Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-99/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Iris Hatvalić- Nemec, u pravnoj stvari tužitelja STUHL d.o.o., OIB 15008192338, Jalkovec, Varaždinska ulica II odvojak 4, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Petrić odvjetnik iz Varaždina protiv tuženika Niehoff Stolice d.o.o., OIB 90695791802, Lepoglava, Ulica Hrvatskih Pavlina 44, kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Tot Solina, odvjetnica iz Varaždina, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 14. siječnja 2026. u prisutnosti direktora tužitelja HB, punomoćnika tužitelja Marijana Petrića, direktora tuženika NB i punomoćnice tuženika HBE, dana 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Biserke Čmrlec - Kišić iz Varaždina od 26. lipnja 2023. broj UPP/OS-Ovrv-407/2023, u dijelu kojim je tuženiku NIEHOFF STOLICE d.o.o. Lepoglava, Ulica hrvatskih pavlina 44, OIB: 90695791802, naloženo da tužitelju STUHL d.o.o. Jalkovec, Varaždinska ulica, II. odvojak 4, OIB: 15008192388 isplatiti iznos od 6.730,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za kašnjenje s plaćanjem, tekućom od 31. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić iz Varaždina od 26. lipnja 2023. broj UPP/OS-Ovrv-407/2023, u dijelu u kojem je je tuženiku NIEHOFF STOLICE d.o.o. Lepoglava, Ulica hrvatskih pavlina 44, OIB: 90695791802, naloženo da tužitelju STUHL d.o.o. Jalkovec, Varaždinska ulica, II. odvojak 4, OIB:15008192388, namiri tražbinu u iznosu od 1.325,80 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za kašnjenje s plaćanjem, tekućom od 31. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 208,67 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za kašnjenje s plaćanjem, tekućom od 31. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.355,62 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2026., kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Biserke Čmrlec - Kišić iz Varaždina poslovni broj broj UPP/OS-Ovrv-407/2023, od 26. lipnja 2023. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju glavnični iznos od 8.055,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 291,95 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a temeljem vjerodostojne isprave- računa tužitelja.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio prigovor kojim u cijelosti pobija doneseno rješenje o ovrsi, kako u osnovi tako i u visini te ističe da ne postoji tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku u iznosu od 8.055,80 EUR, niti je ista evidentirana u poslovnoj dokumentaciji ovršenika. Ovrhovoditelj nije ovršeniku tokom prosinca 2022. pružio usluge ukupne vrijednosti 8.055,80 EUR, te se stoga potraživanje ovrhovoditelja osporava. Osobito se osporava da bi stranke ugovorile pružanje bilo kakvih usluga po cijeni istaknutoj u samom računu, dakle po cijeni od 89,40 kn + PDV. Ovršenik je taj koji ima dospjelo nenamireno potraživanje prema ovdje ovrhovoditelju, i to u višestruko većem iznosu, radi čega je u tijeku i ovršni postupak. Predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, ovaj sud je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage rješenjem broj Povrv-99/2023-4 od 6. prosinca 2023. te je postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom zaprimljenim 5. siječnja 2024. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika podnesen protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika te je u bitnome naveo da su parnične stranke od lipnja 2022. do siječnja 2023. bile u poslovnom odnosu u okviru kojega je tužitelj za tuženika, u poslovnim prostorima tuženika u Lepoglavi, vršio uslugu izrade (tapeciranja) namještaja. Predmetne poslove za tuženika je obavljalo ukupno sedam tužiteljevih radnika iz Nepala, od čega je petorica njih ugovorene radove izvodila od samog početka spomenute suradnje, dok su preostala dvojica s radom započela, nakon pribave radnih dozvola, od rujna 2022. godine. Prema dogovoru stranaka, takva poslovna suradnja trebala je trajati do 31. ožujka 2023. Za predmetnu uslugu stranke su dogovorile cijenu od 8,00 EUR po satu rada + PDV, uz uvećanu naknadu za sate koje radnici radne prekovremeno, neradnim danom i blagdanom. Uz to, tuženik se obvezao snositi i cjelokupne troškove prehrane radnika. Temeljem obračuna radnih sati koje su tužiteljevi radnici obavljali kod tuženika, a koji obračun je tužitelju za svaki mjesec dostavljao sam tuženik, tužitelj je tuženiku ispostavljao mjesečne račune. Sve račune vezane uz predmetnu uslugu, izuzev računa broj 27-01- 2023 (izdanog za razdoblje od 1. do 31. prosinca 2022. godine), i računa broj 04-09- 2023 (izdanog za razdoblje od 1. do 7. siječnja 2023. godine) koji će biti predmet drugog postupka, tuženik je tužitelju u cijelosti i bez ikakvih prigovora podmirio. Tužitelj je utuženi račun izdao upravo temeljem obračuna radnih sati koji je tužitelju dana 5. siječnja 2023. dostavio sam tuženik. Pri tome tužitelj tuženiku veliki broj radni sati iz evidencije za petoricu radnika uopće nije obračunao, obzirom da isti, u razdoblju od 3. do 31. prosinca 2023., zbog tuženikovog postupanja, više nisu bili tužiteljevi zaposlenici, već zaposlenici samoga tuženika. Naime, s obzirom da je za petoricu tužiteljevih radnika iz Nepala radna dozvola istjecala 30. studenog 2022. (dok je za preostalu dvojicu i dalje vrijedila radna dozvola iz kolovoza 2022.), tužitelj je za te radnike u studenom 2022. godine kod Policijske postaje Ivanec pokrenuo postupak produljenja radnih dozvola. Iako, prema uobičajenom proceduri, nadležna tijela odluku o ovom zahtjevu donose unutar nekoliko dana, u konkretnom slučaju tužitelj istu nije dobio niti nakon proteka godine dana. Unatoč tome što je u više navrata kontaktirao nadležno tijelo i usmeno dobio informaciju da odluka postoji, službene osobe su tužitelju odbile istu uručiti, odnosno dostaviti u pisanom obliku, što kod tužitelja otvara svoje sumnje nezakonite dogovore nadležnih tijela i tuženika. Ono što je tužitelj saznao je da je, u isto vrijeme kada i tužitelj, zahtjev za izdavanje dozvole za iste radnike zatražio i sam tuženik. Tuženik je to učinio unatoč sporazumu s tužiteljem da će predmetne radove do 31. ožujka 2023. za tuženika obavljati upravo tužitelj, odnosno tužiteljevih sedam radnika. Tuženik, suprotno minimalnim zahtjevima za lojalnim postupanjem prema drugoj ugovornoj strani, tužitelja nikad nije obavijestio o svojoj namjeri preuzimanja tužiteljevih radnika, odnosno o ishođenju predmetnih dozvola za tužiteljeve radnike na svoje ime. Kako za petoricu radnika tužitelj nije primio odluku o produljenju dozvole, tuženik je te radnike odjavio s danom 3. prosinca 2022. Unatoč tome što su oni, prema evidenciji dostavljenoj od strane tuženika, u poslovnim prostorima tuženika radili i tijekom cijelog prosinca 2022. godine, tužitelj tuženiku radne sate koje su ti radnici proveli na radu kod tuženika nakon 2. prosinca 2022. godine nije obračunao. Ono što je tužitelj tuženiku obračunao za petoricu spomenutih radnika, uz odrađene sate bili su: troškovi prehrane tih radnika do 5. siječnja 2023. godine i troškovi postupka produljenja radne dozvole koje je tužitelj za te radnike podmirio, a koji troškovi tužitelju ne bi nastali da tuženik nije povrijedio ugovorom preuzete obveze. Nakon dugogodišnje poslovne suradnje tužitelja i tuženika, u okviru koje je tužitelj tuženika uveo na hrvatsko tržište, upoznao ga s radnim procesima i tehnologijom proizvodnje te veliki broj svojih educiranih radnika uputio da prijeđu raditi za tuženika, minimum korektnosti predstavljao bi da je tuženik svoju namjeru preuzimanja tuženikovih radnika iskomunicirao s tužiteljem, makar da bi se izbjegli dodatni troškovi i uskladilo međusobno postupanje. Nakon što je tužitelj tuženika suočio s predmetnim činjenicama, tuženik je naprasno prekinuo bilo koji oblik komunikacije s tužiteljem.

5. U podnesku od 29. siječnja 2024. tužitelj navodi da s obzirom da je tuženik, bez da je o istome obavijestio tužitelja, za tužiteljeve radnike (paralelno s tužiteljem) zatražio izdavanje dozvole za boravak i rad, tužitelju su za iste radnike nastali dodatni troškovi koji mu ne bi nastali da tuženik nije povrijedio ugovorom preuzete obveze te da je predmetni ugovor uredno izvršavan do 31. ožujka 2022., kako su to stranke ugovorile e-mailom 16. kolovoza 2022. Dakle, ovaj dio utuženog potraživanja odnosi se na: troškove prehrane petorice radnika od 1. prosinca 2022. godine do 5. siječnja 2023. godine, u iznosu 930,87 EUR (7.013,64 HRK) i troškove postupka produljenja radnih dozvola za petoricu istih radnika, u iznosu 577,34 EUR (4.350,00 HRK) koje je tužitelj za te radnike podmirio, uvećano za pripadajući PDV. Preostali dio utuženog potraživanja, u neto iznosu 4.936,00 EUR (37.190,29 HRK) (na računu 27-01-2023 od 27. siječnja 2023. godine, označeno kao stavka „001 Usluga u prosincu 2022 prema Vašoj evidenciji“) odnosi se na radne sate koje su radnici tužitelja proveli na radu kod tuženika, a koji obračun je učinjen u skladu s postojećim sporazumom i evidencijom dostavljenom tužitelju od strane samog tuženika dana 5. siječnja 2023. godine, a na koji iznos je obračunat PDV 25 %.

6. Podneskom od 31. siječnja 2024. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 5. siječnja 2024. te je naveo da je točno da su stranke bile u poslovnom odnosnu u okvirima kojeg su radnici tužitelja obavljali poslove za tuženika. Međutim stranke nikada nisu ugovorile da bi za navedeno tuženik bio u obvezi plaćati tužitelju iznos od 8 EUR po satu rada radnika. Također, isto čak niti ne proizlazi iz računa tužitelja – vjerodostojne isprave, gdje je istaknuto da se potraživanje odnosi na 416 sati po 89,40 kn (11,86 EUR). Napominje da je sam tužitelj, prije ispostave utuženog računa, za isti period (dakle, 12/2022) tuženiku ispostavio dva računa koje je naknadno po uloženim prigovorima tuženika stornirao – i to prvi račun na iznos od 17.171,14 EUR (br. računa 31-12-2022), te potom drugi račun na iznos od 10.715,03 EUR (br. računa 13-01-2023) sve za isti broj radnih sati. Već iz navedenog postupanja proizlazi da je očito i za samog tužitelja sporna činjenica navodno ugovorenog iznosa naknade. Dakle, osporava da bi dogovor tužitelja i tuženika bio da će za pruženu uslugu tuženik platiti tužitelju iznos od 8,00 EUR po satu rada + PDV, uvećano za sate rada koje radnici rade prekovremeno, neradnim danom i blagdanom, te troškove prehrane radnika. Osporava da bi stranke ugovorile da će tuženik platiti troškove produljenja radnih dozvola za strane radnike u ime ili za tužitelja, niti takva obveza za tuženika proizlazi iz zakona, odnosno bilo koje druge osnove. Dogovor tuženika i tužitelja bio je da će tuženik platiti tužitelju stvaran iznos troškova za ostvarene sate rada radnika (dakle, iznos bruto plaće, uvećane za prekovremeni rad, te troškove prehrane radnika). Stranke nisu ugovorile nikakvu korist za tužitelja povrh navedenog. Tužitelju nikakva korist ne može niti pripadati, sve cijeneći okolnost da tužitelj nema status Agencije za privremeno zapošljavanje slijedom čega bi isti mogao uputiti radnike na rad kod tuženika uz eventualno ostvarivanje ekstra profita. Ukoliko bi se ugovorni odnos stranka cijenio ustupanjem radnika, tada se ukazuje i na ništetnost istoga, obzirom da tuženik nema dozvole za obavljanje poslova ustupanja radnika. Prema izračunu tuženika iznos osnovanog potraživanja tužitelja temeljem uvodno definirane usluge za 12/2022 iznosi 2.781,56 EUR. Navedeni nesporni iznos tuženik nije do sad platio tužitelju, obzirom da postoji nenamireno potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 35.379,27 EUR

- radi namirenja kojeg je u tijeku ovršni postupak pod brojem Ovrv-2569/2023 (ovršenik/ovdje tužitelj uložio je prigovor, te se očekuje stavljanje rješenja o ovrsi van snage). Ovaj postupak tek je odgovor tužitelja na pokretanje postupka radi naplate odavno dospjele tražbine tuženika. Nastavno, tuženik ističe i prigovor radi prebijanja nespornog dijela potraživanja tužitelja s dijelom potraživanja tuženika, i u navedenu svrhu predlaže uvid u spis OS VŽ Ovrv-2569/2023, te uvid u ugovor o zajmu sklopljen između ovdje tužitelja i društva Niehoff Sitzmobel GmbH, ugovor o cesiji između Niehof Sitzmobel GmbH i Niehoff stolice d.o.o., poziv na ispunjenje obveze upućen ovdje tužitelju od strane punomoćnika tuženika dana 27.03.2023. i 9.05.2023. U kontekstu iznesenog, predlaže se donijeti odluka o spajanju ove parnice s parnicom koja se između istih stranka, a radi naplate tražbine tuženika prema tužitelju, vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždina posl.br. Povrv-83/2023, a sve radi donošenja jedinstvene odluke o oba potraživanja.

7. Na pripremnom ročištu održanom 21. ožujka 2024. sud je utvrdio da je u predmetu Povrv-83/2023 kao ovrhovoditelj naveden ovdje tuženik, a kao ovršenik ovdje tužitelj te da prema opisu tražbine iz vjerodostojne isprave ista se temelji na ugovoru o zajmu od 17. studenog 2021. i prijenosu tražbine temeljem ugovora o ustupu potraživanja od 3. ožujka 2023. sa informativnim iznosom ukupnog duga po ovoj tražbini u iznosu od 35.379,27 EUR, što doslovno je istovjetan iznos koji se potražuje i u ovom predmetu kroz prigovor radi prebijanja. Kako se radi o prijedlogu za ovrhu koji je podnesen 7. travnja 2023. (što je utvrđeno uvidom u e-spis), a prigovor radi prebijanja podnesen je u ovom postupku podneskom od 31. siječnja 2024. radi se o dvostrukoj litispendenciji u odnosu na iznosu od 35.379,27 EUR, za koji je istaknut prigovor radi prebijanja pa je navedeni prigovor nedopušten. Na istom ročištu sud je i odbio prijedlog tuženika za spajanje ovog postupka s postupkom koji se vodi kod ovog suda pod brojem Povrv-83/2023.

8. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 25. travnja 2025. obavijestio sud da je suglasan je s vještačkim nalazom i mišljenjem te prihvaća izračun vještakinje i u skladu s istim specificira svoj tužbeni zahtjev na način da predlaže sudu naložiti tuženiku platež iznosa od 8.264,47 EUR zajedno s pripadajućom kamatom, te troškovima postupka.

9. Sud je raspravnim rješenjem na ročištu glavne rasprave održane 15. listopada 2025. dopustio preinaku tužbe obzirom smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

10. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu saslušan je svjedok FB, direktor tužitelja HB, direktor tuženika NB te je provedeno vještačenje po vještakinji za financije i računovodstvo Mariji Hrešč na okolnost načina obračuna ugovorene usluge, ispostavljenih i podmirenih računa za predmetne usluge te visine nepodmirenog duga.

11. Među strankama je sporno duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos.

12. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP-a), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tuženik duguje tužitelju iznos od 5.384,00 eura uz pripadajući PDV u iznosu od 1.346,00 eura, te da je tužbeni zahtjev osnovan za ukupni iznos od 6.730,00 eura.

13. Na temelju provedenih dokaza sud nesporno utvrđuje da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem usmeno sklopljenog ugovora o djelu temeljem kojeg su radnici tužitelja obavljali određene poslove za tuženika, te je među strankama ugovorena cijena od 8 eura po satu rada u razdoblju od 1. listopada 2022. pa nadalje, a što, suprotno navodima punomoćnika tuženika, proizlazi iz iskaza direktora tuženika (zapisnik od 11. veljače 2025. i 14. siječnja 2026.), direktora tužitelja, nalaza i mišljenja vještaka, te e-mail korespondencije stranaka.

14. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je temeljem podataka sa šihterice i obračunskih lista plaća za radnike iz Nepala utvrdila vrijednost ukupne usluge za mjesec prosinac 2022. u iznosu od 5.384,00 eura, uz pripadajući PDV u iznosu od 1.346,00 eura, odnosno ukupni iznos od 6.730,00 eura, a obzirom je ukupno ostvareno 472 sata redovnog rada i 201 sat prekovremenog rada, odnosno sveukupno 673 sata rada po ugovorenoj cijeni od 8,00 eura po satu. Iz nalaza i mišljenja vještaka također proizlazi da tužitelj na cijenu rada nije dodavao nikakve druge troškove koje je imao u vezi rada radnika iz Nepala (prehrana, radne dozvole, trošak posredovanja kod zapošljavanja stranih radnika, doprinosa za dopunsko i zdravstveno osiguranje, trošak knjigovodstva, vođenja poslova i dr.) jer su oni već bili ukalkulirani u dogovorenu cijenu.

15. Iako je tuženik imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka vještakinja je sve primjedbe stranaka otklonila na jasan način, potpuno i bez bilo kakvih proturječnosti te je na glavnoj raspravi održanoj 15. listopada 2025. u cijelosti ostala pri danom pisanom nalazu i mišljenju.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka jer je jasan i potpun, te nije u suprotnosti sa samim sobom niti s izviđenim okolnostima, nema proturječnosti, niti nedostataka, niti sud sumnja u pravilnost danog mišljenja. U nalazu je vještak detaljno opisao način i metode temeljem kojih je utvrdio točnu količinu i vrijednost pruženih usluga/izvršenog rada, te njeno postupanje i obrazlaganje ne ostavlja mjesto sumnji u pravilnost izračuna.

17. Na temelju provedenih dokaza sud zaključuje kako su radnici tužitelja za tuženika temeljem usmeno sklopljenog ugovora o djelu u prosincu 2022. godine izveli radove/pružili usluge izrade (tapeciranja namještaja) u vrijednosti od 5.384,00 eura, uz pripadajući PDV u iznosu od 1.346,00 eura, te da je tužbeni zahtjev osnovan za ukupni iznos od 6.730,00 eura.

18. U pogledu zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa troškova prehrane petorice radnika od 1. prosinca 2022. do 5. siječnja 2023., u iznosu 930,87 eura (7.013,64 kn) uz pripadajući PDV valja reći da taj dio tužbenog zahtjeva nije osnovan. Naime, kako je to vidljivo iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka trošak prehrane radnika ukalkuliran je u dogovorenu cijenu po satu rada, a što proizlazi i iz iskaza direktora tužitelja, te je iznos od 930,87 eura već sadržan u dosuđenom iznosu od 6.730,00 eura pa tužitelju ne pripada pravo još jednom tuženiku obračunavati trošak prehrane radnika. Osim toga, tužitelj je i nakon odjave petorice radnika iz Nepala podmirivao troškove njihove prehrane iako to više nije bio obvezan, obzirom više nisu bili njihovi radnici, te bi tužitelj povrat tih sredstava eventualno moga zahtijevati od radnika čije je troškove podmirivao, a ne od tuženika.

19. U pogledu zahtjeva za isplatu troškova postupka produljenja radnih dozvola za petoricu istih radnika, u iznosu 577,34 eura (4.350,00 kn) uz pripadajući PDV, valja reći da ne postoji obveza tuženika za naknadu toga troška. Tužitelj je zaista imao određeni trošak vezan uz produljenje dozvola za radnike iz Nepala, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, no i ti su troškovi već ukalkulirani u dogovorenu cijenu po satu rada te je i taj iznos već sadržan u dosuđenom iznosu od 6.730,00 eura.

20. Zbog svega iznesenog sud je platni nalog sadržan u rješenju o vrsi javnog bilježnika primjenom odredbe čl. 590. ZOO održao na snazi u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 6.730,00 eura, obzirom je taj iznos tužbeni zahtjevi osnovan, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.325,80 eura sud ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev. U pogledu povećanog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 208,67 eura valja reći da isti nije sadržan u platnom nalogu, pa sud odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva nije mogao donositi u odluci o platnom nalogu, već je taj dio tužbenog zahtjeva odbio i odlučio kao pod točkom III. izreke presude.

21. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. u svezi članka 155. ZPP obzirom su stranke djelomično uspjele u parnici. Naime, tužitelj je u ovom postupku uspio s 81,43 % posto konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je tuženik uspio s 18,57 %.

22. 81,43% -18,57% = 62,86 % u kojem postotku se namiruje trošak tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici.

23. Trošak tužitelja koji se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku – odvjetniku iznosi 2.750,00 eura, te se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 6. listopada 2023. u iznosu 50,00 eura, sastav podneska od 5. siječnja 2024. u iznosu 200,00 eura, zastupanje na pripremnom ročištu dana 16. siječnja 2024. u iznosu 100,00 eura, sastav podneska od 29. siječnja 2024. u iznosu 200,00 eura, zastupanje na ročištu dana 21. ožujka 2024. u iznosu 200,00 eura, zastupanje na ročištu dana 2. listopada 2024. u iznosu 200,00 eura, zastupanje na ročištu dana 4. listopada 2024. u iznosu 200,00 eura, zastupanje na ročištu dana 11. veljače 2025. u iznosu 200,00 eura, sastav podneska od 6. ožujka 2025. u iznosu 50,00 eura, sastav podneska od 25. travnja 2025. u iznosu 200,00 eura, zastupanje na ročištu dana 15. listopada 2025. u iznosu 200,00 eura, zastupanje na ročištu dana 14. siječnja 2026. u iznosu 200,00 eura, odnosno ukupno iznos od 2.200,00 eura, sve uz pripadajući PDV u iznosu od 550,00 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Trošak nastao postupanjem javnog bilježnika povodom podnesenog prijedloga za ovrhu iznosi 43,20 eura. Ti troškovi se tužitelju namiruju prema postotku u kojem je tužitelj uspio u parnici.

24. 62,86% od 2.793,20 eura iznosi 1.755,80 eura.

25. Tome trošku valja pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 599,82 eura koji se, u skladu sa stavom sudske prakse, ne priznaje razmjerno uspjehu u sporu već se priznaje u cijelosti bez umanjenja prema postignutom uspjehu u sporu.

26. Temeljem iznesenog tuženik je tužitelju dužan naknaditi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.355,62 eura.

27. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 20. veljače 2026.

S U D A C

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu je presuda objavljena, putem ovog suda, s time da o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

- tužitelj po pun. TB

- tuženik po pun. HBE