Posl. br. P-64/2025-37
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU
Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TESLA HRVATSKA d.o.o., OIB: 66711429093, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269F, zastupan po punomoćnici Valentina Kučić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri iz Zagreba, protiv tuženika MARKO MED j.d.o.o., OIB: 68498865758, Dubrovnik, Žuljanska 1, zastupan po punomoćniku Vlaho Mujo, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate iznosa od 9.290,60 eura (ranije 70.000,00 kuna), na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 9. veljače 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dina Hadžiomerovića, odvjetnika u Dubrovniku i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 20. veljače 2026,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku, Marko Med j.d.o.o., Dubrovnik, Žuljanska 1, OIB 68498865758, da isplati tužitelju, Tesla Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269F, OIB 66711429093 iznos od 9.290,60 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.5.2022. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je tuženik od tužitelja elektronskim putem naručio isporuku električnog motornog vozila, i to Modela 3 Standard Range Plus Rear-Wheel Drive, a koju narudžbu je tužitelj prihvatio. Naveo je da je cijena predmetnog vozila iznosila 346.490,00 kuna. Nadalje, istaknuo je da je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (dalje u tekstu: Fond) raspisao natječaj za dodjelu poticaja za nabavu električnih motornih vozila, odnosno Javni poziv za sufinanciranje energetski učinkovitih vozila EnU-4/21(dalje u tekstu: Javni poziv) i da je tužitelj za tuženika i svoje druge kupce podnio prijavu za dodjelu poticaja na natječaj Fonda. Naveo je kako tuženiku traženi poticaj nije dodijeljen, jer da je omaškom djelatnika tužitelja za njega bila podnesena nepotpuna prijava, odnosno kako je prilikom učitavanja tuženikovih dokumenata u aplikaciju Fonda došlo do greške i Fondu nisu upućeni svi dokumenti koje je za tuženika trebalo poslati. Istaknuo je da je tuženik tužitelju prigovorio tvrdeći da mu je tužitelj nanio štetu i pozivao ga na naknadu štete isplatom odštete u visini izgubljenog iznosa poticaja ili umanjenjem cijene vozila za isti iznos te da je tužitelj potom ukupnu cijenu za naručeno vozilo umanjio za iznos poticaja koji tužitelju nije dodijeljen odnosno za iznos od 70.000,00 kuna. Naveo je da su stranke o prethodno navedenom sklopile sporazum, kojim je tužitelj tuženiku u dobroj vjeri umanjio ukupnu cijenu vozila za iznos od 70.000,00 kuna, odnosno za iznos izgubljenog poticaja. Nadalje, naveo je da je naknadnom provjerom utvrdio da je Fond tuženiku naknadno odobrio traženi poticaj u iznosu od 70.000,00 kuna, a da je do tog naknadnog odobrenja poticaja došlo po žalbi tužitelja. S obzirom na prethodno navedeno, tužitelj je naveo da u trenutku kad je tuženik konačno ostvario pravo na poticaj u iznosu od 70.000,00 kuna od Fonda, da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove, budući da je tuženiku kupoprodajna cijena vozila bila umanjena za iznos od 70.000,00 kuna, pa predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 70.000,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da mu naknadi trošak parničnog postupka.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su točni navodi tužitelja da je tuženik naručio isporuku predmetnog vozila i da je greškom tužitelja od strane Fonda odbijen zahtjev za poticajna sredstva u iznosu od 70.000,00 kuna. Također, naveo je da je točno da je tuženik zaključio ugovor s tužiteljem u kojem ugovoru je umanjena cijena predmetnog vozila za 70.000,00 kuna i da je točno da je Fond naknadno odobrio i isplatio poticajna sredstva u iznosu od 70.000,00 kuna. Istaknuo je da je netočno da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove jer da se tužitelj tijekom cjelokupnog postupka naručivanja vozila i realizacije kupnje neprofesionalno ponašao prema tuženiku i da je uslijed takvih poremećenih poslovnih odnosa, tužitelj kao gestu dobre volje tužen iku, kao cijenjenom Teslinom kupcu, pružio odbitak u iznosu od 70.000,00 kuna i to samo na temelju dobre volje, bez priznavanja odgovornosti, prekršaja ili prihvaćanja bilo kakvih činjenica. Nadalje, naveo je da u trenutku zaključenja sporazuma tužitelju bilo poznato da je još uvijek u mogućnosti podnijeti žalbu na odluku Fonda i da je ipak odobrio popust tuženiku, bez ikakvih uvjeta vezanih za povrat naznačenog iznosa. Istaknuo je da u konkretnoj situaciji postoje dva pravna odnosa i to: pravni odnos između tužitelja i tuženika koji je definiran sporazumom o smanjenju kupoprodajne cijene i ugovorom o kupoprodaji vozila te pravni odnos između tuženika i Fonda temeljem kojeg je tuženik stekao poticajna sredstva od 70.000,00 kuna. Slijedom svega navedenog predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.
3. Nakon provedenog prvostupanjskog postupka po žalbi je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem Pž-3812/2022-7 od 30. srpnja 2025. ukinuo presudu Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-53/2022 od 19. srpnja 2022. i predmet vratio naslovnom sudu na ponovno suđenje.
4. Predmet spora je povrat iznosa od 70.000,00 kn (9.290,60 eura) za koji je umanjena obveza uplate tuženika po računu tužitelja od 27. rujna 2021. (list 18. spisa) na ime stjecanja bez osnove. Takav tužbeni zahtjev tužitelj zasniva na tvrdnjama da je tuženik od tužitelja naručio isporuku predmetnog električnog motornog vozila i greškom tužitelja nije mu dodijeljen poticaj za nabavu toga vozila. Zbog toga su stranke sklopile sporazum kojim je tuženiku umanjena cijena za nabavu vozila u visini utuženog iznosa, a naknadno je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ipak odobrio i isplatio poticaje tuženiku u istoj visini.
5. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, a uvažavajući argumentaciju i uputu iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 3812/2022-7 od 30. srpnja 2025. sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o narudžbi motornog vozila (list spisa 5 – 9), obavijest Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: 310 - 34/21-18/496, URBROJ: 563-02-2/184-21-2 od 14. rujna 2021. (list spisa 10 – 11), e – mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list spisa 12 – 17), račun broj MIV40390026 od 27. rujna 2021. (list spisa 18), sporazum od 27. rujna 2021. (list spisa 19 – 21), e – mail korespondenciju između tužitelja i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (list spisa 22 – 26), e – mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list spisa 28 – 30) sa računom broj MI40390094 od 09. prosinca 2021. (list spisa 27), odvjetnički dopis od 4. travnja 2022. (list spisa 31 – 34), odgovor na odvjetnički dopis od 7. travnja 2022. (list spisa 35 – 36 i 46 – 47) te je saslušao zastupnika po zakonu tuženika DE (list spisa 58 – 60), te svjedoka LE, na okolnost sklapanja sporazuma od 27. rujna 2021.
6. Među strankama nije sporno da je tuženik od tužitelja naručio isporuku predmetnog električnog motornog vozila i da greškom tužitelja po prijavi na natječaj za dodjelom poticaja, poticaj za nabavu električnih motornih vozila tuženiku nije dodijeljen. Također, među strankama nije sporno da su sklopile sporazum kojim je tuženiku umanjena ukupna kupoprodajna cijena za predmetno vozilo za iznos od 70.000,00 kuna te da je Fond naknadno odobrio i isplatio poticajna sredstva tuženiku u iznosu od 70.000,00 kuna.
7. Među strankama je sporno je li na strani tuženika, u trenutku kad je ostvario pravo na poticaj od Fonda u iznosu od 70.000,00 kuna došlo do stjecanja bez osnove.
8. Uvidom u Ugovor o narudžbi motornog vozila (list spisa 5 – 9) sud je utvrdio da je tuženik kao kupac od tužitelja kao prodavatelja naručio motorno vozilo Model 3 Standard Range Plus Rear-Wheel Drive u iznosu od 346.490,00 kuna. Iz obavijesti Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: 310-34/21-18/496, URBROJ: 563-02-2/184-21-2 od 14. rujna 2021. (list spisa 10 – 11), proizlazi da je Fond obavijestio tuženika da dokumentacija za „Javni poziv za sufinanciranje energetski učinkovitih vozila (EnU-4/21)“, konkretno Izjava prijavitelja (Prilog 2 Poziva) nije dostavljena, već je učitana kao pogrešan dokument te da Izjava prijavitelja da ne podliježe kriterijima neprihvatljivosti (Prilog 4 Poziva) nije dostavljen kao cjeloviti dokument, pa da slijedom toga nije dostavljen Fondu potpun i prihvatljiv zahtjev i da tuženik nije stekao uvjete za donošenje odluke Fonda o sufinanciranju vozila. Uvidom u e – mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list spisa 12 – 17) sud je utvrdio da se tužitelj obratio tuženiku 8. rujna 2021. i obavijestio ga da je osigurao vozilo za isporuku i da je potrebno izvršiti ukupnu uplatu vozila, kako bi mogao isporučiti vozilo. Također, iz prethodno navedene e – mail korespondencije proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika da nema potpuni uvid u postupak realizacije Ugovora od strane Fonda i da nema informaciju o statusu odobrenja. Nadalje, uvidom u e – mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list spisa 12 – 17) sud je utvrdio da se tuženik obratio tužitelju 9. rujna 2021. i obavijestio ga da je njegova odluka o preuzimanju i kupnji predmetnog vozila nepromijenjena i da planira preuzeti vozilo. Također, iz prethodno navedene e
– mail korespondencije proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja da ima neslužbenu informaciju da je njegova prijava odbijena jer tužitelj nije dostavio potrebnu dokumentaciju i da je tužitelj kao prodajno mjesto mogao podnijeti prijavu, a potom imati uvid u status obrade prijave. Osim toga iz prethodno navedene e – mail korespondencije proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja da ukoliko službeno rješenje Fonda bude odbijajuće, da je to isključivo odgovornost tužitelja i da je on od početka suradnje sve svoje obveze izvršavao na vrijeme, dostavio svu potrebnu dokumentaciju i informacije i da mu se nitko nije ispričao, niti predložio način na koji će mu nadoknaditi štetu koja mu je nanesena. Nadalje, uvidom u e – mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list spisa 12 – 17) sud je utvrdio da se tuženik putem odvjetnika 24. rujna 2021. obratio tužitelju u kojem ga je obavijestio da je tuženik zaprimio obavijest Fonda kojom se obavještava da se nisu stekli uvjeti za donošenje odluke Fonda i da je razlog takve odluke nedostavljanje potpune dokumentacije, da je tužitelj odgovoran zbog prethodno navedenog propusta i da predlaže da tuženiku umanji cijenu vozila za iznos naknade štete ili da mu isplati iznos naknade štete. Uvidom u račun broj MIV40390026 od 27. rujna 2021. (list spisa 18), sud je utvrdio da je tužitelj izdao račun tuženiku na iznos od ukupno 266.490,00 kuna, odnosno da je cijena od 346.490,00 kuna umanjena za 70.000,00 kuna i za razliku plaćanja u iznosu od 10.000,00 kuna. Iz sporazuma od 27. rujna 2021. (list spisa 19 – 21), proizlazi da su tužitelj i tuženik potpisali i pečatom ovjerili prethodno navedeni sporazum 27. rujna 2021. i da je tužitelj, kao gestu dobre volje tuženiku, kao cijenjenom Teslinom kupcu, pristao pružiti odbitak za predmetno vozilo u iznosu od 70.000,00 kuna te da se tužitelj s tom odredbom slaže samo na temelju dobre volje, bez priznanja odgovornosti, prekršaja ili prihvaćanja bilo kakvih činjenica te da se neće smatrati dokazom tužiteljeve odgovornosti u pogledu bilo kojeg potraživanja. Također, iz prethodno navedenog sporazuma proizlazi, između ostalog, da tuženik potpisom sporazuma pristaje na potpuno oslobađanje i otpuštanje D i svih njenih prošlih, sadašnjih i budućih subjekata, povezanih osoba i sve osobe ili subjekte koji djeluju u njihovo ime i svih potraživanja, pritužbi, zahtjeva, štete, odgovornosti, radnje i uzroka radnji svake vrste, poznate ili nepoznate, sumnjive ili nesumnjive, proizašle iz ili na bilo koji način povezane s uskraćivanjem poticaja u iznosu od 70.000,00 kuna. Uvidom u e – mail korespondenciju između tužitelja i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (list spisa 22 – 26) sud je utvrdio da se tužitelj 23. rujna 2021. obratio Fondu vezano za odbijeni zahtjev tuženika za sufinanciranje energetskih učinkovitih vozila i da je zamolio Fond da ponovno razmotre slučaj jer da je tuženik tužitelju dostavio svu ispravnu dokumentaciju na vrijeme i da kasnijim pregledom interne dokumentacije nisu primijetili grešku krivog unosa, da tužitelj nije znao da je nešto krivo unio, te da slijedom toga moli Fond da razmotri dokumentaciju i omogući tuženiku da ipak ostvari mogućnost sufinanciranja. Nadalje, uvidom u prethodno navedenu e-mail korespondenciju sud je utvrdio da je Fond 7. prosinca 2021. obavijestio tužitelja da je s tuženikom sklopljen Ugovor o kupovini energetski učinkovitih vozila. Iz e – mail korespondencije između tužitelja i tuženika (list spisa 28 – 30) proizlazi da se tužitelj obratio tuženiku 13. prosinca 2021. te ga obavijestio da je uvidom u službenu aplikaciju Fonda potvrđeno da je žalba odobrena i da će mu Fond izvršiti uplatu sredstava, a s obzirom da je od strane tužitelja zaprimio umanjenje cijene u tom iznosu da tužitelj zahtijeva uplatu navedenih sredstava. Također, iz prethodno navedene e –mail korespondencije proizlazi da se tužitelj 20. siječnja 2022. obratio tuženiku jer nije zaprimio uplatu od 70.000,00 kuna i da ponovno prilaže račun. Osim toga, iz prethodno navedene e-mail korespondencije proizlazi da se tuženik obratio tužitelju 27. siječnja 2022. i da je neugodno iznenađen zahtjevom tužitelja, s obzirom da je poslovanje zaključeno 27. rujna 2021. kada je isplatio cjelokupni iznos za predmetno vozilo temeljem izdanog računa. Uvidom u račun broj MI40390094 od 09. prosinca 2021. (list spisa 27), sud je utvrdio da je tužitelj izdao račun tuženiku na iznos od 70.000,00 kuna. Iz odvjetničkog dopisa od 4. travnja 2022. (list spisa 31 – 34), proizlazi da se tužitelj obratio tuženiku 4. travnja 2022. i pozvao ga da uplati iznos od 70.000,00 kuna na račun tužitelja, jer da je došlo do neosnovanog stjecanja novčanog iznosa u korist tuženika. Nadalje, iz odgovora na odvjetnički dopis od 7. travnja 2022. (list spisa 35 – 36 i 46 – 47) proizlazi da tuženik smatra da nije došlo do neosnovanog stjecanja u iznosu od 70.000,00 kuna. Iz cjelokupno dostavljene dokumentacije od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (l.s. 120-293) sud je utvrdio kako je tuženik bio stranka u postupku koji je vodio Fond, te kako je Ugovor (l.s. 208-212) s Fondom sklopio tuženik, te da je Fond donio Odluku klasa 310-34/21-18/496, urbroj 563-02-
2/91-21-4 od 9.11.2021. kojim je po prigovoru Korisnika (tuženika) dodijelio subvenciju u iznosu 70.000,00 kuna.
9. Sud je saslušao zastupnika po zakonu tuženika DE (list spisa 58 – 60), koji je naveo da je Fond u lipnju 2021. objavio Javni poziv za sufinanciranje energetski učinkovitih vozila i da se u tom pozivu nalazilo vozilo koje je on htio kupiti, pa da je odmah uplatio kaparu. Naveo je da ga je kontaktirao LE djelatnik tužitelja, koje dokumente za prethodno navedeni poziv treba priložiti i da je on sve potrebne dokumente poslao LE, te da potrebne dokumente tužitelj šalje Fondu. Nadalje, naveo je da ga je nakon nekoliko dana kontaktirao LE i da mu je rekao da ga je uspješno prijavio i da uplati 5.000,00 kuna kao sredstva osiguranja, a da je on to i učinio. Istaknuo je da je on početkom rujna kontaktirao Fond, prema uputi LE, i da su mu u Fondu rekli da će njegov zahtjev biti odbijen jer nije priložena sva potrebna dokumentacija te da je on zatim ponovno provjerio dokumentaciju koju je poslao LE i da je prilikom provjere vidio da je on poslao svu potrebnu dokumentaciju LE. Nadalje, naveo je da je nakon toga kontaktirao LE i da ga je pitao gdje je nastao problem, a da mu je IE opetovano odgovarao da on ne zna i da mu odmah mora reći jeli on vozilo kupuje i li odustaje od kupnje vozila. Istaknuo je da je tužitelj ustrajao u odgovoru prema njemu da on ne zna što se tu točno dogodilo i da je čak forsirao da odustane od kupnje vozila, iako je na službenim internetskim stranicama tužitelja vidio da je isto vozilo istih specifikacija stavljeno u slobodnu prodaju. Nadalje, naveo je da ga je kontaktirao ME, zaposlenik tužitelja, koji mu je rekao da mu tužitelj nije spreman izaći u susret i da mora kupiti auto po punoj cijeni, pa da je on potpisao ugovor o leasingu na punu cijenu, ali kad je s ugovorom o leasingu pošao do sjedišta tužitelja u Zagrebu gdje se susreo sa ME isti mu je rekao da mu kao cijenjenom kupcu tužitelj želi dati popust. Istaknuo je da mu je tužitelj odmah na računu obračunao popust u iznosu od 70.000,00 kuna te da je imao za platiti tada 276.490,00 kuna. Kada mu je sud predočio račun na listu spisa 18 naveo je da se stavka koja se odnosi na razliku plaćanja u ukupnom iznosu od 10.000,00 kuna odnosi na 5.000,00 za sredstva osiguranja i 5.000,00 kuna za narudžbu automobila odnosno kapara. Nadalje, naveo je da mu je tužitelj, kad je došao preuzeti auto, dao da pročita sporazum od 27. rujna 2021. u kojem se navodi da mu tužitelj kao gestu dobre volje daje predmetni popust u iznosu od 70.000,00 kuna i da se on slaže da neće imati bilo kakva potraživanja prema tužitelju odnosno da neće pokretati bilo kakve postupke protiv tužitelja i izlaziti u javnost i da se on sporazuma u cijelosti pridržavao. Istaknuo je da ga je otprilike nakon dva mjeseca nakon što je preuzeo vozilo i isplatio ukupnu cijenu kontaktirao ME i rekao da je vidio da je od Fonda dobio 70.000,00 kuna i da zahtjeva da vrati tužitelju 70.000,00 kuna koje mu je tužitelj dao kao gestu dobre volje, n jemu kao njihovom cijenjenom kupcu. Pojasnio je da je on od Fonda dobio 70.000,00 kuna jer je naknadno, nakon što je preuzeo vozilo i isplatio ga, osobno napisao žalbu Fondu u kojoj je naveo da ima sve uvjete za sufinanciranje energetski učinkovitih vozila i da na to što mu dokumentacija nije bila u potpunosti priložena predmetnom Javnom pozivu nije mogao utjecati jer je sukladno uvjetima Javnog poziva samo prodavatelj mogao poslati prijavu za svoje kupce. Naveo je da tužitelju nije vratio 70.000,00 kuna i da mu je tužitelj napravio ogroman stres, da mu se u niti jednom trenutku nije ispričao, niti mu objasnio zbog čega nije poslao svu potrebnu dokumentaciju iako je on tužitelju poslao svu svoju potrebnu dokumentaciju, a da su mu iz Fonda rekli da je tužitelj imao još 8 dana da dopuni dokumentaciju, a što je tužitelj propustio učiniti. Nadalje, kada mu je sud predočio e-mail od 9. rujna 2021. i 24. rujna 2021. na listu spisa 12 – 17 naveo je da je tužitelj rekao da to nije naknada štete već gesta dobre volje kao što je u sporazumu od 27. rujna 2021. i navedeno.
10. Saslušan svjedok LE iskazuje kako je s još dvojicom kolega ispunjavao obrasce za potencijalne kupce vozila Tesla radi dodjele poticaja i da je to bio jako stresan posao jer su imali jako puno obrazaca za ispuniti i jako puno kupaca tijekom lipnja 2021. Sjeća se da mu je DE odnosno klijent Marko Med j.d.o.o. poslao 12 dokumenata a kako je od toga 5 trebao priložiti Fondu za poticaj. Gdje je napravio grešku ne sjeća se, a da bi po prijavi klijenti dobili mail da im je odobren potica j, a kako gospodin DE nije dobio mail zvao je da vidi što je s tim, a na što navodi da je on osobno zvao Fond da vidi što se događa. Navodi kako je Fond javio da nije odobren poticaj zbog nedostatka nekog dokumenta ili da je ubačen neki krivi, ne sjeća se točno, pa da je ponudio da naknado ubaci ispravan dokument ali tada više nije bilo mogućnosti. Iskazuje kako je tuženik bio ogorčen i ljut ali da je rekao da će kupiti vozilo u svakom slučaju, ali je prijetio tužbom i izlaskom u medije što njima nikako kao novoj firmi nije odgovaralo, pa su nakon konzultacije pristali smanjiti iznos računa u iznosu poticaja koji je kupac očekivao. Pokušali su prije toga prema Fondu sa zahtjevom ali da to nije uspjelo. Ne zna tko je donio odluku da se umanji cijena tuženiku, samo zna da mu je umanjena cijena. Ne zna tko je pisao sporazum.
11. Iz izvedenih dokaza, u postupku je utvrđeno da je tuženik dužan tužitelju iznos od 70.000,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, budući da je tužitelj, temeljem sporazuma od 27. rujna 2021., pružio odbitak tuženiku za predmetno vozilo, u iznosu od 70.000,00 kuna u biti računajući kako je greškom u unosu u aplikaciju tuženik izgubio poticaj. Obzirom da je iz cjelokupno dostavljene dokumentacije od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (l.s. 120-293) sud utvrdio kako je tuženik bio stranka u postupku koji je vodio Fond, te kako je Ugovor (l.s. 208 - 212) s Fondom sklopio tuženik, te da je Fond donio Odluku klasa 310 -34/21- 18/496, urbroj 563-02-2/91-21-4 od 9.11.2021. kojim je po prigovoru Korisnika (tuženika) dodijelio subvenciju u iznosu 70.000,00 kuna, proizlazi da je na ovakav način tuženik dva puta "iskoristio" isti iznos od 70.000,00 kuna. Iz svih provedenih dokaza proizlazi kako je tužitelj sklopio sporazum i izdao račun na umanjeni iznos od 70.000,00 kuna upravo iz razloga kako bi tuženiku naknadio iznos upravo tolike subvencije koju tuženik tada nije primio. Kako je tuženik naknadno ipak primio subvenciju od Fonda iznos bi trebao vratiti tužitelju.
12. Člankom 1111. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/202 , dalje u tekstu: ZOO) propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Člankom 1112. stavkom 1. ZOO propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. U ovom slučaju, tužitelj je tuženiku umanjio predmetni račun za iznos od 70.000,00 kuna računajući da mu sanira štetu jer zbog propusta tužitelja nije primio subvenciju od Fonda a kako bi izbjegao prisilu. Fond je naknadno isplatio subvenciju tuženiku po prigovoru. U takvoj situaciji, na strani tuženika je došlo do dvostrukog stjecanja, pa ima za tuženika obveze vraćanja iznosa od 70.000,00 kuna, u smislu članka 1111. stavka 1. ZOO odnosno čl. 1112 st.1 ZOO. Zatezne kamate teku od dostave tužbe tuženiku, a određene su temeljem čl. 29 ZOO-a. Slijedom svega iznesenog, tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, pa je odlučeno kao u točki I. izreke.
13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja , sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, 107/25 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove i to za tužbu 100 bodova (Tar.br. 7. toč. 1 OT-a), za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 7.6.22, 8.7.22, 1.10.25, 10.11.25, 10.12.2025. i 9.2.2026. od po 100 bodova po ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a), što ukupno iznosi 600 bodova, za žalbu 125 bodova (Tar.br. 10. toč.1 OT-a) dakle sve ukupno 825 bodova temeljem Tar.br. 54. OT-a iznosi 1.650 eura uvećano za PDV 25%, što je 2.062,50 eura, i tako odlučeno kao u toč. II izreke.
14. Stoga je sud s obzirom na naprijed navedeno, odlučio kao u izreci rješenja.
U Dubrovniku, dana 20. veljače 2026.
Sutkinja:
Katarina Franković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.
