REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-896/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, po prijedlogu više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužiteljia HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2026. u prisutnosti odvjetničke vježbenice ŽJ iz OD Miličević i Šupuković, i punomoćnika NJ, na ročištu za objavu presude 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 1.805,53 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2022. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 69,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, da nadoknadi tužitelju VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnične troškove u iznosu od 1.954,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31.3.2023. podnio tužbu u kojoj navodi da je 14.11.2022. stradao u prometnoj nesreći kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] te pri tome zadobio tjelesne ozljede. Za nesreću je odgovorna HJB iz [adresa], vozačica vozila registarske oznake [registarska oznaka] obzirom se nije pridržavala prometnih propisa upravljajući brzinom većom od dopuštene. Vozilo je u trenutku prometne nesreće bilo osigurano policom od automobilske odgovornosti pod brojem 016247550880 dok se postupak za naknadu štete tužitelja vodio kod tuženika pod brojem 62 AO 19949/2022. Nadalje ističe da je zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru Zagreb i u Triggerimpulse Centar d.o.o. gdje je obavio fizikalnu terapiju. Ističe da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.163,00 EUR na ime cjelokupne naknade štete. Odštetni zahtjev je predao tuženiku 14.12.2022. Predlaže radi naknade neimovinske štete, tuđe pomoći ni njege te troškova liječenja naložiti tužitelju isplatiti 1.580, 53 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od dana podnošenja tužbe do isplate te trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja te odgovornost. Osporava visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da tužitelju ne pripada pravo na naknadu veću od već isplaćene. U cijelosti osporava potraživanje tužitelja po osnovi troškova liječenja budući je liječenje mogao napraviti u ustanovama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Nakon izrade nalaza i mišljenja dr. ŽJB tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju u dijelu ocjene trajanja slabih bolova, intenzitetu i trajanju straha, ocjeni potrebnog perioda pružanja tuđe pomoći i njege tužitelju te ocjeni smanjenja životne aktivnosti. Nadalje ističe da se vještak nije očitovao na troškove liječenja pa predlaže dodatno očitovanje na tu okolnost.

4. Tužitelj je podneskom od 5.9. 2025., a nakon provedenog medicinskog vještačenja i izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti, imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te troškova liječenja u iznosu 3.038,03 EUR umanjeno za iznos od 1.875,03 EUR, koliko mu je ranije isplaćeno nakon podnošenja zahtjeva za naknadu štete od 14.12.2022., iznosi 1.875,03 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.12.2022. do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Pri tome navodi kako cijena jednog sata za tuđu pomoć i njegu iznosi 5,89 EUR sukladno odluci Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 4246/2024-2 od 15.10.2024. te da sud prilikom odluke treba uzeti u obzir stopu inflacije u zadnjih 5 godina koja prema dostupnim podacima državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske iznosi 31,2 %.

5. Na ročištu održanom 16.1.2026. tuženik ostaje kod prigovora visini, naročito kod cijene sata tuđe pomoći i njege (predlaže cijenu sata u visini od 4,00 EUR), prigovoru nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. ŽJB te predlaže provesti drugo medicinsko vještačenje, a ukoliko sud ne usvoji takav prijedlog da se tijek zateznih kamata na štetu za tuđu pomoć i njegu odredi od dana presuđenja. Za inflaciju navodi da nije kvalifikatorna okolnost uslijed koje bi tužitelj imao pravo na povećanu naknadu štete za povredu prava osobnosti.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 5-6), izvješće o prometnoj nesreći (list 7), zahtjev za naknadu štete (list 17-18), račune o troškovima liječenja (list 15-16), nalaz i mišljenje sudskog vještaka ŽJB (list 48-49) i dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka ŽJB (list 96).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/22.; dalje: ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete prouzročene prometnom nesrećom osnovom članka 1100. i članka 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. , 29/18., 126/21., 1114/22., 156/22. i 155/23.; dalje ZOO).

9. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata te cijena sata tuđe pomoći i njege.

10. U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jakši Filipović – Čugura koji je u nalazu i mišljenju naveo da ozljede koje je zadobio tužitelj u predmetnom štetnom događaju su se mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Ističe da po liječenju koje je završeno 13.1.2023. su zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji vratne kralježnice u lakom stupnju te da su zaostale trajne posljedice – smanjenje životne aktivnosti od 1-2%. Nadalje navodi da je zbog zadobivene ozljede trpio je fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg u trajanju 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju 25 dana. Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta, sekundarni strah umjerenog do jačeg intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana. Zaostao je kasni, povremeno oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno kroz 25 dana.

11. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, a tuženik prigovara nalazu i mišljenu u dijelu ocjene trajanja slabih bolova, intezitetu i trajanju straha, ocjeni potrebnog perioda pružanja tuđe pomoći i njege tužitelju te ocjeni smanjenja životne aktivnosti. Predlaže da vještak usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje.

12. U dopuni nalaza i mišljenja od 24.9.2025. sudski vještak dr. ŽJB navodi kako sam tuženik ističe da je kod tužitelja postojala zabrinutost po okončanju liječenja što se cijeni kao strah slabog intenziteta te da se isto odnosi na tuđu pomoć i njegu jer tužitelj nije mogao obavljati sve kućanske poslove, nabavke i administrativne obaveze zbog bolova. Ističe da je ocjena trajnih posljedica valorizirana na temelju medicinske dokumentacije, tijeka liječenja i kliničkog pregleda tužitelja. U odnosu na troškove liječenja navodi da se fizikalna terapija mogla obaviti u sustavu HZZO-a no da je pitanje koliko bi tužitelj čekao na listi, a da je poznato da kontinuitet liječenja daje najbolje rezultate. Terapija je bila medicinski indicirana.

12.1. Nakon ovako iznesenih odgovora na prigovore tuženika, tuženik je predlagao izvođenje dokaza novog medicinskog vještačenja radi otklanjanja prigovora.

12.2. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja, osim razloga ekonomičnosti postupka, jer smatra da je vještak u cijelosti odgovorio i otklonio prigovore tuženika, pa je tako pri ocjeni manjih bolova uzeo u obzir da sam tuženik navodi da tužitelj ima manje bolove pa ih je i ocijenio kao takve. Također sud prihvaća ocjenu vještaka da kod tužitelja postojala zabrinutost po okončanju liječenja što se cijeni kao srah slabog intenziteta pa ga je kao takvog i ocijenio kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom i trajnih posljedica, jer se ova ocjena temelji na medicinskoj dokumentaciji, tijeku liječenja i kliničkom pregledu, te sud smatra da je primjerena zadobivenim ozljedama. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.

13. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje te da je tužitelj u štetnom događaju 14.11.2022. zadobio trzajnu povredu vrata i natučenje glave, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO-a. Također je utvrđeno da je tužitelju nastala imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja u smislu članka 1095. ZOO-a.

14. Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a. Pri tome napominje da je pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete uzeo u obzir orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29.11.2002., te njegove izmjene od 5.3.2020. i 15.6.2020. kao i stopu inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, koja je od 2020. do prosinca 2024. iznosila 28.6 %. Stoga je sud prilikom odmjeravanja visine štete vodio računa o inflaciji u posljednjih 5 godina, kao i povećanju potrošačkih cijena, te je sve uzeo u obzir prilikom procjene visine štete.

14.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana i bolove manjeg intenziteta u trajanju 25 dana (850,00 EUR koji iznos predstavlja zbroj 675,00 EUR dobiven prema orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su uvećani za stopu inflacije od 25%). Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana i manjeg intenziteta 20 dana (750,00 EUR koji iznos predstavlja zbroj 600,00 EUR dobiven prema orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su uvećani za stopu inflacije od 25%), te da mu je smanjena životna aktivnost za 2%(375,00 EUR koji iznos predstavlja zbroj 298,63 EUR dobiven prema orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su uvećani za stopu inflacije od 25%). S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužitelja, dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova, trajnost posljedica i dob tužitelja, ovaj sud smatra da joj u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 1.975,00 EUR.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 25 dana po 2 sata dnevno, odnosno ukupno 50 sati. Tužitelj je iskazao da mu je bila potrebna pomoć i da su mu tu pomoć pružali ukućani koji su ga njegovali. Uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima živi tužitelj, sud je uzeo da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznosu 5,00 EUR. Primjenjujući članak 223. ZPP-a, sud je na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosudio iznos od 250,00 EUR.

16. Nadalje, što se tiče spomenute fizikalne terapije koju je tužitelj provodio izvan sustava HZZO-a u ordinaciji privatne fizikalne prakse Triggerimpuklse centar d.o.o., a za koju je vještak u dopuni nalazu i mišljenju naveo da je ista bila medicinski indicirana, treba reći da je takva terapija doista bila potrebna radi popravljanja posljedica predmetnog štetnog događaja. Na temelju dopune nalaza i mišljenja vještaka sud nalazi utvrđenim da je tužitelj navedene postupke mogao obaviti u sustavu HZZO-a, no tužitelj je tijekom postupka ukazivao na to da potrebnu pomoć, i da fizikalnu terapiju nije obavljao unutar sustava HZZO-a zbog dužih lista čekanja odnosno potrebnu terapiju ne bi dobio na vrijeme, a da bi za tužitelja daljnje čekanje utjecalo na kontinuitet liječenja, koje kada postoji daje najbolje rezultate, što navodi i vještak u dopuni nalazu i mišljenju. Tužitelj je iskazao i da se zbog terapije kod dr. H mogao u relativno kratkom periodu, s obzirom na težinu ozljede, vratiti normalnom funkcioniranju. Treba reći da prema stavu ovog suda svaki pojedinac ima pravo na kvalitetnu, primjerenu i brzu zdravstvenu zaštitu te zaštitu svog zdravstvenog stanja, što uključuje najbolje standarde te najbolje i najbrže mogućnosti liječenja. Sasvim je logično da brzina reakcije u primjeni adekvatnih postupaka, odnosno terapije nakon štetnog događaja može utjecati na daljnji oporavak ozljeđenika, odnosno da će se zdravlje ozljeđenika nakon ozljeđivanja poboljšati brže ako se što prije provedu potrebni postupci zdravstvene zaštite, a i da će time posljedice po životnu aktivnost ozljeđenika biti manje. Cijeneći težinu ozljeda i posljedice za zdravlje tužitelja koje su nastale zbog predmetne prometne nesreće, sasvim izvjesno postojanje lista čekanja za postupke fizikalne terapije unutar sustava HZZO-a koji postupci su tužitelju bili indicirani i potrebni prilikom njegovog oporavka, zatim cijeneći činjenicu važnosti kontinuiteta liječenja, predmetna fizikalna terapija koju je obavio izvan sustava HZZO-a pomogla da se u kraćem roku vrati donekle normalnom funkcioniranju, mišljenje je ovog suda da je trošak liječenja koje je tužitelj obavio izvan sustava HZZO-a bio opravdan i potreban prilikom njegovog liječenja pa da je tuženik na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO-a dužan tužitelju taj isti trošak liječenja naknaditi.

16.1. Iz računa Triggerimpuklse centar d.o.o. (list 15-16) proizlazi da je trošak predmetne fizikalne terapije 743,53 EUR.

16.2. Navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.

16.3. Na temelju spomenutih računa sud nalazi utvrđenim da trošak liječenja tužitelja (fizikalne terapije u privatnoj praksi fizikalne terapije Triggerimpuklse centar d.o.o.) iznosi 743,53 EUR.

16.4. Stoga je tuženik dužan isplatiti tužitelju 743,53 EUR po osnovi troškova liječenja na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

17. Slijedom navedenog, određena je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 1.975,00 EUR i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 250,00 EUR i troškove liječenja u iznosu od 743,53 EUR, odnosno ukupno 2.968,53 EUR. Ovaj iznos umanjen je za isplaćenih 1.163,00 EUR (bez naznake odnosi li se isplata na neimovinsku štetu ili imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja), pa je tužitelju dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu 1.805,53 EUR.

18. S ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu od 69,50 EUR tužitelj je odbijen kao neosnovanim. Naime, tužitelj je specificirani tužbeni zahtjev u iznosu od 3.083,03 EUR dobiven sukladno orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske te uvećan za stopu inflacije u zadnjih 5 godina, umanjio za već ranije nesporno isplaćeni iznos od 1.163,00 EUR te konačno postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.875,03 EUR pa je sud konačno postavljeni tužbeni zahtjeva (1.875,03 EUR) umanjio za dosuđeni iznos (1.805,53 EUR) te odbio tužitelja s ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu od 69,50 EUR.

19. Obveza pravične novčane naknade, na temelju članka 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Članak 12. stavak 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14.), a koji je lex specialis u odnosu na ZOO, propisano je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1429/2024 od 8. 1. 2025.). Uvidom u odštetni zahtjev utvrđeno je da je isti podnesen 14. 12. 2022. (list 5- 6).

19.1. Slijedom toga, tužitelju su na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njega te troškova liječenja (sveukupno 1.805,53 EUR) zatezne kamate dosuđene tekuće od 15. 12. 2022. do isplate u visini stope zakonske zatezne kamate prema članku 29. stavak 2. ZOO-a.

20. Nadalje, što se tiče početka tijeka zatezne kamate na troškove liječenja i po osnovi tuđe pomoći i njege za istaknuti je da tuženik ne spori da su odštetnim zahtjevom zatraženi i troškovi liječenja i troškovi po osnovi tuđe pomoći i njege pa je slijedom navedenog sud, temeljem članka 1103. ZOO-a i članka 12. stavak 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14.), a koji je lex specialis u odnosu na ZOO, dosudio početak tijeka zateznih kamata po osnovi tuđe pomoći i njege te troškova liječenja od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno kako je zatražio tužitelja od 15.12.2022. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev- 1429/2024 od 8. 1. 2025.)

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a. Utvrđeno je da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 97 %, dok je u pogledu pravne osnove uspio sa 100 %, što ukupno iznosi 197%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se tužiteljev uspjeh u sporu od 98,5 %. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 3%, a u pravnoj osnovi sa 0%, što ukupno iznosi 3%, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) i oduzme uspijeh tuženika dobije se uspijeh tužitelja u sporu od 1,5 %.

22. Obzirom da je tužitelj nije uspio u sporu u samo neznatno dijelu te zbog toga nisu nastali posebni troškovi odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 5. ZPP-a. U ovome predmetu su se vrijednosti predmeta spora mijenjale (u tužbi postavljen tužbeni zahtjev 1.580,53 EUR te konačno postavljen tužbeni zahtjev 1.875,03 EUR) ali se sve one nalaze unutar istog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; OT-a.). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje i to troškovi za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 32 OT-a) , sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT-a), sastav podneska od 5.6.2023. i 5.9.2023. za svaki 100 bodova (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištu 23.5.2024. i 16.1.2026. za svako 100 bodova (Tbr. 9/1 OT-a), zastupanja na ročištu za objavu 20.2.2026. 50 bodova (Tbr. 9/3 OT-a). Ukupno je tužitelju priznato 650 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.625,00 EUR. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 53,09 EUR te trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR u cijelosti, budući da je to vještačenje bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i njihova cijena nije ovisila o vrijednosti predmeta spora.

23. Stoga ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik iznosi 1.954,63 EUR.

24. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

25. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Stoga sud podneske tužiteljice od 10.4.2025. ,24.6.2024., 26.7.2024. i 9.1.2025. (dostavlja dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi, dostavlja dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje, produljenje roka te požurnice),ocjenjuje nepotrebnima za vođenje parnice.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. veljače 2026.

Sutkinja

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o plaćanju pristojbe za presudu

2. Tuženiku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica Kristina Štruglin