/2022. i 155/2023; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje, odredbom čl. 221.a. ZPP-a propisano je da će sud ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Iz sporazuma stranaka (stranice 4-5 spisa), u bitnom, proizlazi: da je člankom 1. utvrđeno kako je tuženik bivši radnik tužitelja kao poslodavca te da mu je radni odnos prestao 30. kolovoza 2021. godine; da je člankom 2. utvrđeno da tuženik priznaje obavezu tužitelju u iznosu od 10.000,00 EUR te da se navedeni iznos obvezuje platiti tužitelju najkasnije do 30. prosinca 2023. uplatom na njegov žiro račun; da je isti sklopljen 26. svibnja 2023. i uredno potpisan od strane direktora tužitelja te tuženika osobno.

11. Iz ispisa e-mail poruke (stranica 34 spisa) proizlazi da je tuženik SU (punomoćnici tužitelja) uputio poruku putem elektroničke pošte u kojoj navodi da vezano uz njihove telefonske razgovore istu obavještava da je suglasan s mirnim rješavanjem otvorenih pitanja s gospodinom ZU (direktorom tužitelja) pod uvjetima koje traži; da je rok za izvršenje obveza s njegove strane 30. listopada 2023., a vezano za iznos da moli da mu se pošalje konačno traženo od gospodina ZU, pri čemu je njegov prijedlog 7.000,00 EUR.

12. Iz iskaza svjedoka HU, saslušanog na ročištu od 14. svibnja 2025., u dijelu u kojem ga sud nalazi relevantnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a koji sud nalazi vjerodostojnim, stoga što je logičan i životan, te komplementaran preostalim dokazima, proizlazi da je tuženik bio zaposlenik tužitelja; da je svjedok kao suvlasnik građevinskog poduzeća Graditeljstvo Sokol često komunicirao s tuženikom putem kojeg je vršio nabavu građevinskog materijala za svoje poduzeće; da je vezano za nabavku materijala od tuženika dobivao ponude te su komunicirali o cijeni i isporuci, putem telefona ili osobno; da su na taj način komunicirali otprilike 10 do 15 puta svaki tjedan, a da je poduzeće svjedoka gotovo sav materijal nabavljalo od poduzeća tužitelja, pri čemu se radilo o iznosu od 900.000,00 do milijun kuna godišnje vrijednosti nabavljenog materijala, i to upravo u vrijeme kad je u poduzeću tužitelja radio tuženik; da mu je poznato da je prilikom inventure kod poduzeća tužitelja utvrđeno da je tuženik potpisivao tzv. tranzitne narudžbenice te određenim poduzećima ispostavljao robu koju je naručio izravno od dobavljača tužitelja, odnosno da bi ta poduzeća samom tuženiku robu plaćala u gotovini, a on bi sve prikazao kao da je roba zaprimljena na skladištu; da se sjeća da su mu bili fakturirani neki računi koji se nisu odnosili na njegove narudžbe od tužitelja te je tada kontaktirao tuženika UU, koji ga je zamolio da pričeka, da će on osobno razriješiti tu situaciju; da je, s obzirom se situacija nije razriješila, kontaktirao direktora tužitelja, te je on tada prvi put saznao za taj problem; da je tuženik kod tužitelja radio još neko kratko vrijeme, a potom je dobio otkaz; da se ne može sjetiti točnog iznosa vezano za račune koji su njemu bili fakturirani, a zapravo su se odnosili na druga poduzeća; da se radilo o 3 do 4 računa, a iznos je bio negdje oko 50 do 70 tisuća kuna.

13. Iz iskaza svjedoka JU, saslušanog na istom ročištu, u dijelu u kojem ga sud nalazi relevantnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a koji sud nalazi vjerodostojnim, stoga što je logičan i životan te komplementaran preostalim dokazima, proizlazi da je svjedok od HU dobio kontakt broj tuženika radi narudžbe materijala za gradnju svoje obiteljske kuće, te da je on kroz komunikaciju s tuženikom shvatio da je on jedan od vlasnika poduzeća Majdak Animi d.o.o., da mu se tako on zapravo predstavio te mu dao ponudu za nabavku građevinskog materijala; da je ukupan iznos građevinskog materijala bio oko 110.000,00 do 115.000,00 kuna, pri čemu mu je u prvom mahu platio 9.000,00 eura; da su se našli u kafiću na jednoj benzinskoj pumpi na Žitnjaku te mu je tada isplatio navedeni iznos na ruke, a o čemu mu je on izdao potvrdu na kojoj je naznačio i datum i vrijeme te se potpisao; da je izgubio navedeni račun kad je promijenio auto s obzirom da je račun bio pohranjen u njegovom pretincu; da je preostali iznos za naručeni građevinski materijal isplatio prilikom isporuke; da je tek kasnije shvatio da je tuženik zapravo samo zaposlenik tužitelja jer je došlo do problema s fakturiranjem računa; da ga je telefonom kontaktirao HU te mu ispričao o problemima koje ima, odnosno da su neki računi, za narudžbe koje on nije poduzeo, fakturirani upravo njemu, a da je sve vezano za postupanje tuženika; da je ispalo kako je upravo građevinski materijal koji je njemu isporučen bio barem u dijelu fakturiran HU; da ga je nakon događaja kontaktirao tuženik, rekao mu da ne brine te da će on razriješiti cijelu situaciju; da je svjedok smatrao da se radi o prevari odnosno izdaji s njegove strane, te mu rekao neka svojem poduzeću vrati novce, da nije u redu to što je učinio; da se kasnije čuo i s direktorom tužitelja vezano za nastalu situaciju, da je on tražio informacije o tome što se točno dogodilo te je pokušavao iznaći način kako da riješi problem.

14. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, direktora ZU, saslušanog na ročištu održanom 9. veljače 2021., u dijelu relevantnom za odluku u sporu, koji sud prihvaća vjerodostojnim - nalazeći ga životnim i logičnim, komplementarnim pisanoj dokumentaciji u spisu, iskazima saslušanih svjedoka te dosljednim njegovim tvrdnjama iznesenim tijekom postupka, proizlazi: da je tuženik bio zaposlen u njegovom poduzeću od listopada 2018. do kolovoza 2021.; da ga je poznavao od ranije i bilo mu je poznato da je imao kaznenu prijavu koju je protiv njega podnijela njegova ranija firma Mureksin; da ga je tuženik molio da ga zaposli te ga uvjeravao da se promijenio, odnosno da se više neće ponoviti njegovo postupanje iz ranije firme; da se radilo o tome da je on u toj prethodnoj firmi radio malverzacije robom na način da je istu prodavao klijentima u kešu, te zaduživao kupce koji tu robu nisu dobili; da mu je on povjerovao da se promijenio te ga angažirao u svojem poduzeću; da je isprva uveo sustav kontrole s obzirom na njegovo postupanje u ranijem poduzeću; da je JU inače imao otvorene ruke u pogledu naručivanja robe od dobavljača, odnosno poslove vezane za narudžbenice i primke na skladište, a u njegovom opisu posla bili su pregovori s dobavljačima i kupcima; da je u vrijeme kad je bio zaposlen u poduzeću, isto oštetio za više od 10.000,00 eura, međutim da je iznos od 10.000,00 eura naveden u sporazumu koji su zaključili 26. svibnja 2023., a sukladno njihovom dogovoru, kako ne bi pokretali protiv njega daljnje postupke; da je 2021. prilikom inventure došao do saznanja da je JU potpisivao tzv. tranzitne narudžbenice, odnosno poduzeću Oštrek gradnja te JU ispostavljao robu koju je naručio izravno od naših dobavljača ; da bi oni njemu plaćali robu u gotovini, a on bi izradio skladišnu primku kao da je roba došla na skladište; međutim, da bi on njima izdao robu mimo poduzeća te za sebe zadržao novac; da se to otkrilo u spomenutoj inventuri od 2021. godine, te je on tada kontaktirao JU i MU, koji su mu potvrdili da su od tuženika primili robu za koju je on izdavao narudžbenice; da je situaciju prezentirao tuženiku, a koji nije sporio svoje postupanje; da je on 30. kolovoza 2021. dobio otkaz te su se u narednom periodu dogovarali o načinu na koji će on poduzeću isplatiti prouzročenu štetu; da je s tuženikom u više navrata dogovarao mirno rješenje te se on obvezao štetu namiriti, međutim da je opetovano sve te dogovore iznevjerio pa su tek 26. svibnja 2023. sklopili sporazum na kojem se temelji tužbeni zahtjev ; da nakon sklapanja predmetnog sporazuma više nije bio u kontaktu s tuženikom, s njim da je kontaktirala pravna služba; da tuženik nije namirio predmetno potraživanje niti u dijelu; da je predmetni sporazum u članku 2. korigirao rukom sam tuženik, ispravivši rok u kojem je dužan izvršiti isplatu iznosa oko kojeg smo se dogovorili te izričaj istog članka.

15. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je: "Sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje."

16. Odredbom čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.) propisano je: "Radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi."

17. Slijedom iznesenog, kako je Sporazumom stranaka od 26. svibnja 2023. tuženik priznao obvezu prema tužitelju u iznosu od 10.000,00 EUR, s dospijećem do 30. prosinca 2023., isti je dužan navedenu obvezu ispuniti sukladno citiranoj odredbi ZOO-a. Pritom valja naglasiti kako sadržaj predmetnog sporazuma (čl. 1. istog) upućuje na činjenicu da obveza tuženika proizlazi iz njegovog radnog odnosa kod tužitelja, dok iz provedenog dokaznog postupka, napose iskaza svjedoka i tužitelja, jasno proizlazi da je tuženik tužitelju prouzročio štetu kao njegov radnik, ispostavljajući mušterijama robu naručenu izravno od dobavljača te naplaćujući robu u gotovini i zadržavajući novac za sebe, a potom lažno prikazujući da je roba zaprimljena na skladištu tužitelja. Dakle, predmetni sporazum zapravo predstavlja priznanje duga tuženika tužitelju s osnove štete koju mu je prouzročio tijekom radnog odnosa, odnosno svojevrsnu izvansudsku nagodbu stranaka o počinjenoj šteti. Pritom tuženik tijekom postupka nijednim konkretnim navodom ne osporava sadržaj navedene isprave niti činjenicu da bi s tužiteljem sklopio predmetni sporazum (isključivo paušalno osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva) odnosno o navedenom ne predlaže ikakvih dokaza osim svojeg saslušanja, a potom, premda uredno pozvan, ne pristupa ročištima zakazanim radi saslušanja . Stoga, kako osnovanost utuženja proizlazi iz provedenih dokaza, a tužitelj svoje paušalne tvrdnje ničime ne dokazuje, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev. Na dosuđeni iznos određene su zakonske zatezne kamate od dana dospijeća obveze tuženika sukladno predmetnom sporazumu stranaka, odnosno od 31. prosinca 2023., po stopi određenoj na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki I. izreke.

19. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).

20. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), trošak podneska od 30. rujna 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 1. listopada 2024. u iznosu od 62,50 EUR, (Tbr. 9. t. 5. i Tbr. 46. Tarife), zastupanja na ročištima od 13. studenog 2024., 13. ožujka 2025., 14. svibnja 2025. i 11. studenog 2025. u iznosu od 250,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 73,23 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 146,45 EUR, odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.782,18 EUR. Zakonske zatezne kamate na trošak dosuđene su sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a. Stoga je odlučeno kao u točki II/ izreke.

U Varaždinu, 20. veljače 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelj – po punomoćnici SU, odvjetnici iz [adresa]

2. tuženik – UU, [adresa]