REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kžzd-31/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Branimira Miljevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog PJ, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, označena i kažnjiva po članku 179 a. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11) u stjecaju s dva kaznena djela povrede djetetovih prava, označena i kažnjiva po članku 177. stavak 2. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj Koz-DO-29/21, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Kzd-28/2021 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/13, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19,130/20 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik PJ, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, iz članka 179a. KZ/11 u stjecaju s dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece povrede djetetovih prava, iz članka 177. stavak 2. KZ/11 sve u svezi članka 51. KZ/11, te mu je za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji temeljem odredbe članka 179.a KZ/11 u svezi sa člankom 48. i 49. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za svako kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece povrede djetetovih prava temeljem odredbe članka 177. stavak 2. KZ/11 u svezi sa člankom 48. i 49. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je sukladno odredbi članka 51. KZ/11 optuženik PJ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju odredbe članka 56. KZ/11 istome je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi u roku od 5 (pet) godina po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1.Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženik je dužan u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude podmiriti trošak kaznenog postupka članka 145. u iznosu od 2.930,40 EUR.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku zbog odluke o sankciji temeljem članka 471. stavak 1. ZKP/08 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja temeljem članka 470. stavka 1. ZKP/08. Smatraju kako pobijana presuda nije osnovana u odnosu na činjenično utvrđenje temeljem kojeg je sud odlučio o ublažavanju kazne, odluku o sankciji. Suprotno navodima pobijane presude izrečenom kaznom se, smatraju, ne ostvaruje svrha kažnjavanja, niti se u dovoljnoj mjeri izražava društvena osuda inkriminiranog postupanja optuženog. Sud pri odlučivanju o sankciji nije vodio računa o težini počinjenih kaznenih djela i društvenoj opasnosti kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece. Izricanjem uvjetne osude neće se dovoljno djelovati na optuženog a tako i na ostale da se suzdrže od takve vrste protupravnog ponašanja, posebno vodeći računa o značajnim negativnim posljedicama kaznenih djela za oštećenu djecu, pa u konkretnom slučaju nikako nije bilo osnova za ublažavanje kazne, te je u tom dijelu pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Slijedom navedenog mišljenja su kako se ovako izrečenom kaznom neće ostvariti svrha niti specijalne, niti generalne prevencije. Stoga predlažu da županijski sud uvaži ovu žalbu i preinači pobijanu presudu na način da optuženog osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije u pravu žalitelj kad tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, koju žalbenu osnovu žalitelj ističe u odnosu na odluku o ublažavanju pojedinačno utvrđenih kazni. Upravo je suprotno mišljenje ovog drugostupanjskog vijeća, jer žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke da je optuženik PJ svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, iz članka 179a. KZ/11 u stjecaju s dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece povrede djetetovih prava, iz članka 177. stavak 2. KZ/11 sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude, a u obrazloženju pobijane presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu optuženiku opravdano kao olakotne okolnosti cijenio njegov dosadašnji život te činjenicu da je optuženik neosuđivan, a što ukazuje da se u dosadašnjem životu pridržavao svih društvenih i pravnih normi, kao i odnos prema počinjenom djelu koje priznaje i kaje se zbog istog te odnos prema žrtvi, jer su u međuvremenu uspostavljeni dobri odnosi između optuženika i njegove bivše izvanbračne supruge koja je u svom iskazu navela da su odnosi između okrivljenika i nje danas uredni, sporazumjeli su se o stanovanju njihove djece, kao i o plaćanju iznosa alimentacije.
8.Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno vrednovao sve okolnosti važne za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11 te mu pravilno odmjerio pojedinačno utvrđene kazne primjenom odredbi KZ/11 o ublažavanju kazne, pravilno vrednujući naprijed navedene olakotne okolnosti, a potom ga, cijeneći ličnost optuženika i kaznena djela u ukupnosti, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Ova uvjetna osuda je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u svemu primjerena kako stupnju krivnje optuženika, kritičnom odnosu optuženika prema počinjenom djelu i te uspostavljenim dobrim obiteljskim odnosima sa oštećenicima, tako i okolnostima počinjenja kaznenog djela te se izricanjem iste opravdano može očekivati ostvarenje generalne i specijalne prevencije iz članka 41. KZ/11.
9. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon iz članka trebalo na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu ODO u Dubrovniku odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 20. veljače 2026.
Predsjednik vijeća za mladež
Damir Ronko
