Poslovni broj: 9 P-234/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZADRU
STALNA SLUŽBA ŠIBENIK
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G I Z O S T A N K A
Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Tereziji Goreta, u pravnoj stvari tužitelja PETROL d.o.o., OIB: 75550985023, Savska Opatovina 36, Zagreb, zastupan po punomoćniku Srđanu Baroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DANUVIUS MARINA, d.o.o., OIB: 14329389295, Jurjevgradska ulica 2, Tribunj, radi utvrđenja neosnovanosti raskida ugovora, dana 20. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je neosnovan i bez pravnog učinka raskid Ugovora o prijenosu dijela koncesije u potkoncesiju od dana 05.07.2012. i pripadajućeg Aneksa 1 ugovora o potkoncesiji od dana 19.10.2015., a kojeg je tuženik izjavio 30. lipnja 2025. godine.
II. Utvrđuje se da je na snazi i proizvodi pravne učinke Ugovor o prijenosu dijela koncesije u potkoncesiju od dana 05.07.2012. i pripadajući Aneks 1 ugovora o potkoncesiji od dana 19.10.2015. sklopljeni između tužitelja i tuženika.
III. Tuženik je dužan trpjeti tužiteljevo gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra luke posebne namjene - luke nautičkog turizma Tribunj u kopnenom i pomorskom prostoru te je dužan primati ispunjenje tužiteljevih novčanih obveza, a sve temeljem Ugovora o prijenosu dijela koncesije u potkoncesiju od dana 05.07.2012. i pripadajućeg Aneksa 1 ugovora o potkoncesiji od dana 19.10.2015. sve pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.622,90 eura, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se određuje uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 12. studenoga 2025. godine predao ovom sudu tužbu radi utvrđenja neosnovanosti raskida ugovora. U tužbi je tužitelj u bitnome naveo da su tužitelj kao potkoncesionar (tada Euro-Petrol d.o.o., Rijeka, Martinkovac 143/b, OIB: 75550985023) i tuženik kao Ovlaštenik dana 05.07.2012. sklopili ugovor o prijenosu dijela koncesije u potkoncesiju, kojim ugovorom da je tuženik dao tužitelju ovlaštenje za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra - dijela luke posebne namjene (luka nautičkog turizma Tribunj) u naravi benzinska postaja s pripadajućim površinama i da su također tužitelj i tuženik sklopili dana 19.10.2015. sklopili i Aneks 1 ugovora o potkoncesiji, a da je predmetnu benzinsku postaju odnosno predmet potkoncesije izgradio tuženik temeljem ugovora o koncesiji.
Tužitelj je nadalje naveo da se dana 21.01.2025. zapalio kontejner za smeće u vlasništvu i posjedu tuženika, a koji se nalazio izvan potkoncesijskog područja (benzinska postaja) odnosno izvan područja koje je temeljem navedenog ugovora dano tužitelju na korištenje, uslijed kojeg požara da se zapalio objekt, prodavaonica benzinske postaje i kontejner (skladište robe), a zbog čega da je tužitelj od navedenog dana bez ikakve njegove odgovornosti privremeno bio spriječen obavljati gospodarsku djelatnost na predmetnoj benzinskoj postaji i da su tužitelj i tuženik u razdoblju od 01. mjeseca do 06. mjeseca pokušali mirnim putem dogovoriti tko je od ugovornih strana u obvezi obnoviti objekt, sanirati štetu obzirom na osporavanje odgovornosti od strane tuženika, odnosno da su pregovarali i oko eventualnog sporazumnog raskida ugovora odnosno poslovne suradnje.
Nadalje, tužitelj je naveo da je tuženik dopisom od 06.06.2025. odbio ponudu tužitelja za sporazumnim raskidom jer da mu je isti bio neprihvatljiv, te je ujedno navedenim dopisom obavijestio tužitelja, da će tuženik obnoviti objekt koji je u vlasništvu tužitelja te da će nastaviti obavljati djelatnost, unatoč tome što smatra da je odgovornost za nastanak požara i nastalu štetu na objektu i opremi na strani tužitelja i da je isti bio u obvezi dovesti objekt i opremu u prvobitno stanje i da je tuženik iskoristio navedenu dobru volju tužitelja, te ga je odmah dopisom od 11.06.2025. pozvao da u roku od 15 dana izvrši obnovu objekta, da zamjeni uništenu opremu, te da započne obavljati djelatnost.
Tužitelj je nadalje naveo da se dopisom od 12.06.2025. očitovao na način, da je obavijestio tužitelja da u ostavljenom roku od 15 dana nije moguće obnoviti u cijelosti uništeni objekt, čega da je tuženik itekako bio svjestan, te je stoga predložio, a u cilju da što prije započne obavljati djelatnost na benzinskoj postaji, da o svom trošku postavi na benzinskoj postaji specijalizirani kontejner i da putem njega obavlja prodaju goriva za vrijeme dok se vrše radovi na obnovi objekta. Tužitelj je ujedno tražio od tuženika da omogući odnosno da izvede priključak za napajanje kontejnera električnom energijom, obzirom da je priključak u vlasništvu tuženika i nalazi se izvan područja koji je dano tužitelju na korištenje.
Nadalje tužitelj navodi da se tuženik dopisom od 13.06.2025. očitovao na način da je odbio osigurati i omogućiti napajanje kontejnera električnom energijom, sve u cilju da onemogući tuženika da započne obavljati djelatnost i da, unatoč tome, što je tuženik poduzimao sve kako bi spriječio tužitelja da započne obavljati djelatnost i započne s obnovom objekta, da je tužitelj nabavio kontejner i dostavio ga na lokaciju i da je tužitelju ostalo samo da osigura napajanje kontejnera električnom energijom kako bi se moglo započeti s prodajom goriva, a što da je tuženik neosnovano odbio unatoč tome što ga je tužitelj dopisima od 18.06. i 24.06. na to opetovano pozivao. Dakle, bez obzira što je tužitelj poduzimao sve što je u njegovoj nadležnosti, da započne s obavljanjem djelatnosti na potkoncesijskom području, tuženik da je dana 30.06.2025. poslao tužitelju obavijest o raskidu ugovora, u kojoj neosnovano navodi da je tuženik kršio ugovorne obveze odnosno da svojom krivnjom nije započeo obavljati djelatnost te da je tužitelj putem punomoćnika dopisom od 02.07.2025. osporio obavijest o raskidu ugovora u kojem je obrazložio zašto smatra da nije došlo do raskida ugovora te da je ujedno pozvao tužitelja na ispunjavanje svojih ugovornih obveza i da omogući tužitelju nastavak obavljanja djelatnosti, a na koje pozive se tuženik oglušio, te da je pozvao tužitelja na primopredaju posjeda odnosno da ukloni opremu u njegovom vlasništvu.
Tužitelj je nadalje naveo da je tuženik dana 11.07.2025. odnosno od njega ovlaštene osobe da su samovoljno i protupravno ušli u benzinsku postaju gdje da se nalazi oprema u vlasništvu tužitelja (kontejner, agregati dr.) te da su bez pristanka tužitelja odvezli odnosno premjestili kontejner s benzinske postaje na koji način su onemogućili tužitelja da obavlja djelatnost, s kojim činom da su počinili smetanje posjeda, zbog čega da je tužitelj podigao tužbu zbog smetanja posjeda, a koji spor da se vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku, posl.br. Psp-38/2025 i da slijedom svega gore navedenog, da je razvidno da nije bilo osnove za raskidom ugovora o prijenosu dijela koncesije u potkoncesiju te da je stoga tuženikova izjava odnosno obavijest o raskidu ugovora od dana 30.06.2025. neosnovana i nezakonita.
Iz navoda tužbe proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, činjenice na kojima se tužbeni zahtjev temelji nisu u protivnosti s dokazima koji prileže tužbi, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženog spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
Kako tuženi nije odgovorio na tužbu niti je pristupio na pripremno ročište, iako uredno pozvan, u smislu čl. 332., a u svezi čl. 143.c. stavak 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) valjalo je presuditi kao u izreci.
Temeljem čl. 156. st.1. u svezi čl. 155.st. 1. i čl. 164. ZPP-a tužitelju su sukladno Tbr.8. i Tbr.9. st.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvje tnika („Narodne novine“ broj 138/2023 i 107/2025 dalje: Tarife) priznati trošak sastava tužbe 500,00 eura, zastupanja na ročištu 3.2.2026. g. 500,00 eura što sveukupno iznosi 1.000,00 eura uvećano za trošak PDV-a koji iznosi 250,00 eura, te je ujedno temeljem Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" 118/18 i 51/23) tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, svaka u iznosu od 186,45 eura. Stoga je dužan tuženik naknaditi tužitelju ukupan iznos parničnog troška u iznosu od 1.622,90 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Šibeniku, 20. veljače 2026. godine
S U T K I NJ A
Terezija Goreta
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog izostanka dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.
DN-a:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku
