REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-324/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužiteljice IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1. VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Medak, odvjetniku u Splitu i pod 2. ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Maja Smrké, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 19. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Krunoslava Aljinovića, punomoćnka tuženika pod 1. odvjetnika Darka Medaka i zamjenika punomoćnika tužene pod 2. odvjetničkog vježbenika KŠ, na ročištu za objavu presude, 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o darovanju nekretnine kojeg su sklopili sada pok. JŠ i 2. tuženica ĆŠ kao darovatelji i 1. tuženik VŠ kao obdarenik **.**.2022., a koji Ugovor je ovjeren u potpisima kod javnog bilježnika Snježana Ludvajić iz Solina, pod brojem OV-4880/2022 od 22. travnja 2022. i to u odnosu na nekretnine „1/3 dijela čest. zem. poviše seoskog puta i to pri vrhu (zvane „Planikovac katastarske čestice [katastarska čestica]), 9408/112896 dijela k. č. [katastarska čestica] k. č. [katastarska čestica] dijela nekretnina položenih u Gdinju na otoku Hvaru na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli pod poslovnim brojem O-231/94 od 7. svibnja 1996. koje je doneseno iza smrti FŠ pok. KŠ te sve nekretnine naknadno pronađene u Gdinju i Lovištu“, dok se u odnosu na preostale nekretnine navedene u ugovoru o darovanju i to „posebnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te 2/6 dijela nekretnina položenih u Lovištu na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli pod poslovnim brojem O-231/94 od 7. svibnja 1996. koje je doneseno iza smrti FŠ pok. KŠ“, tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je 25. siječnja 2024. podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju. U tužbi navodi da je u ostavinskom postupku iza pok. JŠ donijeto djelomično rješenje o nasljeđivanju pod brojem O-2071/23 u kojem su kao zakonski nasljednici iza pok. JŠ navedeni su tužiteljica - kćer pokojnog, 1. tuženik VŠ – sin pokojnog i 2. tuženica ĆŠ – supruga pokojnog. U navedenom rješenju raspravljen je samo dio ostavine, budući je 1. tuženik na ostavinskoj raspravi priložio Ugovor o darovanju kojim bi ostavitelj darovao ostale nekretnine 1. tuženiku. Navedeni Ugovor o darovanju nekretnine zaključen je između pok. JŠ i 2. tuženice ĆŠ kao darovatelja i 1. tuženika VŠ kao obdarenika, **.**.2022., koji je ovjeren u potpisima kod javnog bilježnika Snježana Ludvajić iz Solina, pod brojem OV-4880/2022 dana 22. travnja 2022. godine, koji je po tvrdnjama tužiteljice ništetan, što je tužiteljica prigovorila u ostavinskom postupku.

1.2. U pobijanom Ugovoru o darovanju, u bitnom, u čl. I. st. 1. alineja navode se nekretnine kojih bi pok. JŠ bio vlasnik. Nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] koje pok. JŠ nije zemljišnoknjižni vlasnik, a koja predstavlja vikendicu obitelji JŠ.

Nekretnina označena kao Planikovac, kat. čest. [katastarska čestica], koju je 2 mjeseca nakon zaključenja Ugovora o darovanju pok. JŠ prodao EŠ i to Ugovorom o kupoprodaji, OV-2224/22 od 24. svibnja 2022. godine, a temeljem kojeg se kupac uknjižio u zemljišnim knjigama pod brojem Z-6877/22 od 20. lipnja 2022. Suvlasnički udio od 9408/112896 nekretnine označene k. č. [katastarska čestica], te 1/6 nekretnine označene kao č.z. 1545/134, koja je prodana od strane pok. JŠ kupcima za po ½ idealnog suvlasničkog dijela UŠ i IŠN.

U čl. 1. st. 1. alineja 2. kao nekretnine se navode južni dio konobe, dio malog vrta što se nalazi ispod stepenica male gornje kuće, 2/6 nekretnina položenih u [adresa] i [adresa]. U čl. 2. Ugovora stipulirano je kako JŠ i 2. tuženica daruju 1. tuženiku veliku donju kuću izgrađenu na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], dva vrta, ½ konobe sa ½ inventara u konobi i ½ malog vrta, te 2/6 dijela svih nekretnina položenih i eventualno naknadno pronađenih u [adresa] i [adresa]. U čl. IV. se navodi da se 1. tuženik već nalazi u posjedu darovanih nekretnina.

1.3. Iz samog sadržaja pobijanog Ugovora o darovanju razvidno je kako u trenutku zaključenja istog nije bilo prave predaje nekretnina.

Kuća na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] predstavlja vikendicu obitelji JŠ u kojim su svi članovi obitelji dolazili po svojim željama, nikada ometani ni od kojeg drugog člana obitelji. Svi imaju ključ navedene vikendice, te bi svatko obrađivao vrt i koristio konobu ovisno tko bi tada koristio vikendicu. Naime, 1. tuženik prebiva u [adresa] na adresi [adresa], a pok. JŠ zajedno sa svojom suprugom prebivao je u stanu u [adresa] na adresi [adresa]. Tužiteljica kao kćer pok. JŠ i 2. tuženice, boravila bi u vikendici na Pelješcu svako ljeto po barem nekoliko tjedana.

U odnosu na druge nekretnine koje bi bile darovane u [adresa] i [adresa], iz samog navoda je razvidno da nije bilo prave predaje posjeda, jer citat pok. JŠ da daruje „2/6 dijela svih nekretnina položenih i eventualno naknadno pronađenih položenih u [adresa] i [adresa] izravno upućuje na to da ni pok. JŠ ni 1. tuženik ne bi imali saznanja gdje se nalaze te nekretnine.

1.4. Naprotiv, da su znali gdje se nalaze i da je bilo prave predaje posjeda, tada bi u pobijanom Ugovoru bile jasno naznačene zemljišnoknjižne čestice, te suvlasnički udio pok. JŠ na istim. Ovako zaključenim Ugovorom o darovanju bez prave predaje posjeda, ugovorne strane su počinile povredu čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, budući je predmetni Ugovor o darovanju ovjeren u potpisu u javnog bilježnika, a nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Odredba čl. 482. st. 2. ZOO prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega ugovor o darovanju bez pravne predaje u posjed, a koji ugovor nije sklopljen u obliku propisanom od-redbom iz čl. 482. st. 2. ZOO, je ništetan.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik pod 1. VŠ u cijelosti je osporio navode tužiteljice kao neistinite da mu predmetne nekretnine nisu predane u posjed jer su predmetne nekretnine u njegovu posjedu već godinama. Dalje navodi da je tužiteljica njegova sestra i kći tužene ĆŠ koje je od 2011. kada je otišla živjeti u [adresa] u stalnom sukobu sa svojom obitelji.

Nakon tužiteljičinog napuštanja obitelji i brojnih nesuglasica sa tuženicima i sada pokojnim ocem, roditelji su odlučili sve svoje nekretnine darovati upravo njemu, jer su smatrali da je tužiteljica zbog svog ponašanja prema ocu i majci nedostojna za nasljeđivanje, dok je on od početka svog radnog vijeka uvijek financijski pomagao svojim roditeljima, a kasnije je i skrbio o njima.

2.2. Dalje navodi da su u potpunosti su neistiniti navodi tužbe da kuća na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] predstavlja vikendicu obitelji ĆŠ u koju su članovi dolazili po svojim željama, da tužiteljica ima ključ predmetne nekretnine i da je u njoj svako ljeto boravila po nekoliko tjedana. Naprijed navedena nekretnina uopće nije kuća već kat kuće, tj. stan koji je skoro u cijelosti izgrađen njegovim financijskim sredstvima, a isti je većinom i opremljen njegovim namještajem. U predmetnoj nekretnino se isključivo nalaze njegove i majčine osobne stvari kao i stvari njegove uže obitelji.

2.3. Tužiteljica od svog odlaska 2011. godine i potpunog otuđenja od cijele obitelji ne posjeduje ključ predmetne nekretnine niti redovito dolazi u istu, a kamoli nekoliko tjedana svako ljeto. Tužiteljica je u predmetnu nekretninu nakon 2011. godine dolazila isključivo uz prethodnu suglasnost tuženika i pok. JŠ, ali se nikada nije duže zadržala jer bi redovito napravila scenu i otišla. U potpunosti su apsurdni i navodi tužiteljice u kojima tvrdi da je obrađivala vrt jer jedini vrt u vlasništvu tuženika ad.1. je popločan kada se gradila predmetna nekretnina te je od istog ostao samo metar kvadratni u kojem je posađena naranča.

2.4. Zbog cijele situacije u obitelji koju je tužiteljica sama prouzrokovala svojim ponašanjem pok. JŠ je već 2014. godine svu dokumentaciju dao tuženiku VŠ da sredi zemljišnoknjižno stanje za predmetnu nekretninu, a što je vidljivo i iz zapisa pok. JŠ gdje je jasno naveo: „Dao VŠ papire da uredi da je dobio ostavštinu ako može ka darovnicu.“ Tuženik VŠ je od tada plaćao svu potrebnu dokumentaciju kako bi se provelo etažiranje i uredilo zemljišnoknjižno stanje na predmetnom stanu. Tuženik VŠ za predmetnu nekretninu Općini Orebić plaća i porez na kuće za odmor iz čega je jasno vidljivo da je vlasnik nekretnine jer čl. 25. Zakona o lokalnim porezima propisuje da porez na odmor plaća fizička osoba koja je vlasnik kuće za odmor. Tuženik VŠ podmiruje i sve komunalne troškove koji terete predmetnu nekretninu.

2.5. U odgovoru na tužbu tuženik VŠ osporava i navode tužiteljice da tuženici nemaju saznanje gdje se ostale darovane nekretnine nalaze jer je upravo tuženik VŠ taj koji već godinama dogovara poslove u svezi obrade darovanih maslinika i pokriva troškove obrade istih te mu se susjedi međašnici uvijek obraćaju u svezi maslinika, te je on i financirao izradu puta do maslinika.

2.6. Pok. JŠ je 2017. godine u svom dnevniku jasno naveo da je VŠ poravnao pasiku tako da se može autom ući u maslinjak iz čega je jasno vidljivo da su darovatelji i obdarenik jasno znali gdje se nalaze darovane nekretnine.

2.7. Iz svega naprijed navedenog je jasno vidljivo da je tuženik VŠ već dugi niz godina u posjedu darovanih mu nekretnina, kao i da podmiruje sve troškove koji terete darovane mu nekretnine. Tužiteljica nikada nije bila u posjedu nekretnina koje su predmet pobijanog darovnog ugovora, a do ostavinske rasprave iza pok. JŠ nikada nije niti pokazivala interes za iste, niti je iste obilazila i obrađivala, jer je i sama bila svjesna sve ove godine da su nekretnine u posjedu upravo tuženika ad.1. i da nema nikakva prava na istima, a nije priložila niti jedan dokaz kojim bi potkrijepila svoje navode iz tužbe te da je tužba u cijelosti neargumentirana.

3.1. U odgovoru na tužbu tužena ĆŠ, majka tužiteljice i tuženika pod 1. VŠ ističe kako tužiteljica u tužbi ničim nije potkrijepila da bi ugovor o darovanju predmetne nekretnine bio ništav. Navodi da se tuženik VŠ i prije zaključenja ugovora o darovanju nalazi u suposjedu darovanih nekretnina, a cijelo vrijeme je imao i ključeve vikendice u [adresa], dok je prilikom darovanja uveden u posjed. Nadalje, volja njegovih roditelja, pok. JŠ i tužene ĆŠ kao darovatelja bila je da predmetnu nekretninu stekne tuženik VŠ kao daroprimac, s obzirom da je cijeli život skrbio o svojim roditeljima, a i financijski ulagao u održavanje i nadogradnju predmetne nekretnine. Sve navedeno proizlazi iz izjave od 28.veljače 2024. koju sastavila i potpisala.

3.2. Suprotno tvrdnjama iz tužbe, tužiteljica nikad nije bila u suposjedu predmetne nekretnine niti je ikada imala ključeve iste, a nekretninom se koristila isključivo uz prethodnu suglasnost i odobrenje tuženika VŠ, tužene ĆŠ i pok. JŠ.

3.3. Osporavaju se navodi iz tužbe da bi se u odnosu na zemljišta u [adresa] i [adresa] radilo o nekretninama za koje stranke ugovora uopće nisu znale gdje se nalaze. Naime, predmetne nekretnine u [adresa] obrađivali su pok . JŠ i tužena ĆŠ zajedno sa svojim sinom, a nakon zaključenja darovnog ugovora brigu o predmetnim nekretninama preuzeo je tuženik VŠ dok tužiteljica nikada nije pokazala interes i volju da predmetne nekretnine obrađuje a i ne zna gdje se iste nalaze.

4. Tužiteljica je tijekom postupka, na pripremnom ročištu održanom 23. travnja 2025. iznijela tvrdnju da je predmetni ugovor o darovanju ništetan iz razloga nedopuštenosti pobude za sklapanjem ugovora o darovanju, a to je onemogućavanje tužiteljice kao zakonske nasljednice za nasljeđivanje, budući da je tuženik VŠ taj ugovor skrivao od tužiteljice.

5.1. Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao Ugovor o darovanju nekretnine od 22. travnja 2022. (list 5-7 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8-9), izvadak iz zemljišne knjige zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10-11 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 12-14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 15-18 spisa), izjava GŠ od 6. travnja 2023. (list 27-28 spisa), izjava TŠ od 18. travnja 2023. (list 29- 30 spisa), izvod iz dnevnika JŠ (list 31-33, 35-40, 52-53 spisa), fotografija vrta (list 34 spisa), potvrda o plaćanju poreza na kuće za odmor 2022. i 2023. (list 41-42 spisa), Potvrda katastra o kućnom broju (list 43 spisa), potvrda o uplati režija (list 44-47 spisa), izjava ĆŠ od 28. veljače 2024. (list 58-59 spisa), izvod iz bilješki JŠ (list 69-81 spisa), izjava ĆŠ od 28. veljače 2024. (list 86-87 spisa), rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna Služba u Korčuli pod posl. br. Z-4302/2022 (list 90-94 spisa), zk uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 95-96 spisa), izvadak iz zemljišne knjige 264 k. o. [katastarska općina] (list 100-101 spisa), rješenje Općine Orebić za plaćanje komunalne naknade od 9. listopada 2020. (list 104- 105 spisa), Ugovor o korištenju mreže od 31. prosinca 2020. (list 106-109 spisa), račun HEP-a (list 113-114, 120 spisa), računi Vodovod i odvodnja d.o.o. Orebić (list 115-117 spisa), raćuni HTD BILAN d.o.o. (list 118-119 spisa), prijepis Whatsapp korespondencije tuženika VŠ i SŠ (list 48-50,121-123 spisa) te prijepis korespondencije tuženika VŠ i ĐŠ (list 124-125 spisa) saslušane su parnične stranke (list 139-142 spisa), svjedoci CŠ (list 142-143 spisa), ŽŠ (list 159 spisa), LŠ (list 158-159 spisa), ČŠ (list 159-161 spisa), HŠ (list 170-171 spisa), PŠ (list 171-172 spisa), MŠ (list 172-173 spisa) te pregledom ostavinskog spisa pod posl. br. O-2071/2023 iza smrti pok. JŠ (u prilogu spisa).

5.2. Sud nije izveo dokaz pregledom spisa Prekršajnog suda u Splitu pod posl. br. Ps- 5154/2023 budući da isti nema nikakve veze s predmetom spora. Tužiteljica i tuženik pod 1. VŠ odustali od svih daljnji dokaznih prijedloga na ročištu glavne rasprave 3. studenog 2025.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju sklopljenog između pok. JŠ i tužene ĆŠ kao darovatelja te tuženika VŠ kao obdarenika sklopljen 22. travnja 2022. i to zbog iz dva razloga, nedostatka forme jer prema tvrdnjama tužiteljice darovane nekretnine nisu predane u posjed obdareniku u trenutku sklapanja ugovora o darovanju te zbog nedopuštene pobude, prema tvrdnji tužiteljice da ju se onemogući u nasljeđivanju.

9. S obzirom na navedeno, sud je prvo trebao utvrditi je li prilikom sklapanja ugovora o darovanju došlo do prave predaje u posjed nekretnina tuženiku pod 2. VŠ koje su bile predmet ugovora, a prethodno o kojim je nekretninama riječ, budući da su nekretnine u ugovoru navedene dijelom opisno, a dijelom zemljišnoknjižnim oznakama.

10.1. Odredbom članka 482. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

10.2. Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, što propisuje odredba članka 322 stavak 1. ZOO-a.

10.3. Prema odredbi članka 273. stavak 1. ZOO-a, pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je ugovor bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati.

11.1. Prema odredbi članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11.2. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, što propisuje članak 8. ZPP-a.

12. Među strankama nije sporno da su parnične stranke zakonski nasljednici pok. JŠ, tužiteljica kći, tuženik pod 1. VŠ sin i tužena pod 2. ĆŠ supruga. Nije sporno da je JŠ za života raspolagao svojim nekretninama u [adresa] i [adresa] na otoku Hvaru darovanjem u korist tuženika pod 1. VŠ zajedno sa suprugom tuženicom pod 2. ĆŠ. Među strankama nije sporno da je pok. JŠ pored nekretnina koje je darovao sinu VŠ u vlasništvu imao i stan u [adresa], s kojim za života nije raspolagao, već je taj stan zajedno s pokretninama raspoređen pravomoćnim Djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju ovog suda pod posl. br. O-2071/23, UPP/OS-

69/23 od 14. rujna 2023.

13.1. Čitanjem Ugovora o darovanju od 22. travnja 2022. sklopljenom između pok. JŠ i tužene ĆŠ kao darovatelja te tuženika VŠ kao obdarenika (list 5-7 ugovora) ovjerenom u potpisu darovatelja kod javnog bilježnika istog dana utvrđeno je da su kao predmet ugovora o darovanju navedene sljedeće nekretnine:

-posebni dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] na poluotoku Pelješcu i to baš gornji dio velike donje kuće, za cijelo dva vrta na završetku stepenica odnosno početku stepenica, 1/2 dijela konobe, 1/2 dijela inventara u konobi, 1/2 malog vrta što se nalazi ispod stepenica male gornje kuće

- 1/3 dijela čest. zem. poviše seoskog puta i to pri vrhu (zvane Planikovac kat. čestice [katastarska čestica] 485

[katastarska čestica]

- 1/6 k. č. [katastarska čestica] 134

- 2/6 dijela nekretnina položenih u [adresa] i [adresa] na otoku Hvaru i to na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli pod poslovnim brojem O-231/94 od 7. svibnja 1996. koje je doneseno iza smrti FŠ pok. KŠ te svih nekretnina eventualno naknadno pronađenih u [adresa] i [adresa]

13.2. Tuženik VŠ na ročištu glavne rasprave 2. srpnja 2025. u svom iskazu identificirao je nekretnine u [adresa] i [adresa] na otoku Hvaru kao nekretnine koje je pok. JŠ naslijedio od svog oca FŠ, za 2/6 dijela, koju identifikaciju tužiteljica je izrijekom potvrdila, a riječ je o sljedećim nekretninama:

- Bila Punta, na kojoj je zasađeno 10 maslina, te 3 laza (to je prostor omeđen suhozidom), ukupne površine otprilike 1.000 m2,

- Pasika na kojoj se nalaze 22 masline i 1 smokva koje tuženik obrađuje površine duline 25-30 m, a širine 10 m, omeđena suhozidima, međaši Srhoji sa sjeverne strane i Bonkovići s druge, južne strane,

- Pazujak na kojem su dvije masline površine cca 200 m2

- Kravni Dolac sa 3 masline i jednom smokvom površine otprilike 200-250 m2

- Dugov Dolac koji je zarastao u šumu, a prije su tu bile smokve i masline, koje se ne obrađuju zbog nedostatka vremena, površine cca 500 m2

- na Hvaru u Gdinju dvije ruševine u suvlasništvu s očevim rođacima, RŠ i pok. DŠ, koje se nisu prodale, a nisu se obnovile u nedostatku dogovora, te zemlje izvan mjesta Gdinj površine cca 5.000 m2 u suvlasništvu sa ostalim nasljednicima FŠ i nasljednicima njegove braće.

14.1. Tijekom postupka je utvrđeno da je nekretninu zvanu Planikovac (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), pok. JŠ prodao zajedno s ostalim suvlasnicima kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 24. svibnja 2022., mjesec dana nakon sklapanja pobijanog ugovora o darovanju, a što je vidljivo i iz priloženog vlasničkog lista zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10-11 spisa), a za koju kupoprodaju je tuženik VŠ nedvojbeno znao jer je sudu iskazao kako je u toj kupoprodaji sudjelovao kao punomoćnik oca JŠ. Već iz te činjenice proizlazi da ta nekretnina tuženiku VŠ nije predana u posjed, kako osnovano tvrdi tužiteljica.

14.2. Nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je upisana kao vlasništvo ŠŠ i ZŠ u zk. br. 345 k. o. [katastarska općina] (list 15-18 spisa), nije bila vlasništvo darovatelja JŠ u trenutku sklapanja ugovora o darovanju, dok obdarenik tuženik VŠ u trenutku sklapanja ugovora i kasnije saslušan na raspravi nije znao o kojoj se točno nekretnini radi, pa mu ni ta nekretnina nije mogla biti predana u posjed.

14.3. Suvlasnički udio od 9408/112896 čest. zem. [katastarska čestica] koji je bio predmet darovanja, upisan je u zemljišnu knjigu u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8-9 spisa) kao šuma, identificiran od strane tuženika VŠ kao šuma iznad zemlje zvane Pasika koja se proteže preko brda do zemlje zvane Punta, a koju identifikaciju je potvrdila svjedokinja CŠ navodeći da se radi o šumi površine 133.572,00 m2 koja nije podijeljena između obitelji ĐŠ i VŠ, ali da se zna koji dio koja obitelj koristi. Tuženici tijekom postupka nisu iznijeli činjenične navode da je pok. JŠ bio u posjedu ili suposjedu te nekretnine, da ju je koristio, na koji način i na kojem dijelu, zbog čega sud nije mogao utvrditi da je posjed darovanjem prenijet na tuženika VŠ.

14.4. U odnosu na 2/6 dijela nekretnina položenih u Gdinju na otoku Hvaru, tužiteljica nije znala o kojim je točno nekretninama riječ, već je navela da je kao dijete s roditeljima bila tamo, dok je tuženik VŠ naveo da se radi o dvije ruševine u Gdinju i 5.000 m2 zemlje izvan Gdinja, u suvlasništvu s rodbinom. Tuženik VŠ tijekom postupka nije ni tvrdio da je njegov otac pok. JŠ nekretnine u Gdinju držao posjedu ili u suposjedu, niti da mi je na bilo koji način predao te nekretnine u posjed, zbog čega sud utvrđuje da u odnosu na identificirane nekretnine u Gdinju, kao i one naknadno pronađene u [adresa] i [adresa] (koje po logici stvari ne mogu biti prenesene u posjed sklapanjem ugovora) nije došlo do prave predaje posjeda.

14.5. S obzirom na navedeno, u odnosu na nekretnine navedene pod točkama 14.1-

14.4. obrazloženja presude, budući da nije utvrđeno da je došlo do prave predaje posjeda, ovaj sud utvrđuje da je za valjanost takvog prijenosa prava vlasništva darovanjem bez prave predaje u posjed bila potrebna posebna forma javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, dok je ugovor sastavljen bez propisane forme (prisilnog propisa) ništetan sukladno citiranoj odredbi članka 322. stavka 1. ZOO-a, zbog čega je u odnosu na te nekretnine tužbeni zahtjev osnovan.

15. U odnosu na preostale nekretnine obuhvaćene ugovorom o darovanju, tužiteljica nije dokazala osnovanost svojih navoda i tvrdnji da je ugovor o darovanju sklopljen u odnosu na kat kuće u [adresa] te zemlje u [adresa] koje je pok.JŠ naslijedio za 2/6 dijela od FŠ (koje u ugovoru nisu navedene, već su na raspravi identificirane po nazivima), bez prave predaje posjeda, pa da bi zbog toga ugovor bio ništetan u cijelosti.

16.1. U odnosu na posebni dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] na poluotoku Pelješcu sa svim pripatcima navedenim u ugovoru, sud je pregledom vlasničkog lista i potvrde katastra o kućnom broju utvrdio da se radi o realnom dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuće anagrafske oznake [adresa], a koja je bračna stečevina pok. JŠ i tuženice ĆŠ, što je konstatirano u ugovoru. Na predmetnoj nekretnini na temelju rješenja Općinskog suda u Dubrovniku- Stalna služba u Korčuli pod posl. br. Z-4302/2022 od 9. srpnja 2024. izvršeno je etažiranje zgrade na temelju međuvlasničkog ugovora koji su sklopili tuženik VŠ i BŠ **.**.2021. kao suvlasnici nekretnine, dok se u rješenju navodi da je VŠ svoj suvlasnički dio stekao od JŠ i OŠ temeljem Ugovora o darovanju od 8. lipnja 2020. ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika Snježane Ludvajić pod posl. br. OV-4154/2020. Iz navedenog jasno proizlaze točnim navodi tuženika pod 2. VŠ kada u iskazu tvrdi da je nekretninu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao ugovorom o darovanju od 2020., a ne Ugovorom o darovanju od 22. travnja 2022. koji je predmet ovog postupka, a koji kasniji ugovor je potpisao kako navodi kao formalnost na inzistiranje oca. To što je već darovana nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju nije izvršen prijenos vlasništva u zemljišnu knjigu, ponovno pobijanim ugovorom o darovanju od 22. travnja 2022. obuhvaćena kao predmet darovanja, ne predstavlja razlog ništetnosti na koji se poziva tužiteljica niti na koji drugi razlog ništetnosti iz odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 327. stavak 1. ZOO-a.

16.2. Čitanjem Ugovora o darovanju od 22. travnja 2022. izrijekom je navedeno u članku IV da se obdarenik (tuženik VŠ) već nalazi u posjedu darovanih nekretnina. Tuženica ĆŠ svojom je ovjerenom izjavom potvrdila da je nakon darovanja tuženik VŠ u isključivom posjedu kuće u [adresa] (list 58- 59 spisa). Ugovorne stranke su svoju volju predaje posjeda manifestirali ne samo ugovorom, nego i brojnim izvanugovornim radnjama.

16.3. Tuženik VŠ prijedlog za pojedinačni ispravni postupak u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-4302/2022 podnio kao pretpostavljani suvlasnik nekretnine 19. travnja 2022., dakle, i prije sklapanja pobijanog Ugovora o darovanju od 22. travnja 2022 te je kao suvlasnik nekretnine još 2021. potpisao međuvlasnički ugovor. Nadalje, tuženik VŠ je već 2022. godine platio porez na kuće za odmor [adresa], tijekom 2022. plaćao režijske troškove za kuću (vodu, usluge komunalne djelatnosti), te u rujnu 2022. na vlastiti zahtjev ishodio katastarsku potvrdu kućnog broja za kuću u [adresa], što je tuženik VŠ potkrijepio dokazima (list 41-47 spisa). Nadalje, tuženik je darovani kat kuće opremio vlastitim namještajem 2019. nakon prodaje druge kuće u [adresa] oznake čest. zem. [katastarska čestica] K.O. Nakovanj 2018. (prodaja vidljiva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], list 100-101 spisa), što su potvrdili svjedoci AŠ i MŠ. Sve to ukazuje da je tuženiku VŠ posjed darovane kuće predan najkasnije u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju 2022., a i ranije te da predaja posjeda nije bila fiktivna na kojoj tvrdi ustraje tužiteljica.

16.4. U odnosu na nekretnine u [adresa], u naravi maslinici (Bila Punta, Pasika, Pazujak, Kravni Dolac i Dugov Dolac) tužiteljica nije dokazala da je njen otac JŠ nakon sklapanja ugovora o darovanju 2022. do smrti 2023. zadržao faktičnu vlast nad tim nekretninama, jer tijekom postupka nije ni iznijela činjenične tvrdnje da je JŠ poduzimao kakve posjedovne čini na predmetnim zemljama, nekretninu posjećivao, obrađivao ili dao nalog tuženiku VŠ ili trećim osobama da poduzmu potrebne poslove za njihovo održavanje. S obzirom da su saslušani svjedoci potvrdili navode VŠ samostalnoj brizi i održavanju maslinika, kako je u iskazu rekao svjedok ČŠ (list 160 spisa), angažiranja kuma PŠ za kopanje i gnjojidbu tla maslinika (kako je iskazala svjedokinja LŠlist 158 spisa), angažiranju NŠ za masline (kako je iskazala svjedokinja IDlist 162 spisa), plaćanju uređenja maslinika (o čemu je iskazivala svjedokinja MŠlist 172-173 spisa), preuzimanju brige za maslinik nakon što je JŠ onemoćao (o čemu je iskazivala svjedokinja HŠlist 170 spisa) to sud zaključuje da je tuženik VŠ roditeljima pomagao u obrađivanju i branju maslina te da je u cijelosti preuzeo brigu o zemljama i na taj način preuzeo posjed darovanih zemalja i prije sklapanja ugovora o darovanju, a kako su to stranke i konstatirale pobijanim ugovorom o darovanju.

16.5. Tužiteljica je u svom iskazu navela da joj je otac JŠ desetak dana prije smrti rekao da tuženik nije uveden u posjed darovanih nekretnina, što je kasnije porekla navodeći da joj otac to nikada nije izričito rekao, jer da o tome nisu razgovarali već da joj je samo rekao: "kćeri ne brini, onako je kako je rečeno, kuća ide bratu, stan tebi". Štoviše, tužiteljica za darovanje nije ni znala do ostavinske rasprave. Tijekom postupka ni tužiteljica niti saslušani svjedoci nisu iskazivali o činjenicama na koji način su pok. JŠ do smrti i tužena ĆŠ JŠ nastavili posjedovati darovanu kuću nakon sklapanja pobijanog ugovora o darovanju, odnosno pok. JŠ ostale darovane nekretnine.

16.6. Pok. JŠ je prema iskazu svjedokinja VD i HŠ nakon sklapanja ugovora o darovanju 2022. posljednji put viđen u [adresa] u ljeto 2022., dakle nekoliko mjeseci nakon sklapanja ugovora, dok je ĆŠ nastavila dolaziti u [adresa] sa sinom VŠ, koji ju u [adresa] dovodi. Činjenične tvrdnje da li su i na koji način pok. JŠ i ĆŠ izvršavali faktičnu vlast na kući i maslinicima u [adresa] tužiteljica nije navela niti dokazala. Činjenica da su nakon sklapanja ugovora o darovanju darovatelji JŠ i ĆŠ nastavili dolaziti u kuću u [adresa] i za sebe zadržali ključ kuće koja je bila predmet darovanja, a po iskazima svjedoka sa tuženikom VŠ koji ih je u [adresa] dovozio, ne predstavlja samo po sebi, kako to pogrešno tumači tužiteljica, zadržavanje faktične vlasti nad stvari, jer predaja u posjed darovatelju ne podrazumijeva napuštanje nekretnine, naročito kada su u pitanju darovanja unutar obitelji, nego prenošenje faktične vlasti nad nekretninom. Zadržavanje ključeva od strane roditelja životno je i uobičajeno, osobito u kontekstu bliskih obiteljskih odnosa te činjenice da je tuženik VŠ i prije zaključenja ugovora o darovanju raspolagao ključevima predmetne nekretnine, što su suglasno potvrdili saslušani svjedoci, pa njemu darovatelji ključ nisu ni trebali predati. S druge strane, kako je u postupku utvrđeno, tuženik VŠ je poduzimao radnje koje nedvojbeno upućuju na faktični posjed kuće: podnio je prijedlog za pojedinačni ispravni postupak, sklopio kao suvlasnik međuvlasnički ugovor, plaćao porez na kuće za odmor i režijske troškove, pribavio katastarsku potvrdu kućnog broja te opremio darovani dio kuće vlastitim namještajem. U odnosu na maslinike u [adresa], izvedenim dokazima ne proizlazi da je od travnja 2022. pok. JŠ poduzeo bilo koju radnju oko maslina, već nedvojbeno proizlazi da je to činio isključivo tuženik VŠ i time samostalno vršio faktičnu vlast nad istima.

16.7. Slijedom navedenog, tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje da su darovatelji pok. JŠ i tužena ĆŠ zadržali posjed darovane kuće i zemalja u [adresa], odnosno nastavili izvršavati faktičnu vlast nad tim darovanim nekretninama, niti bi to njoj moglo biti poznato jer je u [adresa] u tom razdoblju bila jedanput u ljeto 2022., dok su s druge strane tuženici dokazali da je do predaje posjeda došlo najkasnije u trenutku sklapanja ugovora o darovanju, zbog čega za nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te 2/6 nekretnina položenih u [adresa] nema osnove za utvrđenje ništetnosti ugovora zbog nedostatka forme propisane odredbom članka 482. stavak 2. ZOO-a.

17. Istaknuti razlog ništetnosti ugovora zbog nedopuštene pobude je neosnovan, jer nedopuštena pobuda postoji kada se ugovor o darovanju ne sklapa s namjerom darovanja, već s drugim nemoralnim ili nezakonitim ciljem, primjerice da se drugog isključi iz nasljedstva, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Ugovor o darovanju od 2022. je sklopljen s pravom i suglasnom voljom darovanja, kako je potvrdila darovateljica ĆŠ u svojoj ovjerenoj izjavi od 16. listopada 2023. u kojoj je navedeno da je njena želja i želja pok. supruga JŠ bila da njihov sin VŠ stekne predmetne nekretnine budući da im je cijeli život financijski pomagao, pružao potrebnu medicinsku skrb i pomoć te se prijevremeno umirovio kao kapetan broda da bi mogao biti još dostupniji. Motiv da darovanjem nagrade sina ne predstavlja nedopuštenu pobudu. Obdarenik nije u obvezi nikoga, pa tako ni svoje buduće sunasljednike obavijestiti o učinjenom darovanju. Darovanje ne onemogućava nužne nasljednike u pravu na nužni dio. Štoviše, u konkretnom slučaju predmetnim darovanjem nije obuhvaćena sva imovina pok. JŠ, pa tužiteljica nije onemogućena u naslieđivanju, jer je preostala imovina raspoređena pravomoćnim djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju. Slijedom navedenog, sud nije našao da je predmetni ugovor o darovanju sklopljen sa nedopuštenom pobudom, pa da bi iz tog razloga ugovor bio ništetan.

18. Budući da su parnične stranke u sporu uspjele u približno jednakim dijelovima, što je sud utvrdio u odnosu na broj nekretnina za koje je ugovor utvrđen djelomično ništetnim u odnosu na broj nekretnina za koje je utvrđeno da je ugovor pravno valjan, sud je odredio svaka stranka snosi svoje troškove, prema ovlaštenju utemeljenom na odredbi članka 154. st. 4. ZPP-a, zbog čega je o trošku postupka odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Splitu, 20. veljače 2026.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- e-oglasna ploča sudova

- u spis