REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: Ovr-51/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji Valentini Varga Gombar, a na prijedlog sudskog savjetnika Emanuela Melnjaka u pravnoj stvari ovrhovoditelja US, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv ovršenika IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, 20. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. O d b i j a s e prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zatraženih zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim dana 23. prosinca 2025. god. Financijskoj agenciji po ovrhovoditelju US, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na temelju Presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-149 od 24. lipnja 2021. god. te rješenja o ispravku Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-187 od 21. svibnja 2021. god., kao neosnovan.

II. O d b i j a s e prijedlog ovršenika IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju Presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020- 149 od 24. lipnja 2021. god. te rješenja o ispravku Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-187 od 21. svibnja 2021. god., kao neosnovan.

III. Odluka o naknadi troška ovog ovršnog postupka donijet će se naknadno pisanim putem.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja US, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] radi proglašenja ovrhe – postupka izravne naplate pokrenutog kod Financijske agencije dana 23. prosinca 2025. god. na temelju Presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-149 od 24. lipnja 2021. god. te rješenja o ispravku Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-187 od 21. svibnja 2021. god., nedopuštenom iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno što nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a) te iz razloga što je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a).

Obrazloženje:

1. Ovršenik IS je dana 21. siječnja 2026. god. podnio prijedlog za odgodu i proglašenje ovrhe na novčanim sredstvima nedopuštenom smatrajući kako je ovrha koju je ovrhovoditelj US, dana 23. prosinca 2025. god. Zahtjevom za izravnu naplatu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju Presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-149 od 24. lipnja 2021. god. te rješenja o ispravku Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-187 od 21. svibnja 2021. god. pokrenuo kod Financijske agencije (dalje u tekstu: FINA), Podružnica Čakovec, a radi naplate novčanih sredstava s osnove glavnice u iznosu od 39.573,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 10.994,85 EUR te troškom u iznosu od 265,45 EUR, pravno neosnovana i nezakonita. U prijedlogu prvenstveno navodi da se rješenjem o ispravku posl. br. K-90/2020-187 koje je priloženo uz zahtjev ne ispravlja presuda koja je navedena i priložena uz zahtjev posl. br. K- 90/2020-149, već presuda drugog broja i to presuda Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-140. Smatra kako presuda ne sadrži podatke koje ovršna isprava podobna za izvansudsku naplatu treba sadržavati. Ukazuje i kako ovrhovoditelj potražuje zakonske zatezne kamate na trošak, iako trošak i zakonske zatezne kamate nisu određene presudom, čime je zahtjev za izravnu naplatu protivan zakonu i nedopušten. Nadalje, navodi kako se iz potpisa na punomoći ne može sa sigurnošću utvrditi tko je istu potpisao te da je ona određena samo za zastupanje u drugom postupku, slijedom čega je ona nepodobna za postupanje. Ponavlja da ovršnom ispravom nisu određene nikakve zakonske zatezne kamate zbog čega je ovrha radi naplate zatezne kamate u iznosu od 10.994,85 EUR protivna zakonu i nedopuštena. Predlaže usvojiti prijedlog za proglašenje ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te naložiti FINA-i obustavu postupanja po zahtjevu. U odnosu na prijedlog za odgodu navodi kako je sama izravna naplata nezakonita i nedopuštena, a on sam je osoba niskih primanja s mirovinom u iznosu od oko 700,00 EUR, te bi mu provedbom ovrhe bila ugrožena egzistencija i podmirenje osnovnih životnih potreba. Smatra kako bi zbog visokog iznosa duga ostao bez najosnovnijih sredstva za život. Nadalje, ističe kako bi u slučaju da ovrhovoditelj provede ovrhu po računima, morao u posebnoj dugotrajnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava čime će mu nastati dodatni i značajni troškovi postupka, a dodajući k tome visoki iznos tražbine, svakako bi provedbom ove ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu. Ukazuje na odredbu čl. 210. st. 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - koji se primjenjuje; dalje u tekstu: OZ) te predlaže sudu da naloži FINA-i odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po računima ovršenika. Zaključno predlaže sudu da ovrhovoditelja obveže na naknadu troškova.

2. U privitku prijedloga ovršenik dostavlja Zahtjev za izravnu naplatu (listovi 5 i 6 spisa) zajedno s prilozima (punomoć (list 7 spisa), presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-90/2020-149 od 24. lipnja 2021. god. (listovi 8-22 spisa), potvrda pravomoćnosti i ovršnosti presude poslovni broj K-90/2020-149 od 24. lipnja 2021. god. (listovi 23 i 24 spisa), rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K- 90/2020-187 od 21. svibnja 2024. god. (listovi 25-27 spisa), potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja poslovni broj K-90/2020-187 od 21. svibnja 2024. god. (listovi 28 i 29 spisa)) koje je ovrhovoditelj podnio FINA-i dana 23. prosinca 2025. god., Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 12. siječnja 2026. (listovi 30 i 31 spisa), preslika transakcija s tekućeg računa ovršenika izvršenih u siječnju 2026. god. (listovi 32 i 33 spisa) te predlaže saslušanje ovršenika.

3. Prijedlog ovršenika otpremljen je ovrhovoditelju na očitovanje koji je isti zaprimio dana 13. veljače 2026. god. Ovršenik se na prijedlog očitovao podneskom od 17. veljače 2026. god. u kojem u cijelosti osporava sve navode ovršenika kao neosnovane i ističe da je presudom Općinskog suda u Čakovcu ovršeniku naloženo ispunjenje novčane obveze koja je predmet ovrhe, pri čemu je presuda pravomoćna i ovršna te predstavlja valjanu ovršnu ispravu. Eventualne nejasnoće otklonjene su rješenjem o ispravku, pa su tvrdnje o nepodobnosti isprava za naplatu netočne i pravno irelevantne. Nadalje, ovrhovoditelj navodi da ima pravo na zakonske zatezne kamate iako nisu izrijekom navedene u presudi, jer one proizlaze izravno iz zakona i teku od dana dospijeća do isplate, što je predviđeno i obrascem FINA-e za izravnu naplatu. Osporava i prigovore vezane uz punomoć, naglašavajući da je ista uredno potpisana, vjerodostojna i izdana upravo za vođenje predmetnog ovršnog postupka, uz navođenje poslovnih brojeva sukladno zahtjevima FINA-e, te da su prigovori ovršenika proizvoljni i usmjereni na odugovlačenje postupka. Također smatra da ne postoje zakonski uvjeti za odgodu ovrhe, jer imovinske prilike ovršenika same po sebi nisu razlog za odgodu, a ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu. Provedba ovrhe, naprotiv, predstavlja ostvarenje pravomoćne sudske odluke i zaštitu pravnog poretka, pa se predlaže odbiti prijedlog za odgodu kao neosnovan.

4. U čl. 210. OZ-a u st. 1. je određeno da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji, između ostalog, da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a u st. 2. da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).

5. Odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a određeno je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

6. Sukladno čl. 52. st. 3. OZ-a ako ovrhovoditelj ospori postojanje žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 52. st. 1. OZ-a zbog kojeg je izjavio žalbu.

7. Sukladno čl. 52. st. 4. OZ-a iznimno od odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz čl. 52. st. 1. OZ-a općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

8. Sud je ponajprije izvršio uvid u Zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelja zaprimljen kod FINA-e dana 23. prosinca 2025. god. te utvrdio da je ovrhovoditelj putem punomoćnika zatražio izravnu naplatu novčane tražbine na temelju Presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-149 od 24. lipnja 2021. te rješenja o ispravku Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-187 od 21. svibnja 2021. god. protiv ovršenika. Uz zahtjev, ovrhovoditelj je dostavio izvornik Presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-149 od 24. lipnja 2021. te rješenje o ispravku Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-187 od 21. svibnja 2021. god., klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, izvornik punomoći te potvrdu o uplati predujma. Ovrhovoditelj je zahtjevom zatražio da se radi naplate tražbine novčana sredstva s računa ovršenika prenesu na račun ovrhovoditelja otvoren kod HPB d.d. u cijelosti prema ovršnoj ispravi koju dostavlja uz zahtjev. Nadalje, ovrhovoditelj je zahtjevom zatražio i zateznu kamatu na troškove postupka koje nisu određene osnovom za plaćanje po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do isplate i to u cijelosti.

9. Uvidom u presudu Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-149 od 24. lipnja 2021. god. sud je utvrdio kako je toč. IV. Izreke presude, među ostalim, određeno da je ovršenik kao okrivljenik dužan naknaditi štetu ovrhovoditelju kao oštećenom i to isplatom iznosa od 298.167,65 kn ( HRK ), dok se s preostalim imovinskopravnim zahtjevom oštećenici, pa tako i ovrhovoditelj upućuju u parnicu. Nadalje, toč. V. izreke presude ovršenik je kao okrivljenik na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 dužan platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 26.006,31 kn ( HRK ), trošak zastupanja oštećenih po opunomoćenicima iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 o kojem će se odlučiti posebnim rješenjem, te iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 paušalnu svotu suda u iznosu u iznosu od 800,00 kn. Presuda je postala pravomoćna dana 11. travnja 2023. god., ovršna dana 31. svibnja 2023. god. i izvršna 31. svibnja 2023. god.

10. Iz rješenja o ispravku Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-187 od 21. svibnja 2021. god. proizlazi kako je sud u toč. I. izreke naveo da se ispravlja presuda Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90//2020-140 od 18. kolovoza 2021. god. koja je postala pravomoćna 11. travnja 2023. god. u dijelu izreke presude, na strani 4., toč. 4. tako da u trećem redu i obrazloženju na strani 13. toč. 30. u četvrtom redu umjesto " NS" treba ispravno stajati " ZS", te je u izreci presude uz imena i prezimena oštećenika dodana adresa i OIB istih. U preostalom dijelu presuda je ostala neizmijenjena. Nadalje u toč. 1. obrazloženja navedeno je kako je u presudi Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-90/2020-149 od 18. kolovoza 2021. god. pogrešno navedeno ime oštećenice („ NS“ umjesto „ ZS“) te su izostavljene adrese i OIB [osobni identifikacijski broj]ovi oštećenika. Rješenje o ispravku presude postalo je pravomoćno dana 1. lipnja 2024. god.

11. Uvidom u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od dana 12. siječnja 2026. god. sud je utvrdio kako je FINA zahtjev za izravnu naplatu zaprimila dana 23. prosinca 2025. god. Tražbina ovrhovoditelja s osnove troška iznosi ukupno 265,45 EUR, s osnove glavnice 39.573,65 EUR te s osnove kamate 10.898,59 EUR. S računa ovršenika zaplijenjeno je ukupno 457,97 EUR, dok je preostali iznos za zapljenu 50.472,24 EUR. Očekivani datum prijenosa zaplijenjenih sredstava je 22. veljače 2026. god. Utvrđeno je i kako se protiv ovršenika temeljem iste presude vodi izravna naplata pokrenuta dana 9. siječnja 2026. god. u kojem je ovrhovoditelj ZS, a ukupna tražbina iznosi 21.768,23 EUR, no nikakav iznos po toj izravnoj naplati nije zaplijenjen ni prenesen.

12. Uvidom u punomoć razvidno je da je ovrhovoditelj dana 19. prosinca 2025. opunomoćio Josipa Pintarića, odvjetnika u [adresa] za zastupanje u ovršnom postupku koji se vodi pred FINA-om pod posl. br. 11 K-90/2020-149 / 11 K-90/2020- 187 protiv ovršenika i to za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu, isplate. Punomoć je potpisana, međutim ovaj sud nema saznanja da li se radi o potpisu ovrhovoditelja, s time da potpisi na punomoći za zastupanje u ovom postupku te postupku pred FINA-om ne odstupaju jedan od drugog.

13. Pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a na razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., toč. 3. i toč. 5. OZ-a, te na okolnost da je u slučaju iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava, kao i na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- koji se primjenjuje; dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud nije utvrdio da bi bio ostvaren neki od navedenih žalbenih razloga.

14. Stoga je na temelju čl. 210. st. 2. u vezi sa čl. 51. st. 2. OZ-a odlučeno kao u izreci rješenja.

15. Iako u samom prijedlog ovršenik nije izričito naveo žalbene razloge, da se zaključiti kako se radi o razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 10. OZ-a, a u odnosu na koje valja napomenuti da ovršenik, imajući u vidu iznesene navode i dostavljene dokaze, osnovanost svojeg prijedloga nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, dok činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog nisu općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmjevama, a i sam ovrhovoditelj je podneskom od 17. veljače 2026. god. osporio postojanje žalbenih razloga iz čl. 50. OZ-a, slijedom čega je temeljem čl. 52. st. 3. OZ-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

16. Slijedom svega navedenog, sud nije našao osnovanim prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim već u ovom postupku, te je temeljem čl. 210. st. 2. OZ-a u vezi sa čl. 50. OZ-a odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja, dok je u odnosu na žalbene razloge propisanim čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 10. OZ-a. odlučeno kao u izreci ovog zaključka.

17. Kako je i ranije navedeno, ovršenik je uz prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnio i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava provedbom izravne naplate (dalje u tekstu: prijedlog za odgodu).

18. U čl. 210. OZ-a u st. 1. je određeno da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji, između ostalog, da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a u st. 2. da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).

19. Odredbom čl. 65. st. 1. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred FINA-om može prihvatiti u potpunosti ili djelomice samo ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1.-11. OZ-a) te ako uz to ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, da bi se dopustila odgoda, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

20. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je sud ovlašten, u iznimnim okolnostima, donijeti rješenje o odgodi provedbe ovrhe kada ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe bio doveden u osobito nepovoljan položaj. Istodobno, primjena instituta odgode ne smije dovesti do narušavanja pravne sigurnosti ovrhovoditelja niti do dovođenja u pitanje mogućnosti namirenja njegove ovršne tražbine. Prilikom donošenja odluke potrebno je, uz pravne interese ovrhovoditelja i ovršenika voditi računa i o imovinskim prilikama koje postoje na strani ovrhovoditelja, odnosno mogućnost ovršenika da u postupku eventualne protuovrhe, odnosno uspjeha u parnici radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, koja je u tijeku, namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

21. Nadalje, odredbom čl. 65. st. 2. OZ-a propisano je da će sud odluku o prijedlogu za odgodu donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, osim ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije.

22. U konkretnom slučaju, sud je o prijedlogu za odgodu ovrhe odlučio nakon što je ovrhovoditelju omogućio da se o njemu očituje, pri čemu je vodio računa da odluku donese prije nego li FINA izvrši prijenos.

23. Naime, zahtjev za izravnu naplatu FINA je zaprimila dana 23. prosinca 2025. god. te se sredstva čuvaju na posebnom računu 60 dana, odnosno do dana 22. veljače 2026. god. Prijedlog za odgodu kod ovoga suda je zaprimljen dana 21. siječnja 2026. god. te je istog tog dana prijedlog otpremljen ovrhovoditelju na hitno očitovanje u roku 3 dana. S obzirom na neurednu dostavu, sud je ponovio dostavu koju je ovrhovoditelj zaprimio 13. veljače 2026. god., a podnesak istog zaprimljen je kod ovoga suda 18. veljače 2026. god.

24. Sud smatra kako prijedlog za odgodu ovršenika nije osnovan.

25. Dakle, iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, u vezi s čl. 210. st. 1. OZ-a jasno je da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune dvije zakonske pretpostavke propisane čl. 65. st. 1. OZ-a, i to da je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.

26. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ovršenik je taj koji je dužan dokazati ispunjenje navedenih kumulativnih pretpostavki, a što ovršenik u ovom postupku nije ničim dokazao.

27. Samim podnošenjem prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuš- tenim, ovršenik je ispunio prvu kumulativnu pretpostavku iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ- a koja mora biti ispunjena da bi se udovoljilo tom prijedlogu. Sporno je da li ispunjena i druga pretpostavka koja kumulativno treba biti ispunjena, a na koju se poziva ovršenik, je li ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, pri čemu samo postojanje pretpostavi za odgodu ovrhe ne obavezuje sud, već je istom prepušteno da o tome odluči, nakon što utvrdi da su obje pozitivne pretpostavke ispunjene.

28. Prije svega treba kazati da se za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Kada se govori o šteti, pod time se podrazumijeva šteta koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao, ali uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

29. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta može biti imovinska ili neimovinska. Neimovinska šteta bi se očitovala u gubitku kakvog neimovinskog dobra npr. zdravlja, dostojanstva, časti, ugleda itd. Pojam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ima prvenstveno kvalitativno značenje, ali taj pojam nužno implicira i određenu kvantitativnu dimenziju to jest mora se raditi o šteti znatnijeg opsega. Pritom se pojam znatnijeg opsega štete dovodi u vezu s konkretnim strankama, njihovim imovinskim stanjem i sl. Na ovršeniku je da učini vjerojatnim, ne samo opasnost nastanka štete već i to da bi se tom intervencijom takva opasnost otklonila ili ublažila. U konkretnom slučaju ovršenik to nije učinio. Dakle, da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik bi trebao činiti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije u redovitom pravnom postupku nadoknaditi (tzv. apsolutno ireparabilna šteta) ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće (relativno ireparabilna šteta).

30. Vjerojatnost nastanaka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u tom smislu primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno da li je imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen i koji će bit prenesen ovrhovoditelju. Ovršenik je pritom dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovine ili da je njegova imovina nedostatna za naknadno namirenje ovršenika.

31. Ovršenik u prijedlogu ni ne tvrdi da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za povrat novčanih sredstava ako bi pljenidba i prijenos bili proglašeni nedopuštenima, a što se u smislu citirane zakonske odredbe smatra odlučnim. Isti navodi samo da bi mu pokretanjem parnice samo nastali dodatni troškovi te da bi postupak trajao godinama. Ovršenik nije pružio niti jedan dokaz na okolnost, u slučaju njegovog uspjeha u parnici, nemogućnosti namirenja od ovrhovoditelja. Ovršenik nije dokazao nelikvidnost ovrhovoditelja ili neki drugi razlog zbog kojeg se eventualno ne bi mogao namiriti protuovrhom.

32. Također, valja ukazati kako svaka provedba ovrhe radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, predstavlja umanjenje imovine ovršenika, dakle svojevrsnu štetu. U postupku izravne naplate se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja i time se prisilno umanjuje imovina ovršenika i već samim time postupak prisilnog namirenja ima otegotne posljedice za imovinske prilike ovršenika fizičke osobe, međutim to u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a nema značaj štete koja bi opravdavala odgodu ovrhe.

33. Uz to potrebno je istaknuti da ovršenik nije dužan dokazati nastanak nenadok- nadive ili teško nadoknadive štete, već je dužan dostaviti dokaze kojima bi učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastupila upravo takva, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

34. Odgoda ovrhe u pravilu se primjenjuje iznimno, samo u onim situacijama u kojima ovršenik dokaže opravdani interes da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja koji preteže nad interesom ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu na temelju osnove za plaćanje.

35. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali da on i dalje s tim sredstvima ne može slobodno raspolagati.

36. Potpuno uvažavajući da za ovršenika nastaje određena šteta u ovom ovršnom postupku, te potpuno uvažavajući da ovršenik ima niska primanja kao umirovljenik (iz dostavljene potvrde (list 32 i 33 spisa) proizlazi kako je u siječnju 2026. god. na ime mirovine ovršenik zaprimio uplatu od 800,08 EUR) valja reći da sama činjenica da je netko umirovljenik i da prima malu mirovinu nije razlog za odgodu ovrhe samo po sebi, jer da jest, ovrha prema umirovljenicima (najvećoj većini) bi bila neprovediva. U svakom slučaju teška financijska situacija ovršenika nije zakonska pretpostavka za odgodu provedbe ovrhe, već to može, eventualno, utjecati na opseg i dinamiku provedbe ovrhe.

37. Nadalje, odredbom čl. 173. OZ-a određeno je ograničenje ovrhe na primanjima te je time propisan tzv. egzistencijalni minimum od dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, a ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, ovaj sud navodi kako je zakonom propisan iznos koji se najviše može mjesečno plijeniti ovršeniku kako bi se istog zaštitilo i kako mu ne bi bila ugrožena materijalna egzistencija.

38. Stoga, obzirom na to da ovršenik nije ničime učinio vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi odgoda ovrhe bila potrebna radi sprječavanja nasilja niti je dokazao jedan od razloga propisanih čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a, to je prijedlog za odgodu ovršenika, temeljem čl. 210. i čl. 65. OZ-a, odbijen kao neosnovan te je riješeno kao u toč. II. izreke rješenja.

39. Ovršenik je zatražio naknadu troškova ovog postupka od ovrhovoditelja.

40. Sukladno čl. 14. st. 5. OZ-a ovrhovoditelj odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. Sukladno čl. 14. st. 6. OZ-a zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka.

41. Sud će odluku o istome donijeti naknadno, sukladno recentnoj sudskoj praksi, nakon što se utvrdi da li je ovrhovoditelj zaista neosnovano prouzročio te nastale troškove ovršeniku, a o čemu se za sada odluka ne može donijeti.

42. Stoga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja, odnosno zaključka.

U Čakovcu, 20. veljače 2026.

Sutkinja:

Valentina Varga Gombar

Sudski savjetnik:

Emanuel Melnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Protiv ovog Zaključka žalba nije dopuštena sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a.

DNA:

1. US, [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu

2. IS, [adresa]

3. Financijska agencija - na znanje