K-527/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Lovorki Kraljević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lane Šušnjar, u kaznenom postupku protiv okrivljene pod 1) JČ i okrivljenog pod 2) ŠČ zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, dalje: KZ/97), u povodu optužnice oštećenika kao tužitelja RČ od 20. siječnja 2014., nakon javne rasprave održane 17. veljače 2026. u prisutnosti okrivljene pod 1) JČ, njezinog branitelja Tonija Mandića, odvjetnika u Splitu, okrivljenog pod 2) ŠČ, njegove braniteljice Mirne Cambj, odvjetnice u Splitu, oštećenika kao tužitelja RČ i njegove opunomoćenice JČU, odvjetnice u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o

Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26., dalje: ZKP/08),

OKRIVLJENICI:

POD 1) JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. J i GČ, djevojački Š, rođena **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanka Republike Hrvatske, profesorica engleskog jezika, sa završenim Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zadru, zaposlena, s mjesečnim primanjima od 1.800,00 eura, udana, majka dvoje punoljetne djece, dobrog imovnog stanja, suvlasnica dvije manje parcele u selu Čišla kod Omiša, bez čina, neodlikovana, neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi kazneni postupak,

POD 2) ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. R i pok. HČ, rođen **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa],  državljanin  Republike  Hrvatske,  viši nogometni trener, zaposlen u trgovačkom društvu Miletić d.o.o., s mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, dobrog imovnog stanja, suvlasnik nekoliko zemljišta u Vrgorcu ukupne površine oko 23 000 m2, bez čina, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak,

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

I. da bi dana 22. srpnja 2011. u Splitu, postupajući zajednički i po prethodnom dogovoru, u cilju pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi, kao roditelji malodobnog ĐČ zaključili Ugovor o materijalnoj skrbi za malodobnog sina ĐČ pri čemu su oštećenom RČ lažno prikazali kako nijedna osoba nije s njima u ugovornom odnosu koji bi ograničavao ili umanjivao prava oštećenog RČ, te mu lažno prikazivali kako će malodobni ĐČ stjecanjem punoljetnosti osobno i sam potpisati Ugovor potpuno istog sadržaja što im je RČ i povjerovao, jer ne postoji drugi način da to utvrdi, slijedom čega im je u uvjerenju da je on jedini ovlašten skrbiti se o karijeri malodobnog ĐČ, kao i uvjerenju da će malodobni ĐČ nastupom punoljetnosti potpisati Ugovor istovjetnog sadržaja, dana 26. srpnja 2011. isplatio iznos od 380.000,00 kuna u gotovini te dana 26. kolovoza 2011. u osobnom vozilu isplatio im još iznos od 236.045,63 kune, kao ulaganje u razvoj športske karijere mal. OČ, iako su dana 17. rujna 2010. Ugovor o zastupanju mal. OČ zaključili s gospodinom ŽČ, kojim Ugovorom su isključena ili onemogućena prava oštećenog RČ, o čemu su oštećenika obavijestili putem punomoćnika ŽČ nakon što im je RČ već isplatio dogovoreni iznos i to dana 10. veljače 2012. da bi ga nedugo nakon toga i oni sami pisanim putem izvijestili da Ugovor o materijalnoj skrbi mal. OČ od 22. srpnja 2011. smatraju raskinutim i to zbog navodnog neispunjavanja obveze od strane RČ, zadržavši za sebe iznos od 616.045,63 kune istodobno oštetivši RČ za navedeni iznos,

dakle, da bi s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekog lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelji su postupali s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi,

II. pa da bi time počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. istog Zakona.

III. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08, oštećenik kao tužitelj RČ upućuje se da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

IV. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08, dužan je oštećenik kao tužitelj RČ u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 1.000,00 (tisuću) eura te je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. tog zakona, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njihovih branitelja, o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Oštećenik kao tužitelj RČ, putem svog opunomoćenika Nediljka Ivančevića, odvjetnika u Splitu, podigao je 20. siječnja 2014. pred ovim sudom optužnicu protiv okrivljene pod 1) JČ i okrivljenog pod 2) ŠČ zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/97. Ta optužnica potvrđena je rješenjem broj Kov-66/14 od 16. siječnja 2015.

2. Presudom broj K-298/2015-49 od 30. studenoga 2022. imenovani okrivljenici proglašeni su krivima zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela, a koja odluka je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž-36/2023-11 od 30. travnja 2025. te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

3. U ponovljenom postupku, na raspravi održanoj 17. veljače 2026., prilikom očitovanja o optužbi, okrivljena pod 1) JČ i okrivljeni pod 2) ŠČ izjavili su da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

4. Na temelju čl. 430. u vezi s čl. 329. ZKP/08 pročitane su isprave, i to: Ugovor sklopljen dana 22. srpnja 2011. između RČ, s jedne strane, te JČ i ŠČ, s druge strane (listovi 12-15 spisa), isplatnica o isplati iznosa od 380.000,00 kuna dana 26. srpnja 2011. (list 16 spisa), isplatnica o isplati iznosa od 236.045,63 kune dana 26. kolovoza 2011. (list 17 spisa), obavijest ŽČ po opunomoćeniku Damiru Batarelu, odvjetniku u Splitu, od 10. veljače 2012. pred raskid Ugovora o zastupanju od 17. rujna 2010. i zahtjev za isplatom štete (list 18 spisa), Raskid ugovora od 14. veljače 2012. naslovljen na RČ koji supotpisuju ŠČ, JČ i ĐČ (listovi 20-22 spisa), Raskid ugovora od 8. veljače 2012. naslovljen na RČ koji nije potpisan (listovi 27-29 spisa), dopis RČ od 31. siječnja 2012. adresiran na ŠČ i naslovljen kao „Poziv na izvršavanje preuzetih obveza i prava na načelima zakonitosti i istodobnosti“ (list 67 spisa), presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj 78 Gž-2457/2019-2 od 2. lipnja 2020. (listovi 81-84 spisa), presuda i rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Pn-63/2019 od 27. ožujka 2019. (listovi 85-90; 137-142 spisa), Ugovor o zastupanju od 17. rujna 2010. (listovi 127-128; 135-136 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2367/2021-2 od 18. kolovoza 2021. (list 143-144 spisa), preslika spisa Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Pn-63/2019 (u privitku) i rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1017/12 od 27. srpnja 2012.

5. Na temelju čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08, pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika kao tužitelja RČ s rasprave od 21. rujna 2017. (listovi 64- 65 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika kao tužitelja RČ s rasprave od 17. veljače 2021. (listovi 102-103 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka CČ s rasprave od 27. travnja 2021. (listovi 106-107 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZČ s rasprave od 27. travnja 2021. (listovi 107-108 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka KČ s rasprave od 27. travnja 2021. (listovi 108-109 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka TČ s rasprave od 9. studenoga 2021. (listovi 117-119 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽČ s rasprave od 8. veljače 2022. (listovi 124-125 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐČ s rasprave od 27. rujna 2022. (list 133 spisa).

6. U dokaznom postupku, na raspravi je ispitan svjedok-oštećenik kao tužitelj RČ.

7. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, na kraju dokaznog postupka pročitane su potvrde iz prekršajne evidencije za okrivljenu pod 1) JČ (listovi 203-204 spisa) i za okrivljenog pod 2) ŠČ (listovi 205-206 spisa), obje od 16. veljače 2026., te uvjerenja iz kaznene evidencije za okr. pod 1) JČ (list 207 spisa) i okr. pod 2) ŠČ (list 208 spisa), oba od 16. veljače 2026., a zatim su ispitani okrivljena pod 1) JČ i okrivljeni pod 2) ŠČ. Nakon toga pročitan je zapisnik PUSD, Policijske postaje Omiš o ispitivanju okrivljene pod 1) JČ od 21. studenoga 2013. (listovi 7-11 spisa) i obrana okrivljene pod 1) JČ s rasprave od 30. studenoga 2022. (list 152 spisa). Pročitan je zapisnik PUSD, Policijske postaje Omiš o ispitivanju okrivljenog pod 2) ŠČ od 27. prosinca 2013. (listovi 3-6 spisa) i obrana okrivljenog pod 2) ŠČ s rasprave od 30. studenoga 2022. (listovi 152-153 spisa).

8. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, sud je ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, utvrdio da nije dokazano da su okrivljena pod 1) JČ i okrivljeni pod 2) ŠČ počinili kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/97, zbog čega je imenovane okrivljenike oslobodio optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08, kako je to navedeno u izreci presude.

9. Naime, kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Kvalificirani oblik ovog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ/97 postoji ako je počinjenjem kaznenog djela iz st. 1. tog članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve štete.

10. U postupku nije bilo sporno da su okrivljena pod 1) JČ i okrivljeni pod 2) ŠČ dana 22. srpnja 2011. u Splitu s oštećenikom RČ sklopili predmetni Ugovor, i to kao roditelji maloljetnog ĐČ. Nije sporno ni to da im je RČ po osnovi tog ugovora 26. srpnja 2011. isplatio iznos od 380.000,00 kuna u gotovini i da je 26. kolovoza 2011. isplatio iznos od 236.045,63 kune kao cijenu osobnog vozila. Ove činjenice okrivljenici nisu osporili u obranama.

11. Međutim, u postupku je, s obzirom na sadržaj obrana imenovanih okrivljenika, bilo sporno jesu li okrivljenici 22. srpnja 2011., dakle u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, zajednički i dogovorno postupajući s prijevarnom namjerom prema oštećenom RČ s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi lažno mu prikazali da nijedna osoba nije s njima u ugovornom odnosu koji bi ograničavao ili umanjivao prava RČ, zatim jesu li mu okrivljenici postupajući s istim ciljem lažno prikazivali da će maloljetni ĐČ stjecanjem punoljetnosti osobno i sam potpisati ugovor potpuno istog sadržaja te jesu li okrivljenici Ugovorom o zastupanju maloljetnog ĐČ sklopljenim **.**.2010. s ŽČ isključili ili onemogućili prava oštećenog RČ.

12. Prilikom ispitivanja u policiji, okrivljena pod 1) JČ i okrivljeni pod 2) ŠČ branili su se šutnjom, dok su na raspravi negirali počinjenje kaznenog djela.

13. Iznoseći obranu na raspravi održanoj 17. veljače 2026., u kojoj nije odgovarala na pitanja, okrivljena pod 1) JČ navela je da je svoju obranu već ranije iznijela i da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznijela pred ovim sudom u prethodnom postupku.

13.1 Okrivljena pod 1) JČ je u svojoj obrani na raspravi održanoj 30. studenoga 2022., u kojoj je odgovarala samo na pitanja svog branitelja, navela da nije sudjelovala u pregovorima oko zaključenja ugovora pa da joj mnoge pojedinosti nisu poznate. Ispričat će ono što joj je muž rekao i ono o čemu su inače pričali u kući. Prije svega niti ona niti njezin suprug i sin nisu inicirali zaključenje ugovora s RČ i TČ, već suprotno. Njima je došao TČ i htio da se zaključi ugovor. Njezin suprug mu je predočio ugovor koji je imao s VČ, međutim TČ je rekao da to nema veze i da ga to ne sprječava da zaključi ugovor s njime. Ona se osobno osjeća izigranom jer RČ i TČ nisu ispoštivali ugovorne obveze pa tako nije predan stan u vlasništvo i to je razlog zbog kojeg nije došlo do zaključenja ugovora. Njima je obećano da će upotrijebiti svoj utjecaj u Hajduku kako bi ĐČ izborio bolji status, međutim njegova karijera je nazadovala upravo nakon kontakta s Rajčićima. Ne osporavaju dug prema RČ i TČ.

14. Iznoseći obranu na raspravi od 17. veljače 2026., okrivljeni pod 2) ŠČ, u kojoj nije odgovarao na pitanja, naveo je da je svoju obranu dao pred ovim sudom i da ostaje kod onoga što je tada kazao. Dodatno je istaknuo da je Antin otac TČ taj koji je inicirao poslovnu suradnju s njima, on je došao radi toga kod njega (okrivljenika pod 2) u [adresa] i on mu je (ŠČ) tog istog dana kazao da već ima poslovnu suradnju s KČ i ŽČ, te mu je sutradan predao primjerak ugovora koji ima potpisan s ŽČ. Dakle, RČ je dobro znao za njegovu poslovnu suradnju s tim ljudima, a njegov otac TČ mu je (okrivljenom pod 2) rekao da riješi tu suradnju s KČ i ŽČ i on je to i učinio tako da je prestao s njima surađivati. Nogometna karijera njegovog sina ĐČ je nazadovala nakon što su RČ i TČ preuzeli njegovo zastupanje, a ĐČ je bio velika nogometna nada. U tom smislu on i supruga se smatraju oštećenima u cijeloj ovoj priči. Nakon potpisivanja ugovora s RČ, 8 mjeseci je čekao da RČ kupi njegovom sinu stan kako se obvezao ugovorom, a kad je vidio da od toga nema ništa, raskinuo je suradnju s RČ.

14.1. Okrivljeni pod 2) ŠČ je u svojoj obrani na raspravi održanoj 30. studenoga 2022., u kojoj je odgovarao samo na pitanja branitelja, naveo da je TČ tražio njega, tj. njegovog sina i došao je u [adresa] i našao ga je u jednoj brijačnici. Prije tog događaja nisu se poznavali. TČ mu je predložio da on i njegov sin vode nogometnu karijeru njegovog sina GČ. Već prilikom prvog susreta rekao je da ima zaključen ugovor o zastupanju s ŽČ i KČ te da se radi o ugovoru formalne naravi kako bi se osiguralo vraćanje njegovog dugovanja prema njima. Naglasio je da je njihov odnos s ŽČ već bio pri završetku. Tom prilikom je TČ rekao kako je ugovor između njega i ŽČ ništetan, a on (okrivljenik pod 2) mu ga je naknadno poslao na uvid i tada ga je TČ ponovno obavijestio da je ugovor ništetan i da nema zapreke za potpisati ugovor između njega, njegovog sina i njih. Oni su im ugovor donijeli u [adresa] i potpisali su ga. Ne osporava dugovanje prema RČ i TČ, međutim ističe kako oni nisu predali stan u vlasništvo. Čekali su pola godine od njegove punoljetnosti, a kako se ništa nije događalo, raskinuli su ugovor. Od tog događaja Marijeva karijera je išla silaznim putem pa je jedan od najvećih talenata postao drugoligaški igrač i zbog toga osjećam prevaren. Naglasio je da njegova supruga nije sudjelovala u nikakvim pregovorima i da je isključivo on (okrivljeni pod 2) sudjelovao u pregovorima s TČ i RČ.

15. Oštećenik kao tužitelj RČ, ispitan kao svjedok na raspravi održanoj 21. rujna 2017. (listovi 64-65 spisa), u bitnom je naveo da je po preporuci određenih ljudi čuo da ĐČ ima sve pretpostavke da u budućnosti postane uspješan nogometaš, a kako je u to vrijeme studirao sportski menadžment bio je zainteresiran da na neki način stupi u kontakt s njim i njegovom obitelji kako bi sklopili određeni ugovor kojim bi mu on postao sportski menadžer. Budući da ima zajedničku firmu s ocem TČ, otac je stupio u kontakt s ocem ĐČ, optuženikom ad 2), sastao se s njime u [adresa] i pitao ga je li zainteresiran za opisanu vrstu suradnje s njime (s RČ), što je ovaj prihvatio. Nakon tog susreta slijede barem tri do četiri sastanka, a možda i više, koji su se odvijali u njihovoj firmi te kojima smo nazočili on (RČ), njegov otac, te optuženici ad1) i ad2) i ĐČ. Na posljednjem sastanku 22. srpnja 2011. potpisan je ugovor koji prileži stranicama 12-15 spisa. Nacrt tog ugovora sastavio je upravo on bez stručne pomoći odvjetnika, dao je optuženicima i ĐČ na uvid tekst tog ugovora te su se oni složili sa svim njegovim klauzulama. Budući da nije nazočio samom početku tog sastanka, otac TČ ga je telefonskim putem obavijestio da G inzistiraju na većoj cifri od one koja je bila pisano utanačena točkom II. predmetnog ugovora i pitao ga pristaje li da se ta cifra povisi na 380.000,00 kuna na što je pristao. Upravo je njegov otac precrtao iznos od 300.000,00 kuna, poviše njega nadodao brojku 380.000,00 kuna. Njegov otac je parafirao navedenu ispravku. Nakon toga on (RČ) je došao u firmu te su pristupili svi zajedno sklapanju i potpisivanju predmetnog ugovora. G nisu inzistirali ni na jednoj klauzuli ugovora već su prihvatili sve što je ondje navedeno. Predmetni ugovor potpisali su on, optuženici, njihov sin ĐČ te njegov otac u svojstvu svjedoka.

15.1. Dana 26. srpnja 2011. ispunio je ugovornu obvezu iz točke II. predmetnog ugovora i isplatio obitelji ĐČ ugovoreni iznos od 380.000,00 kuna, o čemu je sastavljena isplatnica koja prileži listu 16 spisa. Dana 26. kolovoza 2011. isplatio je iznos od 236.045,63 kuna direktno na račun auto kuće u ime i za račun ĐČ, a na ime kupnje osobnog vozila, za kojeg su se suglasili da bude Mercedes B klase.

15.2. Barem 15 puta u ugovorenom roku od 90 dana od dana sklapanja predmetnog ugovora on i otac osobno su zvali i kontaktirali optuženika ad 2) da dođu vidjeti stan na predjelu Pazdigrad za kojeg je smatrao da ispunjava ugovorene uvjete iz točke II b ugovora, jer je trebao njihov pristanak i odobrenje kako bi isti mogao kupiti u ime i za račun ĐČ. Niti jedan od tih 15-ak puta optuženiku ad 2) nije odgovaralo da dođe vidjeti stan. Nakon toga mu je nudio da dođe vidjeti jedan stan na predjelu Strožanca te jedan stan na predjelu Žnjana, ali ni njih nije dolazio vidjeti. Optuženicu ad 1) nije kontaktirao da dođe vidjeti stan jer je sve u pogledu toga išlo preko optuženika ad 2).

15.3. Kako je vrijeme odmicalo, a ništa se značajno nije događalo u pogledu samog ugovora, poglavito u pogledu izvršavanja njihovih ugovornih obveza, a on je ujedno u sportskim krugovima čuo da ĐČ već ima sklopljen ugovor o sportskom zastupanju s trećom osobom, kontaktirao je optuženika ad 2) ne bi li provjerio to što je čuo, te mu je on tada rekao da to nije točno, da se ne radi o ugovoru istog tipa kakvog je on (RČ) sklopio s njima, već da se radi o ugovoru o zajmu te da je on od te treće osobe pozajmio određeni novčani iznos. U svakom slučaju isti je decidirano osporio prethodno postojanje ugovora koji bi ĐČ imao s nekom trećom osobom, a vezano uz sportsko zastupanje i menadžment.

15.4. Čuo je priče da ĐČ ima sklopljen taj ugovor s trećom osobom nekih mjesec i pol do dva mjeseca od njihovog sklapanja ugovora. Dana 10. veljače 2012. od odvjetnika Batarela dobio je dopis koji prileži listu 18 spisa, i u kojem saznaje ime osobe s kojom je ĐČ odnosno njegovi roditelji sklopili ugovor o sportskom zastupanju, nakon čega zove optuženika ad 2) na telefon, ali mu se ovaj ne javlja, da bi dana 14. veljače 2012. dobio obavijest o raskidu ugovora, a radi se o dopisu koji prileži listovima 20-22 spisa. Po zaprimanju tog dopisa o raskidu ugovora u kojem stoji da mu je ĐČ voljan u cijelosti vratiti primljeni iznos novca, nije kontaktirao nikoga od obitelji ĐČ i tražio da mu taj novac vrate jer nije više želio imati nikakvog posla s ljudima koji su ga prevarili.

15.5. ĐČ postao je punoljetan dana 20. kolovoza 2011. i tada je nastupila njegova obveza da pristupi sklapanju ugovora istog sadržaja kao što je bio i predmetni s njime. Po nastupanju njegove punoljetnosti u više navrata je usmenim putem, kako u direktnom kontaktu tako i telefonski pozivao optuženika ad 2) da ĐČ pristupi sklapanju tog ugovora s njime, ali se optuženik ad 2) uvijek na neki način izvlačio i odugovlačio, a protekom vremena je uvidio da očito od toga neće biti ništa. Do danas nije dobio ništa od iznosa kojeg im je dao na ime ugovora, a radi se o iznosu od 380.000,00 kuna te 236.045,63 kuna.

15.6. Nikada ne bi pristupio sklapanju predmetnog ugovora od 22. srpnja 2011. da je bio upoznat s činjenicom postojanja prethodno sklopljenog ugovora o sportskom zastupanju između ĐČ, zastupanog po roditeljima, te ŽČ. Ne bi pristupio sklapanju predmetnog ugovora od 22. srpnja 2011. da je znao da ĐČ neće pristupiti sklapanju ugovora istog sadržaja nakon svoje punoljetnosti.

15.7. Upitan zbog čega je ovakav ugovor zaključen niti mjesec dana prije punoljetnosti ĐČ kada je zaključivanje ugovora s njime bilo ugovoreno istim ugovorom, naveo je da su upravo optuženici inzistirali da se prvo pristupi sklapanju predmetnog ugovora, kojeg bi kao zz svog sina sklopili oni budući da su im hitno trebala novčana sredstava, a upravo je on predlagao da se sklapanju ugovora o sportskom zastupanju pristupi nakon što ĐČ postane punoljetan.

15.8. Sastancima koji su prethodili sklapanju predmetnog ugovora od 22.7.2011., a bilo ih je 3,4 ili 5 svaki put je nazočila optuženica ad 1). Ne sjeća se je li vidio ugovor o sportskom zastupanju kojeg su optuženici u ime i za račun svog sina sklopili s ŽČ, ali u trenutku sklapanja predmetnog ugovora od 22. srpnja 2011. pa do zaprimanja dopisa odvjetnika Batarela sigurno taj ugovor nije vidio.

15.9. Naveo je da je izvršio isplatu dana 26. kolovoza 2011., kako je to navedeno u isplatnici na listu 17 spisa, iako ĐČ dana 20. kolovoza 2011., kada je postao punoljetan nije sklopio ugovor s njime, iz razloga što ga je optuženik ad 2) zavlačio i neprestano mu govorio da će ĐČ doći i sklopiti ugovor i on mu je vjerovao.

16. Ispitan na raspravi održanoj 17. veljače 2026., svjedok-oštećenik kao tužitelj RČ u bitnom je naveo da je o događajima koji su predmet ovog postupka i zbog kojih je podigao optužnicu protiv JČ i ŠČ već dva puta svjedočio pred ovim sudom i da u cijelosti ostaje kod navoda koje je tada iznio. Dodatno je naveo da je najprije usmeno pregovarao s ŠČ oko zastupanja njegovog sina ĐČ, njih dvojica su dogovorili sve uvjete njihove suradnje, rukovali su se i postigli đentlmenski sporazum, a nakon toga su potpisali ugovor on, ŠČ, njegova supruga JČ i njihov sin tada maloljetni ĐČ, kojeg su oni zastupali kao njegovi zakonski zastupnici. Poslovnu suradnju između njega i ŠČ inicirao je njegov otac TČ koji je prvi stupio u kontakt s ŠČ, a onda je on (RČ) preuzeo tu priču i postao je ugovaratelj te suradnje.

16.1. Prije sklapanja spomenutog ugovora njemu je ŠČ rekao da njegov sin ĐČ nema s nikim drugim potpisan sličan ugovor, jer je to bio uvjet pod kojim je pristao na poslovnu suradnju s njime i njegovim sinom ĐČ. To je temelj svega, tu se radilo o klasičnom obmanjivanju, jer se ispostavilo da mu ŠČ nije govorio istinu tvrdeći da ĐČ nema potpisan neki drugi ugovor. Naknadno je doznao da ŠČ već od ranije ima potpisan ugovor s nekim drugim i to ga je iznenadilo. Poslije toga su stvari krenule naopako, došlo je do nepoštivanja rokova iz potpisanog ugovora, na način da ĐČ nakon što je postao punoljetan s njime nije potpisao ugovor, iako su njegovi roditelji ŠČ i JČ spomenutim ugovorom koji su potpisali preuzeli obvezu da će ĐČ s danom svoje punoljetnosti s njime potpisati ugovor o zastupanju. To se međutim nikada nije dogodilo, s ĐČ više nikada nije imao kontakt nakon što su on i njegovi roditelji potpisali spomenuti ugovor, a koji je ĐČ supotpisao, jer je tada bio maloljetan. Budući da ĐČ s njime nije potpisao ugovor o zastupanju kad je postao punoljetan, on nije htio izvršiti svoju obvezu iz potpisanog ugovora i kupiti stan za ĐČ. Dakle, poremetili su se "tajminzi", on je u međuvremenu prema obvezi iz potpisanog ugovora isplatio novac, a radilo se o gotovini i u spisu postoji podatak kome je taj novac isplatio. Također, sukladno obvezi iz ugovora kupio je za ĐČ novi Mercedes na način da je na njegovo ime izvršio uplatu društvu Euroline. I o toj uplati postoji dokumentacija u spisu.

16.2. Nakon što je došlo do prestanka poslovne suradnje između njega i ŠČ i JČ, u ovih 15 godina nije mu vraćena niti lipa od novčanog duga koji ŠČ zajedno sa suprugom JČ ima prema njemu. To je po njegovom mišljenju očiti pokazatelj njihovog prijevarnog postupanja prema njemu. Osim ovog postupka pokrenuo je postupak za naknadu štete pred Općinskim sudom u Makarskoj, Stalnom službom u Imotskom tražeći od JČ i ŠČ da mu isplate novčani iznos koji je predmet i ovog postupka, a po osnovi neispunjenja obveze iz spomenutog ugovora. U tom postupku je dobio spor, ali nije pokrenuo postupak prisilne naplate svog potraživanja.

16.3. Naglasio je da je u samom pisanom ugovoru koji je sklopio s H bilo jasno navedeno da ŠČ i JČ nemaju s nikim drugim sklopljen ugovor o zastupanju kakav su oni zaključili.

16.4. Na upit svoje opunomoćenice bi li izvršio navedene novčane isplate H da je znao da ŠČ već ima sklopljen ugovor o zastupanju s nekim drugim, odgovorio je da ni pod razno ne bi isplatio taj novac da je za to znao, niti bi ušao u tu priču s njima.

16.5. Na upit branitelja okrivljene pod 1) je li ikakve pregovore prije potpisivanja ugovora vodio s okrivljenom pod 1) JČ, a vezano za ovu poslovnu suradnju, odgovorio je da je uglavnom pregovarao s ŠČ, sastali su se najmanje desetak puta prije potpisivanja ugovora, a u jednoj ili dvije prigode na sastanku je bila prisutna i JČ, s tim da ona na tim sastancima nije aktivno sudjelovala, bila je samo prisutna, više je pregovore vodio njezin suprug ŠČ.

17. U predmetnom Ugovoru od 22. srpnja 2011. (listovi 12-15 spisa), koji su sklopili RČ, s jedne strane, te s druge strane JČ i ŠČ, u osobno ime i kao zakonski zastupnici svog sina ĐČ, te ĐČ (svi navedeni u Ugovoru kao obitelj Đ), i to u odredbi čl. I. točki e) je navedeno da je ĐČ fizička osoba koja nema opću poslovnu sposobnost, ali zato ima radnu sposobnost i pravo samostalno upravljati onim što zaradi, slijedom čega se ima smatrati potpuno poslovno sposobnim u odnosu na taj dio imovine. U odredbi čl. I. točki f) se navodi da ni usmeno ni u pisanom obliku Igrač nije preuzeo bilo kakvu obvezu prema bilo kome koja bi na bilo koji način sprječavala ili otežavala bilo sklapanje bilo provedbu tog ugovora. U odredbi čl. II. toč. i) tog Ugovora stoji da će se taj Ugovor potpisati direktno između RČ i ĐČ danom punoljetnosti 20. kolovoza 2011.

18. Čitanjem Ugovora o zastupanju od 17. rujna 2010. (list 127-128; 135-136 spisa) utvrđeno je da su taj ugovor sklopili ŽČ, kao zastupnik s jedne strane, te ĐČ (rođen **.**.1993., igrač) i otac igrača ŠČ, s druge strane. Odredbom čl. 1. tog Ugovora, zastupnik se obvezuje brinuti za transferiranje u Hrvatskoj i inozemstvu, marketing, medijsku promociju, pravno, investicijsko i porezno savjetovanje, vodeći pri tome računa o objektivnim mogućnostima igrača, postupajući prema pravilima struke i običajima. Člankom 2. Ugovora, zastupnik je dužan brinuti se o interesima igrača i sklapanju poslova navedenih u članku 1. tog ugovora pa sve do njihovog okončanja i obvezuje se osigurati privatnog trenera, sportsku opremu i sportsko obrazovanje. Prema čl. 4. Ugovora, zastupnik će, uvijek postupajući u interesu igrača, te vodeći računa o njegovim objektivnim i profesionalnim mogućnostima, organizirati, posredovati i sklapati s trećim osobama, u ime i za račun igrača, poslove iz čl. 1. tog Ugovora.

19. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Pn-63/2019 od 27. ožujka 2019. (listovi 85-90 spisa), potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj 78 Gž-2457/2019-2 od 2. lipnja 2020. (listovi 81-84 spisa), usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja RČ protiv tuženika JČ i ŠČ na način da su tuženici obvezani isplatiti tužitelju iznos od 380.000,00 kuna, dok je odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa do 236.045,63 kune. Iz obrazloženja citirane presude vidljivo je da je predmet tužbenog zahtjeva bila isplata po osnovi Ugovora od 22. srpnja 2011. (o kojem je bilo riječi u odlomku 17.). U tom postupku je utvrđeno da je predmetni Ugovor ništetan jer je suprotan prisilnim propisima iz čl. 261. st. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11, dalje: ObZ), čl. 18. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09 i 61/11) i čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/93, 29/94, 16/07 i 75/09) budući da tom ugovoru nedostaje prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb i da taj ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. Naime, za sklapanje ugovora između maloljetnog djeteta i fizičkih ili pravnih osoba kojima je predmet raspolaganje budućim imovinskim pravima djeteta u vezi s njegovim sportskim ili sličnim aktivnostima, potrebno je prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb, a ugovori kojima se raspolaže s imovinom maloljetnih osoba moraju biti sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta. Ujedno, s obzirom na odredbu čl. 18. st. 2. Zakona o radu i odredbu čl. 261. st. 3. Obiteljskog zakona, zakonski zastupnici maloljetnika nisu ovlašteni ovlastiti ga za potpisivanje sportskog ugovora o radu bez suglasnosti centra za socijalnu skrb.

20. Prilikom utvrđivanja naprijed izloženih spornih činjenica, sud je detaljno analizirao obrane okrivljene pod 1) JČ i okrivljenog pod 2) ŠČ, zatim iskaz svjedoka-oštećenika kao tužitelja RČ te sadržaj pročitane dokumentacije. S obzirom na obrane okrivljenih JČ i ŠČ kao i iskaz svjedoka oštećenika RČ sud je nedvojbeno utvrdio da su poslovnu suradnju i sklapanje predmetnog Ugovora od 22. srpnja 2011. inicirali upravo oštećenik RČ i njegov otac TČ jer to proizlazi kako iz obrana samih okrivljenika, tako i iz iskaza svjedoka RČ. Prema obranama imenovanih okrivljenika proizlazi da je okrivljeni ŠČ, nakon što mu je TČ predložio da on i njegov sin RČ vode nogometnu karijeru njegovog sina GČ, još prije zaključenja predmetnog Ugovora od 22. srpnja 2011. upoznao TČ s činjenicom da s ŽČ ima zaključen ugovor o zastupanju i da je TČ predao primjerak tog ugovora sklopljenog s ŽČ. S druge strane, oštećenik RČ tvrdi da on u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od 22. srpnja 2011., kao ni u vrijeme isplata od 26. srpnja 2011. i od 26. kolovoza 2011., nije znao za postojanje Ugovora sklopljenog s ŽČ.

20.1. U postupku nije bilo sporno da su okrivljenici dana 22. srpnja 2011. s oštećenikom RČ sklopili ugovor, čiji je tekst sastavio oštećenik RČ, kojim su oni kao roditelji i zakonski zastupnici maloljetnog ĐČ ugovorili prava i obveze u ime i za račun svog maloljetnog sina ĐČ, a to se konkretno odnosilo na dobivanje novca potrebnog za financiranje njegove sportske karijere i pribavljanje za njega vozila i stana, dok je oštećenik RČ tim Ugovorom preuzeo obvezu ulaganja i posredovanja u razvoju sportske karijere ĐČ za određenu naknadu. Tim ugovorom okrivljenici nisu ugovorili da će sredstva biti isplaćena za njihove potrebe, već u svrhu ulaganja tih sredstava u razvoj sportske karijere njihovog sina ĐČ, zbog čega se taj Ugovor ima tretirati ugovorom sklopljenim u korist trećega u smislu čl. 337. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO). Međutim, budući da je ĐČ kao ta treća osoba bio maloljetan u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od 22. srpnja 2011., to je za njegovo sklapanje sukladno čl. 261. st. 3. ObZ-a bilo potrebno prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb, pa kako takvog odobrenja nije bilo, to je predmetni Ugovor ništetan sukladno čl. 322. st. 1. ZOO-a. Pritom taj ugovor nije bio sklopljen ni u zakonom propisanoj formi javnobilježničkog akta, zbog čega taj ugovor i zbog izostanka navedene forme nema pravni učinak, sukladno čl. 290. st. 1. ZOO-a, a što je sve utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Pn-63/19 od 27. ožujka 2019.

20.2. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da okrivljena pod 1) JČ nije potpisnica Ugovora o zastupanju sklopljenog **.**.2010. s ŽČ, već da su taj ugovor s ŽČ sklopili njezin suprug, okrivljeni pod 2) ŠČ te sin okrivljenika, maloljetni ĐČ. Dakle, osim što okrivljena JČ nije uopće stranka Ugovora od 17. rujna 2010., ocjena je ovog suda nema nikakvih dokaza da je ona 22. srpnja 2011. prijevarno postupala prema oštećenom RČ, odnosno da mu lažno prikazivala da ona s ŽČ nije u ugovornom odnosu, kako ju se to tereti optužnicom.

20.3. Što se tiče Ugovora o zastupanju od 17. rujna 2010., polazeći od sadržaja tog ugovora i prave volje njegovih ugovornih stranaka, za ovaj sud nema nikakve dvojbe da se tu radi o ugovoru koji je okrivljeni pod 2) ŠČ sklopio u korist trećega, tj. u korist svog maloljetnog sina ĐČ u smislu čl. 337. ZOO-a, dakle, radi se o sportskom ugovoru maloljetnika koji je također morao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta (čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu) i za čije je sklapanje bilo potrebno prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb, a sve u smislu čl. 261. st. 3. ObZ- a (jer se tu također radilo o ugovoru predmet kojega je raspolaganje budućim imovinskim pravima djeteta u vezi s njegovim sportskim aktivnostima).

20.4. S obzirom na to da ni navedeni Ugovor o zastupanju od 17. rujna 2010. nije bio sklopljen u propisanoj formi, a niti je iz sadržaja tog ugovora ili drugih dokaza izvedenih u ovom postupku vidljivo da je za njegovo sklapanje bilo ishođeno prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb, taj ugovor je ništetan u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a (prema kojoj odredbi je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva), odnosno on nema pravni učinak, jednako kao ni Ugovor od 22. srpnja 2011. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 327. st. 1. ZOO-a). Prema tome, polazeći od utvrđenja ovog suda da je Ugovor o zastupanju od 17. rujna 2010. ništetan, notorno je da onda tim ugovorom nisu mogla biti ni isključena ni onemogućena prava oštećenika RČ, kako se to optužnicom okrivljenicima stavlja na teret.

20.5. Najzad, pravno je potpuno neodrživo da su okrivljeni JČ i ŠČ oštećeniku RČ uopće mogli lažno prikazati da će njihov sin ĐČ, koji je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od 22. srpnja 2011. bio maloljetan, stjecanjem punoljetnosti osobno i sam potpisati ugovor istog sadržaja kakav su njih dvoje potpisali s oštećenikom, i to stoga jer fizička osoba s punoljetnošću stječe poslovnu sposobnost, pri čemu poslovno sposobna osoba vlastitim očitovanjem volje stvara pravne učinke. Samim time, pitanje budućeg sklapanja ugovora između oštećenika RČ i ĐČ moglo je ovisiti isključivo o volji ĐČ, a nikako o volji njegovih roditelja, okrivljenih JČ i ŠČ, pa okrivljenici u pogledu te činjenice oštećenika RČ nikako nisu mogli dovesti u zabludu.

21. Slijedom izložene argumentacije, sud je utvrdio da u postupku nije dokazano da su okrivljena pod 1) JČ i okrivljeni pod 2) ŠČ u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od 22. srpnja 2011. postupali zajednički i po prethodnom dogovoru, a s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi na štetu oštećenika RČ, odnosno sud zaključuje da nije dokazano da su okrivljena pod 1) JČ i okrivljeni pod 2) ŠČ počinili kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/97 za koje se optužuju, pa ih je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 trebalo osloboditi optužbe.

22. Budući da su okrivljenici oslobođeni optužbe, to je sud na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenika kao tužitelja RČ uputio da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

23. S obzirom na to da su okrivljena pod 1) JČ i okrivljeni pod 2) ŠČ oslobođeni optužbe, na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 sud je obvezao oštećenika kao tužitelja RČ da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude naknadi trošak kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 1.000,00 eura, koja je određena s obzirom na složenost i trajanje postupka te broj poduzetih sudskih radnji, te ga je ujedno obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. tog zakona, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njihovih branitelja, o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem. Oštećeniku kao tužitelju će po pravomoćnosti ove presude posebnim podneskom biti dostavljene upute za plaćanje navedenog troška.

Split, 20. veljače 2026.

SUTKINJA

Lovorka Kraljević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. oštećenik kao tužitelj RČ

2. okrivljena pod 1) JČ

3. okrivljeni pod 2) ŠČ

4. opunomoćenica oštećenika kao tužitelja JČU, odvjetnica u [adresa]

5. branitelj okrivljene pod 1) Toni Mandić, odvjetnik u Splitu

6. braniteljica okrivljenog pod 2) Mirna Cambj, odvjetnica u Splitu

7. u spis