Pr-595/2024-15
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ani Marinović Tarabarić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kats kitchen d.o.o., OIB:68746646817, iz Splita, Antuna Mihanovića 33, radi utvrđenja , nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika , a po objavi presude dana 20. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da otkaz o radu tuženika Kats kitchen d.o.o., A. Mihanovića 33., 21000 Split, OIB:68746646817 tužiteljici VK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije dopušten.
Poništava se Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koju tužiteljica primila 22. rujna 2024. godine.
Nalaže se tuženiku Kats kitchen d.o.o., A. Mihanovića 33, 21000 Split, da tužiteljicu OK, [adresa], vrati na rad na poslove radnog mjesta "kuhar" a ako toga radnog mjesta više nema, na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka, a sve to u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj u svojoj tužbi od 7. listopada 2024. navodi da sukladno ugovoru o radu tužiteljica je kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta kuhar. Dana 19. kolovoza 2024. tužiteljica da se ozlijedila na poslu prilikom mrvljenja leda. O tome da je odmah obavijestila voditeljicu restorana FK. Dana 20. kolovoza 2024. kada je došla na posao , tužiteljica da nije mogla raditi jer ju je od ozljede boljela ruka. Tužiteljica da je kazala voditeljici da ako joj neće biti bolje, da će morati ići liječniku. Tužiteljica da je zamolila voditeljicu da zove na posao zamjensku kuharicu. O tome da je bila obaviještena i vlasnica restorana VKŽ. Ista da je tužiteljici kazala da ako će ići na bolovanje da će joj dati otkaz ugovora o radu, da to nije ništa, neka popije tabletu protiv bolovanja i neka radi. Dana 20. kolovoza 2024. tužiteljica je ipak morala ići liječniku. Liječnik da joj je otvorio bolovanje. O početku bolovanja tužiteljica da je obavijestila tuženika. Dana 22. kolovoza 2024. tužiteljica da je na kućnu adresu primila izvanredni otkaz ugovora o radu. U obrazloženju izvanrednog otkaza ugovora o radu da stoji da je tužiteljica ranije odlazila s posla, da je kasnila na posao, da dana 10. 08.2024. nije došla na posao, a da je dana 20. kolovoza 2024. ranije otišla s posla. Tuženik da nije imao što da tužiteljici natovari kao povredu radne dužnosti pa da izmišlja da je tužiteljica ranije odlazila s posla i da je kasnila na posao, no tom prilikom ne navodi koje dane i kada da je tužiteljica kasnila na posao ili kada je ranije otišla s posla. Kako to da od tuženika nikada nije primila niti usmenu a niti pismenu odnosno upozorenje zbog navodnog kašnjenja na posao ili ranijeg odlaženja s posla . Tuženik u Odluci o otkazu da ne obrazlaže da je tužiteljica svakodnevno radila prekovremeno , a o čemu ima evidencije. Tužiteljica da nikada nije zakasnila na posao i nikada da nije ranije otišla s posla. Štoviše , svakodnevno da je radila prekovremeno zbog potrebe posla. Naravno da nije točno da dana 10. kolovoza 2024. tužiteljica nije došla na posao. Tužiteljica dana 20. kolovoza 2024. da nije neopravdano naputila posao, da je morala ići na hitni prijem budući da je imala jake bolove. Da iz nalaza s hitnog prijema da je razvidno da se tužiteljica javila na hitni prijem dana 20. kolovoza 2024. u 14,46 sati. U obrazloženju svoje odluke tuženik da navodi da tužiteljici nije omogućio iznošenje obrane iz razloga jer da iz postupka tužiteljice proizlazi da tužiteljica nije zainteresirana za nastavak rada kod poslodavca. Tuženik da ne navodi koji su to postupci tužiteljice iz kojih je vidljivo da poslije 20. kolovoza 2024. tužiteljica nije bila zainteresirana za nastavak rada. Tuženik u nedostatku bilo kakvih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, dalje iznosi da je tužiteljica radnog kolegu udarila po leđima iz čega tuženik da zaključuje da se tužiteljica ne bi odazvala pozivu za davanje obrane. Budući da je to smiješno i zavređuje opravdanje tužiteljica da navodi da je radnog kolegu potapšala po ramenu nakon što je on kao konobar ulazio u kuhinju a to nije dozvoljeno. Na to da mu je ukazala i voditeljica restorana JK. Nakon toga da se konobar ĐK ispričao tužiteljici, a tužiteljica da ga je potapšala po leđima kazavši nikakav problem, sve je u redu. Protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tužiteljica da je tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika dana 4. rujna 2024. Tuženik tužiteljici da nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava radnika od 4. rujna 2024.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 5. studenog 2024. tuženik navodi da je dana 22. listopada 2024. zaprimio poziv za davanje odgovora na tužbu te u ostavljenom roku da izjavljuje odgovor na tužbu te tužbenom zahtjevu u cijelosti protivi. Tužiteljica i tuženik da su, kako je točno navedeno u tužbi, bili u radnom odnosu u kojem je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta ˝kuhar˝. Točno da je i da je dana 20. kolovoza 2024. godine tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu s tužiteljicom. Točno da je i da je tužiteljica podnio zahtjev za zaštitu prava. Nakon što radnik podnese zahtjev, poslodavac da nije dužan donijeti odluku o zahtjevu za zaštitu prava (VSRH, br. Revr-688/13, Revr-1782/12, Revr-1545/12, Revr- 1787/12, Revr-71/12, Revr-321/13, Revr-1331/12, Revr-123/11). Naime, Zakonom o radu propisano da je da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik da može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Dakle, poslodavac može, ali da ne mora odlučiti o zahtjevu radnika. Svi ostali navodi tužbe da su netočni. Naime, tužiteljica da je učinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a koja da se sastoji u tome što je u više navrata neopravdano zakasnila na posao, u više navrata neopravdano otišla ranije sa svog radnog mjesta, te dana 10.8.2024. da nije došla na posao, a o izostanku s posla nije obavijestila poslodavca niti je opravdala izostanak s rada privremenom nesposobnošću za rad putem potvrde nadležnog liječnika u roku iz čl.37. Zakona o radu. Također, odsutnost da nije evidentirana niti kao korištenje godišnjeg odmora, plaćenog ili neplaćenog dopusta. Tužiteljica da je upozorena, a dana 20.08.2024. godine da odlazi s radnog mjesta u 12:30 bez obavijesti poslodavcu iako je radno vrijeme do 16:00. Dakle, za odsutnost s posla nema opravdanog razloga, te da je time evidentno počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a koje ponašanje je diskvalificira za daljnji rad kod poslodavca. Svojim nedolaskom na posao i neopravdavanjem dolaska na posao ista da je poremetila poslovne procese poslodavca ( radi se o malom restoranu), te da je time počinila dodatnu štetu poslodavcu uz troškove osobnog dohotka koji da su nastali kao šteta za nerad radnice za dane u koje nije dolazila na posao. Poslodavac da nije radnici pružio pravo na obranu jer da iz njezinih postupaka proizlazilo da nije zainteresirana za nastavak rada kod poslodavca, te da je to također pokazala kroz verbalni i fizički napad (udarac šakom po leđima) na radnog kolegu ŠK, pa da je bilo opravdano očekivati da se pozivu za iznošenje obrane ne bi odazvala. Tužiteljica nadalje da navodi kako je zadobila ozljedu na za vrijeme obavljanja posla, što da je također netočno. Naime, dana 20.08.2024. Tužiteljica da je napustila radno mjesto, te da je sasvim slučajno ovlaštena osoba poslodavca susrela na autobusnoj stanici kraj radnog mjesta. Odmah da ju je nazvala i postavila pitanje zašto da se ne nalazi na radnom mjestu, a na što da je ista dala iluzorno objašnjenje, a obzirom da je dan ranije zahtijevala slobodan dan radi odlaska na Festival renesanse u Koprivnicu, a što u sred sezone poslodavac nije odobrio. Nakon što je od strane poslodavca obaviještena da je ponašanje nije tolerantno, ista da je izjavila kako će otvoriti bolovanje. Kritične prigode u kuhinji da su se nalazili OKŽ , ĆK te FK koji mogu posvjedočiti kako je tužiteljica tog dana na smjenu došla i rekla da je boli ruka jer d aje majci pomagala na Braču izvoditi neke fizičke radove. OKŽ, ĆK i ĐK da nisu više zaposlenici poslodavca, obzirom da su radili preko studentskih odnosno učeničkih ugovora, pa da nemaju nikakvog razloga davati izjave u korist poslodavca jer nemaju legitimna očekivanja od sredine u kojoj žive i rade, a nemaju nikakvog razloga ni lagati. Također, tužiteljica da je na javnoj stranici na facebooku ˝Virtualni Pazar Split˝ objavila dana 04.11.2024. tekst u kojem pita treba li kome pomoć u berbi maslina, stoga je malo vjerojatno da je ozlijeđena. Izvanredni otkaz da se daje kada zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa da nije moguć. Između tužitelja i tuženika nastavak radnog odnosa da nije moguć. Iz svega gore navedenog razvidno da je kako je tužbeni zahtjev tužitelja u potpunosti neosnovan, te da se predlaže Naslovljenom sudu da isti odbije u cijelosti te osudi tužitelja na snašanje troškova ovog postupka.
3. U dokaznom postupku sud je pregledao potvrdu o primitku, Zahtjev za zaštitu prava radnika, screenshot Virutalni Pazar Split, medicinska dokumentacija, Odluka o izvanrednom otkazu, Korisnički pretinac obavijesti mirovinskog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Rješenje Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split od 12. ožujka 2025., evidencija rada tužiteljice, screenshot whatsapp poruka, saslušanje tužiteljice, saslušanje zz tuženika, saslušanje svjedoka EK, FKŽ i ĆK.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
5.Među strankama nije sporno da je tužiteljica radila kod tuženika sezonski na određeno vrijeme na radnom mjestu kuhar, te da joj je radno vrijeme bilo određeno od 9 do 16 sati.
6. U svom iskazu na ročištu od 2. srpnja 2025. tužiteljica navodi da se zaposlila kod tuženika u petom ili šestom mjesecu 2024. ne može precizirati, kao kuhar, sjeća se da je za vrijeme radnog vremena potpisala ugovor o radu, ali da ga nije fizički dobila tako da ne zna jeli na određeno ili neodređeno vrijeme za radno mjesto kuhar. Radno vrijeme da je bilo određeno od 9 do 16 sati, s tim da su 15 minuta prije dolazili, a 15 minuta odlazili zbog pripreme odnosno čišćenja kuhinje. Napominje da su redovno radili prekovremeno o čemu su izvještavali radnicu, što da im je bilo uredno plaćeno bez isplatnih lista osim njihove evidencije koju su slali. O tome da li je 10. kolovoza bila odsutna s posla, po njenoj evidenciji da je bila na bolovanju 8. i 9 . kolovoza a 10. kolovoza da je uredno radila, a o bolovanju da je obavijestila poslodavca i to preko poruke koju da je izmjenjivala s EK, koja da joj je bila nadređena. Čak da joj se tada javila i vlasnica jeli sa njom sve u redu. Inače njena obveze u kuhinji da su bile pripreme za vrući dio i tave, pljeskavice i slično, omleti, holandezi. Kako je bilo dosta zaposlenih sezonskih radnika tu godinu da je radila i ĆK kojoj da je na neki način bila mentor, iako da je nitko nije odredio za mentora, ali zbog potrebe njenog posla da je pomagala savjetima u svemu što je trebalo navedenoj djelatnici kako se 20. kolovoza dogodilo kada je ĆK trebala jedan zaleđeni dio šumskog voća usitniti . Kako je u kuhinji posao povezan, njeno kašnjenje da bi sigurno doprinijelo kašnjenju njenih tanjura tako da je kritične prigode odlučila njoj pomoći te da su zajedno s tučkom razbijali taj zaleđeni komad šumskog voća praktički u dva zamaha, obzirom da je slaba i zamolila je za pomoć. Nakon toga da se normalno vratila na svoju radnu jedinicu i nastavila raditi, nakon nekog vremena da je počela boljeti desna ruka, cijela. Taj dan da je uredno odradila posao do kraja, međutim sutradan 21. kolovoza kako joj je stanje bilo sve gore, tada da se javila EK i rekla da mora ranije otići jer da je boli ruka te da je je molila da organizira zamjenu da ona može otići, međutim tu bol u ruci i to što joj se dogodilo da nije prijavila kao ozljedu na radu ni tada, a kad je već otvorila bolovanje komunikacija sa tuženikom da se pogoršala, odnosno njihovi odnosi te da nije ni tada prijavila ozljedu na radu. Napominje da je kad je poslije hitne obavijestila EK da će joj biti otvoreno bolovanje i dala joj upute vezano za stanje koje je ostavila, nakon toga da je kontaktirala vlasnica i obavijestila da nema potrebe otvarati bolovanje jer da joj je već dala otkaz. Nakon toga da je na kućnu adresu dobila odluku o otkazu, 23. kolovoza, na što da je izjavila Zahtjev za zaštitu prava. O to me koliko joj je trajao oporavak od ove ozljede, ista da je išla privatno na fizikalnu terapiju , na masaže sve do nove godine, a što se tiče oglasa koji da je objavila vezano za branje maslina u studenom te godine, ista da je to objavila obzirom da njena majka često se bavi branjem maslina, pa je to bilo za nju. O tome da li je par dana ranije kolegama na poslu rekla da je bila s majkom i da je ozlijedila ruku, ista da nije. O tome da li je dolazila na posao kasnije a odlazila ranije, ista da nije, da je uvijek dolazila ranije zbog pripreme i odlazila kasnije, međutim da je bila situacija kad se javila poslodavcu zbog kašnjenja obzirom da se vračala s Brača pa je bio pun kapacitet broda radi turista pa se nije ukrcala na taj brod. O tome da li je tražila slobodan dan za Festival renesanse u Koprivnici koji je bio u kolovozu, ista da je pitala JK putem poruke a da nije dobila slobodan dan. O tome da li je imala dobre odnose s kolegama na poslu, da nije imala sukoba s nikim. O tome kada se desila ozljeda koju navodi tko je bio prisutan u kuhinji, kolegica ĆK i OKŽ koji pere suđe.
7. U svom iskazu na ročištu od 2. srpnja 2025. zz tužena navodi da je vlasnica ovog restoran Kats kitchen i isto da sudjeluje u radu restorana, pretežito odradi nabavu, skoro svaki dan da je tamo. Tužiteljica da se zaposlila na određeno vrijeme od 15. svibnja do 15. studenog 2024. jer da je ugovor na određeno vrijeme potpisala i dobila primjerak. Inače da se radi o malom restoranu koji je posluživao doručak i brunch tako da je ona radila ustvari na pripremi tih toplih jela, poput polpeta od gljiva, omleta i slično. Kad je tužiteljica navodila da joj je JK bila nadređena obzirom da je gospođa zaposlena kao konobar, međutim kako je najstarija djelatnica, a svi ostali zaposlenici mladi, oni da su jednostavno nju doživljavali kao autoritet, a kako se radi o dobroj djelatnici to da joj nije smetalo, jer da je ona i bila autoritet. Što se tiče rada tužiteljice da je odmah prvi dan zakasnila pola sata, što se i dalje vrlo često događalo, a naprimjer nakon Velike Gospe kad je bio neradan dan, na njenu zamolbu da 16. kolovoza dođe ranije zbog priprema jer da se dan ranije nije radilo, zakasnila je tri sata i slala bezbroj poruka kako nije mogla uhvatiti trajekt s Brača, kada je došla raditi bila je nazočna i čula, govorila je da je tražila s majkom djedovinu i da je od silnih vješanja i traženja da je boli ruka. To je čula i gospođa JK . Što se tiče nedolaska na posao 10. kolovoza ona da je ustvari 8. kolovoza otišla ranije te ponovno obavijestila JK , poslala na whatsapp potvrdu o privremenoj nesposobnosti za taj dan da bi 9. kolovoza uredno došla raditi a 10. uopće da nije došla raditi niti je opravdala izostanak. Napominje da su cijelo to vrijeme ona i gospođa EK zajedno upozoravali usmeno za njeno ponašanje, kako zbog kašnjenja, loših međuljudskih odnosa koje da je ona poticala, te su joj mnogi drugi djelatnici govorili da će otići ukoliko ona ostane raditi, a neki su otišli, a vratili su se nakon što je tužiteljica otišla, odnosno dobila otkaz. Što se tiče 20. kolovoza taj dan oko 12, 30 sati, ista je vozeći se u automobilu, ugledala tužiteljicu na stanici kako tipka na mobitel, nazvala je i pitala zbog čega je na stanici, ona da joj je rekla da ide na hitni prijem da je ozlijedila ruku jer da je tukla led. Ista da je odmah nazvala restoran i gospođa EK da joj je rekla da se radilo samo o zaleđenom šumskom voću i da nije bilo nikakve ozljede već da je ona odjednom rekla da je boli ruka i da odlazi, odnosno da njoj nije prijavila nikakvu ozljedu na radu. Uz to povezuje da je 21. i 22 kolovoza tražila slobodne dane za Festival renesanse u Koprivnici, isti da joj nisu mogli izaći u susret zbog potrebe u restoranu, misli da je to bilo napravljeno zbog toga, kako bi na taj način uzimajući bolovanje otišla na festival. Ona da je znala da se radi o sezoni gdje da nema slobodnih radnika njene struke i nemamo izbora te upravo to koristila i tako se ponašala. Nakon što sam o svemu obavijestila svog knjigovođu, preporučio joj je da joj damo izvanredni otkaz, jer da se situacija pogoršava. Nakon toga da je nazvala na telefon, ukoliko da se ne vrati da će dobiti izvanredni otkaz, a ona da je na to odgovorila da će otvoriti bolovanje i da joj ista ne može dati otkaz, da je to protuzakonito. Isto tako iako je tužiteljica otvorila bolovanje ona nju nije izvijestila niti poslala doznake niti nalaz s hitne. Tako da je ona to sve saznala preko gospođe EK. Napominje da su im se neki djelatnici vratili nakon što su saznali da tužiteljica ne radi kod njih. Napominje da joj je žao što se to dogodilo jer je tužiteljica mlada i vrlo talentirana za posao u kuhinji. Napominje da su oni dosta tolerirali negativno ponašanje tužiteljice kako zbog njenih kulinarskih kvaliteta jer da su je doživljavali kao umjetnika. O tome tko vodi evidenciju o radu, da je vodi EK, a da na kraju potpiše ona i da u nju ima potpuno povjerenje, iako ona nije službeni voditelj, međutim da djelatnici znaju i sami se upisati u evidenciju, da je ova priložena u spisu izrađena od strane EK i jedina postoji za kolovoz 2024.
8. U svom iskazu na ročištu od 13. listopada 2025. svjedok EK navodi da radi kod tuženika već tri godine na neodređeno vrijeme kao konobarica i radila da je u vrijeme kada je tužiteljica radila kod tuženika i kada je dobila izvanredni otkaz. Kao prvo želi istaći da tužiteljica stvarno ima talent za kuhanje i kuharsko znanje međutim kao radnica često da je kasnila na posao, a nekada da ne bi ni došla samo bi poslala poruku da neće doći. Naime često da je dolazila na posao direktno s otoka Brača pa da je tako na Veliku Gospu često slala poruke da joj kasni trajekt tako da je kasnila cca 4 sata. Dakle s njom da je svaki dan bilo nešto. Imala je vrlo loše odnose sa svim zaposlenicima u kuhinji osim sa njom. Naime, kako je bila najstarija nekako su se svi obzirom da su oni bili dosta mlađi od nje, obraćali njoj za bilo kakve probleme, a onda bi ja to prenosila vlasnici zbog vrlo loših odnosa koje je tužiteljica imala s ostalim zaposlenicima, ona i vlasnica su imali razgovore s drugima kako ne bi otišli. O tome da li je fizičkih sukoba bilo nije bila očevidca osim da joj je poznato iz priče da je konobara ĐK rukom po leđima udarila, obzirom da su često imali i verbalni sukob. Ista da je vodila evidenciju dolaska i odlaska s posla, a i oni su se sami znali upisivati i s tim da nije bilo nikakvih problema, to da je također bilo u dogovoru s vlasnicom. Tužiteljica da joj nije dostavljala nikakve doznake, papire za dane kad bi porukom obavijestila da neće doći na posao. Što se tiče ozljede na radu koju tužiteljica spominje od 19. kolovoza 2024. a zbog kojeg je otišla ranije s posla 20. kolovoza 2024. mora istaći da nije bila očevidac toga međutim po pričanju zna da je tužiteljica i prije samog događaja u kuhinji kada je došla s Brača žalila se svima da je ozlijedila ruku, s tim da to nije njoj rekla već kolegama u kuhinji. Ona je 19. kolovoza 2024. pomogla kolegici ĆK kod odmrzavanja šumskog voća, po njenom pričanju, naime radi se o pakovanju od 1,5 kg kojeg da su pomoću valjka tukli da što se prije odmrzne, vidjela da je valjak obzirom da postoji prozorčić i vidjela da je da obje stoje uz to. Želi napomenuti da je ona pitala upravo za 20. ili 21. kolovoza slobodan dan jer da bi išla na neki festival što da joj vlasnica nije udovoljila zbog potrebe posla, nakon toga je 20. kolovoza 2024. se ranije udaljila s posla, rekla da je boli ruka ali da nije rekla da se ozlijedila u kuhinji. Nakon toga da je o svemu obavijestila vlasnicu a i ona da ju je sama zatekla na autobusnoj stanici nakon čega je uslijedio otkaz ugovora o radu. O tome kako je tužiteljica dana 20. kolovoza 2024. napustila radno mjesto, da li u radnoj odjeći ili svojoj, ista da je napustila u radnoj odjeći i obući, s tim da nije ni došla po svoje osobne stvari. O tome da li joj je poznato ili je bilo poznato gdje je tužiteljica otišla 20. kolovoza 2024. , vjerojatno da jeotišla kod doktora ako je ozlijedila ruku. O tome da li joj je poznato zašto nije došla po svoje stvari, ista da ne zna zašto nije došla po svoje stvari.
9. U svom iskazu od 13. listopada 2025. svjedok JKŽ navodi da je radio sezonski ljeto 2024. kada da je još bio učenik kao perač posuđa kod tuženika. Isti osobno možda da je par puta imao prigovor na ponašanje tužiteljice obzirom da se postavljala dosta visoko smatrajući da može svima naređivati kao glavna kuharica, a većih sukoba da nije imao, držao se podalje. Što se tiče navoda tužiteljice da je ozlijedila ruku pomažući kolegici ĆK kod odmrzavanja šumskog voća veličine papira A4. Naime, to da se odvijalo ispred njega, pomoću valjka koje da je trajalo minutu , dvije, nakon kojeg tužiteljica apsolutno da nije rekla da je boli ruka niti da ima bilo kakvu povredu vezanu za tu radnju. Što se tiče njenog odlaska sutradan s posla isti da ne zna zbog čega je otišla naime nije upoznat s razlozima njenog ranije odlaska. O tome da li je prije nego što je kolegici ĆK pomagala kod odmrzavanja šumskog voća se tužiteljica žalila na bolnost ruke isti da se toga ne sjeća, on tako nešto da nije čuo. Inače tužiteljica da je znala kasniti na posao, ali da jedan dva puta, da ne može točno precizirati. Znala je također dolaziti par puta s otoka Brača na posao. Napominjem da je s ostalim kolegama imala loše odnose i da je često imala verbalnih sukoba, i to sa svima kolektivno s kim najviše da ne može precizirati, isti da se držao po strani.
10. U svom iskazu na ročištu od 13. listopada 2025. svjedokinja ĆK navodi da je kao učenica ljeti došla kao ispomoć kod tužene početkom 8. mjeseca do 31. rujna. Kako ima problema s tetivama i dijagnozu takozvanih školjcavih prstiju ona da je taj dan u kolovozu trebala odmrznuti kesu šumskog voća, cca 1 kg, sjeća se da je taj dan kada je došla raditi tužiteljica se i njoj išla požaliti da je boli ruka u zglobu i da sada zna kako je njoj obzirom da i nju boli ruka. Što se tiče pomaganja njoj oko odmrzavanja te kese sjeća se da je tužiteljica uzela valjak za tijesto jednom udarila po toj kesi i odmah otišla, ista da se ne sjeća da li se javila, ali da je vidjela da više nije na radnom mjestu. One da se nisu baš dobro slagale ali nisu imale posebne konflikte. Jednom se požalila na njeno ponašanje gospođi EK i to iz razloga što joj se činilo da joj ostavljale veći dio posla i što da je bila dobra s FKŽ, kako tužiteljici tako i kolegici V da je smetalo to. Koliko se sjeća često je kasnila na posao i oko toga da je bilo problema.
11. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
12. Prema čl. 116. st. 1. ZR, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema stavku 2. toga članka, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
13. Tužiteljica osporava osobito tešku povreda radne obveze te opravdan i osnovan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ističući:
- da tuženik nije imao što natovariti tužiteljici da pa da izmišlja da je ranije odlazila s posla, da je kasnila na posao, a da nije točno da dana 10. 08.2024. nije došla na posao,
- da je dana 20. kolovoza 2024. da je ranije otišla s posla, jer da je morala ići na hitni prijem budući da je imala jake bolove, te da je iz nalaza s hitnog prijema razvidno da se tužiteljica javila na hitni prijem dana 20. kolovoza 2024. u 14,46 sa,
- da od tuženika nikada nije primila niti usmenu a niti pismenu odnosno upozorenje zbog navodnog kašnjenja na posao ili ranijeg odlaženja s posla,
- da tuženik tužiteljici nije omogućio iznošenje obrane. iz razloga jer da iz postupka tužiteljice proizlazi da tužiteljica nije zainteresirana za nastavak rada kod poslodavca.
14. Prigovor tužiteljice da joj tuženik nije imao što natovariti pa da izmišlja da je ranije odlazila s posla, da je kasnila na posao, a da nije točno da dana 10. 08.2024. nije došla na posao, nisu osnovani. Upravo iz preslika poruka razmijenjenih između tužiteljice i z.z. tuženika nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica izostala sa posla 9. i 10. kolovoza dok joj je bolovanje priznato samo za 8. kolovoza 2024. (list spisa 43). Isto tako iz iskaza saslušanih svjedoka kojima sud poklanja vjeru kao istinitim i vjerodostojnim nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kasnila na posao i odlazila ranije što je i sama tužiteljice potvrdila da je bilo situacija kad se javila poslodavcu zbog kašnjenja obzirom da se vračala sa otoka Brača. Ovaj sud poklanja vjeru iskazu z.z. tuženika jer je ista iskazivala uvjerljivo i vjerodostojno te je između ostalog potvrdila da je tužiteljica imala znanja i kreativnosti, ali da je koristila činjenicu da radi u sezoni kada nema slobodnih radnika njene struke (kuhara) i tako da se ponašala. Iako je tužiteljica opravdala izostanak sa posla dana 20. kolovoza 2024., liječničkom dokumentacijom nije u ovom postupku dokazala da se radilo o ozljedi na radu samim time je samovoljno napustila radno mjesto uslijed procesa rada pravdajući to ozljedom na radu. U svom iskazu je navela da se navodno ozlijedila 19. kolovoza 2024., usitnjavajući zaleđeno šumsko voće iako svjedoci navode i to svjedokinja ĆK da se i prije toga žalila na bolnost ruke, a svjedok JKŽ da je taj dan, kada navodi da se ozlijedila, sudjelovala u tom usitnjavanju zamrznutog voća jednu minutu nakon čega da se opće nije žalila na bolnost ruke. Dakle, ponašanje tužiteljice po ocjeni ovog suda u radnom procesu takvog ugostiteljskog objekta u sezoni bilo je neprofesionalno, a nedokazane tvrdnje da se ozlijedila na radnom mjestu dovele su do potpunog gubitka povjerenja z.z. tuženika jer se na tužiteljicu kao jedinu kuharicu nije moglo sa sigurnošću računati ne samo zbog nepoštivanja radnog vremena, radnih obveza već i zbog loših međuljudskih odnosa što su potvrdili i svi saslušani svjedoci kao i z.z. tuženika. Kako je tužiteljica otvorila bolovanje 20. kolovoza 2024., te nije ni bila na radnom mjestu u vrijeme donošenja odluke o otkazu, ovaj sud smatra da tužiteljici nije trebalo ni omogućiti davanje obrane. Nadalje, činjenica da tužiteljica prije otkaza nije bila pismeno ni usmeno upozorena nije od utjecaja na valjanost otkaza. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je tuženik dokazao postojanje teške povrede obveze iz radnog odnosa, te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije bio moguć, a sve sukladno čl. 116. ZR-a.
14.1. Među strankama nije sporno da se radilo o ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme od 15. svibnja do 15. studenog 2024., stoga valja istaći da isti prestaje istekom roka na koji je sklopljen sukladno čl. 112.st.toč.3. ZR-a, te se radi o zakonitom načinu prestanka radnog odnosa. Po isteku tog roka poslodavac nema nikakvu obvezu s radnikom sklopiti novi ugovor o radu već je to njegovo autonomno pravo. Stoga, budući da je Ugovor o radu prestao na zakonit način ne postoji ni obveza tuženika u svojstvu poslodavca da tužitelja vrati na rad, stoga je neosnovan i tužbeni zahtjev iz toč II gdje tužiteljica traži da se vrati na rad na poslove radnog mjesta "kuhar" a ako toga radnog mjesta više nema, na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 112 i 116. ZR-a, valjalo je odlučiti kao u toč. I i II izreke ove presude.
15.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155.g Zakona o parničnom postupku, a u skladu s točkom 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te popisu troška pun. tuženika. Tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade od 250 bodova, te zastupanje na ročištu od 13. listopada 2025. , 11. prosinca 2025. – za svako po 50 bodova, što sveukupno iznosi 350 bodova ( vrijednost 1 boda =2 eura) , što daje ukupan iznos od 700,00 eura + PDV daje ukupno obistinjen trošak u iznosu od 875,00 eura.
U Splitu, 20. veljače 2026.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.