REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ivana Gundulića 27

Split

P-2021/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužitelja CN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP Banka d.d. OIB:52508873833 Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćnici Niki Šobat Šimić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, zbog utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 09. veljače 2026. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 - 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 47222/06, koji je zaključen između tužitelja i SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA d.d. Split dana 18.07.2006., a potvrđen od javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita pod posl. br. OU-229/2006, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i to baš u dijelu čl. 2. tog ugovora kojim je određeno odobrenje kredita u kunskoj protuvrijednosti od CHF 62.000,00 i isplata kredita po prodajnom deviznom tečaju davatelja kredita vrijedećem na dan korištenja kredita, te u dijelu čl. 11. tog ugovora kojim je određeno da se mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti Ugovora – plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 47222/06, koji je zaključen između tužitelja i SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA d.d. Split dana 18.07.2006., a potvrđen od javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita pod posl. br. OU-229/2006, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i to baš u dijelu čl. 12. tog ugovora kojim je određeno da je redovna kamata promjenjiva, a utvrđuje se odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom kreditora.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 11.445,56 €, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatima po stopi od 15% za razdoblje do 31.12.2007., za razdoblje od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi određenoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to od dospijeća svakog mjesečnog iznosa kako slijedi:

- na iznos od 2,90 € od 11. 09.2006. do isplate,

- na iznos od 3,98 € od 10.10.2006. do isplate,

- na iznos od 0,32 € od 10.11.2006. do isplate,

- na iznos od 1,53 € od 11.12.2006. do isplate,

- na iznos od 16,41 € od 12.03.2007. do isplate,

- na iznos od 16,34 € od 10.04.2007. do isplate,

- na iznos od 16,07 € od 10.05.2007. do isplate,

- na iznos od 16,10 € od 11.06.2007. do isplate,

- na iznos od 15,91 € od 10.07.2007. do isplate,

- na iznos od 16,11 € od 10.08.2007. do isplate,

- na iznos od 16,10 € od 10.09.2007. do isplate,

- na iznos od 15,88 € od 10.10.2007. do isplate,

- na iznos od 16,06 € od 12.11.2007. do isplate,

- na iznos od 15,99 € od 10.12. 2007. do isplate,

- na iznos od 16,24 € od 10.01.2008. do isplate,

- na iznos od 16,46 € od 11.02.2008. do isplate,

- na iznos od 19,10 € od 10.03.2008. do isplate,

- na iznos od 16,50 € od 10.04.2008. do isplate,

- na iznos od 16,31 € od 12.05.2008. do isplate,

- na iznos od 16,28 € od 10.06.2008. do isplate,

- na iznos od 16,22 € od 10.07.2008. do isplate,

- na iznos od 16,13 € od 11.08.2008. do isplate,

- na iznos od 16,18 € od 10.09. 2008. do isplate,

- na iznos od 17,65 € od 10.10.2008. do isplate,

- na iznos od 23,70 € od 10.11. 2008. do isplate,

- na iznos od 21,45 € od 10.12.2008. do isplate,

- na iznos od 34,28 € od 12.01.2009. do isplate,

- na iznos od 54,13 € od 10.02.2009. do isplate,

- na iznos od 60,45 € od 10.03.2009. do isplate,

- na iznos od 49,35 € od 10.04.2009. do isplate,

- na iznos od 47,38 € od 11.05.2009. do isplate,

- na iznos od 46,26 € od 10.06.2009. do isplate,

- na iznos od 48,50 € od 10.07.2009. do isplate,

- na iznos od 44,04 € od 10.08.2009. do isplate,

- na iznos od 46,07 € od 10.09.2009. do isplate,

- na iznos od 42,58 € od 12.10.2009. do isplate,

- na iznos od 45,67 € od 10.11.2009. do isplate,

- na iznos od 43,90 € od 10.12.2009. do isplate,

- na iznos od 60,94 € od 11.01.2010. do isplate,

- na iznos od 66,38 € od 10.02.2010. do isplate,

- na iznos od 65,34 € od 10.03.2010. do isplate,

- na iznos od 69,51 € od 12.04.2010. do isplate,

- na iznos od 75,51 € od 10.05.2010. do isplate,

- na iznos od 80,85 € od 10.06.2010. do isplate,

- na iznos od 91,09 € od 12.07.2010. do isplate,

- na iznos od 81,07 € od 10.08.2010. do isplate,

- na iznos od 106,52 € od 10.09.2010. do isplate,

- na iznos od 93,16 € od 11.10.2010. do isplate,

- na iznos od 95,75 € od 10.11.2010. do isplate,

- na iznos od 106,82 € od 10.12.2010. do isplate,

- na iznos od 121,45 € od 10.01.2011. do isplate,

- na iznos od 94,61 € od 10.02.2011. do isplate,

- na iznos od 99,56 € od 10.03.2011. do isplate,

- na iznos od 92,56 € od 10.04.2011. do isplate,

- na iznos od 108,41 € od 10.05.2011. do isplate,

- na iznos od 119,29 € od 10.06.2011. do isplate,

- na iznos od 124,22 € od 11.07.2011. do isplate,

- na iznos od 5.447,99 € od 10.08.2011. do isplate,

- na iznos od 78,16 € od 12.09.2011. do isplate,

- na iznos od 73,55 € od 10.10.2011. do isplate,

- na iznos od 74,70 € od 10.11.2011. do isplate

- na iznos od 74,27 € od 12.12.2011. do isplate,

- na iznos od 78,29 € od 10.01.2012. do isplate

- na iznos od 81,10 € od 10.02.2012. do isplate,

- na iznos od 81,96 € od 12.03.2012. do isplate

- na iznos od 79,80 € od 10.04.2012. do isplate,

- na iznos od 81,02 € od 10.05.2012. do isplate

- na iznos od 82,14 € od 11.06.2012. do isplate,

- na iznos od 80,45 € od 10.07.2012. do isplate

- na iznos od 80,30 € od 10.08.2012. do isplate,

- na iznos od 77,12 € od 10.09.2012. do isplate

- na iznos od 78,21 € od 10.10.2012. do isplate,

- na iznos od 80,57 € od 12.11.2012. do isplate

- na iznos od 79,82 € od 10.12.2012. do isplate,

- na iznos od 80,90 € od 10.01.2013. do isplate

- na iznos od 77,82 € od 11.02.2013. do isplate

- na iznos od 76,63 € od 11.03.2013. do isplate,

- na iznos od 80,02 € od 10.04.2013. do isplate

- na iznos od 76,71 € od 10.05.2013. do isplate,

- na iznos od 74,95 € od 10.06.2013. do isplate

- na iznos od 72,98 € od 10.07.2013. do isplate

- na iznos od 75,40 € od 12.08.2013. do isplate,

- na iznos od 76,72 € od 10.09.2013. do isplate

- na iznos od 77,98 € od 10.10.2013. do isplate,

- na iznos od 78,26 € od 11.11.2013. do isplate

- na iznos od 79,92 € od 10.12.2013. do isplate

- na iznos od 68,88 € od 10.01.2014. do isplate,

- na iznos od 50,67 € od 10.02.2014. do isplate

- na iznos od 51,57 € od 10.03.2014. do isplate,

- na iznos od 51,41 € od 10.04.2014. do isplate

- na iznos od 49,96 € od 12.05.2014. do isplate

- na iznos od 49,75 € od 10.06.2014. do isplate,

- na iznos od 51,01 € od 10.07.2014. do isplate

- na iznos od 52,29 € od 11.08.2014. do isplate,

- na iznos od 52,95 € od 10.09.2014. do isplate

- na iznos od 53,03 € od 10.10.2014. do isplate

- na iznos od 54,25 € od 10.11.2014. do isplate,

- na iznos od 54,63 € od 10.12.2014. do isplate

- na iznos od 55,13 € od 12.01.2015. do isplate,

- na iznos od 51,84 € od 10.02.2015. do isplate

- na iznos od 51,84 € od 10.03.2015. do isplate

- na iznos od 51,84 € od 10.04.2015. do isplate,

- na iznos od 51,84 € od 11.05.2015. do isplate

- na iznos od 51,84 € od 10.06.2015. do isplate,

- na iznos od 51,84 € od 10.07.2015. do isplate,

- na iznos od 51,84 € od 10.08.2015. do isplate i

- na iznos od 51,84 € od 10.09.2015. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 2.639,69 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 01.srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 10. lipnja 2019. tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika navodeći da je s njim dana 18. srpnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 47222/06. Temeljem toga ugovora tuženik da mu je na raspolaganje stavio novčani iznos od 62.000,00 CHF, a koji iznos mu je isplaćen u kunama po prodajnom tečaju davatelja kredita važećeg na dan korištenja kredita. Osim toga, stranke da su sklopile i Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu, a predmetni kredit je isplaćen u cijelosti 26. siječnja 2016. I Ugovor i Dodatak ugovoru zaključeni su prema unaprijed formuliranom, standardiziranom tekstu kojeg je sastavio tuženik. U njima je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, otplata je vezana uz tu valutu, a ugovorena je i promjenjiva kamatna stopa na način da promjenjivost ovisi jedino o jednostranoj odluci same banke. Tužitelj se pozvao i na pravomoćno završeni postupak povodom kolektivne tužbe POTROŠAČA-HRVATSKOG SAVEZA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu kao i valutnu klauzulu o čemu se sa klijentima – korisnicima kredita nije pojedinačno raspravljalo. Zbog činjenice da je tuženik u navedene pravne poslove ugradio nepoštene i ništetne odredbe to tužitelju da pripada i iznos preplaćenog kredita, pa je tužitelj predložio da sud provede glavnu raspravu, provede predložene dokaze i nakon toga donese presudu kojom bi se utvrdile ništetnima i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica te u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva i to u skladu sa jednostranom odlukom banke. Tužitelj je također zatražio isplatu preplaćenih iznosa te parnični trošak.

1.1. Nakon što je u postupku proveden dokaz vještačenjem po vještaku za financije LN, tužitelj je podneskom od 09. siječnja 2026. uredio svoj tužbeni zahtjev.

2. Tijekom postupka Općinski sud u Splitu je u ovom predmetu ali pod brojem P-3041/2019 donio rješenje od 03. veljače 2020. kojim je prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari, do pravomoćnog okončanja postupka kod Vrhovnog suda RH Gos-1/19. Na to rješenje žalbu je uložio tužitelj, a o toj žalbi odlučio je Županijski sud u Rijeci dana 17. veljače 2023. na način da je ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak. Novi broj spisa je P-724/2023 i tijekom toga postupka stranke su predložile zastoj postupka što je sud prihvatio 02. listopada 2023. Takav postupak koji je zastao nastavljen je rješenjem od 12. ožujka 2025. nakon čega je predmet dobio novu poslovnu oznaku i broj P-2021/2025.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Istakao je prigovor zastare. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe, jer je obvezno pravni odnos stranaka prestao ispunjenjem, budući je kredit u cijelosti otplaćen 26. siječnja 2016. Osim toga tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe i iz razloga jer je predmetni Ugovor o kreditu, konvertiran u eurski kredit. Tuženik se pozvao na načelo slobode uređivanja obveznih odnosa smatrajući da je tužitelj bio o svemu dovoljno i dobro informiran, Ugovor je pročitao kao i Dodatak ugovoru te je svjesno pristao na sadržaj istoga. Postupak konverzije kredita bio je dobrovoljan i stranke su imale mogućnost odabira pa je tužitelj odabrao da će s tuženikom sklopiti dodatak temeljnom Ugovoru stoga da je bespredmetno raspravljati dalje o ugovornim obvezama, poglavito o valjanosti ugovaranja valutne klauzule. Tuženik je istakao i prigovor prijeboja i to u visini 80.771,90 kuna, zbog postojanja tzv. negativnih razlika.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom: Ugovora o kreditu sklopljenog 18. srpnja 2006., izvatka iz zemljišnih knjiga za KO [katastarska općina] ZU 5384, Dodatka br. 1 Ugovora o kreditu broj 47222/06, potvrde o konačnoj otplati kredita, izračuna EKS-a i otplatnog plana za predmetni ugovor, otplatnog plana, obavijesti o promjeni kamatne stope od 13. veljače 2007., 16. siječnja 2009., 15. prosinca 2009., 7. siječnja 2011. i 20. prosinca 2013., izvoda po kreditu, dokaza o uplatama, obavijesti i izračuna tzv. konverzije, sporazuma o korištenju pretplate po konverziji kredita, od 14. siječnja 2016., novog otplatnog plana i recentne sudske prakse. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku LN te je saslušan tužitelj kao parnična stranka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za utvrđenje ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj:47222/06 kao i isplata neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe i zahtjev za isplatu parničnog troška.

8. Spornim je tuženik učinio sljedeće: je li se predmetnim ugovaranjem postupilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja a što bi uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja) te je li se konverzijom odnosno sklapanjem Dodatka ugovoru ta neravnoteža uklonila. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor prijeboja tzv. negativnih razlika.

9. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su sklopile Ugovor o namjenskom (stambenom) kreditu dana 18. srpnja 2006., a koji je ovjeren kod Javnog bilježnika u Splitu, Borice Kovačević, kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 62.000,00 CHF s rokom otplate od 240 mjesečnih anuiteta uz ugovornu otplatu mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan plaćanja, da su stranke ugovorile kamatnu stopu od 4,20% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukama Banke, da je tijekom otplate kredita vršena promjena kamatne stope prema Odlukama tuženika.

10. Nadalje, nije sporno da su stranke dana 14. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu kojim su promijenjene odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, sve pozivom na ZID ZPK, da je korisnik kredita, ovdje tužitelj, potpisom tog Dodatka Ugovora potvrdio da mu je dostavljen izračun konverzije kredita sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu i izvod otvorenih stavki, te da se potpisom ugovora suglasio sa izračunom konverzije kojeg mu je dostavio tuženik.

11. Valjalo je dakle, odgovoriti na pitanje je li tužitelji aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, te je li nakon sklapanja Dodatka Ugovora, kojim je izvršena konverzija valutne klauzule CHF u €, ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem djelomične ništetnosti osnovnog Ugovora o kreditu, zatim da li je nastupila zastara tražbine i od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate.

12. U konkretnom slučaju se radi o standardnom (tipiziranom) ugovoru o kreditu, pri čemu je sud vodio računa i o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/13, te je primjenjujući odredbe čl.96 st.1 i čl.102 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12 i 56/13, nadalje u tekstu: ZZP) u vezi sa čl.4 ZOO-a, utvrdio ugovorne odredbe Ugovora o kreditu ništetnima.

13. Temeljem odredbe čl.326 st.1 ZOO-a pravilno je bilo zaključiti da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka Ugovoru. Nadalje, iako Dodatak Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe čl.19b ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit demoliran u valuti €, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka Ugovoru nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.

14. U postupku je utvrđeno da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u € na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u €.

14.1. Valja dodati i to da tuženik nije u pravu kada tvrdi da tužitelj s obzirom na izvršenu „konverziju“ ugovora ne bi imala pravo na obeštećenje jer u smislu odredbi Direktive 93/13 EU, sporni dodatak kojim bi bila izvršena tzv. „konverzija“ obvezivala bi potrošača isključivo u slučaju da je potrošač u trenutku zaključenja istoga raspolagao relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica istoga dodatka ugovora, a što ovdje nije slučaj. Ujedno, u smislu istih odredbi i tumačenja suda Europske unije prešutno ili izričito odricanje od prava na obeštećenje zbog nepoštene odredbe može biti valjano isključivo pod uvjetom “da je to odricanje rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača”. Ovdje sporni Dodatak Ugovora kojim je izvršena tzv. “konverzija” kredita ne zadovoljava niti jedan od uvjeta koji pred takav sporazuma (da bi bio obvezujući za potrošača) postavljaju odredbe Direktive 93/13, u smislu odluke suda EU C-452/18 od 09. srpnja 2020. Naime, prvenstveno predmetnim Dodatkom Ugovora, ekonomska neravnoteža između stranaka nije ispravljena, već je dodatno narušena, a isti Dodatak nije rezultat slobodne volje i informirane odluke potrošača da zaključi predmetni Dodatak, nego rezultat ekonomske i institucionalne prisile uzrokovane nepoštenim odredbama i ekonomskom ravnotežom prvotnog Ugovora o kreditu.

15. Tužitelj je u svome iskazu naveo da prilikom sklapanja predmetnog pravnog posla stvari nisu funkcionirale na način da bi uopće imao mogućnost pregovarati oko valute ili oko promjenjive kamatne stope. Naime, kada se zajedno sa suprugom odlučio riješiti svoj stambeni problem, da su zaključili da im treba kredit i bilo im je to najlakše napraviti u banci u kojoj su inače imali svoj račun. Zahvaljujući njegovom kolegi pronašli su idealan stan koji je bio u izgradnji. U banku su otišli u nekoliko navrata kako bi vidjeli što mogu ostvariti da kupe stan, pa su nakon izvjesnog vremena dobili Ugovor o kreditu u valuti CHF. Službenica banke da je na njihov upit zašto baš CHF kazala da nema razlike niti u drugim valutama osim što je zadnjih 15-ak godina valuta CHF najstabilnija. Oko visine kamate pregovora nije bilo, banka je dala ponudu "uzmi ili ostavi". Početna rata kredita bila je negdje oko 1.700,00 kuna da bi nakon divljanja tečaja rata narasla na 2.700,00 kuna. Obzirom da su imali nešto ušteđevine da su se javili u banku kako bi starom štednjom zatvorili taj kredit i tada da im je ponuđen Ugovor o konverziji, kao spasonosno rješenje. Oni da su ga objeručke prihvatili. Kredit su podigli za kupnju stana, a odgovarajući na pitanje je li mu službenik banke objasnio između fiksne i promjenjive kamatne stope, tužitelj je odgovorio niječno. Isto tako tužitelj je kazao da od banke nikada nisu dobili obavijest u vidu objašnjenja da će mu se kamata dizati i povećavati anuitet.

15.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio logičnim, jasnim i vjerodostojnim. U svemu je potvrdio da od bankarskog službenika nije dobio nikakve informacije o tome kao će se i na koji način te o čemu to ovisi, mijenjati tečaj CHF-a ili pak kamata koja je u Ugovoru uglavljena kao redovita u visini od 4.20% godišnje sa mogućnošću promjene i to jednostrano, odlukom banke. Time je još jednom dao do znanja u kakvom se teškom položaju nalazio spram tuženika odnosno da je bio u potpuno podčinjenom položaju, nikakve ravnoteže u pravima i obvezama nije bilo.

16. Valja istaknuti još i to u pogledu konverzije da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati nepoštene, time i bez pravnog učinka, a prilikom konverzije nije došlo do zamjene osnovnih obveza. Naime, kod ugovora o kreditu osnovna obveza je stavljanje tužitelju na raspolaganje određene količine novca, a njegova je obveza vratiti taj novac uz plaćanje kamate. Upravo ta osnovna obveza je ostala nepromijenjena. Ono što se mijenja konverzijom isključivo je valuta obračuna prilikom uplate anuiteta te visina kamatne stope, što znači da obveza plaćanja kamate i dalje postoji. Jedino što se prilikom konverzije dogodilo je promjena ugovorne obveze korisnika kredita odnosno u konkretnom slučaju tužitelja. Sporazum o konverziji nije nova pravna osnova onog istog ništetnog osnovnog ugovora i to kako zbog ništetnosti osnovnog ugovora tako i glavnog predmeta konverzije. Sporazum o konverziji i opet su izradile same banke na unaprijed formuliranom tekstu sa ponudom potrošačima: "Uzmi ili ostavi". Potrošači su uzimali kako bi se "spasili" daljnjeg propadanja. Ni tada potrošače nitko nije upoznao s posljedicama konverzije niti su im pojašnjena prava iz Direktive 93/13. Tužiteljev kredit konvertiran je iz CHF u € prije utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pa se ima smatrati da se pri takvoj konverziji tužitelj nije odrekao svojih budućih prava to tim više što je tužena banka nije upozorila da će pristankom na konverziju neka svoja buduća prava izgubiti. Drugim riječima rečeno može se reći da prilikom sklapanja sporazuma o konverziji zahtjev transparentnosti nije zadovoljen. Zahtjev o konverziji imao je polazišnu osnovu da je ugovaranje u valuti CHF bilo valjano, a vidjeli smo iz prethodnog obrazloženja da je takvo ugovaranje bilo nepošteno, a time i ništetno. Zakonodavna intervencija kakva se dogodila u konkretnom slučaju naravno da nije zabranjena, no ona mora u potpunosti ispuniti uvjet restitucije u smislu da potrošač (ovdje tužitelj) bude obeštećena. Također, tužitelj se prihvaćanjem sporazuma o konverziji morao nalaziti u onoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao da nikada nije postojala ništetna odnosno nepoštena odredba sa posljedicom povrata svih koristi koje je tužena banka neopravdano stekla.

17. Prema motrištu ovog suda, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud je motrišta da tužitelj, kao potrošač iz konvertiranih CHF kredita, ne samo da nije obeštećen temeljem nepoštenih, a time i ništetnih odredbi temeljenog Ugovora, već je doveden čak i u gori položaj u odnosu na dotadašnje korisnike kredita u eurima.

18. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 05. studenog 2025. sudski vještak financijske struke LN je kazao da je u konkretnom slučaju konverzija kredita u eure napravljena sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i sve su uplate izvršene u korist CHF kredita preračunate u euro. Tužitelj je na dan konverzije imao preplatu u iznosu od 3.051,35 €, a taj iznos je tuženik vratio kao prijevremenu otplatu eurskog kredita. Ostatak glavnice konvertiranog kredita na dan 14. siječnja 2016. bio je manji od ostatka glavnice kredita uz primjenu početnog tečaja i kamatne stope za 1.794,03 € u korist tužitelja. U razdoblju od 12. veljače 2007. do 01. siječnja 2014. tuženik je na više mijenjao kamatnu stopu u odnosu na ugovorenu te je za plaćanje anuiteta korišten prodajni tečaj CHF u kunama kreditora važeći na dan dospijeća, a u slučaju kašnjenja na dan plaćanja. Vještak je tako izračunao da je tužitelj zbog mijenjanja kamatne stope platio više u iznosu od 2.414,55 €, a to je iznos koji je kumulativ, mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Osim toga, tužitelj je zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu u razdoblju cjelokupne otplate platio više u iznosu od 9.031,01 €. U svome nalazu i mišljenje vještak LN je dao i prikaz tzv. negativne tečajne razlike koja za vrijeme cijelog otplatnog razdoblja iznosi 116,71 €, na način da je prikazao razliku i datum nastanka te razlike odnosno datum dospijeća.

18.1. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno zaključku i tabelarnom prikazu uredii svoje tužbeno traženje podneskom od 09. siječnja 2026.

18.2. Tuženik je na nalaz i mišljenje vještaka kazao da je vještak postupajući u skladu sa pravilima struke i sa svojim stručnim znanjem pravilno utvrdio razliku anuiteta koja razlika uključuje i tzv. negativne razlike. Stoga tuženik smatra da nije dužan postaviti nikakav zahtjev u smislu podnošenja protutužbe isticanja prigovora prijeboja ili prigovora radi prebijanja jer se u konkretnom slučaju radi o pravilnom tumačenju i primjeni instituta stjecanja bez osnova u skladu s kojim tuženik nije dužan vratiti više nego što je ev. neosnovano stekao. Tuženik je ponovno istaknuo kako smatra da je postupak konverzije kredita bio dobrovoljan te da tužitelja nitko nije prisilio na predmetnu konverziju.

18.3. Ovaj sud u cijelosti je, jednako kao i tužitelj, akceptirao izneseni nalaz i mišljenje vještaka LN jer je njegov nalaz ocijenjen stručnim, logičnim, uvjerljivim, a time i vjerodostojnim.

19. Imajući u vidu da je na temelju navedenog nalaza i mišljenja utvrđeno da konvertiranjem kredita nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, te da prema presudi Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. (predmet HN protiv Erste bank Hungary Zrt) činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, prvostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača jer Dodatkom Ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer je tužitelj na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama preplatio utuženi iznos.

20. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji nije osnovan iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno čl.225 ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1 ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

20.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 04. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj: Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019., tužba je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina, tako da zastara nije nastupila.

21. Budući je odredbom čl.1115 ZOO-a propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva i kako je u postupku utvrđeno da je tuženik nepošten stjecatelj a iz priloženog prometa po kreditu, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj mjesečne anuitete plaćao do 10-og u mjesecu, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom III.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7 st.1 toč.1, Tbr.8 točaka 1 i 3 te Tbr.9 točaka 1, 2 i 5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa), a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, sastav žalbe od 25. veljače 2020., sastav podnesaka od 17. lipnja 2019., 19. siječnja 2025. te za pristupe i zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 02. listopada 2023., 18. rujna 2025., 21. siječnja i 9. veljače 2026. - svaka radnja po 100 bodova. Ukupan zbir od 800 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda, te je tako dobiven iznos od 1.600,00 € kojem je pridodan i iznos od 400,00 € na ime 25% PDV-a, trošak uplaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 486,00 € te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 153,69 €. Matematičkom operacijom zbrajanja navedenih iznosa dobiven je ukupan iznos parničnog troška koji je tužitelju prouzročen, a nadoknaditi će mu ga tuženik, kao stranka koja je postupak izgubila u cijelosti, u visini od 2.639,69 €. Tužitelju nije priznat, mada je popisan, trošak za plaćanje sudske pristojbe na presudu iz razloga što je u međuvremenu došlo do promjene odredbi Zakona o sudskim pristojbama kojima je krug osoba oslobođenih po slovu zakona proširen i na osobe koje su potrošači u sudskom postupku, u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa (točka 20 st.1 čl.11 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23)).

22.1. Kamate na tako dosuđeni trošak su temeljem odredbe čl.30 st.2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) tužiteljici dosuđene od presuđenja do isplate.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u pod točkom IV. izreke rješenja.

U Splitu, 20. veljače 2026.

S U D A C

Dunja Ljubičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis