Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-75/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CB, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog CB protiv rješenja Općinskog suda Varaždinu poslovni broj: Kov-43/2026-9 od 11. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog CB odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog CB produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni CB putem branitelja odvjetnika Tihomira Rožmarića, „zbog povrede odredbi kaznenog zakona RH“, s prijedlogom da se žalba prihvati, istražni zatvor ukine, odnosno da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08-26) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Premda se okrivljenik žali „zbog povredi odredbi kaznenog zakona RH“ u žalbi ne navodi o kojoj povredi je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču povrede kaznenog zakona, već pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu okrivljenik kada sadržajno pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, s tvrdnjom da ga oštećena lažno tereti za prijetnju, te da ga uporno naziva i provocira u svezi neplaćanja alimentacije, umjesto da koristi redovni put – sudsku ovrhu. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje za koje se tereti proizlazi prije svega iz svjedočkog iskaza žrtve VB, čiji iskaz se navodi u pobijanom rješenju, koja okrivljenika tereti za počinjenje kaznenog djela, kao i ostalih dokaza na kojima se temelji optužnica, s time da valja istaknuti da se žalbom niti ne osporavaju navodi žrtve da je telefonom zvala okrivljenika u svezi neplaćanja alimentacije, tijekom kojeg telefonskog razgovora joj je, prema njezinoj tvrdnji, okrivljenik na inkriminirani način prijetio. Zbog navedenih razloga nije u pravu okrivljenik kada osporava osnovanu sumnju da je počinio kazneno djelo za koje se tereti.

7. Što se tiče utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, žalbom se ne osporava navedeno utvrđenje, već se predlaže istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza kako bi se okrivljeniku omogućilo da radom ostvaruje prihode, između ostalog, i za plaćanje alimentacije. Stoga u pogledu utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti valja samo navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u pobijanom rješenju (točka 6.1. do 6.2., te točka 7.), te se u tom dijelu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na razloge navedene u pobijanom rješenju.

8. Suprotno ranije navedenim žalbenim razlozima, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, s obzirom da nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom. Naime, uzimajući u obzir okrivljenikovu raniju kaznenu osuđivanost, između ostalog, i za istovrsna kaznena djela, i na bezuvjetnu kaznu zatvora, zatim prekršajnu osuđivanost, te činjenicu da je, unatoč navedenoj osuđivanosti, na razini osnovane sumnje dva dana za redom prijetio smrću bivšoj izvanbračnoj supruzi jer ga zasmetalo što ga ista zove radi plaćanja alimentacije za zajedničko maloljetno dijete, na koji način je iskazao veći stupanj kriminalne volje, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor jer nije realno za očekivati da bi se sta svrha mogla postići mjerama opreza, tim više što okrivljenika od počinjenja kaznenog djela za koja je osnovano sumnjiv nisu odvratile ranije kaznene osude, niti izdržane kazne zatvora.

9. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 20. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček