REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-147/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Vrbancu, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri d.o.o., odvjetnicima u Rijeci, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, nakon glavne javne rasprave zaključene 29. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. veljače 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim osiguranje na nekretnini radi osiguranja naplate novčane tražbine određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Ovr-1416/2023 od 31. siječnja 2025., a koje je određeno po prijedlogu tuženika temeljem ovršne isprave - Izjave o suglasnosti o zapljeni primanja po pristanku dužnika ovjerene kod Javnog bilježnika Alide Crljenica iz Pule, pod brojem OV-11190/2004 od 10. studenog 2004., radi osiguranja novčane tražbine od 676,24 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2008. kao i radi naknade troškova ovršnog postupka, uknjižbom založnog prava na nekretnini tužitelja kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća za odmor, [adresa], oranica, površine 2000 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli brisanje navedenog založnog prava na predmetnoj nekretnini upisano pod poslovnim brojevima Z-21216/2022 i Z- 1886/2025 po pravomoćnosti ove presude.".

II Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te se proglašava nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Ovr-1416/2023 od 31. siječnja 2025., uknjižbom založnog prava na nekretnini tužitelja kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća za odmor, [adresa], oranica, površine 2000 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi osiguranja novčane tražbine - zateznih kamata koje na iznos od 676,24 eura teku od 22. svibnja 2007. do 6. ožujka 2008., te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli brisanje založnog prava (u dijelu zateznih kamata koje teku od 22. svibnja 2007. do 6. ožujka 2008.) na predmetnoj nekretnini upisano pod poslovnim brojevima Z - 21216/2022 i Z-1886/2025 po pravomoćnosti ove presude.

III Nalaže se tužitelju NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura, sa zateznim kamatama od 20. veljače 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenim postupka osiguranja. U tužbi u bitnom navodi da je rješenjem o osiguranju poslovni broj Ovr-1416/2023 od 31. siječnja 2025. ovaj sud odredio osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini tužitelja, a u korist tuženika kao predlagatelja osiguranja, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 676,24 eura sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2007. do isplate, na temelju ovršne isprave – Izjave o suglasnosti o zapljeni primanja po pristanku dužnika, ovjerene kod javnog bilježnika Alide Crljenice iz Pule pod brojem OV-11190/2004 od 10. studenog 2004. Istim rješenjem je tužitelju kao protivniku osiguranja naloženo da predlagatelju osiguranja naknadi troškove postupka u iznosu od 151,54 eura.

1.1. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja o osiguranju te je rješenjem poslovni broj Ovr-1416/2023 od 12. ožujka 2025. upućen u parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim.

1.2. Ističe da prema tuženiku nema dugovanja, što ukazuje i činjenica da se protiv njega ne vode nikakvi ovršni postupci na FINI po računima ili na HZMO po mirovini. Glede prigovora zastare i prestanka potraživanja po zakonu, ističe da je tužitelj izdao ovjerenu suglasnost o zapljeni 10. studenog 2004., a zatezne kamate prema tuženiku teku od 22. svibnja 2007. Čak i da je postojalo predmetno dugovanje, nastupila je zastara potraživanja s obzirom na to da tuženik potražuje glavnicu i kamate od 22. svibnja 2007., dok je prijedlog za osiguranje podnio 25. listopada 2022. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati njegov tužbeni zahtjev za proglašenje osiguranja nedopuštenim .

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Ukazuje kako je tužitelj 9. studenog 2004., kao korisnik kredita, sklopio Ugovor o kreditu broj: 118-50-2550577 s kreditorom Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, ovjerenog 10. studenog 2004. od strane javnog bilježnika Alide Crljenice pod brojem ovjere OV-11189/04, u iznosu od 3.000,00 eura uvećano za promjenjive kamate. U čl. 8. Ugovora o osiguranju stranke su ugovorile osiguranje naplate u vidu zapljene primanja, na način da je tužitelj kao korisnik kredita dao suglasnost da mu se zaplijeni 1/3 njegovih stalnih mjesečnih novčanih primanja (plaće, mirovine i slično) te da se zaplijenjeni iznosi primanja izravno uplaćuju kreditoru na račun banke broj: 2484008-1000000013, s pozivom na broj 01 118-50-2550577, sve do potpune naplate svih tražbina iz Ugovora, te je naloženo poslodavcu odnosno drugoj osobi koja isplaćuje ta primanja da zaplijenjene iznose primanja izravno uplaćuju na račun kreditora sve do potpunog namirenja, kao i Izjave o zapljeni računa, ovjerene kod javnog bilježnika. Istim člankom ugovorne stranke su ugovorile i ustupanje prava osiguratelju, i to na način da je tužitelj kao korisnik kredita potpisom predmetnog ugovora o kreditu dao suglasnost kreditoru za ustupanje svih prava koja kreditor ima prema korisniku kredita temeljem tog Ugovora, uključujući i ustupanje svom osiguratelju do visine isplaćene štete u tijeku eventualnog sudskog spora ili prije nego što isti nastane.

2.2. S obzirom na to da tužitelj nije vršio plaćanja sukladno preuzetoj ugovornoj obvezi, Raiffeisenbank Austria d.d. je otpremio tuženiku kao osiguratelju odštetni zahtjev za pretrpljenu štetu zbog neplaćanja dospjelih potraživanja od strane tužitelja kao dužnika po osnovi predmetnog Ugovora o kreditu, u ukupnom iznosu od 5.095,17 kuna, a koje se odnosio na pojedinačne iznose na ime dospjele glavnice u iznosu od 4.753,98 kuna, dospjele redovne kamate u iznosu od 141,19 kuna te troškova opomene i otkaza kredita u iznosu od 200,00 kuna. Tuženik je podmirio navedeni iznos, o čemu je dopisom od 10. ožujka 2008. obavijestio Raiffeisenbank Austria d.d.

2.3. Nastavno na prethodno, tuženik ukazuje kako je u svojstvu ovrhovoditelja 2. lipnja 2009. otpremio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave putem pljenidbe cjelokupne pokretne i nepokretne imovine radi isplate iznosa od 5.095,17 kuna, u odnosu na koje je javni bilježnik Mladen Burec 3. lipnja 2009. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3898/09. Tužitelj kao ovršenik je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio vlastoručno sastavljen prigovor, u kojem je naveo da ne osporava potraživanje, ali traži otplatu u ratama, uslijed postojanja obveze podmirenja dugovanja po drugoj kreditnoj osnovi. Presudom poslovni broj P-1464/2010 od 16. srpnja 2010. održano je na snazi rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3898/09 od 3. lipnja 2009. te je ovdje tužitelju naložena isplata troškova parničnog postupka. Na temelju navedene presude tuženik kao ovrhovoditelj je 7. lipnja 2011. otpremio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave na novčanim sredstvima ovršenika, a predložena ovrha je određena rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Ovr-1735/11 od 4. srpnja 2011. Tužitelj, kao ovršenik, je protiv navedenog rješenja ponovno podnio žalbu, navodeći da ne osporava osnov potraživanja sadržanog u rješenju o ovrsi, već visinu, jer nije u mogućnosti podmiriti predmetno dugovanje. Rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-3121/11 od 19. prosinca 2011. žalba ovdje tužitelja odbijena je kao neosnovana te je potvrđeno rješenje o ovris Općinskog suda u Puli – Poli poslovni broj Ovr-1735/2011 od 4. srpnja 2011. Nadalje, kako bi naplatio svoje potraživanje, tuženik je inicirao postupak izravne naplate putem Financijske agencije, a na osnovi rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-1735/2011 od 4. srpnja 2011. Zadnju naplatu po predmetnoj osnovi Financijska agencija provela je 22. rujna 2017.

2.4. Raiffeisenbank Austria d.d. je dana 6. rujna 2022. subrogacijom ustupila tuženiku sva prava iz ugovornog odnosa proizašlog iz Ugovora o kreditu broj 118 -50- 2550577, zajedno sa svim sporednim pravima i instrumentima osiguranja specificiranim istim Ugovorom. S obzirom na to da tužitelj kao dužnik nije podmirio predmetno dospjelo potraživanje, tuženik je 25. listopada 2022. pokrenuo prijedlog za osiguranje na nekretnini tužitelja, radi osiguranja naplate novčane tražbine, čije proglašenje nedopuštenosti je predmet ovog postupka.

2.5. U odnosu na osporavanje osnova i visine tužbenog zahtjeva, tuženik ukazuje da je iz svega iznesenog razvidno da se postupci na FINI i HZMO-u u odnosu na tužitelja kao ovršenika ne vode iz razloga što tuženik kao ovrhovoditelj tijekom godina na taj način nije mogao namiriti svoju tražbinu. Međutim, neovisno o tome, ukazuje na čl. 296. Ovršnog zakona, kojom je propisano da na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja. Dakle, pretpostavke zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja su postojanje ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja te postojanje tražbine. U konkretnom slučaju je nesporno da Izjava o suglasnosti o zapljeni primanja po pristanku dužnika, ovjerena kod javnog bilježnika Alide Crljenice iz Pule pod brojem: OV-11190/2004 od 10. studenog 2004. predstavlja ovršnu ispravu, dok iz izvoda iz poslovnih knjiga tuženika nesporno proizlazi da tuženik ima potraživanje u odnosu na tužitelja. Dakle, nejasno je iz kojih razloga tužitelj ističe da tuženik ne vodi ovršne postupke u odnosu na tužitelja, jer vođenje tih postupaka nije pretpostavka za zasnivanje založnog prava. Također, tužitelj paušalno navodi kako je podmirio dugovanje po Ugovoru o kreditu broj: 118 - 50-2550577, o čemu nije dostavio nikakve dokaze, dok iz izvoda iz poslovnih knjiga nesporno proizlazi da nije podmirio predmetno dugovanje. Teret dokaza o nepostojanju tražbine je na tužitelju, imajući u vidu kako tuženik raspolaže ovršnim ispravama kojima dokazuje postojanje predmetne tražbine.

2.6. Prigovor zastare također nije osnovan. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da mu naknadi parnični trošak.

3. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu i presliku spisa poslovni broj Ovr-1416/2023. Ostali dokazi nisu izvedeni jer je tužitelj na pripremnom ročištu odustao od dokaznog prijedloga za njegovim saslušanjem te su obje stranke predložile zaključenje prethodnog postupka te provođenje i zaključenje glavne rasprave.

4. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja (kao protivnika osiguranja) za proglašenje nedopuštenim postupka osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja naznačenoj u izreci, koje je određeno radi osiguranja novčane tražbine tuženika (predlagatelja osiguranja) u iznosu od 676,24 eura sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2007. do isplate.

5.1. Kao razlog nedopuštenosti osiguranja, tužitelj ističe da je nastupila zastara premetne tražbine te da je dugovanje podmireno (zbog kojih razloga je i upućen na pokretanje parnice na temelju čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. te čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona

– "Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ).

6. Uvidom u dokumentaciju u spisu i priloženom spisu poslovni broj Ovr-

1416/2023 utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- da je ovdje tuženik kao predlagatelj osiguranja dana 25. listopada 2022. podnio protiv ovdje tužitelja kao protivnika osiguranja prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja opisanoj u izreci (koji prijedlog je po pozivu suda ispravio podneskom od 25. rujna 2024.) , radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 676,24 eura sa zateznim kamatama, a na temelju ovršne isprave – Izjave o zapljeni računa po pristanku dužnika od 10. studenog 2004. ovjerene po javnom bilježniku Alidi Crljenici pod brojem OV-11190/04;

- da tražbina koja je predmet osiguranja potječe iz Ugovora o kreditu broj 118-50- 2550577 od 9. studenog 2004. koji je sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i ovdje tužitelja kao korisnika kredita, na iznos od 3.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 36 mjeseci (list 55-57 spisa);

- da je tužitelj 10. studenog 2004. potpisao Izjavu o zapljeni računa po pristanku dužnika, kojom je dao suglasnost, na temelju čl. 183. Ovršnog zakona, da se radi naplate tražbine vjerovnika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Ugovora o kreditu broj 118- 50-2550577 od 9. studenog 2004. zaplijene svi njegovi računi kod svih pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa izravno uplaćuje u korist vjerovnika Raiffeisenbank Austria d.d. U navedenoj je Izjavi ujedno naznačeno da ona ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate (utvrđeno uvidom u preslik spisa poslovni broj Ovr-1416/2023);

- da je potpis tužitelja na navedenoj Izjavi 10. studenog 2004. ovjerio javni bilježnik Alida Crljenica iz Pule pod brojem OV-11190/04 te da spomenuta Izjava, u smislu čl. 183. st. 1. tada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99. i 42/00., 173/03., 194/03. i 151/04. – dalje u tekstu: OZ/96) ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi;

- da tužitelj očito nije podmirivao obvezu prema Ugovoru o kreditu pa je ovdje tuženik kao osiguratelj 6. ožujka 2008. isplatio vjerovniku Raiffeisenbank Austria d.d. odštetu u iznosu od 5.095,17 kuna (sada 676,24 eura) na ime neplaćenih dospjelih potraživanja od strane tužitelja, a nakon otkaza ugovora o kreditu (list 59 i 60 spisa );

- da je u trenutku isplate iznosa od 5.095,17 kuna (sada 676,24 eura), dakle 6. ožujka 2008., na tuženika kao osiguratelja na temelju čl. 90. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., dalje u tekstu: ZOO/05) prešla navedena tražbina sa svim sporednim pravima i instrumentima osiguranja navedenim u spornom Ugovoru o kreditu (list 50-60 i list 94-95 spisa);

- da je ovdje tuženik tražbinu prema tužitelju u više navrata pokušao namiriti , pa je tako 2. lipnja 2009. podnio javnom bilježniku Mladenu Burecu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate iznosa od 5.095,17 kuna s pripadajućim zateznim kamatama; da je javni bilježnik rješenjem poslovni broj Ovrv-3898/09 od 3. lipnja 2009. odredio predloženu ovrhu na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini ovdje tužitelja; da je ovdje tužitelj podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi (ne osporavajući visinu tražbine, već zahtijevajući obročnu otplatu); da je povodom prigovora tužitelja presudom Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-1464/10 od 16. srpnja 2010. održano na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca poslovni broj Ovrv-3898/09 od 3. lipnja 2009. u dijelu naplate iznosa od 5.095,17 kuna (sada 676,24 eura) sa zateznim kamatama od 7. ožujka 2008. do isplate, kao i u dijelu odmjerenog ovršnog troška od 1.488,40 kuna (sada 197,54 eura) sa zateznim kamatama od 3. lipnja 2009. do isplate , a ujedno je ovdje tužitelju naloženo da ovdje tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 661,25 kuna (sada 87,80 eura) (listovi 61-69 spisa);

- da je ovdje tuženik 4. lipnja 2010. podnio, na temelju ovršne isprave – gore spomenute pravomoćne presude poslovni broj P-1464/10 od 16. srpnja 2010., prijedlog za ovrhu na pokretninama ovdje tužitelja kao ovršenika, koja ovrha je određena rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-2565/10 od 20. listopada 2010. (list 70-74 spisa);

- da je ovdje tuženik 7. lipnja 2011., radi naplate novčane tražbine prema tužitelju, podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovdje tužitelja kao ovršenika, po svim njegovim računima, koja ovrha je određena rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-1735/11 od 4. srpnja 2011. (list 75-81 spisa); da je protiv toga rješenja ovdje tužitelj podnio žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-3121/11-2 od 19. prosinca 2011. (list 86-87 spisa);

- da se ovrha na novčanim sredstvima provodila zaključno s 22. rujnom 2017., što proizlazi iz dokaza dostavljenih po tuženiku (list 107 spisa), uz napomenu da je uvidom u eSpis utvrđeno da je postupak poslovni broj Ovr-1735/11 obustavljen.

7. Stav je ovog suda da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tražbine.

8. Uvidom u Izjavu o zapljeni računa po pristanku dužnika od 10. studenog 2004., na kojoj je tuženikov potpis javnobilježnički ovjeren, utvrđeno je da je ovdje tužitelj dao suglasnost da se radi naplate tražbine iz Ugovora o kreditu broj 118 -50- 2550577 od 9. studenog 2004. u iznosu od 3.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, sa zateznim kamatama, naknadama i troškovima, zaplijene svi njegovi računi kod svih pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa izravno uplaćuje u korist vjerovnika.

8.1. Navedena Izjava, po stavu suda, predstavlja javnobilježnički akt. Naime, prema čl. 183. st. 1. tada važećeg Ovršnog zakona (OZ/96) dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke ili druge pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

8.2. Nadalje, prema čl. 54. st. 1. tada važećeg Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94. i 162/98. - dalje: ZJB) javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu po kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze , neposredno provesti prisilno izvršenje, a prema čl. 54. st. 6. ZJB isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ima i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika. Takva isprava u smislu članka 59. st. 1. ZJB, kada je sastavljena u formi iz čl. 54. ZJB, ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Na temelju takve isprave se nakon dospjelosti obveze može neposredno provesti prisilno izvršenje (čl. 54. st. 1 ZJB).

8.3. Iz navedenog proizlazi da je za određivanje radi li se o javnobilježničkom aktu ili ne, bitan sadržaj isprave. S obzirom na sadržaj predmetne Izjave o zapljeni računa po pristanku dužnika, po stavu ovog suda ona odgovara definiciji javnobilježničkog akta kako je isti bio određen citiranim propisima koji su bili na snazi u vrijeme sastavljanja te isprave. Dakle, glede potvrde predmetne Izjave, po tada važećem ZJB bilo je dostatno da potpis davatelja Izjave bude ovjeren od strane javnog bilježnika (čl. 54. st. 6.), a tek od 2007. kad je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 16/07) izmijenjen čl. 54. st. 6. tog zakona se zahtijeva da Izjava bude potvrđena od strane javnog bilježnika, odnosno solemnizirana.

8.4. Slijedom navedenog, predmetna Izjava o zapljeni računa po pristanku dužnika predstavlja javnobilježnički akt sukladno odredbi čl. 54. st. 1. i st. 6. tada važećeg ZJB te ima svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi sukladno čl. 183. st.1 OZ/96.

9. Sukladno odredbi čl. 379. st. 1. ZOO/91 (koji odgovara čl. 233. ZOO/05) sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

9.1. Kako predmetna Izjava o zapljeni računa po pristanku dužnika ispunjava sve zakonske uvjete te predstavlja javnobilježnički akt s učincima pravomoćnog rješenja o ovrsi, jasno je da takva Izjava predstavlja "drugu odluku" iz čl. 379. st. 1. ZOO/91 na koju se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok (a što je u skladu i sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-2226/11-2 od 10. lipnja 2015., Rev-2301/13-2 od 24. svibnja 2015., Rev 1924/2017-4 od 5. veljače 2020. i Rev-581/2024-2 od 1. listopada 2024.).

9.2. Prema odredbi čl. 241. ZOO/05 zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određen rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05), kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (st. 3. istog članka), dok je st. 5. istog članka propisano da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja.

10. Iz dokumentacije u spisu i priloženom ovršnom spisu proizlazi da je tuženik radi naplate tražbine iz predmetnog Ugovora o kreditu (a za koji je sporna Izjava i zapljeni izdana kao sredstvo osiguranja plaćanja) 2. lipnja 2009. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je izdano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3898/09 od 3. lipnja 2009., a koje je održano na snazi presudom Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-1464/10 od 16. srpnja 2010.; da je 4. lipnja 2010. podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama ovdje tužitelja koja je određena rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr -2565/10 od 20. listopada 2010.; da je 7. lipnja 2011. podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovdje tužitelja, koja ovrha je određena rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-1735/11 od 4. srpnja 2011. te da je posljednji iznos po tom rješenju Financijska agencija ustegnula 22. rujna 2017.

10.1. Pokretanjem svakog od spomenutih postupaka tuženik je sukladno gore citiranim zakonskim odredbama prekinuo zastaru, koja je počela teći 23. studenog 2007. kada je predmetni ugovor o kreditu otkazan zbog neplaćanja (što je vidljivo na listu 59 spisa). Zastara je posljednji put prekinuta 7. lipnja 2011. podnošenjem prijedloga za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, a kako se navedena ovrha provodila do 22. rujna 2017., zastara je ponovno počela teći 23. rujna 2017. Iz navedenog je razvidno da do podnošenja prijedloga za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, dakle do 25. listopada 2022. nije protekao desetogodišnji zastarni rok te nije nastupila zastara predmetne tražbine. Stoga, prigovor zastare, na kojem tužitelj temelji svoj zahtjev za proglašenje osiguranja nedopuštenim (čl. 50. st. 1. točka 11. OZ), nije osnovan.

11. Drugi žalbeni razlog zbog kojeg je tužitelj upućen u parnicu, a koji se sastoji u tvrdnji da je tražbina podmirena, također nije osnovan. Naime, iako tužitelj paušalno navodi da je predmetno potraživanje podmirio, u prilog svojim navodima nije dostavio ni jedan dokaz, dok iz dokaza dostavljenih po tuženiku (koje tužitelj nije osporio) proizlazi da tražbina tuženika nije namirena. Točnije, provedbom ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja ustegnut je tek iznos od 34,65 eura koji se odnosi na naknade, dok je tražbina radi koje je pokrenut ovaj postupak ostala nepodmirena (listovi 105 - 107 spisa).

11.1. Međutim, u odnosu na visinu tražbine, postupak osiguranja je nedopušten u dijelu u kojem je određeno osiguranje zateznih kamata. Naime, tuženik nije dokazao da zatezne kamate na osigurani iznos glavnice teku od 22. svibnja 2007., već iz stanja spisa (list 105), kao i pravomoćnih odluka koje su ishođene u pokušaju naplate predmetne tražbine (presuda poslovni broj P-1464/10 od 16. srpnja 2010. te rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2565/10 od 20. listopada 2010. i poslovni broj Ovr-1735/11 od 4. srpnja 2011.) proizlazi da je predmetna tražbina dospjela 6. ožujka 2008., pa kamate teku od 7. ožujka 2008. Stoga je predmetni postupak osiguranja nedopušten samo u dijelu u kojem je određeno zasnivanje založnog prava na nekretnini tužitelja radi osiguranja zateznih kamata koje na iznos od 676,24 eura teku o 22. svibnja 2007. do 6. ožujka 2008.

12. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično prihvatiti zahtjev tužitelja za proglašenje postupka osiguranja nedopuštenim (samo u dijelu određenom radi zateznih kamata koje na iznos od 676,24 eura teku o 22. svibnja 2007. do 6. ožujka 2008.), a u preostalom dijelu odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci, sve na temelju čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženik je u pretežitom dijelu uspio u sporu (nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu sporednog zahtjeva za osiguranje zateznih kamata) pa mu je tužitelj dužan naknaditi opravdane troškove postupka. Primjenom iste zakonske odredbe, tužitelju ne pripada pravo na trošak pa je njegov zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

13.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora, tuženiku pripada iznos od po 75 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1 . Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika –"Narodne novine", broj: 138/23, dalje: Tarifa) te za zastupanje na ročištu 29. rujna 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 150 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 300,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 75,00 eura, ukupno iznosi 375,00 eura. Tuženiku pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

U Puli 20. veljače 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz sudsku pristojbu za presudu

2. Tuženiku po punomoćnicima