REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kžzd-26/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Branimira Miljevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonije Alešković Nikić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika UU, zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 2., Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., i 126/19. dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Kzd-24/2022 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj Kzd-24/2022 od 20. ožujka 2025. optuženik UU proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iskorištavanjem djece za pornografiju, opisano i kažnjivo po članku 163. stavak 2. KZ/11.
1.1.Za počinjenje kaznenog djela prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu na temelju članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu i odredio da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženiku je na ime paušalnog troška određeno platiti iznos od 50,00 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP-a). ODO smatra da je izrečena kazna preblaga za teško kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju jer izricanjem uvjetne osude neće se ostvariti svrha kažnjavanja niti će se utjecati na okrivljenika, kao niti na sve druge da ubuduće ne čine kaznena djela. Navodi da sud nije dovoljno uzeo u obzir otegotne okolnosti, nego je previše naglasio olakotne (to što okrivljenik nije ranije osuđivan, što je priznao djelo i izrazio žaljenje). Smatra da priznanje ne bi trebala biti olakotna okolnost jer su dokazi već jasno pokazivali da je počinio kazneno djelo. Obzirom na težinu kaznenog djela i da se radi o djelu počinjenom na štetu najranjivije skupine-djece, počinjenom putem računalnih sustava te da je optuženik imao veći broj spornih video snimki smatraju da je optuženiku trebalo izreći težu kaznu, odnosno bezuvjetnu kaznu zatvora. Slijedom navedenog predlažu da drugostupanjski sud preinači presudu u odluci o kazni izricanjem bezuvjetne kazne zatvora.
3. Odgovor na žalbu podnijela je braniteljica optuženika te predložila da se žalba ODO- a u Šibeniku odbije kao neosnovana.
4. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku nije osnovana.
5. Nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika te mu izrekao preblagu kaznu odnosno da je podcijenio otegotne okolnosti. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odluke o kaznenoj sankciji pravilno cijenio sve okolnosti od značaja za donošenje odluke o vrsti i mjeri kazne na koju je optuženik osuđen.
5.1. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu optuženiku osnovano utvrdio kao olakotne okolnosti njegovu raniju neosuđivanost i usklađenost ponašanja sa propisima, iskreno priznanje počinjenog djela već prilikom prvog ispitivanja kojim je doprinio kraćem trajanju postupka, dok je kao otegotnu okolnost na strani optuženika cijenio značaj i težinu djela, te stupanj njegove krivnje.
6. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, te da je za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim zakonom propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, prvostupanjski sud je optuženiku za kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te zaključio da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno izvršiti kaznu zatvora i da bez izvršenja kazne zatvora optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela te mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od tri godine. Tako izrečena kazna je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, pa strože kažnjavanje, za koje se zalaže državno odvjetništvo, nije osnovano. Pravilno prvostupanjski sud smatra da ova izrečena kazna odgovara težini počinjenog kaznenog djela, kao i stupnju kaznene odgovornosti optuženika i da će ista utjecati kako na optuženika tako i na druge da ne čine ovakva i slična djela te da će se s ovom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.
7. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi pri donošenju odluke o kazni koji razlozi su jasni i argumentirani tako da i ovaj sud vjeruje da će se izrečenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
8. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda kaznenog zakona na štetu optuženika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku vijeće odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsku presudu.
Požega, 20. veljače 2026.
Predsjednik vijeća za mladež
Damir Ronko
