Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-74/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarić, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Snježane Lukač- Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih EĆ i ŠĆ, zbog kaznenih djela iz članka 234. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama obojice optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 9. veljače 2026. broj Kmp-101/2025-102, u sjednici održanoj 20. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženih EĆ i ŠĆ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 131. stavka 3. u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP- I.), a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP -I., produljen je istražni zatvor protiv optuženih EĆ i ŠĆ te je određeno da se optuženicima u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 5. listopada 2025. nadalje.
2. Protiv tog rješenja žale se optuženi EĆ i optuženi ŠĆ.
2.1. Optuženi EĆ žali se po braniteljici, odvjetnici Željki Mance, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, ukine istražni zatvor i pusti optuženika da se brani sa slobode.
2.2. Optuženi ŠĆ žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku Hinku Žerjavu iz svih žalbenih osnova, predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da se optuženika pusti iz istražnog zatvora uz izricanje mjera opreza.
3. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II.), dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Osporavajući zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja u dijelu koji se odnosi na postojanje opće i temeljne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora
– osnovane sumnje da je počinio kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret, optuženi ŠĆ u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud ovu odlučnu činjenicu nije dostatno obrazložio te da je u pitanju „dinamička kategorija“ koja tijekom dokaznog postupka može potpuno otpasti i da se to u konkretnom slučaju i dogodilo, budući da iz iskaza svjedoka NĆ, a kojem dokazu stranke na raspravi nisu prigovarale, proizlazi da optuženici nisu provalili u kuću CĆ. Smatra da zbog navedenog ne postoji osnovana sumnja da su optuženici počinili kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi s m 228. stavkom 1. KZ/11. činjenično opisano u točki 3. optužnice, da to bitno utječe na visinu kazne koja se optuženicima može izreći, uslijed čega da je pogrešna i nezakonita ocjena prvostupanjskog suda o tome da daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora nije narušeno načelo razmjernosti, pa da je time prvostupanjski sud „pogrešno primijenio zakon na štetu okrivljenika“.
6. Međutim, protivno izloženim žalbenim navodima o nedostatnom obrazloženju i pogrešnom utvrđenju o postojanju osnovane sumnje da je optuženi ŠĆ počinio kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, što je za ovaj stadij kaznenog postupka dostatnim i jasnim razlozima i obrazložio, da iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 28. studenog 2025. broj KOmp-DO-23/2025, proizlazi osnovana sumnja da su optuženi EĆ i optuženi ŠĆ, kao supočinitelji, zajednički i dogovorno počinili kaznena djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. KZ/11., oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. Dokaze provedene na raspravi, pa tako i iskaz svjedoka NĆ, analizirat će i ocijeniti njegovu vjerodostojnost raspravni sud nakon što izvede sve dokaze koje nađe potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica i potom, na temelju analize svakog dokaza pojedinačno te svih dokaza u njihovoj ukupnosti, utvrditi je li neka činjenica dokazana ili nije. Međutim za sada, suprotno žalbenim tvrdnjama optuženog ŠĆ, dokazi na kojima se temelji potvrđena optužnica ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su optuženici počinili terećena kaznena djela, čime je ovdje ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Pobijajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, optuženi EĆ u žalbi ističe da je djelomičnim priznanjem kaznenih djela, priznajući dva od tri kaznena djela za koja se tereti, iskazao kritičnost prema svom postupanju, da je do sad u istražnom zatvoru proveo 2/3 najduljeg trajanja istražnog do donošenja nepravomoćne presude, da je dosad samo jednom osuđen za kazneno djelo imovinskog karaktera, pri čemu je ukazao i na svoju mladu životnu dob, odnosno činjenicu da je navršio 21 godinu. Tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke ove okolnosti zanemario, a da zbog navedenih okolnosti i činjenice da je dosad proveo četiri mjeseca u istražnom zatvoru nema uporišta niti opravdanja za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
7.1. Međutim, protivno izloženim žalbenim tvrdnjama optuženog EĆ, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da činjenica ranije osuđivanosti tog optuženika, budući da je, unatoč mladoj životnoj dobi, u dva navrata osuđivan za kaznena djela i to presudom Općinskog suda u Varaždinu od 18. siječnja 2024. broj Kmp -2/2024 za kazneno djelo tjelesne ozljede, za koje mu je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjere od godine dana ne počini novo kazneno djelo te presudom istog suda od 19. studenog 2024. broj Kmp-14/2024 zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. za koje mu je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, s rokom provjeravanja od dvije godine, kraj činjenice da je sada osnovano sumnjiv za počinjenje tri kaznena djela, upućuju na zaključak o upornosti optuženika u društveno neprihvatljivim oblicima ponašanja te ukazuju na postojanje stvarne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. To tim više jer su kaznena djela za počinjenje kojih je optuženi EĆ ovdje osnovano sumnjiv počinjena unutar roka provjeravanja iz ranije uvjetne osude, pa s pravom prvostupanjski sud nalazi da ranije izrečene kazne nisu utjecale na optuženika da promijeni svoje ponašanje i ne čini kaznena djela te da se stoga utvrđena iteracijska opasnost u konkretnom slučaju ne može ostvariti drugim, blažim mjerama.
7.2. Kraj takvog stanja stvari te s obzirom na ustrajnost optuženog EĆ u društveno neprihvatljivom ponašanju, kraj činjenice da je unatoč ranijoj djelomičnoj uvjetnoj osudi sada osnovano sumnjiv za tri kaznena djela počinjena unutar roka provjeravanja, a koje okolnosti ukazuju na značajnu kriminalnu količinu u protupravnom postupanju, optuženi EĆ svojim žalbenim navodima kojima ukazuje na djelomično priznanje kaznenih djela, svoju mladu životnu dob i vrijeme koje je dosad proveo u istražnom zatvoru, ali i na činjenicu da je radio za nadnicu te da i nakon puštanja na slobodu namjerava raditi i privređivati, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju realne opasnosti da će optuženi EĆ na slobodi ponoviti kazneno djelo, koja opasnost se u konkretnom slučaju ne može prevenirati blažim mjerama. Ujedno, uzimajući u obzir dosadašnje trajanje istražnog zatvora i kaznu koja se, prema podacima iz spisa, može očekivati, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ovdje nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP-I.
8. S obzirom na to da je na raspravi 9. veljače 2026. prvostupanjski sud dao priliku strankama da iznesu svoje stavove o istražnom zatvoru, to se ukazuje u potpunosti neosnovanom žalbena tvrdnja optuženog ŠĆ da činjenica na koji način optuženici ostvaruju prihode te čine li kaznena djela radi stjecanja sredstava za život, uopće nije bila raspravljena, pa da je zato pobijano rješenje nezakonito.
9. Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio, polazeći od činjenice višestruke osuđivanosti optuženog ŠĆ za kaznena djela i činjenice da je ovdje osnovano sumnjiv za počinjenje tri kaznena djela, o sklonosti i upornosti tog optuženika u protupravnom postupanju te značajnoj kriminalnoj količini te je, ocjenjujući da ranije izrečene kazne, pa i bezuvjetna kazna zatvora, nisu utjecale na optuženog ŠĆ da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonom , prvostupanjski sud osnovano utvrdio da na strani optuženika postoji stvarna opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera. Činjenica da je optuženi ŠĆ do sad u više navrata osuđivan za kaznena djela s različitim zaštitnim objektom, odnosno da je njegovo postupanje bilo usmjereno povrjeđivanju ili ugrožavanju različitih društvenih vrijednosti i da je dosad samo u jednom navratu osuđen za kazneno djelo protiv imovine, suprotno žalbenim tvrdnjama tog optuženika, ne otklanja, niti ne umanjuje opasnost da će na slobodi ponoviti kazneno djelo. To tim više jer je optuženi JĆ, osim za kazneno djelo prijetnje, krivotvorenja isprave i povrede mira pokojnik, ranije osuđen zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., dakle imovinskog delikta s elementom nasilja, slijedom čega je, kraj ocjene da je radi ostvarenja svrhe istražnog zatvora daljnja primjena mjere istražnog zatvora nužna i da trajanjem istražnog zatvora nije narušeno načelo razmjernosti, prvostupanjski sud s pravom produljio istražni zatvor protiv optuženog ŠĆ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a. Pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti i nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora nije dovedena u sumnju ni žalbenim tvrdnjama optuženog ŠĆ o neznatnim posljedicama kaznenog djela oštećenja tuđe stvari za koje je optuženik osnovano sumnjiv, kao ni ukazivanjem na njegove osobne i obiteljske prilike (činjenicu da je potencijalni donator bubrega ocu koji je teško bolestan i potrebu da privređuje za uzdržavanje roditelja) , jer te okolnosti nisu od značaja kod odluke o istražnom zatvoru.
10. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama obojice optuženika, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog EĆ i optuženog ŠĆ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-I., a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4.ZKP-II. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-II., odlučeno kao u izreci.
Varaždin, 20. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
