Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2557/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu u tužitelja EE, rođen **.**.1990., u mjestu CE, državljanin Turske, trenutno boravi u Prihvatilištu za strance u Ježevu, kojega zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira bb, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja , nakon zaključene nejavne i usmene rasprave, dana 13. veljače 2026., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 20. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/23, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 4. srpnja 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 9. srpnja 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/23, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 4. srpnja 2025. godine, kojim se točkom 1. izreke EE, rođen **.**.1990., u mjestu Icisleri Bakanligi, državljanin Turske, smješta u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova. Točkom 2. izreke smještaj u Centar određuje se na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri (3) mjeseca, dok se prema točki 3. izreke smještaj računa od dana donošenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi traži da mu se u ovom postupku odobri besplatna pravna pomoć, te u prilogu dostavlja popunjeni obrazac zahtjeva. Isti navodi da je predmetnim rješenjem povrijeđen zakon, pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, te je temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesena nezakonita odluka u ovom postupku, te je tijekom postupka počinjeno niz nepravilnosti koje dovode u pitanje zakonitost cijelog postupka. Prvenstveno tužitelj upozorava na uvriježenu praksu upravnog suda koja je u skladu s odredbom članka 41. stavka 1. točke 9. Zakona, koji kaže da Ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva, ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. ovoga Zakona utvrdi da je moguće primijeniti institut sigurne zemlje podrijetla, sukladno članku 44. ovoga Zakona. Naime, u Narodnim novinama broj: 45/16 objavljena je lista sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite, prema kojoj se Republika Turska nalazi na toj listi. Dakle, tuženik je dužan postupak provesti najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, slijedom čega je i navedeni rok odgovarajući rok za ograničenje slobode kretanja u konkretnom slučaju. Tužitelj dalje ističe da tuženik nije dao valjano obrazloženje radi čega bi se u odnosu na tužitelja trebala primijeniti mjera ograničenja kretanja. Naime, tužitelj je očito vraćen temeljem dublinskog postupka iz Švedske. Treba pripomenuti da je tužitelj u Švedskoj bio sedam i pol godina, te je bio obrađivan u Švedskoj u postupku međunarodne zaštite u toj zemlji. Stoga se ne radi o bježanju, već o povratku u Švedsku, s kojom je tužitelj u sedam godina stvorio i životnu i emocionalnu povezanost nakon toliko godina života. S tim u vezi tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja nije ni na koji način objasnio uvjete pod kojima je tužitelj vraćan u Republiku Hrvatsku, a sukladno gore navedenom je i njegovo odustajanje od zahtjeva u Republici Hrvatskoj. Nadalje, tuženik ni na koji način nije objasnio radi čega je baš primijenio ovu mjeru, te radi čega se ne bi u odnosu na tužitelja mogla primijeniti neka druga blaža mjera. Tuženik potrebu za primjenom najtežeg oblika ograničenja slobode kretanja nije ni na koji način obrazložio u pobijanom rješenju. Dakle, ovaj sud je u više navrata i u više ovakvih presuda upozorio tuženika da takva njegova rješenja ne sadrže odlučne činjenice i razloge na temelju kojih je individualnom procjenom tuženog tijela utvrđeno da je takva mjera nužna radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, te zbog čega je nužno izreći upravo mjeru smještaja u Prihvatni centar za strance.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: UP/I-216-03/25-03/23, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 4. srpnja 2025. godine, te naloži tuženiku da odmah pusti tužitelja iz Prihvatnog centra za strance Ministarstva unutarnjih poslova u Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82. Nadalje, tužitelj predlaže da mu se odobri besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu , te da sud naloži tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, u upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Upravni postupak je proveden po službenoj dužnosti temeljem članka 54. stavka 11., članka 54. stavka 2. točke 1, 3. i 6. i članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23. i 17/25.), kojom je prilikom nedvojbeno utvrđeno da je predmetnom državljaninu Turske potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Pri tome tuženik ističe kako se državljanin Turske EE očitovao o svim činjenicama i okolnostima nakon čega je Postaja aerodromske policije Pleso donijela zakonito rješenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, o čemu je sačinjen zapisnik o saslušanju stranca. Nadalje, predmetni državljanin Turske, EE, je temeljem članka 52. stavka 3. točke 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti bio dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, a što nije učinio. Predmetni državljanin Turske je dana 4. srpnja 2025. godine vraćen četvrti put sukladno dublinskom postupku iz čega proizlazi da se isti nema namjeru zadržavati na području Republike Hrvatske. Isto tako za predmetnog je provjerom putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom kao i Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da ima raspisanu mjeru u SIS-u: „Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861“ od 29. prosinca 2024. godine, a raspisana od strane Francuske, što je također navedeno u obrazloženju rješenja. Također, tuženik napominje da je provjerom putem Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da je državljanin Turske EE **.**.2025. odustao od zahtjeva za međunarodnom zaštitom u RH, te je dana 1. kolovoza 2025. godine napustio Republiku Hrvatsku.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-

03/23, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 4. srpnja 2025. godine. (stranica 6-7 spisa), zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći od 9. srpnja 2025. godine (stranica 8-11 spisa), te zapisnik o saslušanju stranca Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/23, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 4. srpnja 2025. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 4. srpnja 2025. godine. Nadalje, u provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je imenovani stranac dana 4. srpnja 2025. godine vraćen sukladno dublinskom postupku iz Švedske u Republiku Hrvatsku , te izražava novu namjeru za međunarodnom zaštitom, koja je zaprimljena, obzirom da mu je prvi zahtjev za međunarodnom zaštitom obustavljen dana 9. prosinca 2024. godine, a poradi napuštanja Prihvatilišta. Provjerom osobe putem Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da je predmetni sukladno dublinskom postupku vraćen četvrti put, dok je provjerom putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom utvrđeno da predmetni ima raspisanu mjeru u Schengenskom informacijskom sustavu: „Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861“ od dana 29. prosinca 2024. godine, a raspisana od strane Francuske. Obzirom na navedeno i poradi više uzastopnih napuštanja Republike Hrvatske te vraćanju sukladno dublinskom postupku tijekom postupka međunarodne zaštite , tuženik smatra da je tražitelju međunarodne zaštite, ovdje tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je sukladno članku 54. stavak 2. točke 1., 3. i 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, strancu je potrebno ograničiti slobodu kretanja tijekom postupka međunarodne zaštite poradi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka RH te poradi opravdanog rizika od bijega. Osim toga, člankom 54. stavkom 6. navedenog zakona određeno je da će se mjera smještaja u prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvarit i svrha ograničavanja slobode kretanja.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je individualnom procjenom utvrđeno da se tužitelju kao tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance, a ne drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, svrha ograničavanja slobode kretanja u konkretnom slučaju odnosi se: na utvrđivanje činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega (članak 54. stavak 2. točka 1. ZMPZ); na zaštitu nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (članak 54. stavak 2. točka 3. ZMPZ), te na više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite (članak 54. stavak 2. točka 6. ZMPZ). Stoga je tuženik smatrao da je potrebito primijeniti mjeru smještaja u Prihvatni centar za strance, dok tužitelj nije naznačio blažu mjeru, a koja bi se prema njegovoj procjeni mogla primijeniti u konkretnom slučaju na njega. Sud je mišljenja da u konkretnom slučaju nije došlo do zloupotrebe postupka primjenom najteže moguće mjere ograničenja kretanja, čega je tužitelj bio svjestan, pa je dobrovoljno odustao od zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj i napustio dana 1. kolovoza 2025. godine Republiku Hrvatsku. Treba naglasiti da je rok ograničenja slobode kretanja određen na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do tri mjeseca shodno članku 54. stavku 9. ZMPZ, koji propisuje da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, a najduže do tri mjeseca.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 6. kolovoza 2025. godine, s time da za točnost podataka iz tog zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost. Dakle, isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, isti ne ostvaruje prihode.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. točke 1. i 2. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, zastupanje na raspravi 13. veljače 2026. godine – 500,00 eura, te PDV-a – 250,00 eura.

U Zagrebu 20. veljače 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, [adresa] Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira bb 3. U spis