Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-35/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženika GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave 12. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika te punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

,,I. Utvrđuje se da je tužitelj LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake kč. br. [katastarska čestica] šuma Parasnica u Severiću od 1182 čhv, a što je tuženik GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti upiše kao vlasnik navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama, sve u roku 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženik GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.250,00€ (slovima: jednutisućudvijestotinepedeseteurainulacenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. veljače 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 2. veljače 2022. navodi da se tuženik GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: tuženik) u pojedinačnom ZK ispravnom postupku u predmetu broj Z-8795/2019 upisao kao vlasnik, između ostalog, kč. br. [katastarska čestica] šuma Parasnica u Severiću od 1182 čhv, sada upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iako nije bio ni posjednik ni vlasnik predmetne nekretnine. Navedena kč. br. [katastarska čestica] bila je nekada dio kućne zadruge LJ. Uz navedenu nekretninu graniče nekretnine koje pripadaju tuženiku, a koje su prethodno bile u vlasništvu kućne zadruge Gvozdanić.

1.1. Navodi kako je posjed i izvanknjižno vlasništvo stekao od svojih predaka oca i djeda po kućnoj zadruzi Kostanjević i uvijek je smatrao navedenu nekretninu svojim vlasništvom te su isto tako smatrali i vlasnici susjednih nekretnina, a tuženik nikada nije ulazio u posjed predmetne nekretnine kao niti njegovi preci jer su im pripadale nekretnine od kućne zadruge TJ. Budući je on dosjelošću stekao pravo vlasništva navedene nekretnine koju je tuženik nezakonito i nepravilno uknjižio u pojedinačnom zemljišno- knjižnom ispravnom postupku na svoje ime iznoseći neistine tvrdnje o posjedu i vlasništvu to ustaje s predmetnom tužbom i predlaže kao u tužbenom zahtjevu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Ističe kako je netočno da bi tužitelj bio vlasnik predmetne nekretnine jer je istu on stekao nasljeđivanjem iza svog pok. djeda IJ, temeljem Rješenja o nasljeđivanju posl. broj O-559/00, a koji je istu stekao kupoprodajom od RJ i AJ još 1954. Isto tako je netočno da je predmetna nekretnina pripadala kućnoj zadruzi Kostanjević. Naime, pirje ispravka upisa u pojedinačnom zemljišnoknjižnom postupku ta nekretnina je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s upisanim vlasnikom SJ od 1912., a u trenutku osnivanja tog zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasnik je bila upisana Gvozdanić zadruga.

2.1. Izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine upisao je nakon provedenog zemljišnoknjižnog pojedinačnog postupka koji se vodio pod posl. brojem Z-8795/2019 u kojem je ovosudnim Rješenjem posl. broj Z-8795/2019 od 18. prosinca 2019. usvojena njegova prijava. U istom postupku niti protustranke niti netko treći nije izjavio prigovor ili podnio prijavu, pri čemu ističe da je upravo tužitelj sudjelovao kao protustranka. Dakle, bilo mu je poznato da traži upis svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i tada nije uložio nikakav prigovor niti na koji drugi način osporavao njegovo vlasništvo. Također je u istom postupku obavljen uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka.

2.2. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

3. U podnesku od 5. travnja 2022. tužitelj ističe da on u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću na temelju zakona iz kojeg je razloga neistinita tvrdnja tuženika da je u posjedu i da je bio u posjedu iste. Naime, istu je posjedovao on, a prije njega njegov otac CJ, a prije njega njegov otac ZJ i to na način da su sjekli drvo u šumi. Premda je tuženik bio formalno upisan u katastru nije bio u posjedu nekretnine niti je istu uživao niti se prema tužitelju ili drugim osobama pozivao da bi to bilo njegovo vlasništvo. Obzirom na osporavanje tužbenog zahtjeva nastavno potražuje i trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom.

4. U okviru dokaznog postupka sud je izveo dokaze koje su stranke predložile već u tužbi i odgovoru na tužbu, odnosno na pripremnom ročištu pa je tako izveden dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (str. 2-3 spisa), ovosudno rješenje poslovni broj: Z-8795/2019 od 18.12.2019. (str. 10-12 spisa), ovosudni spis poslovni broj: Z-8795/19 (ranije Z-1754/2019), povijesni zk izvadak za predmetnu česticu (str. 13 spisa), arhivski izvadak iz ručno vođene zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (str. 14-18 spisa), izvadak iz ručno vođene katastarske knjige (str. 19-20 spisa), prijepis posjedovnog lista br. 2 iz 2001. i 2022. (listovi 21-22 spisa), kupoprodajni ugovor od 01.01.1954. (str. 23 spisa), rješenje o nasljeđivanju od 27.11.2000. O-559/00 (str. 24 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem stranaka (str. 28-30 spisa), svjedoka HJ, CJ, ĐJ, BJ, JJ i VJ, ČJ, TJ, UJ, OJ (str. 57-63 spisa), svjedoka JJ (stranica 80spisa), dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Tonija Terzića čiji nalaz i mišljenje je pročitan (str. 68-71 spisa).

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) ovaj je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretnini iz izreke presude temeljem dosjelosti.

7. Između stranaka sporna je činjenica da je tužitelj samostalni posjednik nekretnine koja je predmetom ovog postupka.

8. Temeljem izvedenih materijalnih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], šuma Parasnica u Severiću od 1182 čhv, i to u zemljišnoj knjizi, ali i u posjedovnom listu (list 2 k. o. [katastarska općina])

- da je pred ovim sudom vođen pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak u predmetu broj: Z-8795/2019 povodom prijedloga ovdje tuženika u kojem je rješenjem poslovni broj: Z-8795/2019 od 18. prosinca 2019. usvojena prijava predlagatelja, ovdje tuženika, i određen je ispravak na način da je, između ostalog, u točki I. i) besteretno otpisana ovopredmetna čestica 1428/1 u vlasništvu SJ, [adresa] iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz prijenos u novi zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a za korist ovdje tuženika

- da je u okviru istog zemljišnoknjižnog postupka tužitelj sudjelovao kao protustranka te iz priklopljenog ovosudnog spisa poslovni broj: Z-8795/2019 proizlazi da je istome uredno uručena odluka Z-1754/19 od 5. ožujka 2019. o otvaranju zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, rješenje od 28. svibnja 2019. (očevid na licu mjesta) te rješenje od 18. prosinca 2019. kojom odlukom je usvojena prijava predlagatelja

- da protiv ovosudnog rješenja poslovni broj: Z-8795/2019 od 18. prosinca 2019., kao niti tijekom cijelog postupka, protustranka, ovdje tužitelj, nije podnosio prigovor, odnosno pravni lijek

- da je predmetna nekretnina 1913. upisana za korist NJ, [adresa], a prije toga je ista bila upisana za korist Gvozdanić Zadruge (arhivski izvadak iz zemljišne knjige)

- da je u katastru predmetna katastarska čestica bila upisana od 2001. na ime prednika ovdje tuženika pokojnog IJ (prijepis posjedovnog lista br. 2 iz 2001. i 2022. (listovi 21-22 spisa))

- da je tuženik ovosudnim rješenjem O-559/00 od 27. studenog 2000. proglašen nasljednikom iza svog pokojnog djeda IJ na predmetnoj katastarskoj čestici

- da je između pokojnog IJ kao kupca, i RJ te AJ uz prisutnost svjedoka KJ i ĆJ, **.**.1954. zaključen kupoprodajni ugovor u Gladovcu, a predmet kojeg je šuma zvana Parasnica u Severiću, k. o. [katastarska općina], dok broj zemljišnoknjižnog uloška i broj čestice nisu naznačeni te se u istom navodi da kupac PJ u posjed i uživanje kupljene nekretnine stupa u posjed od 1. rujna 1953.

9. Nadalje, u dokaznom postupku na okolnost sporne činjenice posjedovanja predmetne nekretnine po tužitelju izvedeni su i personalni dokazi u okviru saslušanja stranaka i predloženih svjedoka:

9.1. U svom stranačkom iskazu tužitelj naveo je da je predmetnu nekretninu stekao nasljedstvom iza oca, pok. CJ, a koji je istu nasljedio iza svog oca, pok. ZJ, a prije njega je nekretninu uživao i imao u vlasništvu njegov otac pok. MJ. Prije njegova samovlasništva ista je bila dio Zadruge Kostanjević, koja je istu nekretninu kupila od Zadruge Gvozdanić. Nakon prestanka Zadruge Kostanjević, a koju su tada činile obitelji dva brata, oni su između sebe podijelili nekretnine pa je njegovom pradjedu L pripala predmetna nekretnina. Iza njegovog pok. oca CJ je vođen ostavinski postupak 2002., međutim u istom postupku predmetna nekretnina nije raspoređena na nasljednike. Njegovi preci su predmetnu nekretninu uživali na način da su sjekli drvo u istoj, koje drvo se koristilo i za ugljen, a kasnije i za ogrjev, sjeća se da je zadnji put uz pomoć majke i supruge vršio sječu za ogrjev otprilike prije 10 godina. Nije mu poznat razlog zašto nitko od njegovih predaka pa niti sam nikada nije bio upisan u Katastru kao posjednik, a do nekog suvremenog doba (doba korištenja računala), isto stanje nije niti istraživao. Isto tako mu nije poznata osoba NJ koja je bila upisana kao vlasnik predmetne nekretnine od 1912.

9.2. Tuženik je prilikom davanja svog stranačkog iskaza naveo da je predmetnu nekretninu uživala Zadruga Gvozdanić, a prije toga je predmetna nekretnina činila puno veću površinu koju su zajednički uživale Zadruge TJ i CJ. Nakon što su se podijelile, predmetna nekretnina je pripala Zadrugi Gvozdanić, a on pretpostavlja da je njegov pradjed ili šukundjed EJ iz Zadruge Gvozdanić, istu prodao 1912. NJ, a koji prijenos je upisan i u zemljišne knjige. Njegov djed Mato Borovac 1954. kupuje više nekretnina od NJ, pa je tako jednu tih nekretnina naslijedio njegov brat, a on konkretnu nekretninu te je nasljednikom utvrđen i formalnim rješenjem u ostavinskom postupku. Pretpostavlja da su prodavatelji naznačeni na Ugovoru o kupoprodaji koji je dostavio uz odgovor na tužbu i to RJ i AJ, nasljednici NJ, dok svjedoci ĆJ i ČJ danas više nisu živi. Nekretninu uživa već duži niz godina, iako sječu drva nije vršio duži period, a što je vidljivo i na licu mjesta. Dodatno je izjavio kako se obraćao bratićima tužitelja kako bi uz pomoć geodeta utvrdili točne granice svačije nekretnine, a prema katastru, na što nije s druge strane našao pozitivan odgovor.

9.3. Svjedok ĐJ, majka tužitelja, u bitnom je navela da je ona došla 1958. udajom u obitelj ĐJ i u predmetnoj šumi su njen svekar ZJ i suprug RJ sjekli drva od kojih su dobivali ugljen za osobne potrebe. Ugljen se palio na licu mjesta u šumi u jednoj jami koju bi iskopali za te potrebe. Poznato joj je da su predmetnu šumu prije njih koristili otac njenog svekra i otac prije njega. Isto joj je poznato jer joj je tako sam svekar rekao kao i svekrva. Nakon svekrove smrti predmetnu šumu su nastavili uživati njen suprug i ona i ovdje tužitelj na način da su vršili sječu i tako sve do danas. Stalno je uživala predmetnu šumu, sve po potrebi i nitko ju u tome nikada nije smetao kao niti njene pretke. Navodi da predmetna šuma nije išla ovako kako je danas pokazano na uviđaju već je išla ravno odozdola pa na put. Naime, predmetna nekretnina ne ide u „špic“ kako je to prikazano na katastarskom planu, odnosno nije u obliku trokuta već pravokutnika, kretala je ravnom linijom od puta u dubinu i potom ponovno ravnom linijom gore na put. Na taj način su uvijek uživali predmetnu šumu.

9.4. Svjedok TJ izjavio je da je prije otprilike 20-ak godina s tužiteljem bio na nekretnini koja je viđena na uviđaju, kojom prilikom mu je pomagao u sječi drva i to u dubini iste, „u rupi“. Nije mu poznato na koji način je tužitelj stekao vlasništvo predmetne šume. Poznato mu je da je predmetnu nekretninu koristio i prednik tužitelja, njegov otac TJ, a isto mu je poznato jer su susjedi. Istaknuo je da predmetna nekretnina nije išla ovako kako je pokazano na katastarskom planu u „špic“ već ravno od puta u dubinu..“ Tužitelj mu je još prije 30ak godina rekao da je predmetna nekretnina njegova i da ju koristi u ravnini od puta, drugačije nego što je danas pokazano na katastarskom planu.

9.5. Svjedok CJ u bitnom je iskazao da mu je poznato da su predmetnu šumu koristili tužitelj i njegovi roditelji, SJ i CJ, ali CJ ne prečesto jer je radio u Njemačkoj. Nije mu poznato na koji način je tužitelj stekao vlasništvo predmetne šume. Predmetna šuma nije puno korištena, odnosno sječena, što je i vidljivo na licu mjesta. Predmetnu nekretninu su samo uživali, čuvali je, „tak se to dela“. Na upit pun. tužitelja odgovorio je da mu nisu poznate granice predmetne nekretnine, „u to se neću miješati“. Nije mu poznato da li je tuženik vršio sječu i u predmetnoj šumi, zna da je vlasnik susjedne čestice, ali ne zna da li je prešao u predmetnu nekretninu.

9.6. Svjedok HJ iskazao je da je on vlasnik nekretnine koja je malo dalje od predmetne i pokazao je na katastarskom planu da je označena brojem 1427/1. Istaknuo je da su ta njegova nekretnina kao i sve slijedeće nekretnine korištene u ravnini od puta kako je gore označen, a ne kako su granice tih nekretnina označene u katastarskom planu. Isto tako je korištena i predmetna nekretnina i tako su sve te nekretnine korištene od kad zna za sebe, odnosno od kad dolazi tamo raditi. Predmetnu nekretninu su uživali i na istu polagali pravo tužitelj i prije njega njegovi roditelji, a iz priče mu je poznato da je i ranije ista bila u njihovoj obitelji. Danas predmetnu nekretninu tužitelj uživa, ali već dugo ju ne koristi, sjeća se da je otprilike prije 30 godina, a možda i više obitelj HJ vršila sječu drva u istoj. Nije mu poznato da je netko obitelj HJ u uživanju predmetne nekretnine smetao ili ograničavao.

Na upit pun. tuženika odgovorio je da su mu poznati vlasnici nekretnina koje se nastavljaju na njegovu, a označene su katastarskim brojem čestice [katastarska čestica], ali ne zna sa sigurnošću koja nekretnina je u vlasništvu tuženika. Dodaje da zna da tuženik ima nekretninu na kojoj ima šumu i zna da se nalazi tu u blizini, ali ne zna međe. Nije siguran, navodi da se ta nekretnina tuženika možda nastavlja na predmetnu šumu. Gospodin UJ isto tako ima nekretninu u blizini na kojoj je šuma, ali isto tako ne zna gdje se ista nalazi.

9.7. Svjedok VJ iskazao je da je na predmetnoj nekretnini sjekao drva sa svojim ocem negdje 1970. jer je ta šuma bila podijeljena, jedan dio su sjekli otac i on, odnosno njihova obitelj, a drugi dio obitelj HJ. Predmetnu nekretninu su još davno podijelili između sebe njegov otac G i otac tužitelja, tako da tužitelju pripada veći dio. Ne zna točno koliko je njegov udio, ali misli da je tužiteljev dio 2/3, a njegov 1/3. Poznato mu je da je predmetnu nekretninu koristio tužitelj i njegov otac CJ, a prije njih ne zna tko je uživao, zna da je bio HJ ali se ne sjeća imena. Ne sjeća se do kada je obitelj HJ sjekla drva u toj šumi, ali zna da danas više ne sijeku, danas više nitko ne sječe svoju šumu i tako je do već duže vrijeme. Istaknuo je da se predmetna šuma nije uživala kako je sada ucrtana u katastru, već u ravnini od puta prema dolje.

9.8. Saslušana svjedokinja BJ izjavila je da o predmetnoj nekretnini nema nikakvih saznanja.

9.9. Svjedok ČJ izjavio je kako njegova obitelj još od 1892. koristi dio predmetne nekretnine i to u njenom gornjem dijelu. Predočio je kupoprodajni ugovor iz 1892. iz kojeg je vidljivo da se prodaje cijela čestica Plešivica-zakopanek. Dodaje da dio nekretnine koju su koristili on i njegova obitelj nema svoju oznaku, ali njega niti njegove prednike sve do sudskog postupka nije nitko smetao niti ograničavao u uživanju iste. U uživanju predmetne nekretnine između susjeda nikada nije bilo nikakvog spora. Naime, njegov otac ČJ je doživio 92. godinu, djed tuženika je doživio isto duboku starost, otac tužitelja, ali i otac ČJ i CJ te njihov djed T, kojih se svih sjeća nikada između sebe nisu imali spor u vezi nekretnina pa niti predmetne. Na katastarskom planu pokazao je kako je na gornjem, sjevernom dijelu nekretnine uz put u sredini prije nekih 20-30 godina postojao betonski stup koji je predstavljao među između tužitelja i njegovog strica ČJ. Ujedno je na katastarskom planu pokazao da je dio predmetne čestice na desnoj, istočnoj strani iste, cijelom dužinom od puta do u dubinu je dio koji uživa tuženik. Dodao je kako su „stari“ govorili da je taj dio od Borovca, a zapadni dio od Kostanjevića. Predmetna čestica kao niti druge u njenom nastavku nisu korištene, odnosno uživane na terenu kako je to upisano u katastarskom planu, odnosno korištene su u ravnini počev od puta u dubinu gdje su vodile, nastavljale se do oranica.

9.10. Svjedok UJ iskazao je da je on vlasnik nekretnine koja je označena u katastarskom planu broj čestice [katastarska čestica], a od predmetne ju razdvaja samo jedna čestica. Poznato mu je da su djed tuženika ŠJ i otac ZJ na predmetnoj nekretnini sjekli drva i čistili te uređivali istu, a isto mu je poznato jer su bili u stalnom kontaktu. Oni su isto tako sjekli svoju šumu i prodavali drva, a tuženik i njegovi predci su drva sjekli za vlastite potrebe, za ogrjev. Djed tuženika ŠJ mu je prije nekih 40 godina pričao kako je on tu predmetnu česticu kupio od nekih ljudi u [adresa], ali da kupoprodaju nije uknjižio. Na katastarskom planu je pokazao da je tuženik uživao na licu mjesta cijelu svoju nekretninu koja je označena kčbr. [katastarska čestica], koja međi s njegovom 1428/3 i od te međe u dubinu nekih 100m prema čestici 1428/1, odnosno predmetnoj čestici, ali u gornjem dijelu iste dok mu za donji dio iste nije ništa poznato. Na cijeloj predmetnoj čestici nikada nije vidio nikog od CJ, niti sam čuo da bi oni to uživali na bilo koji način. Nitko tuženika niti njegove prednike nije smetao niti ograničavao u korištenju nekretnine, a isto mu je poznato jer je njegov otac imao puno čestica u blizini pa je često s njim iste obilazio, a pritom i nekretninu tuženika, odnosno predmetnu nekretninu.

9.11. Svjedok OJ iskazao je da mu je poznato da je prije nekih 25 ili više godina otac tuženika OJ sjekao drvo trešnje u gornjem dijelu predmetne nekretnine, bliže ucrtanom putu, odnosno stazi. On je tada isto pomagao, vukao je posječeno drvo i izvlačili su isto iz šume do glavne ceste. Nije mu poznato da bi itko tuženika ili njegove prednike smetao u uživanju predmetne nekretnine, a tužitelja nije nikada vidio ili njegove pretke na predmetnoj nekretnini, ali ne prolazi često navedenim putem.

9.12. Svjedok JJ u svom iskazu je naveo da mu je poznata predmetna nekretnina. Naime, on danas uživa istu, a stekao ju je od svog djeda ŽJ. Prije njegovog djeda nekretnina je također bila u posjedu obitelji, djed je porijeklom iz Gladovca i nasljeđivanjem je stekao istu. Predmetnu nekretninu uživao je i njegovi preci prije njega tako da su istu čistili, naime u šumi uvijek ima potrebe za raskrčivanjem. Nadalje, sjekli su drva za ogrjev, ali već dugo nisu niti čistili niti sjekli drva. Nikada ih nitko nije ometao niti ograničavao u takvom korištenju predmetne nekretnine.

9.12.1. Nakon što je svjedoku pokazan izvod iz katastarskog plana str. 71 spisa isti navodi da nekretninu nisu uživali na način kako je ista označena u katastarskom planu. Naime, nekretninu su uživali "u ravnini", paralelno s okomitom međom od čestice 1428/2, a ne ovako "u špic" kako je na katastarskom planu. Utvrđuje se da svjedok pokazuje liniju koja polazi od gornje lijeve krajnje točke čestice 1428/1, pa se ravno nastavlja kroz česticu 1427/3 i završava na krajnjem lijevom dijelu čestice 1427/2. Poznato mu je da su linije korištenja čestica prije bile ravne, a sada iz knjiga katastra proizlazi da nisu ravne.

10. Radi identifikacije predmetne nekretnine izvedeni su dokaz uviđajem na licu mjesta i geodetskim vještačenjem.

10.1. Uviđajem na licu mjesta na koje su osim suda pristupili i vještak geodetske struke, stranke i svi pozvani svjedoci utvrđeno je da je predmetna nekretnina udaljena cca 500 metara od glavne ceste, a pristupom na istu je vještak svim prisutnima pokazao granice predmetne nekretnine kako su iste upisane na kopiji katastarskog plana te je utvrđeno da je predmetna nekretnina iskolčena.

11. Geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Toniju Terziću ing.geod. utvrđeno je da je predmetna čestica usklađena površinom kao u katastru tako i gruntovno. Nadalje, da je provedenim očevidom na terenu kojom prilikom su saslušani i svjedoci, utvrđeno je da predmetna čestica 1428/1 k. o. [katastarska općina] i susjedne čestice ne prate stanje na terenu. Prema službenom katastarskom planu (vidljivom na Fotografiji – prikaz katastarskih čestica na DOF2021/2022) katastarske granice se pružaju smjerom sjeverozapad-jugoistok, dok je uviđajem na terenu utvrđeno da su međe između svih uživatelja, bez obzira na predmetni spor, pružaju približnim smjerom sjever-jug, paralelno sa Donjohruševačkom cestom. Obzirom na navedeno vještak je mišljenja kako predmetna čestica svojom identifikacijom i pokazivanjem katastarskih granica ne pridonosi rješavanju spora budući tuženik i tužitelj uživaju dijelove šume koji se ne poklapaju sa katastarskom evidencijom sporne čestice.

11.1. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud prihvaća u cijelosti jer je objektivan, stručan i jasan, tuženik istom nije prigovarao.

11.2. Tužitelj u podnesku od 25. studenog 2024. predlaže izvršiti novi očevid na licu mjesta i na pravilan način identificirati nekretnini prema pokazivanju tužitelja i tuženika i ostalih svjedoka. Naime, ističe da je vještak učinio upravo onu grešku na koju su upozorili prije davanja nalaza i mišljenja jer je osnovni zadatak vještaka prilikom uviđaja na licu mjesta bio identificirati nekretninu prema pokazivanju stranaka, a ne prema kopiji katastarskog plana.

11.2.1. Dakle, niti tužitelj ne prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem je isti sačinjen, odnosno u dijelu u kojem je predmetna nekretnina identificirana prema kopiji katastarskog plana, već dodatno predlaže identificirati nekretninu prema pokazivanju stranaka. Pritom se ukazuje da nije točan navod tužitelja da je vještak učinio grešku na koju su upozorili prije davanja nalaza i mišljenja jer je navedeno ,,upozorenje'' odnosno novi zadatak vještaku dan nakon izvedenog dokaza uviđajem (na kojem su saslušani svjedoci iskazivali suprotno navodima tužbe i tužitelja o uživanju nekretnine).

12. Odredbom čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15.; pročišćeni tekst - dalje u tekstu: ZV) propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

12.1. Odredbom čl. 5. st. 1. ZV propisano je da je objekt prava vlasništva pojedinačno određena stvar.

13. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.

2. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje ZPP), te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

13.1. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a).

13.2. U smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja, sadržana u odredbi članka 221.a ZPP- a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi članka 299. ZPP-a.

13.3. Odredbom čl. 299. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoj zahtjev, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka ZPP propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a stavak 3. istog članka propisuje da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

14. Temeljem ovako izvedenih dokaza, materijalnih i personalnih te uviđaja i vještačenja, ne proizlazi istinitost tvrdnje tužitelja o stjecanju predmetne nekretnine dosjelošću. Naime, analizom iskaza svih saslušanih svjedoka (izuzev svjedokinje BJ koja nema saznanja o predmetu spora) utvrđeno je da se predmetna čestica u naravi koristi drugačije nego što je ista upisana u zemljišnu knjigu i katastarske planove. Dakle, kako tužitelj tako i svi posjednici susjednih nekretnina uživaju iste drugačije no što su iste ucrtane u službenim evidencijama.

14.1. Nadalje, u odnosu na činjenicu uživanja čestice od strane tužitelja i njegovih predaka sud iskaze svjedoka TJ, TJ i HJ ocjenjuje u tom dijelu nevjerodostojnima jer su u suprotnosti sa svim izvedenim materijalnim dokazima u postupku, ali i iskazima drugih svjedoka i to HJ i JJ, UJ, OJ, djelomično i iskazu svjedoka ČJ te iskazu tuženika u tom dijelu. Iskaz svjedokinje ĐJ, majke tužitelja, sud također ocjenjuje nevjerodostojnim iz istog razloga te dodatno i zbog razloga subjektivnosti istoga slijedom kojeg je isti isključivo usmjeren na postizanje uspjeha tužitelja u sporu. Isto tako nevjerodostojan je iskaz samog tužitelja jer je kontradiktoran materijalnim, ali i personalnim dokazima pa čak i onima koji su svjedočili u prilog tužiteljeva uživanja predmetne nekretnine budući tužitelj (kao u tužbi tako i u svom iskazu) navodi da uživa česticu u njenoj cijelosti, dok pojedini svjedoci (ĐJ, TJ, JJ i VJ) navode da je tužitelj, odnosno njegovi preci, nekretninu koristio u njenom određenom dijelu ("ravnom linijom od puta u dubinu iste, u rupi").

14.2. S druge strane iskazu tuženika sud nalazi potvrdu prvenstveno u materijalnoj dokumentaciji, provedenom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku u kojem je tvrdio i dokazivao isto, a čemu tužitelj nije prigovarao kao i u iskazima svjedoka OJ i UJ.

15. Iz rezultata dokaznog postupka isto tako proizlazi da tužitelj nekretninu koju utužuje ne koristi samostalno obzirom upravo svjedoci tužbe VJ i JJ u svom iskazu navode kako predmetnu nekretninu upravo oni koriste jer da su nekretninu podijelili prednik ovdje tužitelja i njihov zajednički prednik, njihov otac G pri čemu ne znaju koliki je čiji udio. Isto tako je i daljnji svjedok tužbe ČJ izjavio kako nekretninu kojoj se pristupilo uviđajem na licu mjesta on djelomično koristi i to u njenom gornjem dijelu. Nastavno na tako iznesene iskaze valja povezati i izjavu svjedoka tužbe CJ danu vezano za granice predmetne nekretnine ,,da se u to neće miješati'' temeljem koje se isto tako može zaključiti o spornim granicama uživanja predmetne šume.

16. Stoga je provedenim postupkom utvrđeno da nekretnina kako ju tužitelj u tužbi opisuje i za koju tužbenim zahtjevom traži utvrđenje svog vlasništva nije nekretnina kako se ista u naravi posjeduje pa time ista nije dovoljno pojedinačno određena kako bi sud o istoj mogao valjano raspravljati i odlučivati. U tom smislu bilo je potrebno prethodno utvrditi očigledno sporne granice (međe) nekretnine koja je predmetom tužbenog zahtjeva, a potom urediti tužbeni zahtjev sukladno takvu utvrđenju.

16.1. Međutim tužitelj do zaključenja prethodnog postupka takav prijedlog nije stavio. Tek podneskom od 21. svibnja 2024. (nakon izvedenog dokaza uviđajem na licu mjesta, gdje je po prvi puta iznesena ta činjenica) i ponovno podneskom od 25. studenog 2024. ističe da je osnovni zadatak vještaka prilikom očevida na licu mjesta bio identificirati nekretninu prema pokazivanju stranaka, a ne prema kopiji katastarskog plana kao i da je nakon pokazivanja stranaka trebalo identificirati koji su to dijelovi nekretnine prema kopiji katastarskog plana koji stranke uživaju i što je predmet spora.

16.2. Ovdje se ističe da do navedenog uviđaja između stranaka uopće nije bilo sporno da se nekretnina na terenu drugačije uživa i shodno tome tužitelj nije stavljao dokazne prijedloge kojim bi se utvrđivao identitet nekretnine prema uživanju stranaka. Naime, tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik, odnosno da uživa nekretninu kako je ista upisana u zemljišnoj knjizi (a koja je istovjetno upisana i u katastru) i niti u jednom trenutku ne navodi da je potrebno utvrditi u kojim granicama istu stvarno uživa ili da bi granice uživanja predmetne nekretnine bile sporne niti postavlja takav tužbeni zahtjev već je tužbeni zahtjev postavljen određeno na utvrđenje vlasništva cijele predmetne čestice.

16.3. Stoga budući je zadatak koji tužitelj naknadno predlaže odrediti vještaku novi dokaz, a koji je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka bez navođenja razloga iz kojeg isto bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, to isti, u smislu odredbe čl. 299. st. 3. ZPP, sud nije uzimao u obzir.

17. Dakle, budući tužitelj nije dokazao da je upravo nekretnina za koju traži da se utvrdi vlasnikom temeljem zakona (dosjelosti) nekretnina koju je uživao kroz zakonom određeno vrijeme odnosno sudu nije pružio dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava temeljem kojih bi isti utvrdio istinitost navoda o uživanju predmetne nekretnine, to je zahtjev tužitelja da ga se utvrdi vlasnikom nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], oznake k. č. br. [katastarska čestica], šuma Parasnica u Severiću od 1182 čhv neosnovan, radi čega je odlučeno kao je u točki I. izreke.

18. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023., dalje: Tarifa), pa je tuženiku uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (1.340,50€) i uspjeh u sporu, dosuđen trošak u ukupnom novčanom iznosu od 1.250,00 € a koji iznos se odnosi na:

- sastav odgovora na tužbu -100bodova; u iznosu 200,00€ uvećano za 25% PDV- a u iznosu 250,00€ (Tar.br. 8./1. u vezi Tar. br. 7./1. Tarife, te Tar. br. 46. i 54. Tarife),

- zastupanja na ročištima 18. svibnja 2022., 31. kolovoza 2022., uviđaju 9. svibnja 2024. i ročištu 12. siječnja 2026. -100bodova svako; u iznosu 200,00€ svako, odnosno ukupno 800,00€ uvećano za 25% PDV-a u iznosu 1.000,00€ (Tar. br. 9./1. i Tar. br. 9./7. u vezi Tar. br. 7./1. Tarife, te Tar. br. 46 i 54. Tarife).

1 0

18.1. U preostalom dijelu je zahtjev tuženika za naknadu troška neosnovan i to za sastav podneska od 5. travnja 2024. u iznosu 250,00€ jer istim samo rezimira dosadašnji tijek postupka iz kojeg razloga sadržaj istog nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

18.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 20. veljače 2026.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dn-a:

1. Tužitelju, po punomoćniku

2. Tuženiku, po punomoćniku