Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, K. P.Krešimira IV br.3

Poslovni broj: P-779/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, a po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Morisi Mikić, odvjetnici u Donjem Miholjcu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja OŽ, tuženika PŽ te punomoćnice – odvjetnice Morise Mikić iz Donjeg Miholjca, uz javnu objavu presude, radi isplate, 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isti ima tužitelju slijedom pravomoćnog i ovršnog rješenja ovog Suda broj: 90 O-14/2022-1 od 26. listopada 2022., a zbog činjenične osnove navedene u točkama: 3., 4. i 5 ove tužbe isplatiti iznos od 1.100,00 EUR i to sa zakonskim kamatama tekućim od dana podnošenja ove tužbe pa sve do isplate, kao i pripadajući sudski trošak po odluci suda, a sve to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti i ovršnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da naknadi tuženiku ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.046,88 EUR (slovima: tisućučetrdesetšesteuraosamdesetosamcenti), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, odnosno od 20. veljače 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik s preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 103,12 EUR (slovima: stotrieuraidvanaestcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 1.100,00 EUR.

2. Tužitelj u historijatu tužbe pobliže navodi iznose koje potražuje od tuženika, a koji se odnose na: dugovanja na ime potrošene električne energije, troška pogreba i druge troškove koji idu uz pogreb, u iznosu od 400,00 EUR, zatim trošak na ime potraživanja vrijednosti ½ pokretne imovine tužiteljeva oca, a tuženikova djeda, u iznosu od 450,00 EUR, zatim trošak na ime postupka za sređivanje imovinskopravnih odnosa sa tuženikovom majkom, kao i raznih pristojbi radi uknjiženja nekretnina, u iznosu od 250,00 EUR, odnosno ukupan iznos od 1.100,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama i naknadom troška postupka.

2.1. S obzirom na sve navedeno, tužitelj smatra da je tuženik u obvezi podmiriti navedeno dugovanje prema njemu, te predlaže donijeti presudu kojom će sud u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem: R1-226/2023, a radi razvrgnuća suvlasništva nekretnina, tužitelj nije potraživao nikakve pokretnine, te da je prilikom isplate ovdje tuženik, postao samovlasnik te smatra da je neživotno i nelogično potraživati bilo kakve pokretnine nakon što je postupak okončan, a tužitelj isplaćen. Nadalje navodi da je struja plaćena poslije smrti djeda tuženika RŽ i to 50% duga jer se dug pred ovrhu na računu dijelio, i to u iznosu od 443,35 HRK, a ne 443,35 EUR, kako tvrdi tužitelj. Trošak ukopa je iznosio 2.685 HRK, a kopanje ukopnog mjesta (rake) je iznosilo 160 HRK, a ne EUR, kako tužitelj navodi. Tuženik ističe da je tužitelj na sahrani izjavio: „Otac mi je ostavio 8.000,00 kn za sahranu, ne trebaš ništa dati”, a za koju izjavu tuženik ima svjedoke. Tuženik smatra da je tužitelj pomiješao valute te sve navodi u eurima, a što nikako ne odgovara pravoj istini. Nadalje navodi da parnične stranke nisu jedini nasljednici te stoga tuženik u jednom dijelu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, naglašavajući da su potraživanja u vrijednosti 1/2 pokretne imovine neosnovana od strane tužitelja, osobito u novčanoj protuvrijednosti kako to potražuje tužitelj. Pokretnine su stranke podijelile tijekom ostavinskog postupka, stoga bi, eventualno, tužbeni zahtjev mogao biti postavljen kao zahtjev za predaju pokretnina, no nikako kao zahtjev za isplatu proizvoljno određene vrijednosti pokretnina kako to navodi tužitelj u tužbi. Tuženik smatra da su neosnovani navodi da je tuženik ostao dužan tužitelju za troškove ostavinske rasprave, a koje bi trebalo platiti u pola dijela, obzirom da parnične stranke nisu jedini nasljednici iza pokojnog RŽ, te tuženik u jednom dijelu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Zatim, ističe da je bilo novca na računu u trenutku smrti RŽ, i to u iznosu od 800,00 HRK. Također, zemlja je davana u zakup, te je novac donesen dva dana prije smrti pokojnog RŽ i to u iznosu od 1.600,00 HRK, a koje je donio LŽ, a pok. RŽ je novac stavio u jaknu koja je bila na vješalici, koju je u trenutku njegove smrti tužitelj uzeo, odnosno otuđio navedeni novac. Tuženik smatra da je pošteno isplatio tužitelja po prethodnom provedenom vještačenju, te smatra da je prema tužitelju pravično postupio. Imovinskopravni odnosi tužitelja i majke tuženika, kao i međusobna potraživanja koja oni, eventualno, imaju nemaju nikakve veze sa tuženikom niti je isti upućen u taj odnos, te se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

3.1.Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Dana 15. listopada 2025. održano je pripremno ročište pred ovim sudom, a na kojemu je tužitelj u spis i za protivnu stranu dostavio "dopunu tužbe", kao i očitovanje na odgovor na tužbu tuženika. Sud nije prihvatio podneske tužitelja predane sudu na navedenom ročištu, a naslovljene kao " tužba i očitovanje tužitelja na tužbu i odgovor na tužbu" budući da su u suprotnosti s odredbama članka 461. a, stavak 10. Zakona o parničnoim postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), jer se nove činjenice i novi dokazi koje je stranka iznijela, odnosno predložila na pripremnom ročištu protivno stavku 9. istoga članka, neće uzeti u obzir. Na istome je pripremnom ročištu sud donio Plan upravljanja postupkom.

5. Dana 13. studenog 2025. je održana glavna rasprava pred ovim sudom, a koja je odgođena, budući da je postojala mogućnost mirnog rješenja nastalog spora, te su stranke predložile sudu da iduće ročište zakaže u siječnju 2026.

6. Podneskom od 3. prosinca 2025. tuženik je obavijestio sud da mu se tužitelj obratio s prijedlogom nagodbe koji tuženiku nije prihvatljiv iz razloga jer su u ovom postupku za njega nastali visoki troškovi te dogovor nije postignut niti moguć. U privitku dopisa dostavlja dokaz o uplati koji se odnosi na trošak električne energije pok. RŽ u iznosu od 250,00 HRK od 30. prosinca 2022., a koji dug je platio upravo tuženik.

7. U podnesku od 24. prosinca 2025. pun. tuženika je izvijestila sud da se pisanim putem obratila Hep Elektri d.o.o. u Osijeku sa zahtjevom radi dostave podataka o izvršenim uplatama za električnu energiju za period od 2021. godine do kraja 2024. godine. Također, u dopisu je traženo i da Hep Elektra d.o.o. dostavi podatak tko je vršio uplate imenom i prezimenom. Nadalje, Hep Elektra d.o.o. je dostavila dokumentaciju iz koje je razvidno da su u periodu od 1. siječnja 2021. godine pa sve do 31. prosinca 2024. godine izvršene uplate u ukupnom iznosu od 278,82 eura za el. energiju i to u poštanskom uredu u [adresa] i poštanskom uredu u Podravskoj Moslavini u iznosu od 236,35 EUR. U poslovnici Privredne banke Zagreb uplate za električnu energiju je plaćala AŽ, supruga tuženika u iznosu od 19,67 EUR i 22,80 eura. Obzirom da je tuženikova majka plaćala struju originalnom uplatnicom na kojoj je bio naznačen pokojni RŽ nije moguće dobiti potvrdu da je plaćala upravo ona, ali je ona vršila uplate. Tužitelj nije plaćao troškove električne energije, već je tuženik podmirivao troškove sa svojom obitelji kao i troškove paušala. Tuženik u privitku podneska dostavlja dokumentaciju od Hep Elektre d.o.o. kao i dokaz o uplati koji se odnosi na trošak električne energije pokojnog RŽ u iznosu od 250,00 kn od 30. prosinca 2022., a koji dug je platio upravo tuženik.

8. Dana 20. siječnja 2026. održana je i zaključena glavna rasprava na kojoj je tužitelj izjavio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, odnosno potražuje iznos od 200,00 EUR od tuženika. Pun. tuženika je izjavila da ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih navoda danih tijekom postupka, te je još jednom istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na majku tuženika navedenu u tužbi, jer predmetno dugovanje sigurno ne treba vratiti tuženik, a smatra da su tužbom kao jedinstveni suparničari trebali biti obuhvaćeni tuženik i njegova sestra ŠŽ. Smatra tužbu u cijelosti neosnovanom što je dokazano tijekom postupka, jer čak i za dio tužbenog zahtjeva koji bi bio osnovan eventualno, a odnosi se na trošak sahrane, tijekom postupka je utvrđeno da je pok. RŽ imao novac za svoju sahranu i isti predao tužitelju.

9. Tijekom dokaznog postupka, na ročištu za glavnu raspravu od 20. siječnja 2026. a radi utvrđenja pravno-relevantnih činjenica, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju te je pročitao: preslik ponude M183 pogrebnog poduzeća Prizma, vlasnika SŽ iz [adresa] od 29. prosinca 2021., izvod iz poslovnih knjiga HEP Elektre od 31.08.2021., odgovor na tužbu tuženika od 10. listopada 2024., podnesak tuženika od 3. prosinca 2025. Također, izvršen je uvid u presliku uplatnice na ime PŽ u iznosu od 250,00 kn, pročitan je podnesak tuženika od 24. prosinca 2025., s prilozima (odgovor HEP Elektre za dostavom podataka od 9. prosinca 2025. s prikazom stavki – list 38-42 spisa), te je izvršen i uvid u preslik izvatka uplata PBZ-a na ime RŽ. Također, tijekom dokaznog postupka sud je saslušao i same parnične stranke te svjedoka LŽ na okolnosti odgovora na tužbu.

9.1. Sud je izvršio i uvid u spis poslovni broj R1-226/2023.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.100 EUR, na ime troška za električnu energiju, troška pogreba i drugih pogrebnih troškova iza pok. RŽ, oca tužitelja, a djeda tuženika, u iznosu od 400,00 EUR, zatim trošak na ime potraživanja vrijednosti ½ pokretne imovine tužiteljeva oca, a tuženikova djeda, u iznosu od 450,00 EUR, trošak na ime postupka za sređivanje imovinskopravnih odnosa s tuženikovom majkom, kao i raznih pristojbi radi uknjiženja nekretnina, u iznosu od 250,00 EUR.

11. Među strankama nije sporno da je vođen ostavinski postupak i postupak razvrgnuća suvlasništva pred ovim sudom, te da je tužitelj uputio opomenu tuženiku za platež 1.100,00 EUR.

12. Među strankama je sporno treba li tuženik naknaditi tužitelju trošak za električnu energiju u iznosu od 443,35 EUR, trošak pogreba u iznosu od 400,00 EUR, kao i potraživanje vrijednosti ½ pokretne imovine od tužiteljevog oca (koji tužitelj procjenjuje na 900,00 EUR), a djeda tuženika. Nadalje, treba li tuženik naknaditi tužitelju i trošak raznih pristojbi radi uknjižbe prava vlasništva nekretnina od 50 % u iznosu od 250,00 EUR.

13. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika je djelomično osnovan.

14. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Svjedok LŽ pojasnio je da je pok. RŽ donosio novac od poljoprivrednog zemljišta (arenda), a radilo se o godišnjem iznosu od 1.500-1.600 HRK. Navedeni iznos donosio mu je uvijek oko Božića i svake je godine pomalo podizao iznos. Zadnji puta kada je došao kod pok. RŽ pokušao mu je uručeni iznos od 1.500-1.600,00 HRK, no, budući da je isti ležao, došao je idući dan i ostavio novac ispod tanjura na stolu. Nije mu poznato što se dalje događalo s tim novcem, budući da je telefonski obavijestio tuženikovu majku da je bio kod pok. RŽ i ostavio mu novac. Također mu nije poznato da je pok. RŽ ostavio nekome od članova svoje obitelji novac za sahranu, a nije mu poznato ni tko je platio trošak sahrane pok. RŽ.

16. Tužitelj OŽ iskazao je da je dva puta dnevno dolazio kod pokojnog oca i da je iznos od 1.600,00 HRK zatekao na stolu kod svog pokojnog oca. Prije nego što je otišao u bolnicu, otac mu je dao 1.000,00 HRK, a sebi je još ponio iznos od 400,00 HRK i tako otišao u bolnicu u Našice. Nadalje, otac je na tekućem računu HPB imao 800,00 HRK, s osnova socijalne naknade.

17. Tuženik PŽ u svom je iskazu obrazložio da mu nije bilo poznato gdje je završavao novac koji je donosio pokojnom djedu svjedok LŽ. Nadalje, da je na ročištu saznao da je taj novac od 1.500-1.600,00 HRK zapravo uzeo tužitelj, odnosno njegov stric. Također, da je pred 6 ili 7 svjedoka pitao strica pred mrtvačnicom treba li podijeliti trošak pogreba sa stricem, te da mu je stric rekao kako je djed ostavio novac za sahranu i to oko cca 8.000,00 HRK i da za to nema potrebe. Uvjeren je da je djed imao negdje spremljen novac za tu namjenu, kao i ušteđevinu. Smatra da ništa ne duguje stricu, ovdje tužitelju, posebno jer stric, ovdje tužitelj, konstantno mijenja tijek postupka, "izokreće priču", te svaki puta potražuje nešto drugo. Na upit tužitelja tuženik je još jednom iskazao kako mu je isti pred svjedocima rekao da je djed ostavio novac za sahranu, oko 8.000,00 HRK.

17.1. Tužitelj je stavio primjedbu na iskaz tuženika, jer da ga je nećak to priupitao na samoj sahrani, a da je on očekivao da će isti doći kod njega nakon sahrane pa da će onda napraviti račun.

18. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije pun. tuženika, sud je ocijenio da je isti djelomično osnovan, jer su tužbom kao jedinstveni suparničari trebali biti obuhvaćeni kako tuženik (koji je naznačen u tužbi), tako i njegova sestra IŽ, kako to proizlazi i iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovoga suda poslovni broj: O-14/2022-17 od 26. listopada 2022. Naime, navedenim su rješenjem nasljednicima temeljem zakona iza pok. RŽ osim sina OŽ (tužitelja), proglašeni i unuci ŠŽ i PŽ. Sva ostavinska imovina, uključujući nekretninu i sitne pokretnine, predane su i uručene, i to nekretnina, pored tužitelja, IŽ i ŽŽ, unucima ostavitelja u ¼ dijela, a ostale sitne pokretnine temeljem sporazuma među nasljednicima, predane su i uručene IŽ i ŽŽ, unucima ostavitelja, svakome u ½ dijela. Tu je činjenicu, da je osim njega, iza pok. djeda RŽ, sunasljednik i njegova sestra, tuženik istaknuo i prilikom saslušanja na glavnoj raspravi.

18.1. Prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na majku tuženika, koji je pun. tuženika istaknuo na glavnoj raspravi 20. siječnja 2026., jer da je ista navedena u tužbi, u jednom dijelu činjeničnog opisa, ali ne i kao tuženica, je irelevantno za ovaj postupak. Naime, imovinskopravni odnosi tužitelja i majke tuženika, kao i njihova međusobna potraživanja koji oni, eventualno, imaju, nemaju veze s ovim postupkom.

19. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao ni osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva. Naime, iz iskaza svjedoka LŽ proizlazi da je pok. RŽ svake godine donosio novac od zakupa poljoprivrednog zemljišta u iznosu od cca 1.500-1.600,00 HRK, a tako je bilo i neposredno pred njegovu smrt, te je očito taj novac uzimao upravo tužitelj. Tuženik je tu činjenicu saznao na glavnoj raspravi. Također, tuženik je iskazao kako mu je stric pred svjedocima rekao da je djed ostavio novac za sahranu, i to oko cca 8.000,00 HRK te da isti ne treba snositi taj trošak.

19.1. Nadalje, tuženik je dostavio dokaz, odnosno dokumentaciju iz koje je razvidno da su na ime električne energije u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2024. izvršene uplate u ukupnom iznosu od 278,82 EUR, i to u poštanskom uredu u [adresa], te u poštanskom uredu u Podravskoj Moslavini, u iznosu od 236,35 EUR. U poslovnici Privredne banke Zagreb uplaćeno je 19,67 EUR i od strane platitelja AŽ uplaćeno je 22,80 EUR. (list 38-45 spisa). Nadalje, dostavio je i uplatnicu u iznosu od 250,00 kn od 30. prosinca 2022. na ime troška za električnu energiju,odnosno uplate po opomeni HEP Elektri, a koji dug je platio upravo tuženik (list 45 spisa).

20. Prema odredbi čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP), stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, odnosno prema odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, kako tužitelj nije dokazao postojanje svog potraživanja prema tuženiku, niti je dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi obveza tuženika da podmiri bilo kakav dug tužitelju, kao i s obzirom da je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika djelomično osnovan, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja te odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

20.1. Osim toga, tužiteljev je iskaz na glavnoj raspravi sud ocijenio kao kontradiktoran i konfuzan budući da je u nekoliko navrata potraživao različite iznose po raznim osnovama, bez valjanog obrazloženja i nepripadajućih dokaza kojima bi potkrijepio svoje potraživanje prema tuženiku, da bi na kraju postupka potraživao iznos od samo 250,00 EUR, opet bez valjanih dokaza.

20.2. Njegovo očekivanje da će tuženik doći kod njega nakon sahrane oca, odnosno djeda tuženika, pok. RŽ, kako je to istaknuo u primjedbi na tuženikov iskaz, pa da će mu onda reći je li tuženik dužan snositi dio troškova za djedovu sahranu, nije predmet ovog postupka. Pokojni RŽ preminuo je 27. prosinca 2021., a tužba je podnesena 16. rujna 2024., dakle, tužitelj je imao dovoljno vremena za iskomunicirati tu činjenicu s nećakom, ovdje tuženikom. Isto tako, vođen je i ostavinski postupak pred javnim bilježnikom, a vodio se i postupak razvrgnuća, također između ovdje tužitelja i tuženika i to prije pokretanja ovog postupka. Nadalje, znao je da nećak neće dolaziti kod njega, budući da su odnosi između tuženikovog pokojnog oca, brata tužitelja i njega bili narušeni, kako je to životno u svom iskazu pojasnio tuženik.

21. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Kako je tuženik u ovom postupku u cijelosti uspio, tužitelj je u obvezi naknaditi troškove postupka tuženiku. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženiku, zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznao slijedeće troškove:

trošak odgovora na tužbu od 10. listopada 2024., sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarife) u iznosu od 150,00 EUR, trošak zastupanja na pripremnom ročištu 15. listopada 2025., zastupanje na glavnoj raspravi 13. studenog 2025. i zastupanje na glavnoj raspravi 20. siječnja 2026., sukladno Tbr. 9. 1. Tarife, svako u iznosu od 150,00 EUR. Također, sud je tuženiku dosudio i trošak sastava podneska od 24. prosinca 2025., prema Tbr 8.1. Tarife u iznosu od 150,00 EUR, kao i sastav dopisa HEP Elektra d.o.o. od 3. prosinca 2025. prema Tbr. 37.1. Tarife u iznosu od 50,00 EUR. Nadalje, tuženku je priznat i sastav podneska od 3. prosinca 2025. prema Tbr. 8. t. 4. u iznosu od 37,50 EUR, odnosno dosuđen mu je ukupan iznos od 837,50 EUR, što s uključenim PDV-om od 25 % u iznosu od 209,38 EUR, čini ukupno dosuđeni trošak postupka od 1.046,88 EUR. Stoga odluka kao pod točkom II. izreke presude.

21.1. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 20. veljače 2026. pa do isplate.

22. Sud nije priznao tuženiku zatraženi trošak u iznosu od 150,00 EUR na ime sastava podneska od 3. prosinca 2025. prema Tbr. 8.1. Tarife, budući da se u konkretnom slučaju radi o ostalom podnesku iz Tbr. 8. t. 4. Tarife, za što mu pripada 25 % nagrade, odnosno iznos od 46,88 EUR (s uključenim PDV-om od 25 %), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

Valpovo, 20. veljače 2026.

Sudac

Goran Jokić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude, rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2. 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja,

2. Tuženiku