Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Krapini

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: Pn-37/2023-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini po sutkinji tog suda Jasmini Božić, u pravnoj stvari tužitelja DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Nataliji Đuran Tršinski, odvjetnici iz Zaboka, protiv tuženika HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Zubiću, odvjetniku iz Krapine, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 15. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Vesne Narančić, odvjetnice iz Krapine, 20. veljače 2026., donio je, objavio je, i

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku HČ, [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju B D, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 489,50 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. svibnja 2023., pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 989,50 €, kao neosnovanim

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. svibnja 2023. podnio tužbu u kojoj tvrdi da je u štetnom događaju koji se dogodio 9. svibnja 20200. stradao na način da ga je tuženik objesno udario zatvorenom šakom desne ruke u predjelu čela u [adresa]. Tužitelj je zadobio ozljede u vidu razderotine čela, modrica, brojnih natučenja, a potom ga je tuženik gurnuo te je tužitelj zbog siline udarca pao niz obrežje. Tuženik je pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede na štetu tužitelja. Predmetne ozljede nanio je tuženik tužitelju namjerno nanoseći mu tjelesne ozljede. Sukladno zakonu tuženik se u cijelosti smatra odgovorim za nastalu štetu tužitelju. Tužitelj je u predmetnom događaju zadobio tjelesne ozljede navedene i opisane u liječničkoj dokumentaciji i to brojna natučenja na čelu i rebrima, razderotina čela, a trpio je i jaki strah. Tužitelj je proveo liječenje trpeći pri tome velike bolove. Mjesecima je bio u strahu i bolovima. Imao je probleme i sa vidom, a na čelu mu je ostao i vidljivi ožiljak posred čela u dužini od cc 2 cm zbog kojih trpi duševne bolove. Zbog posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju tužitelj potražuje naknadu štete prema preciziranom tužbenom zahtjevu od 11. listopada 2024. i to s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sukladno članku 1100 ZOO-a u ukupnom iznosu od 1.479,00 € i to po kriteriju: za pretrpljene fizičke bolove 179,00 €, za duševne bolove zbog pretrpljenog straha 300,00 €, naruženost 1.000,00 €.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenicu da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru osuđen zbog počinjenja kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede tužitelju, međutim, činjenice na koje se u tužbi poziva tužitelj, a temeljem kojih da postoji građanskopravna odgovornost tuženika, nisu činjenice na temelju kojih je tuženik osuđen u kaznenom postupku jer kazneni sud nije razmatrao, niti cijenio doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. Tuženik ističe da je do fizičkog sukoba došlo isključivo krivnjom tužitelja jer da tužitelj nije izazivao tuženika, do fizičkog sukoba nikada ne bi došlo, pa je stoga evidentan doprinos tužitelja za fizički sukob i, posljedično, njegova suodgovornost za isti. Naime, iz povijesti bolesti Opće bolnice Zabok od 9. svibnja 2020. vrlo jasno proizlazi da je tužitelj kritične zgode bio u alkoholiziranom stanju, dok iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola proizlazi utvrđena koncentracija od 0,90 g/kg alkohola u krvi, što potvrđuje navod tuženika da je tužitelj upravo zbog alkoholiziranosti inicirao događaj u kojem je zadobio tjelesnu ozljedu. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva tuženik istoj prigovara u cijelosti te navodi da je tužitelj u događaju zadobio samo manju, površinsku ozljedu pa stoga njegovo potraživanje naknade štete u iznosu navedenom u tužbi nije osnovano. Iz dostavljene medicinske dokumentacije za tužitelja proizlazi da je imenovani zadobio samo površinsku ozljedu u području čeone kosti cca 0,5 cm pa stoga zaista nisu jasni navodi iz tužbe da je kod tužitelja nastupila naruženost koja da bi opravdala postavljeni iznos naknade štete po tom vidu u iznosu od 3.000,00 €. U odnosu na niz natučenja koje da je zadobio tužitelj, tuženik skreće pozornost da ista pregledom u hitnom medicinskom prijemu u OB Zabok nisu objektivizirana kao takva, a da je do pada tužitelja došlo uslijed njegovog pijanog stanja, za što tuženik nije, niti može biti odgovoran. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 4-5 i 8- 9 spisa), Obavijest PP Krapina od 9.5.2025. (list 6 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 7 spisa), saslušani su svjedoci NČ, VČ, GČ i stranke (list 72-74 i 49-51 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po liječniku vještaku dr. MČ (list 56-57 spisa), dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po liječniku vještaku dr. CČ, specijalisti sudske medicine (list 115-117 spisa), te su liječnici vještaci usmeno obrazložili svoje nalaze i mišljenje (list 134-135 i 76-77 spisa), te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Zlataru, poslovni br. K-256/2020.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je do iznosa od 489,50 €.

5. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, a sporna je visina tužbenog zahtjeva i eventualna suodgovornost tuženika.

6. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K- 256/2020-23 od 18. listopada 2021., utvrđeno je da je tuženik HČ proglašen krivim što je dana 9. svibnja 2020. oko 17,00 sati u [adresa] na dvorištu ispred obiteljske kuće, u nakani da tjelesno povrijedi svog strica DČ, zatvorenom šakom desne ruke ga udario u predio čela, kojom prilikom je imenovani zadobio tjelesnu ozljedu u vidu rane razderotine čela, dakle, počinio je kazneno djelo protiv života i tijela-tjelesnom ozljedom-opisano u članku 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. Kaznenog zakona, te mu je izrečena uvjetna osuda.

7. Prema čl. 12. stavku 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011. 148/2011., 25/2013., 89/2014.,70/2019., 80/2022., 88/2022. i 155/2023., dalje ZPP) sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

8. Iz navedenog proizlazi odgovornost tuženika, a u odnosu na eventualno postojanje suodgovornosti sud je proveo predložene dokaze, uvidom u dokumentaciju u spisu, te saslušanjem stranaka i svjedoka.

9. Uvidom u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 9. svibnja 2020. (18 sati), utvrđeno je da je tužitelj predmetnog dana alkotestiran, te mu je utvrđena koncentracija alkohola od 0,90 g/kg umanjeno za 0,1 g/kg odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja što iznosi 0,80 g/kg.

10. Uvidom u nalaz medicinsko-biokemijskog laboratorija Opće bolnice Zabok i Bolnice Hrvatskih veterana od 9. svibnja 2020. u 21,50 sati, utvrđeno je da je kod tužitelja potvrđena prisutnost etilnog alkohola u omjeru od 10,9 mmol/L.

11. Saslušani tužitelj DČ, stric od tuženika, iskazao je da je 9. svibnja 2020. godine vozio drva i to sa tačkama, kada je došlo do verbalnog vrijeđanja od strane oca tuženika i njegove majke, a njegovog brata VČ. Tom prilikom isti mu je na razne načine prijetio da će ga razbiti. Njegov brat VČ ga je napao i to fizički te su se hrvali i prilikom tog hrvanja su došli na dvorište njegovog brata. Tužitelj nije prilikom tog hrvanja vidio gdje se nalazi tuženik, samo je u jednom trenutku vidio tj. osjetio da ga je tuženik udario sa zatvorenom šakom u sredinu čela. U tom trenutku tužitelj i njegov brat su bili u stojećem položaju, okrenuti jedan prema drugome i tužitelj ga je držao s rukama. U tom trenutku čuo je glas svoje supruge koja je rekla "ljudi pomozite ubit će ga" i nikog drugo nije bilo, osim što je bila prisutna i šogorica GČ, majka tuženika. Uslijed tog udarca u glavu se srušio zajedno s bratom, međutim, on ne znam tko je bio iznad, a tko ispod, samo zna da je udario s leđima u betonski stup. S tuženikom prije nije imao nikakvih sukoba, jedino sa njegovim ocem tj. sa tužiteljevim bratom. Nakon toga je prestao sukob s time da je otišao doma jer je bio sav obliven krvlju i nije ništa vidio, žena je zvala policiju, a sin je zvao hitnu. Imao je posjekotinu na čelu i preporuka doktorice i hitne je bila da otiđe na Bračak na hitnu gdje su mu slikali glavu, sašili mu posjekotinu na čelu i doktor mu je opipao rebra, tj. leđa, ali nije trebao slikati, s time da su ga drugi dan rebra jako boljela. Njegov doktor dao mu je tablete protiv bolova kada mu se drugi dan javio. Također je i otišao kod oftalmologa jer su mu treperile oči, te mu je dao kapi i mast. Nakon ozljeđivanja bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega, jedan dan nije išao na posao, nakon toga ga je sin vozio na posao, ali je rekao šefu što mu se desilo, te je manje radio, nije mogao voziti auto dva tjedna. Ostao mu je na čelu ožiljak. Tuženik mu se nije za navedeni događaj ispričao. Njegov brat VČ i njegova žena prije sukoba su radili nešto iza svoje kuće, a ispod njegovog puta. Između nekretnine njegovog brata i njegovog puta ne postoji ograda. Prvo se je i to verbalno obratio njemu brat i šogorica i njegov brat je nakon toga dotrčao do njega da će ga razbiti i on ga je primio, a on je bio dolje 20 metara od njega tj. od kuće gdje su oni radili. Od mjesta gdje je došlo do sukoba pa do mjesta gdje su se tužitelj i brat othrvali je jedno 3,4 metra. Taj dan prilikom ručka popio je dva gemišta.

12. Saslušani tuženik HČ, nećak tužitelja iskazao je da je predmetnog dana došlo do sukoba između njegovog oca i strica tj. tužitelja. Kada je došlo do sukoba, on je bio u kući. Čuo je svađu te je izašao van da vidi što se događa. Vidio je da su bili okrenuti jedan prema drugome i da su se verbalno sukobljavali. Nije vidio da bi između njih bilo fizičkog kontakta. On je nakon toga došao iza svojeg oca, međutim ne zna da li je majka bila dolje ili je i ona u tom trenutku došla i gledao je zašto se svađaju, međutim kada je tužitelj izvrijeđao njegovu mamu i "šlopio ju po licu", tada je pokušao udariti i njega. Rekao mu je što ti balavac oćeš, on ga je preko oca udario u glavu i misli da je bio krvavi. Nakon njegovog udarca otac i tužitelj su se hrvali i onda su obojica pala na stup. Stajao je na svojem dvorištu kada je udario tužitelja. To je odmah uz granicu javnog puta. Udario je tužitelja da spriječi daljnji sukob između svih njih. Čuo je da se tužitelj sa njegovim ocem svađa, njegov otac je taj dan betonirao iza kuće. Taj dan tužitelj je bio vidno pijan i baš taj dan kada je otac betonirao on je išao pospremati drva i pretpostavlja da je oca "podbadao". U trenutku tog sukoba nije bila prisutna supruga tužitelja. Kuća tužitelja od mjesta događaja je udaljena par metara. Cijelo vrijeme je on govorio, a također i njegova majka, da se smire i to prije nego je on udario tužitelja.

13. Saslušana svjedokinja NČ, supruga tužitelja, u svojem iskazu je navela da je došlo do sukoba između tužitelja i tuženika i to fizičkog. Suprug je tog dana vozio drva. Bila je u kući kada je vani čula galamu, pogledala je na nadzorne kamere i vidjela je da VČ nagurava tužitelja nakon čega je otrčala van. To je bilo udaljeno od njezine kuće oko 30 metara. Kada je došla van, na tom mjestu su bili VČ i DČ, koji su si braća. DČ se odguravao od VČ koji ga je uhvatio za prsa. Prilikom tog naguravanja dotrčao je i sin VČ, HČ, te udario tužitelja šakom u čelo. Kada je HČ udario DČ u čelo, VČ se nalazio ispred DČ, jer su se još uvijek držali. Odmah je vidjela razderotinu na čelu tužitelja. Nakon udarca DČ je pao dolje, ona je vriskala i zvala na mobitel sina koji je dolazio iz Krapine. Kada je pao, pao je na betonski vrtni stup koji je puknuo dolje pri zemlji. Ne zna kada je njezin suprug pao da li je još bilo kakvog naguravanja, samo je vidjela da je bio u krvi. Njezin suprug nije nikoga udario i nije imao nikakav konflikt sa tuženikom. Ne zna da li su lice mjesta napustili tuženik i VČ, koji je otac tuženiku, jer je otišla u kuću zvati hitnu. Nakon nekog vremena je njezin suprug tj. tužitelj došao, jer ga je ostavila vani i otišla zvati hitnu. Malo je bio oderan i po glavi ali ne zna od čega, vidjela je kada ga je brisala od krvi da ima i podljev oka. Zadnjih 10 godina braća tj. tužitelj i njegov brat VČ imaju nesuglasica. Do sada nije između njih dolazilo do fizičkih sukoba, a također ni sa tuženikom. Ne zna za VČ da li je bio pod utjecajem alkohola, njezin suprug je popio jedno 3 dcl vina. DČ je pao na stup sa bočnim desnim dijelom leđa. Vani je bila i GČ. Njezin suprug nije imao ništa sa GČ, jer je imao sukob sa bratom VČ. Par sekundi je prošlo od kada je ona izašla iz kuće van.

14. Saslušani svjedok VČ, brat tužitelja i otac tuženika, u svojem iskazu je naveo da su dana 9. svibnja 2020. godine, on, sin i supruga GČ betonirali nešto. On je sa tužiteljem imao i prije već problema, stavio je nekakvu barikadu na put kojim on ide do svojeg vinograda. Taj dan kada su betonirali, DČ je vozio drva pored njih, s time da je njega jako raživciralo što je pred dva tjedna postavio barikadu na put kao što je i rekao. Kada je tom prilikom pitao tužitelja zašto je to napravio, mislio je na barikadu na putu, odgovorio mu je da on nikada tuda neću voziti i počeo mu je govoriti ružne riječi, nakon čega ga je on primio za prsa. U međuvremenu je HČ otišao u kuću popiti sok, te kada je čuo galamu došao je gore, te ih je zajedno sa njegovom suprugom htio razdvojiti, ali tužitelj mu je počeo govoriti ružne riječi kao npr. što ćeš ti šmrkavac, i u tom trenutku ga je tužitelj pokušao udariti šakom u glavu, ali se izmaknuo, te je HČ njega udario u glavu. Nakon toga nikakva krv mu nije išla. Nastavili su se i dalje naguravati, u tom naguravanju DČ se primio za marelicu, ali su oboje pali na zemlju. Nakon toga su se kotrljali i dignuli se, te su došli do stupa koji je betonski i služi kao ograda. Stup je puknuo, kada se je DČ naslonio na njega, a on se naslonio na DČ, jer ga je držao. Kada je stup puknuo, njih dvoje su se našli u vrtu, s time da je stup puknuo i nalazio se na zemlji pored njih. Tek tada je on primijetio da DČ ide krv iz čela. Supruga i HČ su ih razdvojili, DČ se je mogao dići. Njegova supruga je tek došla pod kraj jer je bila u kući. DČ je bio pod utjecajem alkohola. Kada je HČ udario DČ, DČ je njega držao za uho, a on njega sa jednom rukom za prsa, ali ne znam što je radio sa drugom rukom. Nakon toga nikakvih drugih događaja između njih nije bilo, a kada je njegova supruga iz kuće, zvala je policiju. Misli da mu je HČ rekao, kada ih je htio razdvojiti, "tata pusti ga".

15. Svjedokinja GČ, majka tuženika, u svojem iskazu navela je da je dana 9. svibnja 2020. godine vidjela DČ, bila je u kuhinji, a DČ je vozio drva. Njezin suprug i sin su bili iza kuće i betonirali su za vodu. Između njezinog supruga i DČ došlo je do verbalnog sukoba i ona je to vidjela. Čula je galamu, te je izašla iz kuće van. Kada je došla van čula je da njezin suprug VČ govori DČ zašto mi ne dozvoliš da si napravim put, ja sam tebi dao komad našega dvorišta što si si mogao proširiti svoje dvorište. Stala je između njih i govorila im "Vi ste si braća", međutim DČ je bio pod utjecajem alkohola i zna kako bi to završilo. Njezin suprug nije udario DČ, to je bilo više naguravanje između njih. Također ona je smirivala DČ, a njezin sin HČ oca VČ, međutim DČ je skočio na njezinog sina i vrijeđao ga je, ali on ga nije udario, nego ga je samo odgurnuo od sebe. Tužitelj i njezin suprug su se i dalje naguravali, te se je DČ prilikom tog naguravanja lovio i za granu marelice i u tom prilikom su pali ispod marelice te je pukla i grana za koju se je DČ držao. Ponovno su se digli i počeli su se naguravati i prilikom tog naguravanja i on zajedno sa njima, DČ je pao na stup od vrta za koji je bila pričvršćena žičana ograda, ona je pala na DČ, a njezin suprug je stajao blizu, ona se sada ne može sjetiti da li je pao. Navodi da je ona pomogla DČ da se digne i tada je vidjela krv na čelu i rekla mu zar vam je to trebalo. Supruga od DČ bila je u kući, došla je već pod kraj. Prosila je DČ neka prekine da do toga ne dođe. Pojašnjava da su u vrtu na ogradi završili iz razloga jer su došli do nizbrdice te im se poskliznulo. Misli da je njezin suprug pao jer su na kraju svi troje završili u vrtu. Njezin sin nije udario DČ. Misli da ga je odgurnuo na način da ga je otvorenom šakom gurnuo u rame. Taj sukob nije trajao dugo, brzo se to događalo.

16. Iz navedenog sud je utvrdio da su stranke međusobno u srodstvu, tužitelj je stric od tuženika, a tuženik mu je nećak, saslušani svjedoci su također članovi obitelji stranka, tako da je svatko od njih zainteresiran za ishod ovog postupka. Tužitelj tvrdi da ga je tuženik tog dana verbalno vrijeđao, te da je popio dva gemišta, dok tuženi tvrdi da je tužitelj tog dana bio vidno pijan i da je verbalno podbadao njegovog oca, a zatim da je vrijeđao i njega. Supruga tužitelja je čula galamu, ali tvrdi da tužitelj s tuženikom nisu bili u nikakvom konfliktu, kao i da je tužitelj tog dana popio 3 dcl vina. Saslušan svjedok VČ, brat tužitelja i otac tuženika tvrdi da je tužitelj prvo vrijeđao njega, pa njegova sina, da je bio vidno pijan i da je tužitelj pokušao tuženika udariti šakom, ali se tuženik izmaknuo i udario je tužitelja u glavu. Svjedokinja GČ čula je galamu i da je došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i njenog supruga, da je tužitelj skočio i na tuženika, da je bio vidno pijan, međutim da tuženik nije udario tužitelja.

17. Sud iskaze stranaka prihvaća u djelu u kojem isti navode da je došlo do verbalnog sukoba i naguravanja tužitelja i oca tuženika, kao i da je tuženik udario šakom tužitelja. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u djelu u kojem navodi da ga je VČ vrijeđao, fizički napao i da su se hrvali, prije udarca tuženika, jer je isto u suprotnosti s iskazima ostalih saslušanih svjedoka, koji redom iskazuju da su čuli galamu, svađu, naguravanje, prije udarca tuženika u tužitelja. Sud nije prihvatio dio iskaza tuženika u kojem isti navodi da je tužitelj napao i vrijeđao njegovu majku, pa da ga je zato udario, jer isto nitko od ostalih svjedoka nije to u svom iskazu potvrdio. Iskaz svjedoka UČ sud prihvaća kao objektivno moguć, osim u djelu u kojem navodi da je tužitelj pokušao šakom napasti tuženika, jer o tome nitko od drugih svjedoka nije iskazivao. Iskaz svjedokinje NČ sud prihvaća kao objektivno moguć, osim u djelu u kojem navodi da tužitelj nije imao nikakav konflikt s tuženikom jer suprotno proizlazi iz ostalih provedenih dokaza. Iskaz svjedokinje GČ sud prihvaća kao objektivno moguć osim u djelu u kojem navodi da tuženik nije udario tužitelja, budući suprotno proizlazi iz pravomoćne presude posl. broj K-256/2020

18. Iz navedenih iskaza i ostalih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je udarcu tuženika u tužitelja prethodio verbalni sukob i naguravanje, tužitelja i VČ, oca tuženika, a potom verbalni i fizički sukob stranka, da je tužitelj tog dana konzumirao alkohol i da nesuglasice tužitelja i oca tuženika traju već deset godina. S obzirom na dugogodišnje nesuglasice tužitelja i oca tuženika, konzumiranje alkohola tužitelja, verbalni sukob i naguravanje tužitelja i oca tuženika, koji je prethodio udarcu tuženika šakom, očito je da je tužitelj svojim ponašanjem i držanjem doprinio nastanku štete, jer je morao biti svjestan da su njihovi obiteljski odnosi već deset godina narušeni, te se je isti, čim je došlo do verbalnog sukoba, s ocem tuženika, trebao povući, maknuti od mogućeg sukoba. Međutim to tužitelj nije učinio, verbalni sukob je prešao u naguravanje, i dalje je eskalirao na način da je tuženik udario tužitelja šakom u glavu. Po ocjeni ovog suda takvo držanje tužitelja pridonijelo je njegovoj šteti u omjeru od 50 %.

19. Provedenim medicinskim vještačenjem po dr. MČ, stalnom sudskom vještaku, utvrđeno je da je 9. svibnja 2020. tužitelj zadobio po priloženoj medicinskoj dokumentaciji udarac šakom u čelo. Mehanizam nastanka je udarac zatvorenom šakom predio čela. Prema nalazu koji je opisan na Povijesti bolesti radilo se o razderotini i nagnječenju veličine 0,5 c sa odvojenim dijelom kože. U odnosu na opisani mehanizam nastanka navedena ozljeda je sudsko medicinski upitna jer kod udarca šakom obično nastaje oteklina, crvenilo i krvni podljev. Za nastanak razderotine i nagnječenja, te posebno mehaničkog odvajanja dijela kože, potreban je drugi mehanizam, najčešće sila, srednjeg intenziteta nanešena preko tupo tvrdog ili oštrog predmeta. Rana je previjena bez ušivanja kože. Oguljotine koje su nađene u području lijevog prsišta i desne slabine nisu opisane (izgled, veličina, boja, sviježa krv ili kruste), a nisu ni navedene u dijagnozi na pregledu kirurga. Radi navedenog te ozljede se ne mogu sa sigurnošću dovesti u vezu sa predmetnim događaje. Radi zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio fizičke bolove srednjeg intenziteta jedan dan, te povremene bolove slabog intenziteta sedam dana. Vidljivi ožiljak na čelu predstavlja naruženje lakog stupnja. Primarni strah (strah koji se javlja u trenutku ozljeđivanja) bio je srednjeg intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah (strah od ozljeda i njihovih posljedica) bio je srednjeg intenziteta u trajanju od jednog sata, a na isto se nastavlja kasni strah (zabrinutost, bojazan) u trajanju od sedam sati. Ozljeda kod tužitelja nije prouzročila smanjenje opće životne aktivnosti. Potreba tuđe pomoć i njege nije bila potrebna.

20. Na nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. MČ, tuženik nije imao primjedbe, a tužitelj je predložio da se liječnik vještak neposredno sasluša na glavnoj raspravi.

21. Liječnik vještak dr. MČ, saslušan je na ročištu od 4. prosinca 2024. te je isti naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na učinjeni uvid u nalaz dr. CČ (koji se nalazi u spisu K-256/2020) izjavio je da poznavajući stručnost i kvalitetu dr CČ u procjenama tjelesnih ozljeda ipak se ne može sa njime složiti iz nekoliko razloga. Dr. CČ, u odnosu na priloženu med. dokumentaciju opisuje se rana na čelu sa odvojenim dijelom kože, a na pregledu samog tužitelja dr. MČ je utvrdio da na mjestu ozljede postoji okomito položeni ožiljak dužine 2,5 cm koji je po njemu direktna posljedica presjecanja kože, te stoga ne može prihvatiti mišljenje da je udarac golom šakom, ukoliko je isključen, no da u šaci ni u ruci nije imao neki metalni predmet, takva ozljeda nije mogla nastati. U odnosu na druge ozljede koje se odnose na oguljotine na stražnjoj strani lijevog prsišta smatra da nema objektivnih pokazatelja da bi se iste mogle sa sigurnošću dovesti u vezu sa predmetnim događajem, jer nema opisa ni veličine ni boje ni distribucije. Ne isključuje mogućnost da su teoretski mogle nastati u predmetnom događaju na neki od načina, prvenstveno pad ili sl., međutim kako nedostaju elementi koje je nabrojao, on te ozljede nije mogao dovesti u uzročno posljedičnu vezu, tim više što se iste niti ne navode u dijagnozi na nalazu liječnika koji je izvršio prvi pregled. U odnosu na podatak koji je na današnjoj raspravi doznao da je tijekom događaja došlo do pada tužitelja i da je pri padu udario u betonski stup, smatra da je takav mehanizam moguć za nastanak opisane ozljede i ukoliko je podatak vjerodostojan, smatra da je to zapravo uzrok nastanka ozljede. Na posebno pitanje pun. tužitelja odgovorio je da takva ozljeda nije mogla nastati udarcem šakom u glavu, jer šaka nije ni oštri ni grubi predmet.

22. U daljnjem tijeku postupka proveden je dokaz sudsko medicinskim vještačenjem, po vještaku dr. Petru Škavuću, na okolnost mehanizma nastanak ozljede tužitelja.

23. Iz nalaza i mišljenja dr. CČ utvrđeno da je tužitelj DČ, stradao i ozlijeđen dana 9. svibnja 2020. godine u fizičkom sukobu. Pregledom i tijekom liječenja tužitelja, te na fotografijama u spisima utvrđene su sljedeće ozljede i postavljene sljedeće dijagnoze: manja rana razderotina kože glave čeono veličine 0,5 cm, oguljotine kože leđa (prsno-slabinski središnje i desno, te desno bočno slabinsko- križno). Manja rana razderotina kože čela nastala je djelovanjem sile slabog do srednjeg intenziteta, udarcem brida nekog tupotvrdog sredstva, te ju u pravilu, u okviru fizičkih sukoba, viđamo nastalu udarcem šakom druge osobe (s ili bez npr. prstena). U trenutku zadobivanja ove ozljede tužitelj se, osobi koja mu ju nanosi, nalazio okrenut sučelice ili pod nekim manjim otklonom. O položajima tijela sudionika ozljeđivanja u prostoru nije moguće, temeljem ozljede, zaključivati budući da bi izgledala jednako u slučaju da je nanesena u uspravnom položaju, ali i u bilo kojem drugom položaju pri kojemu je čelo tužitelja dostupno ozljeđivanju. Oguljotine kože leđa nastale su kosim udarcem / povlačenjem nekog tupotvrdog sredstva po tijelu tužitelja ili padom i kosim udarcem / povlačenjem leđa tužitelja po nekoj tupotvrdoj prepreci u prostoru ili podlozi. Udarac u glavu, koji je rezultirao nastankom utvrđene ozljede čela tužitelja, ako je zadobiven u nekom uspravnom položaju, dovoljan je da dovede do destabilizacije tužitelja i njegovog posljedičnog pada pri kojemu bi kosim udarcem / povlačenjem leđa o neku tupotvrdu prepreku u prostoru i/ili podlogu zadobio utvrđene ozljede leđa.

24. Na nalaz i mišljenje dr. CČ tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik smatrao da isti nije dao decidirane odgovor u skladu s sudsko medicinskom praksom, a s obzirom na činjenicu da u predmetu postoje dva različita mišljenja od dva sudska vještaka predlažio je da se oboje pozovu na raspravu kako bi pokušali usuglasiti svoje nalaze i mišljenja.

25. Na ročištu održanom **.**.2026., dr. CČ je naveo da su ozljede u vidu oguljotine kože leđa, a s obzirom na izgled, karakteristike i lokalizaciju mogle nastati te prvenstveno upućuju na mehanizam nastanak padom i povlačenjem odnosno struganjem leđa tužitelja po nekoj tupo tvrdoj prepreci u prostoru ili podlozi. Utvrđena ozljeda u vidu manje rane razderotine kože čela prvenstveno odgovara ozljedi kakvu viđamo nastalu udarcem nekog tupo tvrdog sredstva, a što može među ostalim i biti i šaka druge osobe. Utvrđene ozljede tužitelja predstavljaju svaka za sebe i u ukupnosti tjelesnu ozljedu (ranije laka tjelesna ozljeda). Obje ozljede su prigodom pregleda liječnika u OB Zabok na dan štetnog događaja prihvaćene i shvaćene kao svježe odnosno nastale na dan pregleda u predmetnom štetnom događaju. Ponavlja da je predmetna ozljeda glave mogla nastati udarcem šake u glavu.

26. Na istom ročištu dr. MČ je naveo da ostaje kod nalaza i mišljenja, s time što dodaje što se tiče ozljeda na leđima on ne isključuje da te ozljede nisu mogle nastati u predmetnom štetnom događaju, međutim zbog manjkavog opisa tih ozljeda i izostanka stavljanja tih ozljeda u dijagnozu ne može sa sigurnošću tvrditi da su te ozljede iz tog predmetnog događaja, odnosno da nisu mogle nastati i u nekom drugom događaju. Također pojašnjava da obzirom na nalaz utvrđen kod pregleda tužitelja koji opisuje kao sagitalno položen ožiljak u sredini čela prema tjemenu dužine 2,5 cm, širine oko 1 mm, koji je u nivou kože, smatra da je u kontradikciji sa opisom rane na prvom pregledu gdje se opisuje rana veličine pola centimetra sa odvojenim slobodnim režnjem dijela kože. Takve rane u pravilu cijele nepravilnim ožiljkom i karakteristične su kod pucanja kože koja nastaje udarcem tupotvrdog predmeta. U odnosu na moguć udarac šakom i uzročno posljedičnu vezu sa stanjem utvrđenim na pregledu tužitelja, ne isključuje isto, ali smatra da bi takva rana prije bila nanesena noktom ili eventualno prstenom na ruci nego dijelom šake koja je obložena mišićima i kožom. Na pitanje tuženika da li je kod tužitelja bilo ozljede na nosu odgovara da takva ozljeda nije opisana u med. dokumentaciji. Na pitanje pun. tužitelja odgovara da je sve evidentirane ozljede kod tužitelja uzeo u obzir prilikom ocijene trajnih posljedica i pretrpljenih bolova i straha.

27. Sud je prihvatio nalaze i mišljenje liječnika vještaka, svakog iz svoje domene specijalnosti, vještaka dr MČ u djelu u kojem isti utvrđuje ozljede i njihove posljedice, a u odnosu na mehanizam nastanka ozljeda u cijelosti se prihvaća nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. CČ, smatrajući ih nepristranim i stručnim, te danim u skladu s pravilima struke.

28. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem nadvještačenja, jer su vještaci obrazložili svoje nalaze i mišljenja svaki iz svoje domene specijalnosti, vještak MČ u svom iskazu nije isključio mogućnost da su predmetne ozljede nastale udarcem šake u glavu, odnosno isti je naveo da zbog manjkavog opisa medicinske dokumentacije to sa sigurnošću ne može tvrditi. Međutim dr. CČ je specijalist sudske medicine tako da je isti jedini mjerodavan koji može odgovoriti na to pitanje, a iz njegovog nalaza i mišljenja mehanizam nastanka ozljede je nedvojbeno utvrđen i po ocjeni ovog suda nije sporan.

29. Prilikom utvrđenja visine neimovinske štete s osnova fizičkih bolova, ovaj sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje fizičkih bolova opisanih u nalazu i mišljenju liječnika vještaka. Sve te okolnosti u smislu čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima daju podlogu za zaključak da je iznos od 179,00 € opravdana pravična novčana naknada po toj osnovi.

30. Za pretrpljeni strah tužitelju je utvrđen iznos od 300,00 €, s obzirom na jačinu, trajanje i intenzitet straha opisanog u medicinskom vještačenju.

31. Za naruženost u vidu ožiljka na čelu koji predstavlja naruženje lakog stupnja utvrđena je naknada u iznosu od 500,00 €.

32. Tužitelju je navedeni način ukupno utvrđena neimovinska šteta u ukupnom iznosu od 979,00 €. Navedeni iznos valjalo je umanjiti za 50 % na ime suodgovornosti tužitelja, tako daje tužitelju dosuđen iznos od 489,50 €, a odbijen je s iznosom od 989,50 € kao neosnovanim, radi čega je odlučeno kao u izreci pod I i II.

33. Tužitelju je na iznos štete dosuđena i kamata sve u smislu članka 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22.), a čiju visinu određuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, radi čega je odlučeno kao pod I izreke.

34. Temeljem čl. 154 st.3 ZPP-a s obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

35. Na temelju iznijetog odlučeno je kao i izreci ove presude od I. - III.

U Krapini 20. veljače 2026.

Sutkinja

Jasmina Božić

Uputa o pravnom lijeku.:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Natalija Đuran Tršinski, Zabok

2. Odvjetnik Ivan Zubić, Krapina