Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: P-54/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavku Nediću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Šarić & Slavko Nedić iz Osijeka, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zlatku Greguriću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić u Bjelovaru, radi isplate po tužbi i radi utvrđenja po protutužbi, povodom prijedloga tuženika za ponavljanje postupka, 20. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tuženika za ponavljanje postupka.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 9.712,50 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu više zatraženog troška u iznosu od 6.877,00 eura.

Obrazloženje

1. U ovom pravomoćno okončanom predmetu ovaj sud je donio presudu broj P-320/2014-11 od 16. ožujka 2015. i suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ČĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.112.000,00 kuna sa zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a koja kamata teče na iznos od:

- 7.400,00 kuna od 01. siječnja 2010. godine,

- 96.750,00 kuna od 01. siječnja 2011. godine,

- 668.500,00 kuna od 01. siječnja 2012. godine,

- 338.100,00 kuna od 01. siječnja 2013. godine i

- 1.350,00 kuna od 01. siječnja 2014. godine pa sve do isplate.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Utvrđuje se da tužitelj nije uplatio tuženiku kao poduzetniku polovinu iznosa temeljnih uloga u trg. društvima JOŠAVAC d.o.o. i OLOVNIK d.o.o. što je bio obvezan prema čl. 3 Ugovora o tajnom društvu od 22. svibnja 2007. godine i ne pripada mu pravo na polovinu dobiti sukladno čl 8 ugovora koja se ostvari poslovanjem trg. društava."

III. Tuženik je dužan tužitelju platiti troškove postupka u iznosu od 56.600,00 kuna, u roku od 8 dana."

2. Povodom žalbe tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5613/2015-4 od 4. lipnja 2018. suđeno je: "I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-320/2014-11 od 16. ožujka 2015. u točkama I. i II. izreke i u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 48.650,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 320/2014-11 od 16. ožujka 2015. u preostalom dijelu točke III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7.950,00 kn (sedamtisućadevetstopedeset kuna).

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 14.150,00 kn."

2.1. Također je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Revt 428/2018 10. veljače 2021., presudio da se revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5613/2015-4 od 4. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-320/2014-11 od 16. ožujka 2015. u dosuđujućem dijelu odbija kao neosnovana. U istoj odluci je i riješeno kako se revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5613/2015-4 od 4. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-320/2014-11 od 16. ožujka 2015. u dijelu kojim je protutužbeni zahtjev odbijen odbacuje kao nedopuštena.

3. Dana 8. lipnja 2021. tuženik KĐ iz [adresa] podnio je ovome sudu prijedlog za ponavljanje postupka, u kom prijedlogu navodi da je presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-320/2014-11 od 16. studenog 2015. usvojen tužbeni zahtjev, te mu je naloženo da tužitelju MĐ iz [adresa] isplati iznos od 1.112.000,00 kuna spp, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 56.600,00 kuna. Istovremeno je odbijen protutužbeni zahtjev kojim je tražio utvrđenje da tužitelj kao protutuženi MĐ nije uplatio tuženiku kao poduzetniku prilikom osnivanja poduzeća polovinu iznosa temeljnih uloga u trgovačkim društvima Jošavac d.o.o. i Olovnik d.o.o. što je bio obvezan prema članku 3 Ugovora o tajnom društvu od 22. svibnja 2007. godine, te da mu ne pripada pravo na polovinu dobiti sukladno članku 8 Ugovora koja se ostvari poslovanjem trgovačkog društva. Prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5613/2015-4 od 04. lipnja 2018. godine.

3.1. Nadalje navodi da se pravomoćna presuda donesena u ovom predmetu temelji na pretpostavci da su točne i istinite konstatacije sadržane u Ugovoru o tajnom društvu koji su stranke nesporno sklopile dana 22. svibnja 2007. godine. Posebno na konstataciji iz članka 3 stavak 2. Ugovora o tajnom društvu koji glasi: „Ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je prilikom osnivanja poduzeća Tajni član uplatio Poduzetniku polovinu iznosa temeljnih uloga te tako stekao pravo sudjelovanja u dobiti Poduzetnika, koju on ostvari poslovanjem poduzeća“. Tuženi je upravo tu konstataciju (da mu je tužitelj bilo što platio!) osporavao, te je podnio i protutužbu kojom traži utvrđenje da ta činjenica nije istinita. Na tu okolnost predložio je dokaz saslušanjem stranaka. Taj dokazni prijedlog je i usvojen. Iako su stranke pristupile na raspravu 16. ožujka 2015. sud ih je odbio saslušati, odbio provođenje daljnjih dokaza i raspravu zaključio. Presudu je utemeljio na Ugovoru o tajnom društvu od 22. svibnja 2015. polazeći od pretpostavke da je konstatacija iz članka 3 stavak 2 Ugovora (da je tužitelj prilikom osnivanja poduzeća tuženiku uplatio polovinu iznosa temeljnih uloga te tako ostvario prvo na sudjelovanje u dobiti poduzetnika koju ovaj ostvari u poslovanju poduzeća), iako je tuženi tu činjenicu osporavao.

3.2. Nadalje, navodi da je pred Općinskim sudom u Virovitici, u spisu broj K- 237/2019 u tijeku kazneni postupak protiv okrivljenika KĐ, JĐ, ĆĐ i CĐ, a sve temeljem optuženice ODO u Virovitici broj K- DO-10/2018-15 od 17. lipnja 2019.

3.3. U tom kaznenom postupku dana 26. svibnja 2021. proveden je dokaz saslušanjem NĐ kojemu je sud u tom predmetu priznao status oštećenika. U tom predmetu branitelj okrivljenika ga je izrijekom ispitao o ispunjenju obveze iz članka 3. stavak 2. Ugovora o tajnom društvu od 22. svibnja 2007. godine.

3.4. U svom iskazu on navodi: „Na upit branitelja I i IV okr. mogu reći da sam ja imao pravo 50 posto dobiti iz društava Jošavac d.o.o. Slatina i Olovnik d.o.o. Sopje temeljem ortačkog ugovora sklopljenog sa KĐ. Taj ugovor se nalazi u spisu i u njemu stoji da imam pravo na tih 50 % dobiti, a to moje pravo je proizlazilo što sam pomogao KĐ da upravlja sa svim tim sredstvima tvrtkama Jošavac d.o.o. Slatina i Olovnik d.o.o. Sopje. Kada me se pita koja su to sredstva kojima sam omogućio da se KĐ koristi i njima upravlja to su na primjer skladište, strojevi, zemlja u vlasništvu društva Jošavca d.o.o. i Olovnik d.o.o., kojima je upravljao KĐ i na taj način ostvario dobiti za sebe, a to se može vidjeti iz njegovih imovinskih kartica… „ Kada na izričito pitanje i nakon što mu je predočen Ugovor o tajnom društvu u kojem stoji da ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je prilikom osnivanja poduzeća tajni član MĐ uplatio poduzetniku KĐ polovinu iznosa temeljnih uloga te tako stekao pravo sudjelovanja u dobiti poduzetnika koju ovaj ostvari poslovanjem poduzeća, on navodi: „Tu polovinu iznosa temeljnih uloga sam uplatio KĐ u to doba kada je sklopljen taj ugovor o tajnom društvu koji je sačinio odvjetnik Tihomir Zec iz Osijeka. Na poseban upit branitelja na koji način i u kojem iznosu i na koji način sam uplatio polovinu iznosa temeljnih uloga mogu reći da sam uplatio KĐ onoliko koliko je iznosi temeljnih kapital, a ne mogu se decidirano izjasniti o točnom iznosu milim da je to iznosilo nekih 20.000,00 kuna. Taj iznos platio sam KĐ u mojoj kancelariji i prije nego što je došao odvjetnik Tihomir Zec da sklopimo ugovor. Taj ugovor o tajnom društvu sklopljen je 22. svibnja 2007. godine u mom uredu u Osijeku, a sačinjen je od strane odvjetnika Tihomira Zec iz Osijeka“.

3.5. Tuženik nadalje navodi da iz sadržaja iskaza ovdje tužitelja, a tamo svjedoka, proizlazi da konstatacija iz članka 3 stavak 2 Ugovora o tajnom društvu od 22. svibnja 2007. niti je točna niti je istinita a što da je moguće utvrditi temeljem dvije u javnim ispravama dokumentirane činjenice: KĐ nije osnivač trgovačkih društva Jošavac d.o.o. i Olovnik d.o.o. Njihov osnivač je društvo Slatinka d.d. a ne od ovdje tuženik, Društva JOŠAVAC d.o.o. i OLOVNIK d.o.o. osnovana su Izjavama o osnivanju od **.**.2003., KĐ je poslovne udjele u tim društvima stekao naplatnim pravnim poslom iz 2005., Ugovor o tajnom društvu od 22.05.2007.a sa kojim datumom je (barem prema sadržaju članka 3. stavak 2.), konstatirano da je prilikom osnivanja poduzeća tajni član uplatio polovinu iznosa temeljnih uloga i tako stekao pravo sudjelovanja u dobiti je sklopljen više od 4 godine nakon osnivanja društva, kojih KĐ nije bio osnivač i koji zbog toga nikada nije niti bio u prilici uplatiti temeljni ulog pa mu ga tužitelj nije niti teoretski mogao vratiti.

3.6. Tuženik nadalje navodi da raspravni zapisnik predstavlja javnu ispravu a samim time i novi dokaz koji tuženi nije mogao upotrijebiti u ovom postupku koji je pravomoćno okončan. Stoga podnosi prijedlog za ponavljanje ovog parničnog postupka, a kao razlog za ponavljanje navodi sjecanje mogućnosti korištenja iskaza tužitelja koji je dao u kaznenom postupku koji se vodi u spisu K-237/2019, koji je sadržan u raspravnom zapisniku od 26. svibnja 2021. koji predstavlja novi dokaz.

3.7. Obrazlaže nadalje da je iz sadržaja zapisnika vidljivo da je rasprava održana 26. svibnja 2021. Prijedlog se podnosi u roku od 30 dana koji je propisan člankom 423.ZPP-a. Prijedlog se temelji na odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a i podnosi u roku od 30 dana iz čl. 423. st. 1. toč. 6. ZPP-a. U skladu sa čl.424. ZPP-a prijedlog se podnosi Trgovačkom sudu u Bjelovaru kao sudu koji je donio odluku u prvom stupnju.

3.8. Predlaže da sud postupi u skladu sa čl. 426. ZPP-a, te da nakon održanog ročišta donese rješenje kojim dopušta ponavljanje postupka i izriče da se ukidaju odluke donesene u prijašnjem postupku.

4. U podnesku od 22. svibnja 2023. (str.193-196) tuženi dopunjuje prijedlog navodeći u bitnom da kazneni postupak koji je prethodno vođen pod oznakom K- 237/2019 sada se vodi pod oznakom K-275/2022. U tom predmetu na raspravi održanoj 20. travnja 2023. ponovo da je saslušan MĐ. U svom iskazu da je dopunio razloge zbog koji je došlo do sklapanja Ugovora o tajnom društvu. Ukazuje da to nisu razlozi koji su navedeni u konstataciji iz čl. 3 st. 2 Ugovora o tajnom društvu.

4.1. Ponovnim saslušanjem MĐ na raspravi održanoj 20.04.2023. te dostavom očitovanja koje je zaprimljeno u sudu 26.04.2023. tuženi da je stekao mogućnost korištenja novi činjenica i novi dokaza čime da je otvoren novi rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, odnosnu dopunu već podnesenog prijedloga. Raspravni zapisnici koji sadrže iskaze tužitelja da predstavlja javnu ispravu a samim time i novi dokaz koji tuženi nije mogao upotrijebiti u ovom postupku koji je pravomoćno okončan. Stoga tuženi dopunjuje već podneseni prijedlog za ponavljanje ovog parničnog postupka, a kao razlog za ponavljanje navodi stjecanje mogućnosti korištenja iskaza tužitelja koji je dao u kaznenom postupku koji se vodi u spisu K-275/2022 ( prije K-237/2019 ) Općinskog suda u Virovitici i to kako na zapisniku od 20. travnja 2023. tako i u podnesku koji je zaprimljen u sudu 26.04.2023. Iz sadržaja zapisnika da je vidljivo da je rasprava održana 20. travnja 2023. a iz prijemnog žiga na podnesku NĐ je vidljivo da je isti zaprimljen u sudu dana 26.04.2023. Dopuna prijedloga se podnosi u roku od 30 dana koji je propisan čl. 423. ZPP-a. Dopuna prijedloga se temelji na odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a i podnosi u roku od 30 dana iz čl. 423. st. 1. toč. 6. ZPP-a. U skladu sa čl. 424. ZPP-a prijedlog se podnosi Trgovačkom sudu u Bjelovaru kao sudu koji je donio odluku u prvom stupnju.

5. Tužitelj u svom odgovoru na prijedlog za ponavljanje postupka navodi ( str. 189-192 spisa) da tuženik svoj prijedlog za ponavljanje postupka temelji na navodno novoutvrđenoj činjenici koja bi za tuženika da je ranije u postupku upotrijebljena mogla dovesti do povoljnije odluke. Navodi da u predmetnom slučaju ne postoji niti nova činjenica, a niti bi činjenica koja se navodi kao osnov za prijedlog dovela do povoljnije odluke za tuženika. Obrazlaže da je nesporna činjenica da su poduzeća Jošavac i Olovnik osnovana još 2003., te niti tužitelj niti tuženik nisu sudjelovali u osnivanju tih poduzeća. Tuženik je poslovne udjele ovih poduzeća stekao 2005. za iznos od 20.000,00 kuna dok je Ugovor o tajnom društvu sklopljen 22. svibnja 2007. Međutim, time što je greškom u Ugovor o tajnom društvu u čl. 3. unesen pojam "prilikom osnivanja društva" ne mijenja ništa na stvari obzirom na činjenicu da je svoju obvezu isplate polovinu iznosa kupoprodajne cijene za poslovne udjele tužitelj isplatio tuženiku. Pri tome je nužno reći da sam tuženik svojim potpisom na Ugovoru o tajnom društvu priznaje da je tužitelj uplatio polovinu vrijednosti poslovnog udjela, te da ima pravo na polovinu dobiti. Sukladno tome, neovisno o vremenu uplate da je evidentno da je tuženik obvezu iz ortačkog ugovora u cijelosti ispunio, te da mu zbog toga tuženik to i potvrđuje sklapanjem Ugovora o tajnom društvu i potpisom ovog ugovora. Obzirom da je tuženik tada već 2 godine vlasnik poduzeća Jošavac i Olovnik postavlja se pitanje zbog čega on sklapa ovaj Ugovor o tajnom društvu. Odgovor da je vrlo jednostavan, a to da je tužitelj svoju obvezu po njihovom ortačkom ugovoru u cijelosti ispunio, a što se i konstatiralo u Ugovoru o tajnom društvu. Dakle, u svom iskazu u kaznenom postupku tužitelj upravo iskazuje ono što i tvrdi tokom cijelog postupka, a to je da je on svoju obvezu isplate polovine vrijednosti poslovnih udjela u cijelosti ispunio. Pri tome je za istaći da je to samo jedna od stvari koje je tužitelj učinio za bolje poslovanje ortakluka. Sukladno tome, ne postoji nikakva nova činjenica, jer je činjenica da su poduzeća Jošavac i Olovnik osnovana 4 godine prije sklapanja Ugovora o tajnom društvu bila poznata još u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (vrijeme osnivanja poduzeća se vrlo lagano utvrdi uvidom u sudski registar). Pri tome je nužno za napomenuti a kako je to naveo i prvostupanjski sud u svojoj presudi od 16. ožujka 2015. da ne može sud utvrđivati drugačijim sadržajem Ugovora od onoga što je ugovoreno (a ugovoreno je da je tužitelj isplatio polovinu vrijednosti osnivačkih uloga). Sud eventualno može utvrđivati istinitost ove tvrdnje samo pod uvjetom da je tuženik ovo utvrđenje pobijao zbog mana volje ili neke druge osnove, a što tuženik tijekom postupka nije tražio. Dakle, bez da se osporava sam sadržaj Ugovora sud ne može svojom presudom mijenjati ugovorne odredbe. Sukladno tome, čak i da se utvrdi da tuženik nije uplatio polovinu osnivačkih uloga, ta činjenica sama po sebi da ne može dovesti do povoljnije odluke za tuženika obzirom da je ugovor još uvijek na snazi. Ta činjenica mogla bi imati značaj samo pod uvjetom da je u ranije vođenom postupku bio postavljen zahtjev za raskidom Ugovora o tajnom društvu zbog neispunjenja, a što do njegove pravomoćnosti se nije dogodilo. Tužitelj u svom iskazu u kaznenom postupku nije iznio nikakvu novu činjenicu koja bi mogla utjecati na odluku u ovom sporu, nego je upravo potvrdio da je svoju obvezu iz ortačkog ugovora u cijelosti ispunio. Nadalje tužitelj ističe da nije jasno koja je to nova činjenica koja se može iščitati u zapisniku sa glavne rasprave održane u kaznenom predmetu poslovni broj: K-275/2022 od 20. travnja 2023. odnosno podneska tužitelja od 26. travnja 2023. Ukazuje tuženiku da je tužitelj u svom iskazu danom na raspravi 20. travnja 2023. jasno iskazao da "ostaje kod navoda naznačenih u navedenom iskazu". Dakle, tužitelj ostaje kod svog prvobitnog iskaza danog na raspravi održanoj 21. svibnja 2021. u kojem je jasno i nedvosmisleno iskazao: "Tu polovinu iznosa temeljnih uloga sam uplatio KĐ u to doba kada je sklopljen taj Ugovor o tajnom društvu koji je sačinio odvjetnik Tihomir Zec iz Osijeka. KĐ je došao u Osijek potpisati taj Ugovor i da mu ja nisam uplatio polovinu iznosa temeljnih uloga on ne bi taj Ugovor potpisao." Tužitelj ističe da niti u svom prijedlogu za ponavljanje postupka a niti sada u svom podnesku tuženik ne navodi jasno koja je to nova činjenica koju ju je tuženik saznao nakon pravomoćnosti presude, a posebno ne navodi na koji način bi ta činjenica mogla dovesti do povoljnije odluke za tuženika (čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP- a). Tužitelj predlaže da sud odbije tuženika s prijedlogom za ponavljanje postupka te potražuje trošak.

6. Tuženik u podnesku od 29. travnja 2024. (str. 268-269) u bitnom ostaje kod navoda iz prijedloga i dopune prijedloga.

7. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-320/2014-58 od 14. veljače 2025. bilo je dopušteno ponavljanje postupka u ovom predmetu te su bile ukinute presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-320/2014-11 od 16. ožujka 2015. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5613/2015-4 od 4. lipnja 2018.

8. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1526/2025-2 od 8. svibnja 2025. ukinuto je navedeno rješenje ovog suda broj P- 320/2014-58 od 14. veljače 2025. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak te se sada vodi pod brojem P-54/2025.

9. Nakon navedene ukidne drugostupanjske odluke tuženik u podnesku zaprimljenom 11. rujna 2025. (str. 307-309) u bitnom u odnosu na ponavljanje postupka navodi da je točna konstatacija da su stranke priznale da su potpisale ugovor sa sadržajem koji formalno nije sporan. No da sklopljeni ugovor nije odražavao stvarnu volju stranaka i pred Općinskim sudom u Virovitici je u tijeku postupak radi utvrđenja njegove ništetnosti. O tom zahtjevu sud još nije donio odluku. Međutim, i pod pretpostavkom da u ovom postupku nije traženo poništenje i nije isticana ništetnost spornog ugovora samo na temelju ugovora nije bilo opravdano donijeti presudu bez provođenja ma i jednog personalnog dokaza a koji bi dali odgovor na pitanja bitna i za osnovanost tužbenog zahtjeva ako se temelji na ugovoru o tajnom društvu kao i tužbenog zahtjeva koji se temelji na ugovoru o ortaštvu. I kod ugovora o ortaštvu da je nužno raspraviti da li su osobe u ortaštvo unijele one uloge koje su se obvezale odnosno, čije je navodno unošenje konstatirano u ispravi koja ( neovisno o svom naslovu !) ima sadržaj koji je unesen u članak 3. Ugovora.

10. Na ročištu održanom dana 19. rujna 2025. povodom prijedloga za ponavljanje postupka tuženik je po punomoćniku istako da ostaje u cijelosti kod prijedloga za ponavljanjem postupka u ovom predmetu kao i kod dopune istog te navoda iz podneska kao i kod svih dokaznih prijedloga navedenih u samom prijedlogu i dopuni istog a na okolnosti navedenih u prijedlogu i dopuni prijedloga za ponavljanjem postupka.

10.1. Tužitelj je po punomoćniku ostao u cijelosti kod navoda kojima osporava prijedlog za ponavljanje postupka kao i dopunu prijedloga za ponavljanjem ovog postupka iz svih razloga navedenim u tim podnescima i predlaže da sud odbije prijedlog za ponavljanjem postupka. Nadalje navodi da predlagatelj u podnesku od 11. rujna 2025. ne iznosi činjenicu koja bi bila odlučna za ponavljanje postupka a to je kako bi iskaz dan u kaznenom postupku mogao utjecati na donošenje povoljnije odluke u ovom parničnom postupku a kako je to navedeno i u ukidnoj odluci Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-1526/2025-2 od 8. svibnja 2025. Navodi da predlagatelj i u prijedlogu za ponavljanje postupka i svim njegovim dopunama zapravo iznosi činjenice koje bi predstavljale žalbene razloge i kojima zapravo osporava pravilnost donesenih odluka u ovom parničnom postupku a to nisu razlozi za ponavljanje postupka.

10.2. Tuženik je po punomoćniku naveo da ostaje kod svih navoda iz prijedloga za ponavljanje postupka i dopuna istog i smatra da se prijedlog temelji u bitnom na navodu da je svakako trebalo provesti dokaz saslušanjem stranaka na predložene okolnosti i da na tu potrebu ukazuje i iskaz dan u kaznenom postupku MĐ a sve kako je to već obrazloženo i navedeno u prijedlogu za ponavljanje postupka i dopunama istih. Stoga predlaže da se dopusti ponavljanje postupka.

10.3. Tužitelj po punomoćniku je naveo da i nadalje ostaje kod navoda da je neosnovan prijedlog za ponavljanje postupka a osobito ističe činjenicu da tuženik protutužbenim zahtjevom nije tražio poništaj ugovora već je tražio utvrđenje određenih činjenica koje bi bile suprotne sadržaju potpisanog ugovora.

10.4. Tuženik po punomoćniku je predložio prihvatiti prijedlog za ponavljanje postupka i potražuje trošak, a tuženik je po punomoćniku predlažio odbiti prijedlog za ponavljanje postupka i potražuje trošak.

11. Sukladno odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

12. Tuženik kao nove dokaze dostavlja raspravne zapisnike sa rasprave održane u kaznenom predmetu kod Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K- 237/2019 od 26. svibnja 2021. i na raspravi održanoj 20.04.2023. (sada novi broj K- 275/22) na kojoj je bio saslušan ovdje tužitelj MĐ kao oštećenik i u kojemu je prema navodima tuženika iskazivao i o činjenicama koje su sadržane u Ugovoru o tajnom društvu od 22. svibnja 2007.

13. Prijedlog za ponavljanje postupka podnesen je u zakonom propisanim rokovima pa je pravovremen sukladno čl. 423. st.1.toč.6. i čl. 423. st. 3. ZPP-a te je potpun sukladno čl. 424. ZPP-a .

14. Predmet spora po tužbi je zahtjev za isplatu 1.112.000,00 kn sada je to prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznos od 147.587,76 eura, a koji iznos prema tvrdnji tužitelja predstavlja dobit koja je ostvarena poslovanjem trgovačkih društava Jošavac d.o.o. Slatina i Olovnik d.o.o. Sopje u razdoblju 2009-2013. i koji mu pripada na temelju Ugovora sklopljenog između stranaka 22. svibnja 2007., dok tuženik protutužbenim zahtjevom traži utvrđenje da tužitelj nije uplatio tuženiku kao poduzetniku polovinu iznosa temeljnih uloga u trgovačkim društvima Jošavac d.o.o. i Olovnik d.o.o. što je bio obvezan prema čl. 3. Ugovora o tajnom društvu od 22. svibnja 2007. i da mu stoga ne pripada pravo na polovinu dobiti sukladno čl. 8. Ugovora koja se ostvari poslovanjem trgovačkih društava.

15. U ovom postupku je bilo utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor 22. srpnja 2007. (list 6 do 8 spisa) u kojem su suglasno utvrdili da je tužitelj prilikom osnivanja poduzeća uplatio tuženiku polovinu iznosa temeljnih uloga (čl. 3. Ugovora) čime je stekao pravo sudjelovanja u dobiti iskazanoj poslovanjem poduzeća (čl. 8. Ugovora),

- da su u razdoblju od 2009. do 2013. trgovačka društva Jošavac d.o.o. Slatina i Olovnik d.o.o. Sopje ostvarila dobit, time da tuženik nije osporio njezinu visinu,

- da tuženik osporava pravo tužitelja na isplatu dobiti uz tvrdnju da tužitelj nije izvršio svoju obvezu uplate polovine temeljnih uloga u trgovačkim društvima Jošavac d.o.o. Slatina i Olovnik d.o.o. Sopje.

16. Na temelju tako utvrđenih činjenica ovaj sud je presudom poslovni broj P- 320/2014-11 od 16. studenog 2015. prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 148. i čl. 149. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99 i 118/03 – dalje: ZTD) s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju riječ o Ugovoru o tajnom društvu te da obveza tuženika proizlazi iz čl. 8. Ugovora, dok je otklonjen prigovor promašene pasivne legitimacije kao i prigovor zastare.

16.1. Protutužbeni zahtjev je ovaj sud odbio istom presudom uz obrazloženje da je čl. 3. Ugovora između ugovornih strana suglasno utvrđeno kako je prilikom osnivanja poduzeća, tajni član (tužitelj) uplatio poduzetniku (tuženiku) polovinu iznosa temeljnih uloga te je stekao pravo sudjelovanja u dobiti poduzetnika koju ovaj ostvari poslovanjem u poduzeću, pa da tuženik u ovom postupku ne može zahtijevati od suda da se utvrdi da tužitelj nije uplatio temeljne uloge jer bi to bilo u suprotnosti s ugovorenim, time da tuženik eventualno može pobijati ugovor, a što nije predmet ovog postupka.

17. Prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5613/2015-4 od 4. lipnja 2018. Također je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Revt 428/2018 10. veljače 2021., presudio da se revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5613/2015-4 od 4. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-320/2014- 11 od 16. ožujka 2015. u dosuđujućem dijelu odbija kao neosnovana. U istoj odluci je i riješeno kako se revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5613/2015-4 od 4. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-320/2014-11 od 16. ožujka 2015. u dijelu kojim je protutužbeni zahtjev odbijen odbacuje kao nedopuštena.

18. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pozivom na odredbu članka 368. stavka 2. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da, iako su stranke ugovor nazvale Ugovor o tajnom društvu, da je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru o ortakluku iz odredbe članka 637. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Tužitelj, dakle sklapanjem predmetnog ugovora nije postao tajni član navedenih trgovačkih društava, već ortak tuženika koji ima pravo sudjelovati u poslovnom udjelu tuženika kao člana tog trgovačkog društva pa da je pravilnom primjenom odredbe članka 651. ZOO-a o tužbenom zahtjevu valjalo jednako odlučiti. Pritom se u obrazloženju navodi i da je prvostupanjski sud tuženikove prigovore pravilno odbio ukazavši na to da je među strankama sam sadržaj sklopljenog Ugovora nesporan što proizlazi i iz tuženikovog podneska od 10. ožujka 2015. u kojem izričito navodi da ni jedna strana ne osporava odredbe Ugovora. Stoga da tuženik koji je potpisao Ugovor u kojem su stranke utvrdile suglasno da je tužitelj uplatio polovinu temeljnih uloga poduzeća ne može s uspjehom isticati prigovor da tužitelj nije izvršio tu obvezu niti mu osporavati pravo koje na temelju te uplate je stekao. Time što dokaze ponuđene od strane tuženika prvostupanjski sud nije cijenio sukladno tuženikovom shvaćanju nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

19. Odluku suda drugog stupnja u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Revt 428/2018 10. veljače 2021.. Također Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da je u okolnostima konkretnog slučaja riječ o Ugovoru o ortakluku (članak 637. ZOO-a) te da sukladno članku 651. ZOO-a tužitelju pripada pravo na isplatu ostvarene dobiti u utuženom iznosu. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske ističe u svojoj odluci kako suprotno navodima revizije nije učinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. To iz razloga jer pobijana presuda u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev sadrži jasne, dostatne i uvjerljive razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji kao takovi ne proturječe sadržaju spisa. Nadalje, je revizijski sud naveo da time što nisu izvedeni dokazi predloženi od tuženika, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se ukazuje revizijom, a kako je to uostalom pravilno ocijenio drugostupanjski sud. Da je tomu tako proizlazi iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP- a. Osim toga, i prema ocjeni toga suda izvedeni dokazi su ocijenjeni sasvim u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, slijedom čega je neosnovan i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP- a.

20. Tuženik prijedlog za ponavljanje postupka temelji na raspravnom zapisniku s rasprave održane u kaznenom predmetu kod Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-237/2019 (sada novi broj K-275/22) na kojoj je bio saslušan ovdje tužitelj MĐ kao oštećenik.

21. Iz uvida u stanje ovog spisa proizlazi da je ovaj sud odredio tijekom prvostupanjskog postupka provođenje dokaza i saslušanjem stranaka i to MĐ i KĐ (str. 46 spisa). Međutim, iako su pozvane stranke pristupile na raspravu ovaj sud je odustao od izvođenja personalnih dokaza (str.67-68 spisa). Nadalje, u naprijed navedenim odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike suglasno se utvrđuje kako time što nisu izvedeni dokazi predloženi od tuženika, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Stoga prema ocjeni ovog suda iskaz tužitelja MĐ dan u kaznenom postupku ne predstavlja novi dokaz na temelju kojeg je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da je taj dokaz bio upotrijebljen u prijašnjem postupku.

22. Naime, iskaz MĐ dan u kaznenom postupku nije dokaz koji bi bio podoban za donošenje odluke o ponavljanju postupka, jer je u ovom postupku dokaz saslušanjem stranaka i time i MĐ i bio predložen i određen, ali nije izveden i stranke nisu saslušane jer je ovaj sud odustao od izvođenja tog dokaznog prijedloga te je prvostupanjska odluka i donesena na temelju ostalih izvedenih dokaza i nesporni činjenica, te su u tom kontekstu svoje shvaćanje izrazili i drugostupanjski sud i revizijski sud na način da time nisu učinjene bitne povrede odredaba postupka.

23. S obzorom na utvrđenje da tuženik činjenicu da dokaz saslušanjem stranaka nije izveden, bez uspjeha iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbi protiv prvostupanjske presude, proizlazi da time iskaz tužitelja koji je dan u kaznenom postupku nakon pravomoćnosti meritorne odluke u ovom parničnom postupku nije novi dokaz (čl.422. st.2. ZPP).

24. Ukoliko bi se i prihvatila tvrdnja tuženika da se radi o novim činjenicama i dokazima i da tuženik iz opravdanih razloga nije mogao iznijeti te dokaze prije donošenja odluke pred ovim prvostupanjskim sudom, ni tada prijedlog ne bi bio osnovan, jer ne bi bila donesena povoljnija odluka. Naime, MĐ u iskazu u kaznenom postupku ne navodi da ne bi uopće uplatio tuženiku KĐ polovinu iznosa temeljnih uloga sukladno čl. 3. Ugovora o tajnom društvu, već navodi da je tu obvezu izvršio prilikom sklapanja predmetnog ugovora, dakle 22. svibnja 2007. Budući je u ovom postupku predmet spora isplata dobiti za godine 2009. do 2013. trgovačkih društava JOŠAVAC d.o.o. i OLOVNIK d.o.o. Sopje proizlazi da bi tužbeni zahtjev bio osnovan i da je utvrđeno da su uplate tuženiku KĐ izvršene prilikom sklapanja samog Ugovora 22. svibnja 2007. i da bi i tada tužbeni zahtjev i primjenom odredbe čl. 651. ZOO-a bio osnovan jer bi i u tom slučaju tužitelju pripadalo pravo na isplatu ostvarene dobiti u utuženom iznosu budući su stranke sklopile Ugovor o ortakluku (čl. 637. ZOO-a) te tužitelj kao ortak tuženika ima pravo sudjelovati u poslovnom udjelu tuženika kao člana trgovačkog društva JOŠAVAC d.o.o. i OLOVNIK d.o.o. Sopje i time i na isplatu dobiti, kako je to obrazloženo i u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 5613/2015-4 od 4. lipnja 2018. i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-428/2018-6 od 10. veljače 2021.

25. Treba napomenuti da među strankama sam sadržaj sklopljenog Ugovora od 22. svibnja 2007. bio nesporan tijekom prvostupanjskog postupka što proizlazi i iz tuženikovog podneska od 10. ožujka 2015. (str. 54-56) u kojem izričito navodi da ni jedna strana ne osporava odredbe Ugovora. Stoga tuženik koji je potpisao Ugovor u kojem su stranke utvrdile suglasno da je tužitelj uplatio polovinu temeljnih uloga poduzeća ne može s uspjehom isticati prigovor da tužitelj nije izvršio tu obvezu niti mu osporavati pravo koje na temelju te uplate je stekao, kako je obrazlagano i u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5613/2015-4 od 4. lipnja 2018.

26. Slijedom navedenog ovaj sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a za ponavljanje postupka te je stoga valjalo odbiti prijedlog za ponavljanje postupka (čl.427. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u toči I izreke.

27. Odgovarajućom primjenom odredbe čl. 166. st.1. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove nastale u povodu ovog (izvanrednog) pravnog lijeka budući je odbijen s prijedlogom za ponavljanje postupka.

28. Određeni su troškovi tužitelja sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, dalje: Tarifa ) i Zakona o sudskim pristojbama (»Narodne novine«, broj 118/18.i 51/23), te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (»Narodne novine«, br. 37/23.). Određeni su troškovi sastava odgovora na prijedlog za ponavljanje postupka u iznosu od zatraženih 2.220,00 eura sukladno Tbr. 10. toč. 6. Tarife, te podneska kojim se tužitelj očituje na dopunu prijedloga od 23. veljače 2024. u iznosu od zatraženih 2.220,00 eura Tbr. 10. toč. 6.Tarife, kao i trošak zastupanja na ročištu održanom dana 8. svibnja 2024. u iznosu od 1.110,00 eura (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) i dana 19. rujna 2025. u iznosu od1.110,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te sastava žalbe u iznosu od 1.110,00 eura ( Tbr. 10. toč. 4. Tarife). Ukupno iznos od 7.770,00 eura. Uvećano za PDV od 25% za iznos od 1.942,50 eura prema Tbr. 46. Tarife. Ukupno 9.712,50 eura. Sudska pristojba na žalbu na rješenje o ponavljanju postupka ne plaće se sukladno odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi te stoga taj zatraženi trošak od 1.327,00 eura nije određen, niti je tu pristojbu tužitelj platio, niti mu je naloženo plaćanje iste.

29. Ukupan trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju je ukupno 9.712,50 eura te je stoga odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja, dok je zahtjev za naknadu više zatraženog troška odbijen kao neosnovan.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 20. veljače 2026.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka putem ovoga suda, u roku 15 dana od dana dostave rješenja.