Poslovni broj: Povrv-211/2023-7
Republika Hrvatska
Općinski sud u Velikoj Gorici
Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ivani Klaić Žlepalo, a na prijedlog sudskog savjetnika Luke Perkovića, u parničnom predmetu tužitelja HEP- OPSKRBA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 63073332379, zastupanog po ŠJ, punomoćniku po zaposlenju, protiv tuženika HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave, zaključene 15. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te tuženika osobno, 20. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, poslovnog broja Ovrv-160/2019, od 18. veljače 2019., u dijelu u kojem je tuženiku HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da u roku od 8 dana tužitelju HEP-OPSKRBA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 63073332379, isplati novčanu tražbinu u iznosu 557,86 HRK / 74,04 EUR[1] sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 27. listopada 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, a od 1. siječnja 2019.do isplate po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, poslovnog broja Ovrv-160/2019, od 18. veljače 2019., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati troškove ovršnog postupka u iznosu 118,50 HRK / 15,73 EUR.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 29,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj HEP - OPSKRBA d.o.o. iz Zagreba je kao ovrhovoditelj temeljem vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika Ivana Malekovića iz [adresa] pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika HJ iz [adresa] kao ovršenika, te ishodio rješenje o ovrsi broj Ovrv-160/2019 od 18. veljače 2019., prema odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 – dalje: OZ).
2. Tuženik je kao ovršenik protiv tog rješenja o ovrsi pravodobno izjavio prigovor, u kojem je naveo da dostavlja kopije uplata pa potrošnju električne energije za 2018. godinu, iz kojih je vidljivo da u predmetnoj vjerodostojnoj ispravi nisu evidentirane sve uplate, odnosno da nisu evidentirane uplate pod brojem 5 i 6 (list 9-17 spisa). Slijedom iznesenog, ovaj je sud citirano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je u odgovoru na prigovor ovršenika, sada tuženika, u bitnome naveo da su uplate iz navedenog prigovora točne, odnosno da je svih šest uplata koje je tuženik naveo da je platio, zaista i platio, međutim ističe da se spomenute uplate pod brojem 5 i 6 odnose na poslovni odnos iz drugog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca električnom energijom, sklopljenog također po zahtjevu tuženika ali za drugo mjerno mjesto, i to na adresi prebivališta tuženika za kojeg ga tužitelj vodi pod šifrom kupca 10204528. Predmetno potraživanje odnosi se na adresu [adresa] (račun za rujan 2018.), koji ugovor se vodi pod šifrom kupca 10204529. Nadalje navodi da su za ovaj postupak relevantne prve četiri spomenute uplate iz tuženikovog prigovora, te da su te uplate bile vidljive iz analitičke kartice knjigovodstva tužitelja koja je priložena uz prijedlog za ovrhu. Isto tako, tužitelj napominje da tuženik niti u jednom od dva zahtjeva za sklapanje ugovora nije naveo posebnu adresu za dostavu računa, koja bi bila drugačija od adrese stanovanja, stoga su svi računi nakon sklapanja oba ugovora slani na adresu prebivališta, odnosno na adresu [adresa]. Zaključno, predlaže odbiti tuženikove prigovore u cijelosti, te održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kao i naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka.
4. Tužitelj je svojim podneskom od 14. listopada 2019. dodatno naveo kako je u međuvremenu došlo i do raskida ugovora o opskrbi električnom energijom između tužitelja i tuženika. Naime, nesporno je da je ugovor raskinut, na ovdje relevantnoj šifri kupca 10204529, na adresi [adresa], s danom 30. rujna 2018. Upravo račun br. 0010204529-180920-8 predstavlja račun za zadnji mjesec važenja ugovora koji nije plaćen niti do danas. Nadalje navodi da je sve to bilo razvidno već iz dokaza predloženih uz prijedlog za ovrhu od 14. veljače 2019., kao i da tuženik tijekom cijelog postupka uopće nije dokazao je li platio predmetni račun, odnosno ukoliko je i platio, ima dostaviti dokaz o plaćanju istog u spis.
4. Predmet ovog spora je, dakle, potraživanje tužitelja s osnove isporučene električne energije za potrebe stambenog prostora koji se nalazi u [adresa] za rujan 2018., sa pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka.
5. Među parničnim strankama nesporna je pasivna legitimacija tuženika i aktivna legitimacija tužitelja, ali sporna je osnovanost zahtjeva obzirom na tvrdnje tuženika da je dugovanje podmireno u cijelosti.
6. U ovom dijelu obrazloženja, sud želi istaknuti kako je u ovom predmetu već ranije bila donesena presuda, pod poslovnim brojem Povrv-126/2019-9, od 19. lipnja 2020., kojom se platni nalog održava na snazi u dijelu u kojem je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos glavnice s pripadajućim kamatama, kao i dio ovršnog troška, te nastale troškove parničnog postupka.
6.1. Protiv spomenute presude tužitelj je uložio žalbu 1. srpnja 2020., povodom koje je Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, rješenjem poslovnog broja Gž-752/2020-2, od 2. rujna 2020. ukinuo presudu ovog suda te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja, navodi se da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja predmetne odluke, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019; dalje ZPP), jer je presuda bila proturječna stanju u spisu odnosno da se ne može ispitati, kao i da je izreka presude u suprotnosti sa navedenim razlozima i ne može se povezati sa predmetom spora, dok obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Drugostupanjski sud je naložio ovom sudu da otkloni povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano te da novom odlukom ima odlučiti o potraživanju tužitelja iz platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića, kao i o troškovima postupka (list 113-114 spisa).
6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je tijekom postupka proveo dokaze uvidom u ispis otvorenih stavki na dan 6. veljače 2019. (list 4 spisa), zahtjev za sklapanje novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca 17029731/2 (list 26 spisa), potvrde o prihvaćanju zahtjeva za sklapanje novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca (list 27 spisa), Uvjete opskrbljivača HEP – OPSKRBE d.o.o. za opskrbu električnom energijom krajnjih kupaca iz kategorije kućanstvo, od 21. listopada 2016. (list 61-61 spisa), Pravila o promjeni opskrbljivača električnom energijom ("Narodne novine" broj 56/2015, 33/2017), Pravila za razgraničenje potrošnje i očitanje brojila u postupku promjene opskrbljivača (list 66-68 spisa).
7. Ovaj sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno te na temelju rezultata dokaznog postupka, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.
8. Uvidom u ispis otvorenih stavki na dan 6. veljače 2019. utvrđeno je da tužitelj od tuženika potražuje trošak potrošnje električne energije za kućanstvo u iznosu od 557,86 HRK sa dospijećem 26. listopada 2018.
9. Iz priloženog zahtjeva za sklapanje novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca 17029731/2, utvrđeno je da se tužitelj javlja kao opskrbljivač a tuženik kao krajnji kupac za opskrbu električnom energijom na obračunskom mjernom mjestu br. 47629205 na adresi [adresa].
10. Uvidom u potvrde o prihvaćanju zahtjeva za sklapanje novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, razvidno je kako je tužitelj prihvatio zahtjev br. 17029731/2, da se kao datum sklapanja ugovora navodi dan 8. prosinac 2017. a datum primjene ugovora je od 1. siječnja 2018. te da se radi o obračunskom mjesnom mjestu 47629205, [adresa].
11. Iz navedenih isprava nedvojbeno proizlazi da je između stranaka sklopljen ugovor na temelju kojeg se tuženiku obavljala usluga isporuke električne energije za kućanstvo na adresi [adresa].
12. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje – ZOO) određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
13. U skladu sa odredbom članka 342. stavka 1. ZOO-a, vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
14. Člankom 219. stavkom 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
15. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
15. Dakle, imajući u vidu prigovore tuženika, valja istaknuti kako isti nije dostavio dokaz da bi potraživanje tužitelja podmirio a isprave koje je prilagao na navedenu okolnost odnosi se na potraživanje koje nije u vezi sa predmetnim sporom odnosno ne odnosi se na predmetno utuženo potraživanje.
16. Slijedom navedenog, budući da tuženik svojim navodima nije osporio osnovanost potraživanja tužitelja (koji je svoje traženje potkrijepio relevantnom dokumentacijom), te da nije dokazao da ne bi bio u obvezi platiti iznose koje potražuje tužitelj, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te je, na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a, sve u vezi s odredbom članka 9. ZOO-a, odlučeno kao točki I. izreke ove presude.
17. U pogledu troškova postupka, o ovršnim troškovima odlučeno je zajedno sa parničnim troškovima, što je u skladu sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno sa ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. U skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, tužitelju je trebalo priznati zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 13,27 EUR zajedno sa nastalim troškom ovršnog postupka u iznosu 15,73 EUR, dakle ukupno 29,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja presude pa do isplate, a temeljem odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama II. III. izreke.
Velika Gorica, 20. veljače 2026.
Sutkinja
Ivana Klaić Žlepalo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1,2,4,5,6,8,9,10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467 stavak 1. ZPP-a).
Nacrt presude izradio sudski savjetnik Luka Perković.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
- presuda nepravomoćna
- kal. 30 dana
