REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kžmp-9/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Branimira Miljevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog mlađeg punoljetnika ČĆ, radi izvršenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KOmp-DO-7/2024-29, protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Kmp-33/2024-11 od 7. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku okrivljenik mlađi punoljetnik PĆ, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem ili boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda pa kazna zatvora na koju je okrivljenik m.p. osuđen neće biti izvršena ukoliko okrivljeni m.p. u roku provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1.Na temelju članka 79. stavak 2. i 6. KZ/11 od okrivljenika m.p. ČĆ oduzet je mobilni telefon marke "SAMSUNG GALAXY A 54 5G", IMEI 1 broja: [IMEI broj], IMEI 2 broja: [IMEI broj] sa SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice] oduzet od okrivljenika m.p. VĆ potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01529756 od 18. siječnja 2024., koji će se po pravomoćnosti ove presude uništiti.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik m.p. je dužan platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 550,00 eura (petstopedeseteura) ("Narodne Novine" broj 145/11 od 15. prosinca 2011. godine, Rješenje o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka).
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Sisku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (iz članka 467. točke 1. u vezi sa člankom 468. stavkom 1. točkom 11. ZKP), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (iz članka 470. stavak 1. ZKP) i zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi članka 471. stavak 1. ZKP). Suprotno navodima suda kao bitno ističu da je okrivljenik u teretnom automobilu marke Mercedes, Sprinter, reg. oznake [registarska oznaka], prevozio ukupno 28 stranih državljana, raznih dobi, dok teretno vozilo kojim je upravljao nije imalo sjedala za sve putnike, sigurnosne pojaseve niti otvore za ventilaciju za dovod zraka. Vrsta vozila koje je isti koristio je bila upravo namijenjena da se u konkretnom slučaju preveze što veći broj osoba pri tome ne mareći za njihovu sigurnost i opasnostima kojima bi bili izloženi. Smatraju kako je okrivljenik morao imati svijest o ugrozi zdravlja i sigurnosti ilegalnih migranata u trenutku kada je isti odlučio počiniti kazneno djelo, jer je bio upoznat sa činjenicom da u vozilu nije bilo sjedala, da je ljude preuzeo noću, da ih je prevozio šumskim putom, a vozilo nije bilo namijenjeno za prijevoz ljudi. Postupao je na način koji se može okarakterizirati kao nečovječan i ponižavajući, ali i opasan po život. Smatraju i kako je kazna neadekvatna za postizanje svrhe specijalne i generalne prevencije u konkretnom slučaju. Smatraju kako su precijenjene olakotne okolnosti u odnosu na okrivljenika dok nije adekvatno cijenio objektivnu težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, stoga smatraju da izrečena kazna u trajanju od jedne godine na koju se primjenjuje uvjetna osuda neće dovoljno utjecati na okrivljenika a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela, odnosno istom se ne mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja. Stoga predlažu da drugostupanjski sud preinači presudu u smislu navedenih žalbenih navoda.
3. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik po branitelju i osobno, u kojima predlažu da se žalba općinskog državnog odvjetništva u Sisku odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti kao i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena, u istoj su navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju općenito ukazuje žalitelj.
5.1.Naime, priznanje kaznenog djela od strane optuženika nije zapreka sudu provjeriti je li to priznanje u skladu s drugim provedenim dokazima osobito kad optuženik najprije prizna djelo, a potom u obrani iznese drugačije činjenice od onih navedenih u optužnici i u činjeničnom opisu djela. Stoga prvostupanjski sud takvim postupanjem nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj.
6. Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Neosnovano žalitelj navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje tako što, iako je nesporno utvrdio da je optuženik osobe prevozio u vozilu gdje nije bilo sjedala niti je vozilo bilo namijenjeno za prijevoz ljudi, da je ljude preuzeo noću po šumskom putu, prvostupanjski sud nije utvrdio da je optuženik postupao na način koji se može okarakterizirati kao nečovječan, ponižavajući i opasan po život, na temelju kojih činjenica je zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, a ne kazneno djelo iz članka 326.stavak 2.KZ/11 kako je optuženo.
6.1. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio kazneni zakon kad je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Za svoje zaključke prvostupanjski sud je dao valjano i detaljno obrazloženje u točkama 8. do 9.c. obrazloženja pobijane presude, a s kojim navodima se u cijelosti slaže i ovaj drugostupanjski sud. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je utvrđeni način prijevoza putnika kritične zgode predstavljao neadekvatan i neprimjeren način prijevoza ljudi, ali u postupku nije utvrđeno te niti iz jednog dokaza ne proizlazi da su takvim načinom prijevoza dovedeni u konkretnu opasnost životi ili tijela ljudi niti da se s putnicima postupalo na nečovječan ili ponižavajući način. Naime, to ne proizlazi iz obrane okrivljenika niti proizlazi iz bilo kojeg materijalnog dokaza provedenog u postupku, a o načinu prijevoza putnika nije ispitan niti jedan svjedok koji bi potvrdio da su takvim prijevozom bili ugroženi životi ili zdravlje putnika niti da se s putnicima postupalo na ponižavajući ili neljudski način. Kako tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jedne kvalifikatorne okolnosti koja bi činila bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11, opravdano je prvostupanjski sud, s obzirom na utvrđene bitne činjenice utvrdio da su se u ponašanju optuženika kritične zgode ostvarila bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11.
7. Prema tome, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke da je okrivljenik PĆ svojim protupravnim radnjama ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem ili boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude, a u obrazloženju pobijane presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11 koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu optuženiku kao olakotne okolnosti cijenio kritičan odnos optuženika prema počinjenom djelu te činjenicu da je priznao počinjenje djela, izrazio kajanje zbog počinjenog, te je pravilno cijenio činjenicu da je okrivljenik mlađi punoljetnik koji dolazi iz funkcionalne obiteljske sredine. Osobito se olakotnim cijenilo da do sada nije niti prekršajno kažnjavan niti kazneno osuđivan niti je bio prijavljen kao počinitelj nekog prekršaja i kaznenog djela ni prije ni nakon počinjenja ovog kaznenog djela, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.
9.Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno vrednovao sve okolnosti važne za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11 te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Ova uvjetna osuda je u svemu primjerena kako stupnju krivnje optuženika tako i okolnostima počinjenja kaznenog djela te se izricanjem iste opravdano može očekivati ostvarenje generalne i specijalne prevencije iz članka 41. KZ/11. To osobito kad se ima u vidu mlađa životna dob optuženika koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao tek nešto više od 20 godina te i novo drugostupanjsko vijeće smatra da će se kroz dugi rok kušnje (5 godina) trajnije utjecati na optuženika da se suzdrži od protupravnog ponašanja i činjenja novih kaznenih djela.
10. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon iz članka trebalo na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu ODO u Sisku odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 20. veljače 2026.
Predsjednik vijeća za mladež
Damir Ronko
