REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5752/2023-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nensi Šarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 5. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika MU, odvjetničke vježbenice, 20. veljače 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu broj 066-172/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 26. lipnja 2007. između tužiteljice CU iz [adresa] (sada na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, založnog dužnika i zalogodavatelja i Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, solemniziranog 27. lipnja 2007. kod javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-13634/2007, u dijelu u kojem je određeno da se otplata mjesečnih anuiteta i glavnice kredita tuženiku veže za valutu švicarskog franka (CHF) i to:
dio odredbe sadržane u čl. 3. (tekst odredbe u zadnjoj rečenici čl. 3.) Ugovora o kreditu koji glasi:
- „ ... i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-
Adria-Bank d.d. na dan plaćanja… „
i dio odredbe sadržane u čl. 4. (tekst odredbe u trećoj rečenici čl. 4.) koji glasi:
„… i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“.
II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5.290,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznose:
- 1,46 EUR od 08.08.2007.
- 1,32 EUR od 06.09.2007.
- 0,07 EUR od 07.11.2007.
- 1,85 EUR od 07.12.2007.
- 1,30 EUR od 02.01.2008.
- 6,63 EUR od 01.02.2008.
- 10,17 EUR od 03.03.2008.
- 14,48 EUR od 01.04.2008.
- 4,07 EUR od 05.05.2008.
- 4,72 EUR od 03.06.2008.
- 4,38 EUR od 03.07.2008.
- 0,96 EUR od 01.08.2008.
- 1,66 EUR od 03.09.2008.
- 5,65 EUR od 01.10.2008.
- 26,72 EUR od 04.11.2008.
- 12,30 EUR od 01.12.2008.
- 34,85 EUR od 05.01.2009.
- 17,80 EUR od 02.02.2009.
- 17,09 EUR od 05.03.2009.
- 16,92 EUR od 01.04.2009.
- 14,24 EUR od 04.05.2009.
- 12,49 EUR od 01.06.2009.
- 11,68 EUR od 08.07.2009.
- 11,28 EUR od 03.08.2009.
- 12,64 EUR od 02.09.2009.
- 10,83 EUR od 02.10.2009.
- 11,22 EUR od 05.11.2009.
- 11,27 EUR od 08.12.2009.
- 14,68 EUR od 15.01.2010.
- 16,58 EUR od 11.02.2010.
- 14,28 EUR od 09.03.2010.
- 18,45 EUR od 14.04.2010.
- 18,00 EUR od 13.05.2010.
- 21,33 EUR od 10.06.2010.
- 25,70 EUR od 02.07.2010.
- 23,66 EUR od 02.08.2010.
- 31,84 EUR od 09.09.2010.
- 25,42 EUR od 07.10.2010.
- 25,37 EUR od 08.11.2010.
- 30,50 EUR od 07.12.2010.
- 37,97 EUR od 10.01.2011.
- 33,01 EUR od 07.02.2011.
- 29,23 EUR od 08.03.2011.
- 30,07 EUR od 07.04.2011.
- 33,81 EUR od 08.05.2011.
- 41,95 EUR od 08.06.2011.
- 41,64 EUR od 08.07.2011.
- 58,08 EUR od 08.08.2011.
- 45,05 EUR od 08.09.2011.
- 39,83 EUR od 08.10.2011.
- 41,17 EUR od 09.11.2011.
- 39,55 EUR od 08.12.2011.
- 44,30 EUR od 09.01.2012.
- 46,42 EUR od 08.02.2012.
- 43,27 EUR od 08.03.2012.
- 45,14 EUR od 10.04.2012.
- 44,22 EUR od 09.05.2012.
- 47,21 EUR od 08.06.2012.
- 43,99 EUR od 09.07.2012.
- 45,88 EUR od 08.08.2012.
- 43,06 EUR od 10.09.2012.
- 42,17 EUR od 09.10.2012.
- 45,77 EUR od 10.11.2012.
- 43,74 EUR od 10.12.2012.
- 46,07 EUR od 09.01.2013.
- 43,49 EUR od 08.02.2013.
- 39,53 EUR od 07.03.2013.
- 46,05 EUR od 08.04.2013.
- 41,97 EUR od 08.05.2013.
- 42,55 EUR od 10.06.2013.
- 39,49 EUR od 09.07.2013.
- 42,14 EUR od 09.08.2013.
- 42,54 EUR od 09.09.2013.
- 43,58 EUR od 09.10.2013.
- 44,60 EUR od 09.11.2013.
- 44,06 EUR od 09.12.2013.
- 43,75 EUR od 08.01.2014.
- 46,02 EUR od 07.02.2014.
- 42,07 EUR od 09.03.2014.
- 45,97 EUR od 09.04.2014.
- 44,12 EUR od 07.05.2014.
- 44,67 EUR od 06.06.2014.
- 44,02 EUR od 08.07.2014.
- 46,62 EUR od 08.08.2014.
- 47,51 EUR od 08.09.2014.
- 45,72 EUR od 09.10.2014.
- 48,35 EUR od 07.11.2014.
- 47,54 EUR od 08.12.2014.
- 48,93 EUR od 07.01.2015.
- 49,13 EUR od 08.02.2015.
- 38,04 EUR od 05.03.2015.
- 42,11 EUR od 07.04.2015.
- 40,75 EUR od 07.05.2015.
- 21,06 EUR od 08.06.2015.
- 20,38 EUR od 07.07.2015.
- 21,06 EUR od 06.08.2015.
- 20,21 EUR od 04.09.2015.
- 19,56 EUR od 06.10.2015.
- 20,21 EUR od 06.11.2015.
- 20,92 EUR od 08.12.2015.
- 21,62 EUR od 05.01.2016.
- 27,30 EUR od 08.02.2016.
- 25,28 EUR od 07.03.2016.
- 26,05 EUR od 08.04.2016.
- 24,28 EUR od 08.05.2016.
- 26,44 EUR od 08.06.2016.
- 26,51 EUR od 08.07.2016.
- 27,24 EUR od 08.08.2016.
- 24,92 EUR od 07.09.2016.
- 24,35 EUR od 08.10.2016.
- 25,95 EUR od 07.11.2016.
- 26,46 EUR od 06.12.2016.
- 27,84 EUR od 18.01.2017.
- 27,43 EUR od 08.02.2017.
- 25,25 EUR od 28.02.2017.
- 27,80 EUR od 31.03.2017.
- 26,24 EUR od 02.05.2017.
- 26,20 EUR od 01.06.2017.
- 25,00 EUR od 03.07.2017.
- 22,93 EUR od 01.08.2017.
- 22,39 EUR od 01.09.2017.
- 22,56 EUR od 01.10.2017.
- 22,48 EUR od 02.11.2017.
- 21,75 EUR od 30.11.2017.
- 22,07 EUR od 01.01.2018.
- 21,73 EUR od 31.01.2018.
- 19,73 EUR od 01.03.2018.
- 20,36 EUR od 31.03.2018.
- 18,40 EUR od 30.04.2018.
- 21,74 EUR od 31.05.2018.
- 20,56 EUR od 30.06.2018.
- 21,17 EUR od 31.07.2018.
- 23,31 EUR od 31.08.2018.
- 22,80 EUR od 30.09.2018.
- 23,07 EUR od 31.10.2018.
- 22,41 EUR od 30.11.2018.
- 23,47 EUR od 31.12.2018.
- 22,72 EUR od 31.01.2019.
- 21,25 EUR od 28.02.2019.
- 24,67 EUR od 31.03.2019.
- 22,60 EUR od 30.04.2019.
- 24,50 EUR od 31.05.2019.
- 24,39 EUR od 30.06.2019.
- 25,39 EUR od 31.07.2019.
- 25,83 EUR od 31.08.2019.
- 25,55 EUR od 30.09.2019.
- 25,60 EUR od 31.10.2019.
- 23,56 EUR od 30.11.2019.
- 25,14 EUR od 31.12.2019.
- 26,30 EUR od 31.01.2020.
- 27,96 EUR od 01.03.2020.
- 31,99 EUR od 31.03.2020.
- 30,43 EUR od 30.04.2020.
- 31,88 EUR od 31.05.2020.
- 30,94 EUR od 30.06.2020.
- 30,55 EUR od 31.07.2020.
- 30,39 EUR od 31.08.2020.
- 29,42 EUR od 30.09.2020.
- 31,42 EUR od 31.10.2020.
- 25,79 EUR od 30.11.2020.
- 26,27 EUR od 31.12.2020.
- 26,92 EUR od 31.01.2021.
- 23,37 EUR od 28.02.2021.
- 25,19 EUR od 31.03.2021.
- 24,50 EUR od 30.04.2021.
- 25,66 EUR od 31.05.2021.
- 24,63 EUR od 30.06.2021.
- 26,85 EUR od 31.07.2021.
- 26,48 EUR od 31.08.2021.
- 25,47 EUR od 30.09.2021.
- 27,95 EUR od 31.10.2021.
- 28,29 EUR od 30.11.2021.
- 29,78 EUR od 31.12.2021.
- 29,89 EUR od 31.01.2022.
- 27,26 EUR od 28.02.2022.
- 30,82 EUR od 31.03.2022.
- 30,16 EUR od 30.04.2022.
- 33,16 EUR od 31.05.2022.
- 34,00 EUR od 30.06.2022.
- 37,61 EUR od 31.07.2022.
- 40,70 EUR od 31.08.2022.
- 41,89 EUR od 30.09.2022.
- 39,43 EUR od 31.10.2022.
- 60,73 EUR od 30.11.2022.
- 62,50 EUR od 31.12.2022.
do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužiteljici CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 2.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 20. veljače 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.
IV Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 sve daljnje obračune za plaćanje mjesečnih anuiteta i glavnice po Ugovoru o kreditu broj 066-172/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana donošenja ove presude vršiti tužiteljici sukladno ovom presudom utvrđenoj ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF.
Nalaže se tuženiku sve daljnje obračune anuiteta za neotplaćeni dio kredita tužiteljice obračunavati i iskazivati u valuti EUR.",
kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 26. lipnja 2007. sklopila s pravnim prednikom tuženika, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Ugovor o kreditu broj: 066-172/2007, kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 124.000,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Člankom 4. tog Ugovora o kreditu, ugovorena je za tužiteljicu obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Prilikom sklapanja ugovora tužiteljici nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja i promjenjive kamatne stope. Poziva se na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite u kojem su te odredbe ugovora prema kojoj je vezana glavnica uz švicarski franak utvrđene nepoštenim i ništetnim, presuda Visokog Trgovačkog suda broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. Stoga ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom konačno uređenim u podnesku od 18. rujna 2025. (stranica 383-389 spisa) kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, isplatu preplaćenog iznosa s naslova promjene tečaja u iznosu 5.290,05 EUR, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da sud naloži tuženiku sve daljnje obračune za plaćanje mjesečnih anuiteta i glavnice po Ugovoru o kreditu od dana donošenja presude vršiti tužiteljici sukladno presudom utvrđenoj ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF, kao i sve daljnje obračune anuiteta za neotplaćeni dio kredita tužiteljice obračunavati i iskazivati u valuti EUR, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava tužiteljici status potrošača budući je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bila zaposlenica tuženika. Ističe prigovor zastare, osporava činjenične navode tužbe, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da se tužiteljica neosnovano poziva na primjenu presuda iz kolektivnog spora, te da odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna, budući su stranke prilikom sklapanja Ugovora o kreditu pregovarale o ugovornim odredbama i sama tužiteljica je izabrala valutu ugovora budući da je za nju bila najpovoljnija. Tuženik nije postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem valute CHF. Osporava da bi ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog postupka.
3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o kreditu od 26. lipnja 2007. (stranica 21-28 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 29 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranica 37-38 spisa), otplatni plan (stranica 43-56, 73- 77 spisa), pregled prometa za klijenta (stranica 57-66 spisa), specifikacija uplata (stranica 67-71 spisa), ugovor o kreditu od 18. lipnja 2007. (stranica 105-111 spisa), financijskim vještačenjem po Darku Prpiću, stalnom sudskom vještaku financijske struke (stranica 196-253 spisa), pročitana je tablica G1 (stranica 136-144 spisa), saslušana je tužiteljica (stranica 356-357 spisa) te je izvršen uvid u spis ovog suda P- 5755/2023.
4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.
5. Među strankama nije prijeporno:
- da su 26. lipnja 2007. zaključile Ugovor o kreditu br. 066-172/2007., kojim je ugovoren iznos kredita od 124.000,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,
- da je namjena kredita rekonstrukcija, dogradnja i nadogradnja kuće s otplatom u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju u CHF na dan dospjelosti prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita,
- da je rok otplate kredita određen na 25 godina,
- da je predmetni kredit još u otplati.
6. Prijeporno je:
- status potrošača tužiteljice,
- jesu li odredbe navedenog Ugovora o kreditu koje određuje valutnu klauzulu u valuti CHF i visinu mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF ništetne,
- pa posljedično tomu,
- je li tužiteljica preplatila svoje dugovanje po Ugovoru o kreditu,
- osnovanost tužbenog zahtjeva,
- zastara tražbine tužiteljice.
7. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), dalje ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.
8. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je trebala kredit radi nadogradnje kuće. od strane tuženika ponuđen joj je kredit u valuti CHF koji je u to vrijeme bio jako korišten budući su kamatne stope bile dosta niže. Službenik banke je nije upozorio na rizike koje preuzima na sebe ugovaranjem te valute. Nakon što je započela otplata kredita jedno vrijeme je sve bilo u redu i mjesečni anuiteti su bili u visini naznačenoj u otplatnom planu, no međutim, nakon toga su počeli rasti, što je eksplodiralo na način da je mjesečni anuitet bio skoro dvostruko veći od početnog. Uredno ih je otplaćivala, što i sada čini, budući da kredit otplaćuje do 2032.. Nije prihvatila konverziju budući da je bila izrazito nepovoljna. Po zanimanju je informatičar. Kredit je utrošen sukladno namjeni za dogradnju kuće. Nije bila vlasnica trgovačkog društva ili obrta. U vrijeme podizanja kredita bila je zaposlenica tuženika u informatičkom sektoru na radnom mjestu informatičara. Ugovor je vidjela tek kod javnog bilježnika kada ga je tek letimično uspjela pročitati jer ga prije nije dobila na očitovanje. Nije pokušala pregovarati budući da to nije bila opcija, niti joj je bilo poznato da bi se s bankom uopće moglo pregovarati. Razumjela je pojam valutne klauzula na način da je otplata kredita vezana uz tečaj ugovorene valute, ali to je uvijek bilo u promilima. Jedna ugovorna odredba bila je da će banci plaćati kamate, a dio da će uplaćivati u investicijski fond te da će se te uplate u investicijski fond u konačnici uračunati u otplatu kredita na način da će se isti zatvoriti. I dalje radi kod tuženika. Živi u kući koja je uređena ovim kreditom i nikada nije bila iznajmljivana. Naglašava s obzirom da je tečaj CHF u vrijeme podizanja kredita bio oko 4,4 kune, a sada je skoro dvostruko viši, da joj je samim time i glavnica puno viša radi čega i traži ništetnost te ugovorne odredbe.
9. Sud prihvaća iskaz tužiteljice jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužiteljica bila prosječan potrošač u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, jer je fizička osoba i sklapala je pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, uzevši u obzir namjenu ovog Ugovora tj. rekonstrukciju i dogradnju kuće u kojoj živi. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njezine obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužiteljici što znači ugovaranje valute CHF, kao i rizike koje ona preuzima na sebe. Zato istaknuti prigovor tuženika da tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača nije osnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. ZZP potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. U konkretnom slučaju iskazom tužiteljice je utvrđeno da je prijeporni kredit bio namijenjen isključivo za rekonstrukciju i dogradnju nekretnine, u naravi kuću u kojoj tužiteljica živi s obitelji i u kojoj nije obavljala nikakvu poduzetničku djelatnost pri čemu nije odlučno što je tužiteljica bila, i još uvijek jest, zaposlenica tuženika. naime, ona radi na radnom mjestu informatičara i ne bavi se financijama i valutnim rizicima.
10. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske, (dalje u tekstu VSRH) je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2221/2018 prihvatio obrazloženje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu VTSRH) u presudi poslovni broj Pž-6632/2017 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi, te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci, te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja, a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu. Po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke, pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužiteljicu o svim rizicima koje ona prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog Ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužiteljica mogla razumjeti što joj donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sama o tomu, sve sukladno obveznopravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda su sami trgovci tj. banke znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svim bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla, pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama, a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama.
11. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da su potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve, te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižim tečajem, u početku, što je samo po sebi nepošteno.
12. Na osnovi odredbe čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO-a, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer valutna klauzula nije bila uvjet ugovora, niti je bila odlučna pobuda. Sve i da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl. 324. st. 2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. ZZP-om ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa.
13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Tužiteljici je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti i informirati je o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, što je izostalo i imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužiteljice), što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a, koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa koji tužiteljica mora vratiti tuženiku.
14. Pri tome valja istaknuti da se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, međutim, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.
15. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda VSRH, vrijedi odredba čl. 502. c ZPP-a radi čega je taj prigovor neosnovan. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a, opravdano se tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Naime, u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, ovaj je sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen.
16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da je VSRH u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. izrazio stajalište da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl. 241. ZOO, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kondikcijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina pa je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja je podnesena 4. travnja 2012., prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka prekinula je zastarijevanje. Presuda u kolektivnom sporu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Individualnu je tužbu tužiteljica je u ovom predmetu podnijela 8. lipnja 2023., dakle očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, a koji je istekao 14. lipnja 2023. Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.
17. Na okolnost visine iznosa pretplate na ime porasta tečaja valute CHF u odnosu na početno ugovoreni prema Ugovoru o kreditu, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darku Prpiću, stalnom sudskom vještaku financijske struke.
18. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 5.290,05 EUR. Razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi - 1,46 EUR, za anuitete koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos. Iznos koji je tužiteljica uplaćivala u investicijski fond HI-BALANCED nema utjecaja na izračun razlika kamata s osnove primjene valutne klauzule utvrđen u zaključku nalaza.
19. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je jasan, detaljno obrazložen, stručan i izrađen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije.
20. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužiteljici dosuđen traženi iznos 5.290,05 EUR po osnovi preplaćenih anuiteta zbog preplaćene tečajne razlike u valuti CHF temeljem čl. 1111. ZOO-a.
21. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Konkretno, budući su navedene odredbe Ugovora utvrđene ništetnima time je tužiteljici omogućena ponovna uspostava, pravno i činjenično, situacije u kojoj bi se nalazila da takva nepoštena odredba nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na njezinu štetu, na temelju navedene nepoštene odredbe. Stoga su zatezne kamate na pojedine svote dosuđene od dana dospjelosti u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).
22. Glede stava tuženika kako plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli treba umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio niži od onoga na dan isplate (- 1,46 EUR), ističe se da iz ZZP ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu članka 323. stavak 1. ZOO-a jer se odredba članka 96. stavak 1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. Naime pravna osnova po kojoj je tužiteljica plaćala manju kamatu i tečaj nije otpala slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike tražiti od tužiteljice u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Naime, kod ništetnosti ugovora, pa tako i djelomične ništetnosti, svaka strana ima pravo zatražiti restituciju temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, te je osnovna pretpostavka da bi se moglo odlučivati o zahtjevu tuženice da je ista istakla protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO, što je konkretno izostalo. Stoga nema mjesta umanjivati potraživanje tužiteljice na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli s onim iznosima kada je tečaj CHF bio niži od početno utvrđenog i to samo na temelju općenitih prigovora materijalnopravne naravi tuženice u odnosu na visinu potraživanja tužitelja (tako i VSRH u Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).
23. Tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ona traži da tuženik sve daljnje obračune za plaćanje mjesečnih anuiteta i glavnice po Ugovoru o kreditu broj 066- 172/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana donošenja ove presude vrši sukladno ovom presudom utvrđenoj ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF, kao i da sve daljnje obračune anuiteta za neotplaćeni dio kredita tužiteljice obračunava i iskazuje u valuti EUR nije osnovan, budući je ovom presudom (toč. I) utvrđena ništetnost navedenih odredbi, te je posljedica utvrđene ništetnosti, sukladno čl. 323. ZOO-a, da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Konkretno, budući su navedene odredbe Ugovora utvrđene ništetnima time je tužiteljici omogućena ponovna uspostava, pravno i činjenično, situacije u kojoj bi se nalazila da takva nepoštena odredba nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na njezinu štetu, na temelju navedene nepoštene odredbe. Uz to, tužiteljica traži od suda izmjenu ugovornih odredbi vezano uz valutu Ugovora o kreditu, što ovisi o dispoziciji stranaka, slijedom čega tužiteljica ima mogućnost isto tražiti od tuženika kao druge ugovorne strane i to je već mogla učiniti nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15, dalje ZID ZPK), što nije učinila.
24. Uvidom u spis ovog suda P-5755/2023 utvrđeno je da se isti vodi po tužbi tužiteljice CU protiv ovdje tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu između tužiteljice i tuženika od 21. rujna 2005., slijedom čega isti nije relevantan za razjašnjenje ove pravne spravi jer se u ovom predmetu raspravlja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj 066-172/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 26. lipnja 2007.
25. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (5.290,05 EUR i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 138/23).
26. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištu održanom dana 3.10.2024., 7.4.2025., 7.7.2025. 5.2.2026. i 20.2.2026. (Tbr. 9. toč. 1. i 3. OT 450 bodova), sastava podneska od 28.1.2024., 3.1.2025. i 19.9.2025.(Tbr. 8. toč. 1. OT 300 bodova), odnosno 850 bodova ili 1.700,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 300,00 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 2.000,00 EUR, sukladno čl. 155. ZPP- a.
27. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 20. veljače 2026. do isplate.
28. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
29. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 19. rujna 2023., 27. ožujka 2025. i 21. travnja 2025. jer istu nisu bili potrebni za viđenje ove parnice, niti je tužiteljica dobila odobrenje suda za iste u smislu čl. 299. a st. 2. ZPP-a.
U Zagrebu, 20. veljače 2026.
Sutkinja
Jadranka Liović Merkaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.
Dna:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika
