REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-87/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Heleni Frigo Bomeštar, po prijedlogu više sudske savjetnice Vesne Volar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića br. 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, zastupano po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja HR, zaposlenice po generalnoj punomoći Su- 50/12 i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz [adresa], OIB: 22694857747 da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 47.279,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 31.07.2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 naknaditi tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 22694857747 trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 20. veljače 20256 do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. siječnja 2022. ovom sudu podnio tužbu u kojoj je u bitnome naveo da je 11. siječnja 2006.na putu s posla osiguranik tužitelja SR stradala u prometnoj nesreći, a koju prometnu nesreću je skrivio LR upravljajući automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj je naveo da je rješenjem broj 593724 od 14. srpnja 2009. priznato osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu, a koja invalidnost je uzrokovana navedenom prometnom nesrećom priznatom kao ozljedom izvan rada u omjeru od 100%. Istaknuo je da je tužitelju nastala šteta isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2021. u iznosu od 7.843,77 EUR (59.098,92 kn), a koju štetu je tužitelj umanjio za 20% na ime suodgovornosti SR koju je tužitelj s tuženikom već od ranije dogovorio, te da je pozvao tuženika platiti iznos od 6.275,00 EUR (47.279,00 kn), a po kojem zahtjevu tuženik nije postupio. Stoga tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 6.275,00 EUR (47.279,00 kn) sa zateznom kamatom koja teče od 31. srpnja 2021. do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome naveo da osporava pasivnu legitimaciju s obzirom na to da tužitelj istu temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne na temelju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, uzročnu vezu između umirovljenja SR sa traženjem iznosa navedenog u tužbi. Nadalje je osporio istinitost, vjerodostojnost i pravomoćnost dokumentacije dostavljene uz tužbu, kao i točnost i istinitost činjenica navedenih u rješenju kojim se kod osiguranika tužitelja utvrđivala profesionalna nesposobnost za rad, te točnost, istinitost obračuna tužitelja o razmjernom iznosu mirovine, visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamata, te je istaknuo prigovor zastare i prekluzije prava. Slijedom navedenog, predložio je odbiti tužbeni zahtjev.

3. Na ročištu održanom 16. siječnja 2026. tuženik je ispravio navod iz točke II tužbe na način da se radi o ozljedi na rudu.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem prijave o ozljedi na radu (list 3-6), zapisnika o očevidu (list 7-10), presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-198/06 od 17. travnja 2008. (list 11-20), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: 141-02/08-01/OB OB: 03227715285, Urbroj: 341- 25-05/3-08-144369 od 14. srpnja 2009. (list 21-23), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: 141-02/09-01, Urbroj: 341- 25-05/3-09-086740 od 15. srpnja 2009. (list 24-25), nalaz i mišljenja o invalidnosti (list 26-33), obračuna isplata HZMO (list 35-47), e-mail korespodenciju (list 64), presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj: P-4904/11 od 4. listopada 2012. (list 65-71), odštetnog zahtjeva i odgovora (list 72-77), rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1148/2022-2 od 25. siječnja 2023. (list 84-92), rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd- 3017/2022-2 od 30. studenoga 2022. (list 93-95), presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-363/2021-9 od 10. siječnja 2023. (list 96-101), presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5268/2022-2 od 11. siječnja 2023. (list 102-108).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14,. 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Tužitelj u tijeku postupka nije predložio dokaz financijskim vještačenjem dok je tuženik u podnesku od 27. travnja 2023., te na ročištu održanom 28. listopada 2025. odustao od predloženog dokaza financijskim vještačenjem. Nadalje, sud nije provodio dokaz i to da se pribave spisi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnih brojeva P-1449/19 i P-1642/19 s obzirom na to da je tuženik na ročištu održanom 28. listopada 2025. odustao od istog.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa invalidske mirovine koju je isplatio u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2021. u iznosu od 6.275,00 EUR osiguraniku SR koja je ozlijeđena u prometnoj nesreći koja se dogodila 11. siječnja 2006., a koja ozljeda se tretira kao ozljeda na radu.

8. U postupku je sporno primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - u daljnjem tekstu: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZOOP).

9. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o pravnom pitanju o kojem su viši sudovi zauzimali različita shvaćanja.

10. Odredbom čl. 161. st. 1. ZOMO određeno je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, te da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, pa između ostalog novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu (st. 2. toč. 1.).

11. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe st. 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz st. 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu odluka, pa tako i npr. u odluci Rev 1246/2022-2 od 13. prosinca 2022. zauzeo sljedeće shvaćanje:

„Prema pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., broj Rev-909/2021 od 8. rujna 2021. i broj Rev-66/2022 od 1. veljače 2022. za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja, odnosno prometne nezgode.

Kod toga treba istaknuti da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visina i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, odnosno ZOOP.

Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik te je obveza tuženika regulirana ZOOP-om temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi tog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane u ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari – motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe – štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen upravo ZOOP-om.

Tuženik kao društvo za osiguranje ima temeljem čl. 8. st. 1. ZOOP-a obvezu sklopiti ugovor o osiguranju, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića i rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom kao obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje premija osiguranja.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku je trebalo donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. tog Zakona koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.“

13. Sukladno izraženom shvaćanju, valja primijeniti odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

14. Valja reći da su obveze tuženika kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a, pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4.

15. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA 341- 02/08-01/OB od 14. srpnja 2009. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja SR priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 27. rujna 2009.

16. Ovdje prvenstveno valja reći da je u pravilu invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada uvijek manja od one zbog ozljede na radu jer se ona zbog ozljede izvan rada određuje temeljem stvarno ostvarenog mirovinskog staža, a ona zbog ozljede na radu temeljem 40 godina mirovinskog staža, koji u praksi osiguranici rijetko ostvare. Međutim, tužitelj nije predložio financijsko vještačenje na okolnost razlike između mirovine određene rješenjem i one koja bi bila određena u slučaju ozljede na radu.

17. U takvoj situaciji, kada tužitelj ne predlaže financijsko vještačenje, a niti tuženik na okolnost pozitivne razlike ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, o tome je valjalo odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, ovaj sud smatra da je glede dokazivanja navedene razlike teret dokaza na tužitelju, koji je trebao dokazati da ta razlika postoji, jer je u pravilu invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada uvijek manja od one zbog ozljede na radu jer se ona zbog ozljede izvan rada određuje temeljem stvarno ostvarenog mirovinskog staža, a ona zbog ozljede na radu temeljem 40 godina mirovinskog staža, koji u praksi osiguranici rijetko ostvare.

18. Slijedom navedenog, sud je utvrdio (primjenom pravila o teretu dokazivanja – 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), da je za utuženo razdoblje iznos isplaćene invalidske mirovine niži od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozljede na radu, slijedom čega je zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, te je stoga u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

19. Isto tako, s obzirom da je na tužitelju i teret dokaza postojanja razlike između isplaćene invalidske mirovine i starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelj, to je sud na temelju pravila o teretu dokazivanja utvrdio da tužitelj nije dokazao predmetnu razliku.

20. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

21. Iznos u točki I izreke presude izražen je u valuti eur po fiksnom tečaju konverzije sukladno odredbi čl. 13. i čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

22. 18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

23. Tuženiku je trošak postupka odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu 9. ožujka 2020. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za satav podneska od 27. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1. OT), za zastupanje na ročištu 28. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za sastav podneska od 15. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.3. OT) sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.062,50 eur.

24. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

U Zagrebu 20. veljače 2026.

Sutkinja:

Helena Frigo Bomeštar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku