Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

32270 Županja

Poslovni broj: P-358/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Tomislavu Juzbašiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Šibenik, odvjetnici iz Županje, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 3. Ugovora o kreditu broj: 198-50-3848464, zaključenog dana 19. prosinca 2006. godine između tužitelja EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koja nosi naziv NAKNADA i koja glasi: "1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita".

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, da tužitelju EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 176,55 EUR (sto sedamdeset šest eura i pedeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. veljače 2026. kao dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg potraživanog parničnog troška u iznosu od 103,10 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 19. prosinca 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj: 198-50-3848464 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), po osnovi kojeg je tuženik dao tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.500,00 CHF, prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita, sa rokom otplate od sedam godina, uz uvjete i na način kako je to određeno Ugovorom o kreditu.

1.1. Tužitelj je naveo da je Ugovor o kreditu bio tipa "uzmi ili ostavi", te da je u čl. 3. istoga ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, i to u iznosu jednokratno 1% od iznosa kredita, koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita, i koju naknadu je tuženik naplatio tužitelju prilikom isplate predmetnog kredita.

1.2. Tužitelj je naveo da se o ugovornoj odredbi za "ulaznu naknadu" nije pojedinačno pregovaralo, nego da je ta odredba bila uglavljena u unaprijed formuliranom tipskom ugovoru. Naveo je da je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, da nije ugovorena u dobroj vjeri, te da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, i da je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i to neovisno o visini iznosa naknade.

1.3. Tužitelj je nadalje naveo da mu nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita.

1.4. Tužitelj je naveo da s obzirom da se radi o ugovornoj odredbi iz ugovora o potrošačkom kreditu, koji je tipski i unaprijed priređen od strane tuženika, te o kojoj ugovornoj odredbi se nije pregovaralo, da je ista nepoštena i ništetna te da ne proizvodi pravni učinak.

1.5. Tužitelj je zaključno naveo da s obzirom da je tuženik u Ugovor o kreditu uglavio nepoštenu odredbu o ulaznoj naknadi, da je tuženik nepošten stjecatelj te da tuženik sukladno odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), predmetnu naknadu mora vratiti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Naveo je i da se o ništetnosti ulazne naknade izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., na način da je odbio reviziju banke i potvrdio zaključak niže stupanjskog suda da je sporna odredba o "ulaznoj naknadi" nepoštena i time ništetna.

1.6. Tužitelj je po osnovi naprijed navedenog, u tužbenom zahtjevu predložio da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 3. Ugovora o kreditu, koja nosi naziv NAKNADA i koja glasi: "1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita"; te je zatražio da mu tuženik plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tuženiku su predmetna tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu u roku od trideset dana, uredno dostavljeni 18. kolovoza 2025.

2.1. Tuženik je uz poziv na podnošenje odgovora na tužbu upozoren (dopisom ovog suda od 6. kolovoza 2025.) da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku i ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).

2.2. Tuženik nije dao (podnio) odgovor na predmetnu tužbu u roku koji mu je za to određen (trideset dana od primitka poziva za davanje odgovora na tužbu), a niti do dana donošenja ove presude.

3. Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP-a, propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili činjenicama koje su općepoznate, i 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu, koji je tužitelj priložio uz podnesenu tužbu, utvrđeno je da točka 3. istoga nosi naziv NAKNADA, te da glasi: "1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita".

5. Ocjena je ovog suda da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

6. Radi izloženog, a u skladu s odredbama čl. 331.b st. 1. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki prvoj izreke ove presude.

7. Odluka o trošku predmetnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje u tekstu: OT), te je sukladna vrijednosti predmeta spora koja po utvrđenju suda, a s obzirom da se tužba odnosi samo na deklaratorni tužbeni zahtjev, iznosi 1.327,23 EUR (dakle ne kako je to tužitelj naveo u tužbi u iznosu od 1.400,00 EUR).

7.1. Tužitelju je tako priznat i dosuđen potraživani trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 176,55 EUR, i to: za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7.1. i Tbr. 54. OT-a), te za pristojbu koju je platio 18. srpnja 2025. za podnesenu tužbu u iznosu od 26,55 EUR.

7.2. Tužitelju je na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a na dosuđeni parnični trošak dosuđena i potraživana zatezna kamata koja teče od 20. veljače 2026., kao dana donošenja odluke kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka, pa do isplate.

7.3. Zahtjev tužitelja da mu se po osnovi troška sastava tužbe odredi na teret tuženika iznos od 200,00 EUR, odbijen je kao neosnovan preko tužitelju po toj osnovi određenog troška u iznosu od 150,00 EUR, u skladu sa utvrđenom vrijednosti predmeta spora (u iznosu od 1.327,23 EUR) i odredbama Tbr. 7.1. i Tbr. 54. OT-a.

7.4. Zahtjev tužitelja za naknadu troška pristojbe na presudu u iznosu od 53,10 EUR, odbijen je kao neosnovan iz razloga što tužitelj nije platio tu pristojbu.

7.5. Radi navedenog pod točkama 7. do 7.4. ovog obrazloženja, odlučeno je kao u točki drugoj i točki trećoj izreke ove presude.

U Županji 20. veljače 2026.

Sudac

Tomislav Juzbašić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana primitka iste. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenoga činjeničnog stanja.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnici Gordani Šibenik, odvjetnici iz Županje.

2. Tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, sa podneskom tužitelja od 4. veljače 2026.