REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-181/2025-16

[adresa] Š 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Elektropromet d.d. (OIB: 11253040204), Zagreb, Avenija Dubrovnik 6, protiv tuženika Istarske županije (OIB: 90017522601), Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Pule (OIB: 79517841355), Pula, Forum 1, radi obustave ovrhe komunalne naknade i naknade za uređenje voda, 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-02/24-01/66, URBROJ: 2163- 18-09/2-24-2 od 19. prosinca 2024. i prvostupanjskog rješenja Grada Pule, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-05/11-02/00361, URBROJ: 2163-7-05-02-0530-24-13 od 8. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Pule, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-05/11-02/00361, URBROJ: 2163-7-05-02-0530-24-13 od 8. listopada 2024. odbijen je prijedlog tužitelja podnesen prvostupanjskom tijelu dana 26. kolovoza 2022. za donošenje rješenja o obustavi postupka prisilne naplate duga komunalne naknade i naknade za uređenje voda, a koji postupak je pokrenut na temelju rješenja o ovrsi prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-05/11-02/00361, URBROJ: 2168/01-04-02- 03-0222-11-1 od 16. rujna 2011.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-02/24-01/66, URBROJ: 2163-18-09/2-24-2 od 19. prosinca 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, kako smatra da je nastupila zastara prava na prisilnu naplatu po navedenom rješenju o ovrsi od 16. rujna 2011. Navodi da je to rješenje postalo izvršno 22. rujna 2011. i da je tim rješenjem naloženo tužitelju kao ovršeniku da podmiri dospjeli dug komunalne naknade utvrđene rješenjima od 23. siječnja 2004., 8. siječnja 2010., 1. ožujka 2004. i 8. veljače 2010. te naknade za uređenje voda utvrđene rješenjima od 9. lipnja 2006., 9. veljače 2011., 21. lipnja 2006. i 24. veljače 2011. koja potraživanja su dospijevala mjesečno u razdoblju od siječnja 2010. do rujna 2011. Smatra da je nastupila zastara iz razloga što se u ovom predmetu ovrha provodi na temelju izvršnog rješenja kojim je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za dugove dospjele prije stupanja na snagu važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG), a koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018., pa da iz mišljenja Porezne uprave od 20. srpnja 2020. kojeg je priložio uz tužbu slijedi kako se u tom slučaju primjenjuju odredbe o zastari izvršenja iz čl. 135. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21) zbog čega smatra da je nastupila zastara prava na izvršenje. Smatra da je zastara prava na izvršenje nastupila i ako se primjenjuje Opći porezni zakon jer je u čl. 96. ranije važećeg Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16, dalje: OPZ/08) i u čl. 108. sada važećeg Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19,32/20, 42/20 i 114/22, dalje: OPZ/16) propisano kako pravo poreznog tijela na naplatu poreza zastarijeva za šest godina (apsolutni zastarni rok), te se je u tužbi pozvao na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz 3/23 od 18. srpnja 2023. u kojem je izražen stav da se na zastaru davanja po osnovi komunalne naknade primjenjuju odredbe OPZ, a ne ZKG. U odnosu na zastaru prava na naplatu naknade za uređenje voda tužitelj se je pozvao na čl. 74. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17 i 66/19, dalje: ZFVG) prema kojem se na zastaru ovrhe vodnih naknada primjenjuje OPZ. Zaključno navodi da je s obzirom na sve prethodno navedeno svakako nastupio apsolutni zastarni rok od šest godina prava na naplatu iz OPZ/08 i OPZ/16 koji se ne može prekidati. Slijedom navedenog, u tužbenom zahtjevu traži da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i da se obustavi ovrha određena rješenjem prvostupanjskog tijela od 16. rujna 2011., podredno da se poništi rješenje tuženika i da tuženik odluči o žalbi tužitelja u roku od 60 dana od dana dostave presude, ili podredno da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Zainteresirana osoba Grad Pula u svom odgovoru na tužbu navodi, u bitnome, kako je u konkretnom slučaju relevantna činjenica da je navedeno rješenje o ovrsi od 16. rujna 2011. doneseno unutar zastarnog roka, odnosno da je postupak prisilne naplate tražbine pokrenut unutar zastarnog roka iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja predmetnog rješenja o ovrsi. Osim toga navodi kako zastara prava na naplatu nije zakonski uvjet propisan čl. 147. st. 1. OPZ/16 za obustavu ovrhe.

6. Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za vodno područje primorsko- istarskih slivova Rijeka, VGI "Raša-Boljunčica", iako uredno pozvana ovosudnim rješenjem od 23. lipnja 2025., nije u ostavljenom roku dostavila Sudu svoj odgovor na tužbu slijedom čega se ima smatrati da ne želi sudjelovati u ovom sporu kao zainteresirana osoba sukladno upozorenju iz točke V. izreke tog rješenja. Stoga ista nije dalje pozivana u ovom sporu.

7. Dakle, sporno pitanje u ovom sporu je, je li postoji zastara izvršenja rješenja o ovrsi naplate duga komunalne naknade i naknade za uređenje voda.

8. Tuženik smatra kako ne može nastupiti zastara prava na prisilnu naplatu komunalne naknade i naknade za uređenje voda ukoliko je unutar zastarnog roka doneseno rješenje o ovrsi te smatra da se na zastaru oba navedena davanja obzirom da se radi o javnim davanjima ima primijeniti zastarni rok iz Općeg poreznog zakona i to iz važećeg OPZ/16 budući da je postupak za obustavu ovrhe pokrenut prijedlogom tužitelja od 26. kolovoza 2022. u vrijeme važenja OPZ/16.

9. Kako je u ovom sporu sporna samo primjena prava (dok činjenice nisu sporne) te kako su se tužitelj i tuženik suglasili da se spor riješi bez rasprave, to je Sud na temelju odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), te odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

10. Dakle, nije sporno da se prema odredbi čl. 74. spomenutog ZFVG, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva iz predmeta ovoga spora, na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe naknade za uređenje voda primjenjuje Opći porezni zakon.

11. U odnosu na ovrhu komunalne naknade sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz 3/23 također se primjenjuje Opći porezni zakon kao lex specialis, a Opći porezni zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja navedenog rješenja o ovrsi 16. rujna 2011. i na temelju kojeg je i doneseno to rješenje o ovrsi je spomenuti OPZ/08, dok je u vrijeme podnošenja zahtjeva iz predmeta ovoga spora za obustavu ovrhe stupio na snagu važeći OPZ/16.

12. Čl. 94. st. 1. OPZ/08 propisano je kako pravo poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći, a st. 4. istog članka je propisano kako zastara počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

13. Čl. 95. st. 1. OPZ/08 propisano je kako se tijek zastare prova na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, a st. 3. istog članka propisano je kako nakon poduzetih radnji iz st. 1. tog članka zastarni rok počinje ponovno teći.

14. Čl. 96. st. 1. OPZ/08 propisano je kako apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

15. Čl. 108. st. 1. OPZ/16 propisano je kako pravo poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a st. 4. tog članka propisano je kako zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

16. Iz citiranih odredba slijedi da zastara prava na naplatu poreznog duga ne može nastupiti kada je već pokrenut ovršni postupak ukoliko je isti pokrenut unutar zastarnog roka od šest godina od kada zastara počinje teći, a isto je pravno shvaćanje izneseno i u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 3379/2023-2 od 21. ožujka 2024., poslovni broj Usž-1541/22-2 od 27. travnja 2022. i dr.

17. Također Zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice financijskog i radnopravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 22. studenoga 2021. glasi: "Za nastupanje apsolutne zastare prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe odlučno je li zastara nastupila do rješenja o ovrsi."

18. Dakle, bitno je da je rješenje o ovrsi doneseno unutar zastarnog roka. U konkretnom slučaju rješenje o ovrsi je doneseno 16. rujna 2011., a tim rješenjem je naloženo tužitelju kao ovršeniku da podmiri dospjeli dug komunalne naknade i naknade za uređenje voda s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovrhe utvrđene rješenjima iz 2004., 2006., 2010. i 2011. godine koja potraživanja su dospijevala mjesečno u razdoblju od siječnja 2010. do rujna 2011. Stoga je zastara prava na naplatu navedenih javnih davanja počela teći istekom 2010., dakle 1. siječnja 2011., pa do donošenja rješenja o ovrsi 16. rujna 2011. nije protekao zastarni rok od tri godine propisan citiranim čl. 94. OPZ/08, a niti rok od šest godina propisan citiranim čl. 96. OPZ/08 i sada važećim citiranim čl. 108. OPZ/16. Dakle, u trenutku donošenja rješenja o ovrsi nije prestalo pravo nadležnog tijela na izvršenje odnosno prisilnu naplatu duga komunalne i vodne naknade pa su tužbeni navodi da je nastupila zastara naplate po navedenom rješenju o ovrsi neosnovani.

19. K tome, zastara naplate poreznog duga nakon što je već doneseno rješenje o ovrsi, nije niti predviđena čl. 147. OPZ/1 kao jedan od zakonskih uvjeta za obustavu ovrhe.

20. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitima pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odlučio kao u izreci ove presude.

U Rijeci 19. veljače 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- tužitelju Elektropromet d.d., Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8

- zainteresiranoj osobi Gradu Puli, Pula, Forum 1

Na znanje:

- Hrvatskim vodama, Vodnogospodarskom odjelu za vodno područje primorsko- istarskih slivova Rijeka, VGI "Raša-Boljunčica", Labin, Zelenice 18