REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Psp-97/2022-31.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Odvjetničko društvo Zorić i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave dana 19. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženice i punomoćnika tuženice, dana 20. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se daje tuženik ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], počinio samovlasno oduzimanje posjeda tužitelja ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na slijedećoj nekretnini i to dijelu z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, kuća, [adresa], zgrada i zgrada, ukupne površine 675 m2, dvorište površine 500 m2, zgrada površine 26 m2, zgrada površine 24 m2, kuća, [adresa], površine 123 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio predstavlja stan na I. katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, smočnice, WC-a, predsoblja, sobice i dvije terase, površine 84,18 čm, na način daje bez njegovog znanja i ovlaštenja prema saznanjima tužitelja od dana 23.08.2022. godine promijenio ulazne brave na istoj nekretnini i time onemogućio tužitelja u ulasku i korištenju nekretnine te pokretnina koje su se u nekretnini nalazile, a čime je tužitelja uznemiravao u posljednjem posjedu iste nekretnine.
Nalaže se tuženiku ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (slovima: petnaest) dana od dana dostave ovog rješenja uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku na dijelu slijedeće nekretnine i to k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, kuća, [adresa], zgrada i zgrada, ukupne površine 673 m2, dvorište površine 500 m2, zgrada površine 26 m2, zgrada površine 24 m2, kuća, [adresa], površine 123 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio predstavlja stan na I. katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, smočnice, WC-a, predsoblja, sobice i dvije terase, površine 84,18čm, vrati ulazne brave koje su skinute od strane tuženika odnosno preda ključeve novih brava dijela slijedeće nekretnine i to z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, kuća, [adresa], zgrada i zgrada, ukupne površine 673 m2, dvorište površine 500 m2, zgrada površine 26 m2, zgrada površine 24 m2, kuća, [adresa], površine 123 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio predstavlja stan na I. katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, smočnice, WC-a, predsoblja, sobice i dvije terase, površine 84,18čm, tužitelju OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te preda neposredan posjed iste nekretnine i pokretnina koje su se u njoj nalaze tužitelju, a sve pod prijetnjom novčane kazne i ovrhe.
Zabranjuje se tuženiku ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], buduće smetanje posjeda tužitelja ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], opisano pod točkom I. ovog rješenja, kao i svako drugo buduće smetanje istog u njegovu posjedu dijela nekretnine i to z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, kuća, [adresa], zgrada i zgrada, ukupne površine 673 m2, dvorište površine 500 m2, zgrada površine 26 m2, zgrada površine 24 m2, kuća, [adresa], površine 123m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio predstavlja stan na I. katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, smočnice, WC-a, predsoblja, sobice i dvije terase, površine 84,18čm, a sve pod prijetnjom novčane kazne i ovrhe. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa, pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio posjednik stana površine 84,18 čm na adresi [adresa], koji se nalazi na I. katu zgrade izgrađene na zk.č.br. 5491, a koja je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je živio u navedenom stanu i da dana 23. kolovoza 2022. po povratku s godišnjeg odmora nije mogao ući u stan jer je tuženica kao vlasnica stana provalila i promijenila bravu na ulaznim vratima stana i stubišta čime je onemogućila tužitelja u posjedu stana. Također, navodi da mu je tuženica otuđila sve pokretnine koje su se nalazile u stanu. Slijedom navedenog, traži da sud utvrdi da je tuženica počinila samovlasno oduzimanje posjeda tužitelja nad predmetnim stanom, da joj naloži uspostavu ranijeg posjedovnog stanja te da joj zabrani buduće smetanje posjeda.
2. Tuženica se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava da bi tužitelj bio posjednik predmetne nekretnine, navodi da je ona vlasnica predmetnog stana te tvrdi da je njezin posjed zakonit, istinit i pošten. Ističe da je u ranije vođenom parničnom postupku tužitelju naloženo da iseli iz predmetnog stana i da isti preda u posjed tuženici slobodan od osoba i stvari, navodi da je navedena odluka pravomoćna, tvrdi da je tužitelj nakon toga napustio posjed predmetnog stana i da tamo više nije dolazio. Nadalje, tvrdi da tužitelj uopće nije bio u posjedu predmetnog stana, već da isti ima prijavljeno prebivalište te da živi na adresi [adresa]. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te traži da joj tužitelj nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
3. Izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušane su stranke i svjedoci MR, ŽR, BR i ĆR te je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj Ps-230/20015. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje sudske zaštite posjeda stana na adresi u [adresa]. Nije sporno da je tužba podnesena u roku propisanom odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/2025, dalje ZVDSP). Među strankama je sporno je li tužitelj u trenutku kada je navodno došlo do smetanja posjeda bio posljednji mirni posjednik predmetnog stana.
5. Odredbom čl. 10. st. 1. ZVDSP posjednik je definiran kao osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Sukladno odredbi čl. 13. ZVDSP posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda) ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda).
6. Odredbom čl. 19. ZVDSP propisano je da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje niti se prekida ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. Odredbom čl. 20. st. 1. ZVDSP samovlast je zabranjena, dakle, bez obzira na to kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed.
7. Odredbom čl. 21. ZVDSP regulirano je pravo na zaštitu posjeda pa je tako propisano da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Nadalje, i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štiti svoj posjed, a jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.
8. Sukladno odredbi čl. 22. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo i slično smetanje ubuduće, a sud ovu zaštitu posjeda pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
9. Tužitelj je iskazao da je 23. kolovoza 2022. kada je došao do stana vidio da je na ulaznim vratima i zvonu promijenjeno prezime, da nije mogao ući u zgradu i u stan jer je brava bila promijenjena, da je došla policija, da je gospodin ZR (otac tuženice) tvrdio da je to njegov stan, da je prije toga u stanu zadnji put bio početkom kolovoza 2022., da je u međuvremenu bio u stanu njegove supruge u stanu u [adresa] i na godišnjem odmoru, da su u stanu bile sve njegove stvari, da su iste iznesene iz stana, da je i ranije odlazio kod supruge i da je tamo povremeno boravio, da je znao tamo prespavati, da imaju zajedničkom maloljetno dijete, da bi povremeno došao prespavati u stan u [adresa], a to je često bilo u večernjim satima pa zbog toga ne bi palio svijetlo, puštao glazbu i slično. Iz iskaza tužitelja proizlazi da cijeli život s roditeljima živi u [adresa] da su u zgradu na adresu [adresa] doselili oko 2000. godine, da njezini roditelji imaju stan u istoj zgradi, da se njihov stan nalazi ispod stana koji je predmet ovog spora, da je u srpnju 2022. ušla u predmetni stan koji je tada bio prazan, da je odmah promijenila bravu i prezime na ulazu u stan i zgradu, da je tužitelj dolazio u predmetni stan do 2014. ali da ga nakon smrti njegovih roditelja više nije viđala tamo. Tuženica je iskazala da je u periodu od 2014. do srpnja 2022. predmetni stan bio prazan, da je isti počela preuređivati tek nakon što je ušla u stan u srpnju 2022., da je prije nje vlasnik stana bila njezina teta ali ona nije boravila u stanu, da joj nije poznato koliko je dugo stan bio prazan.
10. Svjedok ĐR iskazao je da tužitelja poznaje cijeli život, da su zajedno odrasli, da je tužitelj prije živio na adresi [adresa], da on stanuje nekoliko ulaza dalje, da otprilike godinu dana prije 2022. uopće nije viđao tužitelja na predmetnoj adresi, da ga u tom periodu nije viđao ni u kvartu, da nije viđao njegov auto te da u tom periodu nije primijetio da bi bilo tko boravio u predmetnom stanu.
11. Svjedok HR iskazao je da tužitelja poznaje još od 1997. godine da su prijatelji i da se druže, da ga je tužitelj krajem kolovoza 2022. pozvao da dođe na predmetnu adresu jer nije mogao ući u stan, da su se prije toga zadnji put vidjeli u lipnju ili srpnju iste godine i da su tada bili zajedno u predmetnom stanu. Nadalje, iskazao je da tužitelj ima stan u [adresa] u kojem je također boravio, ali da je on uvijek kod njega dolazio u stan u [adresa].
12. Svjedokinja BR iskazala je da joj se tužitelj u kolovozu 2022. obratio jer nije mogao ući u predmetni stan, da je tužitelj prethodno živio u tom stanu i da je i sama nekoliko puta bila tamo, zadnji put u vrijeme Covida, negdje između 2020. i 2022. Također, iskazala je da je tužitelj bio uključen u rad udruge Hrvatski savez stanara koji je ona vodila, da su mu svu poštu iz udruge slali na tu adresu i da su u tom stanu ranije živjeli tužiteljevi roditelji.
13. Svjedok ĆR iskazao je da cijeli život živi na adresi [adresa], da tužitelja poznaje od djetinjstva, da je tužitelj s roditeljima živio u istoj ulici na kbr. 24 ali da ga nakon smrti roditelja više nije viđao tamo, da su tužiteljevi roditelji umrli prije 10 do 15 godina, da mu nije poznato kamo je tužitelj nakon toga odselio, da je nakon što je tužitelj odselio iz [adresa] predmetni stan dugo vremena bio zatvoren i da je prije nekoliko godina vidio da se stan preuređuje.
14. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem tvrdi da je živio u predmetnom stanu do kolovoza 2022. iz razloga što su ne samo tuženica, već i svjedoci ĐR i ĆR, koji dugi niz godina žive u neposrednoj blizini predmetnog stana i poznaju tužitelja praktički cijeli život, iskazali da ga nisu viđali na predmetnoj adresi godinama prije navodnog smetanja posjeda, odnosno da je isti s predmetne adrese odselio nakon smrti svojih roditelja prije desetak ili više godina. Sud stoga nije prihvatio iskaz svjedoka O kada tvrdi da je bio s tužiteljem u predmetnom stanu neposredno prije godišnjeg odmora, odnosno u lipnju ili srpnju 2022. Konačno, nije životno logično da bi tužitelj istovremeno živio i u stanu koji je predmet ovog spora i u drugom stanu sa svojom suprugom i maloljetnim djetetom.
15. Sud je prihvatio iskaze svjedoka ĐR i ĆR kao vjerodostojne i istinite jer se radi o osobama koje imaju neposredna saznanja o predmetu spora budući da obojica od djetinjstva poznaju tužitelja i dugi niz godina žive u neposrednoj blizini predmetnog stana. I tuženica i svjedoci ĐR i ĆR iskazivali su uvjerljivo i životno logično, a njihovi iskazi nisu dovedeni u sumnju drugim izvedenim dokazima. Sud je ocijenio da su ovi svjedoci nepristrani i da ni na koji način nisu zainteresirani za ishod predmetnog spora, za razliku od svjedoka Z koji je dugogodišnji prijatelj tužitelja i koji očigledno osoba od tužiteljevog povjerenja budući da je upravo njega zvao kada nije mogao ući u stan i kada je intervenirala policija. Iz iskaza svjedokinje BR proizlazi da je kroz rad udruge bila upoznata sa sudskim postupcima koje je tužitelj ranije vodio vezano za predmetni stan, da se kroz rad udruge zauzimala za zaštitu tužiteljevih prava vezano za predmetni stan i da je bila zainteresirana da tužitelj uspije u tim postupcima.
16. Uvidom u spis ovog suda broj Ps-230/2015 utvrđeno je da je presudom od 27. srpnja 2018. tužitelju naloženo da iseli iz predmetnog stana te da isti slobodan od osoba i stvari preda u posjed ŠR. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-547/2018-2 od 16. svibnja 2019. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbačena je revizija ovdje tužitelja koju je isti izjavio protiv navedene drugostupanjske odluke.
17. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, budući da se na temelju izvedenih dokaza ne može s pouzdanošću zaključiti da je krajem kolovoza 2022. tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog stana, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
18. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tuženici je priznat trošak u visini jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/2) te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3) što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 750,00 EUR. Jednokratnom nagradom obuhvaćen je trošak odgovora na tužbu te trošak zastupanja na ročištima 9. svibnja 2024., 8. siječnja 2025. i 19. siječnja 2026. Ostale radnje nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP.
U Zagrebu 20. veljače 2026.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka odluke.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženici po punomoćnicima
