Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-1313/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Pavičić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43, radi poreza na dohodak za 2020. godinu, 20. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/21-01/540, ur.broj: 513-04- 25-2 od 5. veljače 2025.
II. Poništava se rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-23/2021-02/32246, ur.broj: 513-07-17-01-2020-3 od 5. studenog 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom poreznom tijelu na ponovni postupak.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 EUR (dvije tisuće eura) u roku od 30 (trideset) dana.
Obrazloženje
1. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-23/2021-02/32246, ur.broj: 513-07-17-01-2020-3 od 5. studenog 2021. Prvostupanjskim je poreznim rješenjem odbijen tužiteljev prigovor protiv privremenog poreznog rješenja kojim je tužitelju za 2020. godinu utvrđen ukupni godišnji dohodak u iznosu od 96.430,00 HRK, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 48.000,00 HRK te godišnja porezna osnovica u iznosu od 48.430,14 HRK na koju je utvrđena godišnja obveza poreza na dohodak i prireza tom porezu za plaćanje u iznosu od 13.366,71 HRK.
2. Tužitelj pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog poreznog rješenja jer mu nije priznat osobni odbitak za dvoje malodobne djece te odbitak za uzdržavanog člana, suprugu ĐC. Tužitelj se poziva na odredbe članka 53. Zakona o porezu na dohodak te navodi kako je prvostupanjskom poreznom tijelu itekako bilo poznato da je tužitelj još od 2008. godine koristio osobni odbitak za uzdržavane članove obitelji ĐC i IC, a od 2012. i odbitak za CC. Smatra kako je porezno tijelo moglo pozvati radi ispravljanja nedostataka ovlašteni knjigovodstveni servis koji vodi njegove poslovne knjige. Predlaže da Sud poništi osporavana rješenja i obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog spora.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga navedenih u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 13. veljače 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužitelja. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
6. Opunomoćenik tužitelja naveo je da u cijelosti ostaje pri navodima iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Predložio je saslušati tužitelja na okolnost da je porezno tijelo već raspolagalo podatkom o uzdržavanim članovima obitelji na temelju saznanja iz prethodnih poreznih razdoblja. Ujedno je popisao trošak za sastav tužbe po odvjetniku i zastupanje na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova za svaku radnju.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, privremeno porezno rješenje, žalbu i prigovor te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
8. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja smatrajući da je izvođenje tog dokaza nepotrebno jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke o stavljenom tužbenom zahtjevu na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.
9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
10. Naime, u ovom predmetu tužitelj prigovara utvrđenoj obvezi poreza na dohodak i prireza tom porezu za 2020. godinu jer mu osnovni osobni odbitak nije uvećan za uzdržavane članove obitelji.
11. U konkretnom je predmetu prvostupanjsko porezno tijelo odbilo tužiteljev prigovor uz obrazloženje da je tužitelj propustio podnijeti obrazac za 2020. godinu kako bi koristio uvećanje osnovnog osobnog odbitka te je uzdržavane članove obitelji prijavio na svoju poreznu karticu tek 26. listopada 2021. Pritom se porezno tijelo pozvalo na odredbu članka 54. stavka 6. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. - dalje: Zakon), prema kojoj osnova za izmjenu privremenog poreznog rješenja ne može biti propuštanje roka za podnošenje obrasca za priznavanje prava u posebnom postupku.
12. Tuženik je potvrdio takvo rješenje prvostupanjskog poreznog tijela uz obrazloženje da se na tužiteljevoj poreznoj kartici nisu nalazili uzdržavani članovi obitelji te da tužitelj radi priznavanja prava u posebnom postupku nije podnio obrazac u roku propisanom člankom 53. stavkom 1. Zakona, dakle do kraja veljače tekuće godine (2021.) za prethodnu godinu (2020.).
13. Spisu predmeta priložen je ispis iz informacijskog sustava Porezne uprave o sadržaju tužiteljeve porezne kartice, sa stanjem na dan 5. studenog 2021., na kojoj su evidentirani uzdržavani članovi obitelji.
14. Međutim, u spisu predmeta, koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, nema podataka na temelju kojih je tužitelju u predmetnom postupku utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak za 2020. godinu doneseno privremeno porezno rješenje.
15. Naime, treba imati u vidu da je spomenutom odredbom članka 53. stavka 1. Zakona ostvarivanje prava poreznih obveznika u posebnom postupku propisano na način da su porezni obveznici, na koje se primjenjuje poseban postupak, dužni podnijeti obrazac za priznavanje prava te mu priložiti vjerodostojne isprave jedino u slučaju da Porezna uprava već ne raspolaže tim podacima.
16. Međutim, ne može se uzeti da Porezna uprava ne raspolaže potrebnim podacima ako je poreni obveznik u proteklim poreznim razdobljima uredno ostvarivao poreznu olakšicu za uzdržavane članove obitelji bez dostavljanja posebne potvrde o tome.
17. Zbog toga se za sada ne može otkloniti prigovor tužitelja da je Porezna uprava u trenutku utvrđivanja porezne obveze za 2020. godinu već raspolagala sa svim bitnim podacima za utvrđivanje neoporezivog dijela tužiteljeva dohotka.
18. Prema navedenom, Sud nalazi da se osporavana rješenja ne mogu ocijeniti zakonitima. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavana rješenja poništiti, čime se predmet vraća prvostupanjskom poreznom tijelu na ponovni postupak po prigovoru protiv privremenog poreznog rješenja. Stoga je presuđeno kao u I. točki izreke.
19. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
20. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.). Nadoknada troškova tužitelju u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife te za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, odnosno ukupno 1000 bodova, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR pa se nadoknada troška priznaje u iznosu od 2.000,00 EUR.
21. S obzirom na to da, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, obvezan je tuženik nadoknaditi tužitelju troškove spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 20. veljače 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke žalba nije dopuštena u skladu s člankom 127. stavkom 1. ZUS-a.
Na temelju članka 148. stavka 5. i 6. ZUS-a, protiv rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje rješenja o troškovima spora.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
