REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-5985/2020-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Zoranu Novakoviću odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika JI z Zagreba, Trnjanska cesta 105, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Teuti Palčić odvjetnici iz Zagreba, radi stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave dana 15. siječnja 2026. godine zaključene u prisutnosti stranaka osobo uz punomoćnike, dana 20. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.228,81 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 5. 2. 2016. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 7. 3. 2016. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 7. 4. 2016. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 6. 5. 2016. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8. 6. 2016. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 7. 7. 2016. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 9. 8. 2016. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 7. 9. 2016. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 7.10.2016. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8.11.2016. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8.12.2016. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 9. 1. 2017. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8. 2. 2017. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8. 3. 2017. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 7. 4. 2017. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 9. 5. 2017. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8. 6. 2017. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 7. 7. 2017. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8. 8. 2017. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8. 9. 2017. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 6.10.2017. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8.11.2017. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8.12.2017. do isplate.

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 9. 1. 2018. do isplate,

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8. 2. 2018. do isplate

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8. 3. 2018. do isplate

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 9. 4. 2018. do isplate

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 9. 5. 2018. do isplate

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 8. 6. 2018. do isplate

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 9. 7. 2018. do isplate

- na iznos od 265,45 eur tekućom od 9. 8. 2018. do isplate

za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.762,08 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 117,46 eur tekućom od 10.8.2015. do isplate,

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 17.8.2015. do isplate,

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 8.9.2015. do isplate,

- na iznos od 158,89 eur tekućom od 10.9.2015. do isplate,

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 14.9.2015. do isplate,

- na iznos od 0,01 eur tekućom od 15.9.2015. do isplate,

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 6.10.2015. do isplate,

- na iznos od 158,70 eur tekućom od 9.10.2015. do isplate,

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 14.10.2015. do isplate,

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 6.11.2015. do isplate,

- na iznos od 158,70 eur tekućom od 10.11.2015. do isplate,

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 16.11.2015. do isplate,

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 9.12.2015. do isplate,

- na iznos od 179,01 eur tekućom od 14.12.2015. do isplate,

- na iznos od 66,38 eur tekućom od 18.12.2015. do isplate,

- na iznos od 92,91 eur tekućom od 24.12.2015. do isplate,

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 7.1.2016. do isplate,

- na iznos od 158,70 eur tekućom od 11.1.2016. do isplate,

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 14.1.2016. do isplate,

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 8.2.2016. do isplate,

- na iznos od 158,70 eur tekućom od 10.2.2016. do isplate,

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 15.2.2016. do isplate,

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 8.3.2016. do isplate.

- na iznos od 115,99 eur ekućom od 10.3.2016. do isplate,

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 14.3.2016. do isplate

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 7.4.2016. do isplate

- na iznos od 116,80 eur tekućom od 11.4.2016. do isplate

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 14.4.2016. do isplate

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 6.5.2016. do isplate

- na iznos od 116,21 eur tekućom od 10.5.2016. do isplate

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 16.5.2016. do isplate

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 7.6.2016. do isplate

- na iznos od 116,21 eur tekućom od 10.6.2016. do isplate

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 14.6.2016. do isplate

- na iznos od 132,74 eur tekućom od 30.6.2016. do isplate

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 6.7.2016. do isplate

- na iznos od 116,21 eur tekućom od 11.7.2016. do isplate

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 14.7.2016. do isplate

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 9.8.2016. do isplate

- na iznos od 116,21 eur tekućom od 10.8.2016. do isplate

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 12.8.2016. do isplate

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 8.9.2016. do isplate

- na iznos od 116,60 eur tekućom od 9.9.2016. do isplate

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 14.9.2016. do isplate

- na iznos od 33,45 eur tekućom od 6.10.2016. do isplate

- na iznos od 116,38 eur tekućom od 10.10.2016. do isplate

- na iznos od 20,31 eur tekućom od 17.10.2016. do isplate

- na iznos od 1.696,73 eur tekućom od 19.10.2016. do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.013,22 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 79,64 eur tekućom od 12.12.2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 eur tekućom od 19.12.2016. do isplate,

- na iznos od 12,69 eur tekućom od 9.1.2017. do isplate,

- na iznos od 4,67 eur tekućom od 9.5.2017. do isplate,

- na iznos od 196,43 eur tekućom od 31.5.2017. do isplate,

- na iznos od 169,87 eur tekućom od 30.6.2017. do isplate,

- na iznos od 7,93 eur tekućom od 8.8.2017. do isplate,

- na iznos od 7,93 eur tekućom od 6.10.2017. do isplate,

- na iznos od 4,04 eur tekućom od 9.11.2017. do isplate,

- na iznos od 169,87 eur tekućom od 20.12.2017. do isplate,

- na iznos od 44,82 eur tekućom od 8.6.2018. do isplate,

- na iznos od 165,90 eur tekućom od 29.6.2018. do isplate,

- na iznos od 46,86 eur tekućom od 9.7.2018. do isplate,

- na iznos od 1,58 eur tekućom od 7.9.2018. do isplate,

- na iznos od 1,58 eur tekućom od 9.11.2018. do isplate,

- na iznos od 230,08 eur tekućom od 10.12.2018. do isplate,

- na iznos od 165,90 eur tekućom od 19.12.2018. do isplate,

- na iznos od 224,48 eur tekućom od 8.1.2019. do isplate,

- na iznos od 277,10 eur tekućom od 8.2.2019. do isplate,

- na iznos od 277,09 eur tekućom od 8.3.2019. do isplate,

- na iznos od 277,10 eur tekućom od 8.4.2019. do isplate,

- na iznos od 281,43 eur tekućom od 8.5.2019. do isplate,

- na iznos od 281,43 eur tekućom od 7.6.2019. do isplate.

- na iznos od 39,82 eur tekućom od 18.6.2019. do isplate,

- na iznos od 165,90 eur tekućom od 28.6.2019. do isplate

- na iznos od 281,43 eur tekućom od 9.7.2019. do isplate

- na iznos od 480,52 eur tekućom od 9.8.2019. do isplate

- na iznos od 281,10 eur tekućom od 9.9.2019. do isplate

- na iznos od 280,84 eur tekućom od 9.10.2019. do isplate

- na iznos od 678,71 eur tekućom od 8.11.2019. do isplate

- na iznos od 278,19 eur tekućom od 9.12.2019. do isplate

- na iznos od 165,90 eur tekućom od 18.12.2019. do isplate

- na iznos od 268,97 eur tekućom od 9.1.2020. do isplate

- na iznos od 83,62 eur tekućom od 30.1.2020. do isplate

- na iznos od 297,68 eur tekućom od 7.2.2020. do isplate

- na iznos od 297,68 eur tekućom od 6.3.2020. do isplate

- na iznos od 297,68 eur tekućom od 10.4.2020. do isplate

- na iznos od 302,14 eur tekućom od 8.5.2020. do isplate

- na iznos od 300,05 eur tekućom od 8.6.2020. do isplate

- na iznos od 1.957,93 eur tekućom od 24.6.2020. do isplate

- na iznos od 165,90 eur tekućom od 30.6.2020. do isplate

- na iznos od 302,14 eur tekućom od 8.7.2020. do isplate

- na iznos od 53,09 eur tekućom od 31.7.2020. do isplate

- na iznos od 302,14 eur tekućom od 7.8.2020. do isplate

- na iznos od 302,14 eur tekućom od 8.9.2020. do isplate

- na iznos od 302,14 eur tekućom od 12.10.2020. do isplate

za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 7.791,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2026.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

V Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu 6.894,26 eur i odbija se prigovor tuženika radi prebijanja kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 7. prosinca 2020. godine navodi da je tuženik dana 15. travnja 2014. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu podnio prijedlog za ovrhu protiv tužitelja, temeljem pravomoćnih i ovršnih presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P2- 481/12-17 od 18. lipnja 2013. i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž2-468/13-2 od 29. listopada 2013., a radi naplate novčanih tražbina tuženika na ime uzdržavanja, i to radi naplate dospjelih, a neisplaćenih iznosa uzdržavanja od 1. ožujka 2012. u iznosu od tadašnjih 500,00 kn mjesečno, a od 17. svibnja 2013. u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno, kao i radi naplate daljnjih budućih obroka uzdržavanja za tuženika u iznosu od tadašnjih 2.000,00 kn mjesečno, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja pa do isplate, te radi naplate troškova ovog ovršnog postupka, i to pljenidbom tužiteljeve plaće, koju isti prima kod poslodavca Grada Zagreba, time da se isplata zaplijenjenih tražbina vrši na račun tuženikove majke HI. Općinski građanski sud u Zagrebu je odredio predloženu ovrhu te je donio rješenje o ovrsi br. Ovrpl- 3837/2014 od 14. svibnja 2014., time da nije odredio ovrhu radi naplate troškova postupka. Nakon pravomoćnosti navedenog rješenja o ovrsi, Općinski građanski sud u Zagrebu je po službenoj dužnosti u predmetu br. Ovrpl-3837/2014, dostavio primjerak pravomoćnog rješenja o ovrsi na provedbu Gradu Zagrebu, koji je počevši od 7. srpnja 2014. redovno obustavljao od plaće tužitelja obroke uzdržavanja te ih isplaćivao na račun tuženikove majke. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P Ob- 81/2016- 25 od 1. lipnja 2017., utvrđeno je da je dana 29. siječnja 2016. prestala obveza tužitelja da doprinosi za uzdržavanje tuženika iznos od tadašnjih 2.000,00 kn, a koja obveza je bila određena odlukama Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P2- 481/12-17 od 18. lipnja 2013. i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž2-468/13-2 od 29. listopada 2013. Navedena presuda je postala pravomoćna 17. lipnja 2017. Tužitelj je nakon toga 9. listopada 2018. podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrpl-3837/2014 od 14. svibnja 2014., povodom koje je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem br. Ovrpl-3837/14-40 od 24. listopada 2019., obustavio ovrhu određenu ovosudnim rješenjem o ovrsi br. Ovrpl-3837/2014 od 14. svibnja 2014., u odnosu na iznose za uzdržavanje tuženika dospjele nakon 29. siječnja 2016., te je ukinuo provedene radnje u tom dijelu (toč. I.) te je utvrdio da je ovrha u ovoj pravnoj stvari dovršena u odnosu na iznose za uzdržavanje tuženika dospjele do 29. siječnja 2016. (toč. II.). Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 23. ožujka 2020. Bez obzira na navedenu ovosudnu presudu br. P Ob- 81/2016-25 od 1. lipnja 2017., tuženik je nastavio i dalje naplaćivati od tužitelja mjesečne iznose uzdržavanja u iznosu od tadašnjih 2.000,00 kn po ovosudnom rješenju o ovrsi br. Ovrpl-3837/2014 od 14. svibnja 2014., i to sve do 9. studenog 2018., kada je tužiteljev poslodavac Grad Zagreb, temeljem navedene ovosudne pravomoćne presude br. P Ob-81/2016-25 od 1. lipnja 2017. konačno

prestao vršiti ustege od tužiteljeve plaće prema rješenju o ovrsi. Prema potvrdi Grada Zagreba, u razdoblju od 29. siječnja 2016. do 9. studenog 2018., od tužiteljeve plaće je ustegnuto te isplaćeno tuženiku na ime uzdržavanja ukupno tadašnjih 68.000,00 kn, koje je Grad Zagreb uplatio na račun tuženikove majke. Paralelno sa sudskom ovrhom kod ovog suda br. Ovrpl- 3837/2014, tuženik (tada s osobnim imenom ŠIC) je dana 17. rujna 2014. godine podnio Financijskoj agenciji (dalje: FINA) zahtjev za izravnu naplatu temeljem istih ovršnih isprava (presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu br. P2-481/12 od 18. lipnja 2013. i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž2-468/13 od 29. listopada 2013.) te za iste novčane tražbine, time da je isplatu zatražio na račun svog punomoćnika odvjetnika Tomislava Grahovca. Nakon proteka 60 dana FINA je izdala nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika BI na račun punomoćnika ovrhovoditelja odvjetnika Tomislava Grahovca, te su banke nakon toga počevši od 7. srpnja 2014. redovno ustezale sa računa tužitelja obroke uzdržavanja sa kamatama te ih

isplaćivale na račun tuženikovog punomoćnika, a takva situacija traje neprekidno sve do danas. Tužitelj je nakon toga 20. siječnja 2016. podnio ovome sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu prijenosa, povodom koje je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem br. Ovr-452/16-2 od 10. veljače 2016., odbio prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate te je uputio ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Tužitelj je navedenu parnicu pokrenuo te je ovosudnom presudom br. P-1686/16-47 od 28. veljače 2019., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 1472/2019-2 od 15. svibnja 2020., proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu koji je dana 17. rujna 2014. Financijskoj agenciji podnio tuženik. U navedenoj parnici je provedeno financijsko vještačenje te je sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio da je obavljenim ustegama s plaće tužitelja, kao i izravnom naplatom s tužiteljevih računa (FINA) podmirena u cijelosti predmetna dospjela obveza uzdržavanja s pripadajućim zateznim kamatama, te je došlo do preplate koja je na dan 19. listopada 2016. iznosila ukupno tadašnjih 35.879,86 kn, a preplaćeni su svi iznosi izravnih naplata s tužiteljevih računa (FINA) od uplate 10. kolovoza 2015. (djelomično) pa nadalje. Bez obzira na navedenu ovosudnu presudu br. P-1686/16- 47 od 28. veljače 2019., tuženik je nastavio i dalje naplaćivati od tužitelja mjesečne iznose uzdržavanja u iznosu od tadašnjih 2.000,00 kn po presudi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu br. P2-481/12 od 18. lipnja 2013. i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž2-468/13 od 29. listopada 2013, i takvo stanje traje i danas. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Zrinka Ručevića, u razdoblju od 10. kolovoza 2015. do 19. listopada 2016., s tužiteljevih računa su preplaćeni svi iznosi izravnih naplata (FINA) u iznosu od ukupno tadašnjih 35.879,86 kn, koje iznose su banke uplatile na račun tuženikovog punomoćnika, Prema izvodu iz prometa po tužiteljevom računu kod Erste&Steiermärkischebank d.d. od 28. listopada 2020., nakon 19. listopada 2016. pa do 28. listopada 2020., s tužiteljevog računa je nastavljena izravna naplata (FINA) u iznosu od ukupno tadašnjih 82.979,12 kn, koje iznose je banka uplatila na račun tuženikovog punomoćnika, Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u odluci suda, stjecatelj je dužan vratiti ga, a prema odredbi st. 3. istog članka, obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala. U točkama I.-IV. je prikazano da je tuženik primio ustegama od tužiteljeve plaće novčani iznos od ukupno tadašnjih 68.000,00 kn na temelju pravne osnove (presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P2-481/12-17 od 18. lipnja 2013. i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž2-468/13-2 od 29. listopada 2013.), koja je poslije otpala (presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P Ob-81/2016-25 od 1. lipnja 2017., utvrđeno da je prestala obveza tužitelja da plaća uzdržavanje po navedenoj presudi) pa je tuženik stoga to dužan vratiti tužitelju, sve sukladno odredbama čl. 1111. st. 1. i 3. OZ-a. Pritom se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, obzirom da je nakon što je 25. svibnja 2014. izdao u najam stan u [adresa], a pogotovu nakon što je u rujnu 2016. upisao Agronomski fakultet na kojem nije dao niti jedan ispit, znao ili je morao znati da su ispunjeni zakonski uvjeti za prestanak obveze plaćanja uzdržavanja od strane tužitelja. Stoga tuženik mora platiti tužitelju i zatezne kamate na ovako nepošteno stečene iznose. U točkama V.-VIII. je prikazano da je tuženik primio izvravnom naplatom s tužiteljevih računa (FINA) u cijelosti predmetne dospjele obveze uzdržavanja s pripadajućim zateznim kamatama, te je nakon uplate od 10. kolovoza 2015. došlo do preplate koja je na dan 19. listopada 2016. iznosila ukupno 35.879,86 kn, a nakon toga do 28. listopada 2020. je tuženiku isplaćeno s tužiteljevog računa još tadašnjih 82.979,12 kn, a koji iznosi su neosnovano isplaćeni tuženiku. I ovdje se radilo o ovrsi, ali izravnom naplatom, na temelju iste ovršne isprave kao u ovosudnom predmetu br. Ovrpl-3837/2014 (presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P2-481/12-17 od 18. lipnja 2013. i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž2-468/13-2 od 29. listopada 2013.), koja je poslije otpala (presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br.P Ob-81/2016-25 od 1. lipnja 2017., utvrđeno je da je prestala obveza tužitelja da plaća uzdržavanje po navedenoj presudi), a ovosudnom presudom br. P 1686/16-47 od 28. veljače 2019., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1472/2019-2 od 15. svibnja 2020., je osim toga proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu koji je dana 17. rujna 2014. Financijskoj agenciji podnio tuženik, pa je tuženik stoga navedeni iznos dužan vratiti, sve sukladno odredbama čl. 1111. st. 1. i 3. OZ-a. I u odnosu na iznose koje je tuženik primio izravnom naplatom s tužiteljevih računa (FINA) tuženik se također ima smatrati nepoštenim stjecateljem, obzirom da je nakon što je 25. svibnja 2014. izdao u najam stan u [adresa], a pogotovu nakon što je u rujnu 2016. upisao Agronomski fakultet na kojem nije dao niti jedan ispit, znao ili je morao znati da su ispunjeni zakonski uvjeti za prestanak obveze plaćanja uzdržavanja od strane tužitelja, a osim toga je morao znati da je naplata uzdržavanja sudskom ovrhom i izravnom naplatom znatno preplaćena. Stoga tuženik mora platiti tužitelju i zatezne kamate na ovako nepošteno stečene iznose od dana njihovog stjecanja, temeljem odredbe čl. 1115. ZOO. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i to podneskom od 8. veljače 2023. predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu podneskom od 20. veljače 2021. osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. U bitnom navodi da je presudom ovog suda br. P Ob- 81/16 od 1. lipnja 2017. da je dana 29.siječnja 2016. prestala obveza tužitelja da doprinosi za uzdržavanje tuženika i navedena presuda je postala pravomoćna 17.6.2017. Ističe da je tužitelj tek 9. listopada 2018. podnio žalbu izvan proteka roka protiv rješenja o ovrsi ovog suda br. Ovrpl-3837/14. S obzirom na navedeno smatra da je u periodu od pravomoćnosti do podnošenja žalbe tužitelj, a što bi kao otac i trebao raditi, dobrovoljno dopuštao ustegu na plaći kako bi svom sinu financijski pomogao i olakšao mu početak punoljetnog života time je u navedenom dijelu zahtjev u cijelosti neosnovan. Ističe da ukoliko nije želio dobrovoljno uplaćivati iznose uzdržavanja mogao je već nakon pravomoćnosti zatražiti pravnim putem od svog poslodavca "micanje ustega s plaće". U odnosu na razdoblje od 7. srpnja 2017. do 7. rujna 2018. tužbeni zahtjev je isto neosnovan. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja navodeći da su iznosi uplaćeni od kolovoza 2015. do 16. studenog 2015. u zastari. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te predlaže isti odbiti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2.1. U daljnjem tijeku postupka tuženik je izjavio prigovor radi prebijanja za iznos od tadašnjih 51.944.81 kn, sada 6.894,26 eur, a koji iznos je po navodima istog, temeljem dopisa FINE tj. očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje utvrđen kao dospjelo, a nepodmireno potraživanje na ime uzdržavanja i prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u spise ovog suda posl.br. P Ob-81/16, Ovrpl-3837/14 i Ovr-452/16, dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i preslike presuda, u očevidnik neizvršenih osnova specifikacije naplate od strane FINA-e koje prileže spisu i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. uz dokaz usmenim očitovanjem vještaka, dopunskim očitovanjem vještaka i usmenim očitovanjem vještaka i dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanje.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Potraživanje tužitelja odnosi se na preplaćene iznose uzdržavanja koje je isti preplatio tuženiku i to temeljem ovrhe ovog suda br. Ovrpl-3837/14 i izvan sudske ovrhe kod FINE sve temeljem ovršne isprave, odnosno presude ovog suda br. P2-481/12 i presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž2-468/13.

6. Među strankama nije sporna činjenica vođenja postupaka pred ovim sudom i to Ovr-452/16 i Ovrpl-3837/14, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u iste. Isto tako nije sporna činjenica vođenja postupka za prestanak uzdržavanja pod posl.br. P Ob-81/2016.

7. Uvidom u spis posl. br. P Ob-81/16 utvrđeno je da je presudom isti poslovni broj od 1. lipnja 2017. utvrđeno da je dana 29. siječnja 2016. prestala obveza tužitelja da doprinosi za uzdržavanje tuženika iznos od tadašnjih 2.000,00 kn, a koja obveza je bila određena odlukama ovog suda posl.br. P2-481/12 od 18. lipnja 2013. i Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž2-468/13 od 29. listopada 2013. godine. Navedena presuda postala je pravomoćna i ovršna 17. lipnja 2017. godine.

8. Činjenični navodi tužbe u cijelosti su utemeljeni i u skladu sa dostavljenom dokumentacijom tužitelja. Pri tom valja istaći da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva ali je vezan za činjenične navode tužbe.

9. Odredbom čl.1111 ZOO-a određeno je da kad dio imovine neke na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

10. Odredbom čl.1115 ZOO-a određeno je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja valja istači da isti nije osnovan. To iz razloga što se u konkretnom slučaju primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok određen čl. 225 ZOO-a. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 7. prosinca 2020., a prvi preplaćeni iznos na ime uzdržavanja je dospijeća 5. 2. 2016. ista je podnesena unutar zakonom određenog roka.

11.1. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda valja dodati da je pravna osnova temeljem koje je plaćano uzdržavanje otpala pravomoćnošću presude ovoga suda . P Ob-81/16., a koja je, kao što je već i rečeno, svojstvo pravomoćnosti stekla dana 17. lipnja 2017. godine.

12. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika također valja istaći da isti nije osnovan. To iz razloga što je tuženik kao stranka bio zastupan po majci i zakonskoj zastupnici u predmetu temeljem kojeg je i određena obveza za uzdržavanje i kao takav i naveden u presudi ovog suda stoga je nedvojbeno tko je osoba tuženika. Činjenica što je iznos pretplate i nakon punoljetnosti tuženika eventualno i doznačen na račun majke nije bitna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i ne upućuje na zaključak o nepostojanju procesne legitimacije kako to navodi tuženik.

13. Radi utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem.

13.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 7.12.2022. proizlazi da je obveza tužitelja prema tuženiku po osnovi uzdržavanja preplaćeno u ukupnom iznosu od tadašnjih 180.858,98 kn (sada 24.004,17 eur) i to u sudskoj ovrsi pred ovim sudom pod br. Ovrpl-3837/14 i izvan sudskoj kod FINE na temelju presude ovog suda posl.br. P2-481/12 i presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž2-468/13 što se odnosi na slijedeće preplate i to:

- 35.879,86 kn, odnosno 4.762,08 eur u razdoblju od prve obveze s dospijećem 15. ožujka 2012. pa do obveze s dospijećem 15. listopada 2016.

- 82.979,12 kn odnosno 11.013,22 eur u razdoblju od prve obveze dospijećem 15. studenog 2016. pa do obveze s dospijećem 15. rujna 2020. Navedeni dio pretplate odnosi se na razdoblje u kojem se postupalo po zahtjevu za izravnu naplatu koji je dana 17. rujna 2014. FINI podnio tuženik, a za koju izravnu naplatu je pravomoćnom presudom proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava.

- 62.000,00 kn odnosno 8.228,81 eur odnosi se na razdoblje od prve obveze s dospijećem 15. veljače 2016. pa do obveze s dospijećem 15. kolovoza 2018. Navedeni dio preplaćene obveze odnosi se na razdoblje u kojem je pravomoćnom sudskom presudom prestala obveza tužitelja da za uzdržavanje tuženika doprinosi iznos od 2.000,00 kn mjesečno.

14. Tužitelj nije imao primjedbe niti prigovora na provedeno vještačenje već je podneskom od 8. veljače 2023. postavio konačni tužbeni zahtjev.

15. Tuženik je prigovorio provedenom vještačenju u bitnom dijelu navodeći da je isto nepotpuno jer je i sam vještak naveo da nije izvršio uvid u spis ovog suda br. P Ob- 459/2020. Tuženik je i dalje ostao kod istaknutog prigovora prijeboja za iznos od 51.944,81 kn, a koji iznos je temeljem dopisa FINE tj. očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje utvrđen kao dospjelo, a nepodmireno potraživanje na ime uzdržavanja na dan 2. svibnja 2022. te je predložio da se isti uzme u obzir prilikom dopune vještačenja.

15.1. Povodom istaknutog prigovora sud je na ročištu održanom dana 1. listopada 2024. proveo dokaz usmenim očitovanjem vještaka.

15.2. U svom usmenom očitovanju stalni sudski vještak je naveo da je podneskom od 2.3.2023. tuženik prigovorio nalazu i mišljenju ističući kako u obzir treba uzeti predmet koji se kod ovog suda vodio pod br. P Ob-459/20, jer je u tom predmetu donošenjem odluke Županijskog suda Split od 15.4.2021. ponovo utvrđena obveza ovdje tužitelja isplaćivati tuženiku iznos uzdržavanja počevši od 14.9.2018., u pogledu čega je tuženik izjavio prijeboj. U odgovoru na navedeno, imajući u vidu odluku VSRH koja je priložena u spis kao i novu odluku Županijskog suda Split koju je danas predao punomoćnik tužitelja, proizlazi kako je pravomoćno utvrđeno da nema nastavka obveze tužitelja za uzdržavanje tuženika, u kojem smislu nema potrebe dopunjavati daljnje izračune. Drugi prigovor tuženika odnosi se na obvezu uzdržavanja tuženika za razdoblje do 29.6.2016. , u pogledu čega kao prvo može reći kako je presudom ovog suda br. P Ob-81/2016-25 od 1.6.2017. utvrđeno da obveza ovdje tužitelja za uzdržavanje ovdje tuženika prestaje s 29.1.2016., pa se očito u navodu tuženika iz predmetnog podneska radi o pogrešci u pisanju. Međutim, provjerom izračuna iz tabele 1 iz pisanog nalaza i mišljenja utvrdio je kako je u istoj što se tiče obveze tužitelja za uzdržavanje tuženika očitom pogreškom uključeno samo razdoblje do lipnja 2014., pa bi u tom smislu tražio kraći rok za korekciju izračuna u tom dijelu.

15.3. Iz pisane dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 15. studenog 2024. da je ponovnim pregledom danog nalaza i mišljenja te usporedbom s podacima iz dokumentacije sadržane u spisu predmeta, odnosno u priklopljenim spisima, utvrdio da je ispravno iskazao visinu obveze za uzdržavanje zaključno do lipnja 2014. Naime, od plaće za lipanj 2014. (isplata u srpnju 2014.) tužitelju su počela ustezanja na ime redovitih mjesečnih obveza uzdržavanja (po 2.000,00 kn mjesečno), kao i ustezanja dodatnih iznosa na ime dospjelih dugovanja po osnovi obveze uzdržavanja. Stoga je vještak počevši od mjeseca srpnja 2014. prestao uvećavati obvezu tužitelja po osnovi mjesečnih iznosa uzdržavanja, no istovremeno prilikom uračunavanja uplata nije u obzir uzimao onaj dio ustezanja koji se odnosni na redovitu mjesečnu obvezu, već samo onaj dio koji se odnosi na podmirenje dospjelih zaostataka. Slijedom iznesenoga, u cijelosti je ostao kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

15.4. U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 10. prosinca 2025. vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja kao i pisane dopune od 2.10.2025. gdje se detaljno očitovao o svim prigovorima i pitanjima tuženika iz podneska od 19.11.2024. U pogledu pitanja punomoćnika tužitelja, a u odnosu na toč.III prigovora tuženika iz podneska od 25.8.2025. u kojoj točci se tuženik poziva na presudu ŽS Split Gž Ob-201/21-2 od 15.4.2021 , za koju tuženik navodi kako istu nije uzeo u obzir prilikom izračuna, a istovremeno je tom presudom određena obveza tužitelja za plaćanje uzdržavanja tuženiku od 14.9.2018. pa nadalje, vještak je naveo kako je ta presuda na koju se tuženik poziva prije 3 i pol godine ukinuta rješenjem VSRH Rev 160/2022-2 od 12.4.2022., a koja presuda spisu prileži na str.214 do 219. Dakle, ne radi se o pravomoćnoj obvezi tužitelja za uzdržavanje tuženika kako to pogrešno navodi tuženik, jer je ta presuda navedenim rješenjem ukinuta. S druge strane, presudom Općinskog građanskog suda Zagreb P Ob-459/2020-40 od 23.2.2021. ovdje tuženik odbijen je s tužbenim zahtjevom za uzdržavanje od 14.9.2018. pa nadalje, a ta je presuda potvrđena presudom ŽS Split Gž-Ob-239/23 -3 pa je dakle ovdje tuženik pravomoćno odbijen sa zahtjevom za uzdržavanje od 14.9.2018. pa nadalje (navedena I i II stup. presuda u spis predmeta dostavljene su uz podnesak tužitelja od 22.10.2025.). Slijedom iznesenog, vještak je naveo da je ispravno u izračunima iskazao da nakon 14.9.2018. nema nove obveze uzdržavanja ovdje tuženika. Što se tiče nastavnog pitanja u pogledu toč.IX podneska tuženika, u kojem tuženik navodi kako prigovara da u izračunima nisu u obzir uzeti nenaplaćeni iznosi na ime uzdržavanja od 90.00,00 KN s dospijećem od 15.9.2018. do 16.5.2022., pa u tom smislu ovdje tuženik stavlja prijeboj, vještak je naveo kako iz odgovora na prethodno pitanje, prvenstveno iz pravomoćnih sudskih odluka proizlazi da ne postoji obveza uzdržavanja koju bi ovdje tužitelj trebao pružati tuženiku za razdoblje nakon 14.9.2018. pa u tom smislu se nema što stavljati u prijeboj kako to tuženik predlaže. Slijedom svega iznesenog vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod utvrđenja izračuna iz pisanog nalaza i svih dopunskih pisanih i usmenih očitovanja.

16. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka kao i pisanim i usmenim očitovanjima cijeneći ih stručnim i objektivnim izrađenim od stručne osobe u skladu sa pravilima financijske struke i u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu. Usmenim očitovanjima vještaka isti je u cijelosti odgovorio na postavljena pitanja tuženika i time otklonio sve eventualne nejasnoće.

17. Provedenim financijskim vještačenjem nedvojbeno je utvrđena visina potraživanja tužitelja, odnosno iznos preplaćenog uzdržavanja.

18. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je obveza plaćanja uzdržavanja tuženika tj. sina prestala 29.1.2016.godine i to sudskom odlukom, odnosno presudom ovog suda. Nakon toga tuženik je i dalje nastavio ovršivati račune i u ovom predmetu se ustvari radi o postupku dvostruke naplate. Isti je naveo da je 2014. u 4. mj. temeljem pravomoćne i ovršne presude pokrenuta ovrha od strane majke tuženika, radilo se o sudskoj ovrsi gdje je njemu ustegnuto od plaće kod poslodavca da bi tuženik u 9. mj. pokrenuo postupak ovrhe temeljem iste presude pred FINA-om. Koliko je iščitao i vidio i koliko kronološki može popratiti nalaz i mišljenje vještaka Ručevića isti je u skladu sa iznosima koji su mu ustegnuti. Tužitelj je naveo da je njegov poslodavac je 1.6.2017. isplatio sve zaostatke, odnosno sva potraživanja koja su bila dospjela temeljem presude, a istovremeno je bila ovrha i na FINI time da je sudska odluka išla na račun majke, o ovrha koja se provodila na FINI je išla na račun odvjetnika koji je zastupao u to vrijeme.

Na pitanje pun. tužitelja kada je uzdržavanje po presudi prestalo u cijelosti, tj. kada je bilo naplaćeno i kada počinje preplata uzdržavanja tužitelj je odgovorio sa 10.8.2015. su naplaćeni svi iznosi koji su do tada bili dospjeli, a isto je vještačio isti vještak koji je vještačio u ovom predmetu tj. vještak Ručević. Cijelo to vrijeme trajanja 2 ovrhe i preplate on osobno i odvjetnik su upozoravali i tuženika i majk , a o istom su upozoravali njihove odvjetnike u parnicama. Isto tako dobio je i 2 presude kojim je proglašena ovrha nedopuštenom i nakon pravomoćnosti istih oni su i dalje nastavili sa ovrhom iz kog razloga je i pokrenuta ova parnica.

Na pitanje pun. tuženika u vezi prijeboja s obzirom na uzdržavanje i novo podignutu tužbu, tužitelj je odgovorio da je ponovno utužio 2018. i presudom je utvrđen da ima pravo na nastavak uzdržavanja i to do njegove 26. godine, a 26 godina je navršio 23.5.2022.godine. Tužitelj je dodao da je u konačnici je uspio u tom sporu, a tuženik je temeljem iste vršio naplatu sve do donošenja odluke Vrhovnog suda.

19. Tuženik je u svom iskazu naveo da je sam 2020. godine završio faks, preddiplomski studij, odnosno 3 godine, a kada mu je prestalo uzdržavanje se ne sjeća točno i ni ne zna kada je prestao primati uzdržavanje od oca, prestao je voditi brigu o tome, izgubilo se sve u tome.

Na pitanje pun. tužitelja da li je naplaćivao dvostruko uzdržavanje od oca, tuženik je odgovorio da ne zna.

Na pitanje pun. tuženika kada je postao punoljetan i da li je nakon punoljetnosti pokretao ovršne postupke pred FINOM radi uzdržavanja, tuženik je odgovorio da mora izračunati kada je postao punoljetan, a ovršne postupke je pokretao, a nije siguran da li jepokrenuo jedan ili više.

Na upit suda pun. tuženika da li želi izvršiti isplatu iznosa koji je predmet ovog spora, a kako je navedeno u podnesku od 8. veljače 2023., isti navodi samo ukoliko se sklopi nagodba u pogledu svih sporova između stranaka i stranke koja nije stranka u ovom postupku, odnosno majke tuženika HI.

20. Analizirajući iskaze stranaka i dovodeći ih međusobno u vezu kao i u vezu sa dokumentacijom koja prileži spisu i provedenim financijskim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju plaćao dvostruko uzdržavanje za tuženika i to u preplaćenom iznosu, a što je i predmet ovog spora. Sud iskaz tužitelja cijeni istinitim, životnim i logičnim i u cijelosti utemeljenim na dokumentaciji koja prileži spisu. Iskaz tuženika sud cijeni krajnje nezainteresiranim za ishod ovog postupka. Naime, nije logično, a niti životno da osoba od skoro 30 godina ne zna i ne sjeća se koje sve pravne radnje je poduzimao radi naplate svog uzdržavanja. No, isto nije ni bitno ni odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

21. Po stavu ovog suda tuženik je nepošten stjecatelj i to iz razloga što je isti znao ili morao znati da je prestala njegova obveza za uzdržavanje, odnosno da je prestala obveza tužitelja za plaćanje uzdržavanja. Tuženik nije osporio činjenične navode tužbe u kojima je navedeno da je dao u najam stan dana 25. svibnja 2014., da nakon što je u rujnu 2016. upisao Agronomski fakultet na kojem nije dao ni jedan ispit što upućuje na zaključak da je isti imao svijest, odnosno znao da je prestala obveza za uzdržavanje od strane oca stoga je isti u obvezi platiti i zakonske zatezne kamate na svaki mjesečni iznos na ime plaćenog uzdržavanja od dospijeća do isplate.

22. Odredbom čl.1114 ZOO-a određeno je da se ne može zahtijevati povrat onoga što je dano ili učinjeno na ime ispunjenja neke naravne ili moralne obveze.

22.1. Plaćanje uzdržavanja je zakonska obveza. Dvostruka naplata zakonskog uzdržavanja je nedopuštena i u suprotnosti sa zakonskom odredbom stoga se pozivanja tuženika na moral u najmanju ruku ukazuje neumjesnim.

22.2. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom I, II i III izreke presude.

23. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja valja istaći da isti nije osnovan.

24. Odredbom čl.195 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-nastavno ZOO) određeno je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

24.1. U konkretnom slučaju obje tražbine glase na novac, znači radi se o istovrsnim tražbinama. Pretpostavke za jednostrani prijeboj su uzajamnost (zamjenitost), istovrsnost, dospjelost i utužena tražbina kao i izjava o prijeboju.

24.2. Tuženik svoju izjavu o prijeboju temelji na dopisu FINE tj. očevidniku neizvršenih osnova za plaćanje.

24.3. Kako je provedenim financijskim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika u odnosu na tužitelja to je istaknuti prigovor nije osnovan te je odlučeno kao pod točkom V izreke presude.

25. U odnosu na podnesak tuženika od 15. siječnja 2026. valja istaći da je isti dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave stoga sud isti nije uzeo u obzir prilikom donošenja ove odluke.

26. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

26.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP- a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

26.2. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 250 bodova, troška sastava četiri podneska po tbr.8 toč.1 od 1000 bodova, troška pristupa na pet ročišta po tbr.9 toč.1 (3.5.2022., 9.6.2022., 22.10.2025., 10.12.2025. i 15.1.2026.) od 1250 bodova, troška pristupa na dva ročišta po tbr.9 toč.2 (2.6.2021. i 1.10.2024.) od 250 bodova i troška pristupa na dva ročišta po tbr.9 toč.5 (26.3.2024. i 3.9.2025.) od 100 bodova, odnosno sveukupno 2850 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 5.700,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 1.425,00 eur i troška plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 eur i 172,54 eur te uz trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 294,46 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tužitelja od 7.791,08 eur.

26.3. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak ročišta za objavu presude i to iz razloga što navedeni trošak prilikom sastava troškovnika je bio budući i neizvjestan trošak, odnosno nije postojao prilikom sastava troškovnika. Također valja dodati, a neovisno od prednjeg utvrđenja suda da zatraženi trošak nije niti potreban za vođenje postupka , a s obzirom na činjenicu postojanja e-oglasne ploče suda.

27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. veljače 2026. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna.

1. Punomoć. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 294,46 eur,

2. Punomoć. tuženika