Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], O 14

Poslovni broj: P-1151/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri, sa sjedištem u [adresa], radi ništetnosti, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 28. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika LŽ te u odsutnosti punomoćnika tuženika, 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51404607-5104470971 zaključenog dana 22.10.2009. između tužiteljice OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:23057039320, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita i plaćanje naknade za obradu kredita.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320 da tužiteljici OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.329,64 eura ( tisuću tristo dvadeset devet eura i šezdeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51404607-5104470971 zaključenog dana 22.10.2009. u eurima te da joj je prilikom sklapanja predmetnog ugovora tuženik nametnuo odredbe kojom je tužiteljica bila u obvezi platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora (članak 10. predmetnog ugovora o kreditu).

1.1. Obrazlažući činjenične navode tužiteljica je istaknula kao je predmetna odredba ugovora nepoštena i ništetna, s obzirom da je odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnika se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle prema mišljenju tužitelja, zakon je već precizirao što je kreditor ovlašten naplaćivati temeljem ugovora o kreditu. Također ističe kako tijekom sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovarala o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbi koja se odnosi na naplatu naknada za obradu kredita kao i naknade za prijevremenu otplatu kredita. Predlaže tužbeni zahtjev usvojiti te naložiti tuženiku plaćanje troškova parničnih troškova.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti odbacuje sve tužiteljeve zahtjeve kao neosnovane te osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, osporava svojstvo potrošača tužitelja te ističe prigovor zastare.

2.1. Također tuženik smatra da prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju (čl. 2 tč. 7) i Pravilniku o naknadama na potrošačke kredite (čl. 2. i 3.), banke smiju naplaćivati fiksne ili promjenjive troškove za obradu kredita, vođenje računa, promjene po kreditu, prijevremenu otplatu i sl. pa se sukladno Općim uvjetima poslovanja jasno obvezuju korisnike na plaćanje tih naknada, a ti uvjeti su tužitelju pojedinačno objašnjeni.

Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao potvrdu od 11. travnja 2024. (list 4 spisa),ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404607-5104470971 od 22. listopada 2009. (list 5-8 spisa), plan otplate (list 9-10 spisa), pregled prometa po kreditu 5104470971 za razdoblje od 23.10.2009. do 07.07.2012. (list 11-15 spisa), izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada od 01.04.2009. (list 47-52 spisa), saslušao svjedoka DŽ i tužiteljicu.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita temeljem odredbe članka 10. Ugovora o kreditu sukladno članku 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22, 59/23).

6.. Među strankama nije sporno da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

6.1 Sporna je pravna osnova tužbenog te svojstvo potrošača tužiteljice.

7. Na temelju te ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404607-5104470971 zaključenog dana 22.10.2009. sud je utvrdio da je da je isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu što upućuje na zaključak da se o pojedinim ugovornim odredbama nije raspravljao, već je ugovor unaprijed pripremljen od strane banke.

7.1. Na temelju potvrde o naplaćenim naknadama po kreditu od 11. travnja 2024. sud je utvrdio da je tužiteljica nakon sklapanja ugovora o kreditu isplatila tuženiku, odnosno 23. listopada 2009., naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.496,08 kuna/198,56 eura te 29. lipnja 2012., naknadu za prijevremeni povrat u iznosu od 1.331,22 kuna /176,68 eura.

7.2. Na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužiteljica podigla kredit za uređenje stana, da je iznos kredita u cijelosti koristila u tu svrhu, da joj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije obrazloženo na kakav se trošak odnosi naknada za obradu kredita niti naknada za prijevremenu otplatu kredita, niti joj je predočena neka konkretna tarifa tih troškova, samo je bila upoznata da je to dužna podmiriti kako bi joj kredit uopće bio odobren. Također je utvrđeno da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužiteljica nije obavljala nikakvu gospodarsku odnosno profesionalnu djelatnost. Nadalje je utvrđeno da se radilo o ugovorima na obrascima o kojim odredbama ugovora nije pregovarala s bankom te da mu nije bila ponuđena niti jedna druga opcija odnosno ponuda kredita osim ove.

7.3. Na temelju iskaza svjedoka DŽ sud je utvrdio uobičajenu proceduru odobravanja kredita strankama u vidu prvog razgovora, utvrđivanja kreditne sposobnosti te davanja obavijesti koju dokumentaciju je banci potrebno dostaviti radi sklapanja ugovora o kreditu odnosno odobravanja kredita. Također je utvrđeno daje uobičajena procedura da se tom prvom prilikom stranci uručuju prospekti iz kojih je razvidno na što se točno odnose naknade za obradu kredita kao i naknada za prijevremenu otplati kredita. Svjedok je u svom iskazu detaljno obrazložio cijeli postupak odobravanja kredita te sklapanja samog ugovora o kreditu, međutim zbog vremenskog proteka nije se sjećao kako je tekao sastanak i odobravanje kredita ovdje tužiteljice. Ovaj iskaz svjedoka sud ocjenjuje kao vjerodostojan, međutim na temelju njega sud nije utvrđivao činjenice, budući se zbog vremenskog proteka svjedok nije mogao sjetiti konkretno sklapanja i odobravanja kredita ovdje tužiteljici.

7.3. Dakle na temelju priloženog ugovora te iskaza stranke sud je utvrdio da tijekom sklapanja ugovora nisu vođeni pregovori o bitnim odredbama, već je tužitelj prihvatio uvjete koje je pretežito odredio tuženik. Budući da je on, kao prosječni potrošač, imao znatno slabiju pregovaračku poziciju i nije raspolagao stručnim znanjem o bankarskim mehanizmima niti na što se to točno odnosi naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, nije imao niti mogućnost mijenjati pojedine odredbe ugovora o kredita, pa tako niti o odredbi koja se odnosila na naknadu za obradu kredita. Sukladno čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača, takve se odredbe smatraju nepoštenima i ništetnima. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, pri čemu njezino isticanje ne zastarijeva te ju ima pravo isticati svaka zainteresirana strana sukladno člancima 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO). Stoga tužitelj zadržava pravni interes da zahtijeva proglašenje tih odredbi ništetnima, budući da one čine gotovo cjelinu ugovora čiji je ona stranka.

8. Dakle na temelju priloženog ugovora, potvrde o naplaćenim naknadama po kreditu od 11. travnja 2024 te iskaza tužitelja sud je utvrdio da tužitelj osnovano traži proglašenje ugovorne odredbe nepoštenom te je kao stranka predmetnog ugovora o kreditu (što tuženik niti ne spori) aktivno legitimiran tražiti utvrđenje ništetnosti.

8.1. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, isti je u cijelosti neosnovan. Naime, u ovom postupku podnesena je isključivo tužba s deklaratornim zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti. Sukladno odredbi članka 382. Zakona o obveznim odnosima, pravo na isticanje ništetnosti nije vremenski ograničeno, odnosno ne gasi se. Slijedom navedenog, zahtjev za utvrđenje ništetnosti ne podliježe zastari, pa je podneseni prigovor zastare tuženika neosnovan.

9. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa).

9.1.Tužitelj je, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.328,00 eura priznat trošak za:

- sastav tužbe 200,00 eura /Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT/ (100 bodova x 2,00 eura= 200,00 eura)

- sastav podneska od 26.02.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1.)

- sastav žalbe od 27.03.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 11.)

- zastupanje na ročištu 06.11.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9.1.)

- zastupanje na ročištu 28.01.2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9.1.)

- zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.3.)

- PDV na gore navedene radnje na ovaj iznos 25% u iznosu od 250,00 eura

- sudska pristojba na tužbu 26,55 eura,

- sudska pristojba na presudu 53,09 eura,

odnosno sveukupno u iznosu od 1.329,64 eura.

9.2. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 6. veljače 2026. pa do plateža.

10. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima 20. veljače 2026.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).