Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1851/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Braliću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Euroherc osiguranje - dioničko društvo za osiguranje iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Iliji Kriviću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknada štete - osiguranje, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-529/2023-32 od 15. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-529/2023-32 od 15. listopada 2025. u točki 1. izreke i točki 2. izreke za iznos od 1.693,88 eura.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-529/2023-32 od 15. listopada 2025. u točki 1. izreke u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 5.673,24 eura za razdoblje od 17. studenog 2021. do 15. listopada 2025. i sudi:

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da isplati tužitelju ON zateznu kamatu na iznos od 5.673,24 eura za razdoblje od 17. studenog 2021. do 15. listopada 2025., u roku od petnaest dana.

III Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-529/2023-32 od 15. listopada 2025. u točki 2. izreke za iznos od 937,50 eura i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 937,50 eura, kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 5.673,24 eura sa zateznom kamatom na navedeni iznos tekućom od presuđenja (15. listopada 2025.) do isplate po stopi kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki 2. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.631,38 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. Protiv te presude žale se obje stranke.

4. Tužitelj presudu pobija u dijelu koji se odnosi na nedosuđene kamate za razdoblje od 17. studenog 2021. do presuđenja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U žalbi navodi da je sud dužan zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete cijeniti sukladno odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 5. toga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo na isplatu zatezne kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga, na pravilno odmjereni iznos štete tužitelju pripada zatezna kamata od 17. studenog 2021.

6. Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti. Traži trošak žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

7. Tuženik presudu pobija za iznos od 2.695,53 eura zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. U žalbi navodi da je iznos neimovinske i imovinske štete dosuđen u previsokom iznosu budući da nema posebnih okolnosti i razloga za značajno odstupanje od kriterija sudske prakse. Smatra da bi pravičnu novčanu naknadu predstavljao iznos od 7.500,00 eura i nakon odbitka nesporno plaćenog iznosa od 4.977,11 eura da je tužitelju trebalo dosuditi daljnji iznos od 2.522,89 eura. Također dosuđenu cijenu sata tuđe pomoći i njege kako određuje prvostupanjski sud, smatra nerealno visokom. Prigovora i odluci o parničnom trošku i to za sastav podneska od 23. travnja 2024., 24. travnja 2024. i 2. svibnja 2025. za koje podneske nikako ne može dosuditi tzv. "puni iznos" odnosno 100 bodova + PDV, kao i troškovima vezanim za ročišta od 4. ožujka 2024., 24. travnja 2024. i 13. svibnja 2025. budući se na istima raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

9. Predlaže presudu suda prvog stupnja preinačiti na način kako se ističe u žalbi, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

10. Odgovor na žalbu nije podnesen.

11. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

12. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj i tuženik u žalbi ne obrazlažu u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

13. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Antonu Maroviću, neurologu, utvrđeno da je tužitelj u predmetnoj nesreći zadobio traumatsko subarahnoidalno krvarenje, što je teška tjelesna ozljeda, istegnuće i nategnuće vratne kralježnice (mekih česti), s reperkusijama na interverterbalne hrskavice (diskove) i živčane korijenove cervikobrahijalnog pleksusa, udarac u lijevi lakat što je rezultiralo posttraumatskim burzitisom te udarac u donji dio leđa i lijevi bok zbog kojih je zadobio krvne podljeve i lumbosakralni sindrom, zbog kojih ozljeda je liječenje tužitelja započelo konzervativnim bolničkim neurokirurškim liječenjem, postavljena je i imobilizacija vrata Schanzovim ovratnikom kojeg je koristio u bolnici i 10-ak dana po izlasku iz bolnice, provodio je fizikalnu terapiju i dijagnostičko-terapijske postupke,

-da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 15 dana i lakog intenziteta tri i pol mjeseca, da su kod tužitelja zaostale posttraumatske promjene koje se očituju u glavoboljama, pojačanim osjećajem umora, poteškoćama u koncentraciji, predtraumatskom amnezijom, tjeskobom i smetnjama pamćenja, što predstavlja smanjenje životne aktivnosti od 9-10%, ali isto tako zaostale su i smetnje pokretljivosti vratnog dijela kralježnice (ograničenja u prvoj trećini), radikularna oštećenja oba vratna pleksusa i ogranka, više na lijevoj ruci, što doprinosi bolima i ograničenju pokretljivosti vrata, no, temeljna posljedica je smanjenje motoričke snage ruku, trnjenje i boli niz obje ruke, više niz lijevu, pogotovo u području lakta i podlaktice sve u smislu posttraumatskog cervikobrahijalnog sindroma, verificiranog neurološkim metodama i pregledima, što smanjuje životnu aktivnosti tužitelja 7-8%,

-da je isti vještak naveo da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužitelja s neurološke strane iznosi 16-17%, a otežava tužitelju aktivnosti s prisilnim položajem glave i vrata, rad s objektom rada nad glavom, trzajne i torzijalne kretnje tijela s opterećenjem i podizanjem tereta, u svakodnevnim situacijama povremeno će se očitovati slabija spretnost lijeve ruke, izloženost suncu i težim psihofizičkim, naporima, naglim promjenama intenziteta svjetla može biti provocirajući čimbenik pogoršanja, dok se smetnje pamćenja, upamćivanja, psihomotoričke fluentnosti očituju u svakodnevnim situacijama, na poslu smanjenom sigurnošću, usporenom reakcijom u izboru sredstava, alata i slično,

-da je provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Arsenu Paviću, kirurgu, utvrđeno da je kod tužitelja kao trajna posljedica zaostalo umanjenje pokretljivosti vratnog i slabinskog segmenta kralježnice, u visini od 6%, što kod tužitelja uzrokuje dodatne napore prilikom nošenja ili podizanja tereta, statičkih i dinamičnih opterećenja kralježnice, aktivnosti u prisilnom položaju glave, vrata i leđa, rad iznad glave, rad s opterećenjem prilikom podizanja tereta i sagibanja trupa, kod okretanja vratom,

-da je isti vještak naveo da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta dva tjedna i slabog intenziteta tri mjeseca, da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 20 dana, u prosjeku dva sata dnevno za pomoć u kući i održavanja osobne higijene i 40 dana u prosjeku jedan sat dnevno za odvoženje na preglede i fizikalne terapije,

-da je vještačenjem po vještakinji dr. Sanji Batina psihijatrici, utvrđeno da je tužitelj pored ostalih tjelesnih ozljeda zadobio i potres mozga, koji redovito ide s gubitkom svijesti pa upravo zbog toga tužitelj nije mogao percipirati neposrednu opasnost za svoj tjelesni integritet, dakle, primarnog straha nije bilo,

-da je ista vještakinja navela da je tužitelj trpio sekundarni strah i to u jakom intenzitetu pet dana, potom u srednjem intenzitetu tri tjedna te blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima 5 – 6 mjeseci,

-da je ista vještakinja također navela da su utvrđeni psihički simptomi izazvali kod tužitelja povredu duševnog integriteta lakšeg stupnja, a privremenog karaktera, a koji se očitovao u strahu, bezvoljnošću, repetitivnom doživljavanju traumatskog događaja, učestalim košmarnim snovima, zabrinutošću, nemoći, što sve remeti međuljudske i unutar obiteljske odnose, a koje smetnje su se postupno reducirale nakon javljanja psihijatru kao i provedenog psihofarmakološkog tretmana, ali su se u određenim blažim intenzitetima javljale sve do završetka liječenja,

-da su vještaci dr. Anton Marović i dr. Arsen Pavić na ročištu od 5. rujna 2025., naveli da je njihova zajednička procjena da je nastalo smanjenje životne aktivnosti od 20%.

14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO). Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud prvog stupnja uzimajući u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, visinu trajnih posljedica kako su opisane u mišljenju liječnika vještaka, temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a ocjenjuje primjerenom novčanu naknadu po kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 2.500,00 eura, po kriteriju straha u iznosu od 2.500,00 eura i po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 5.500,00 eura, dakle, u ukupnom iznosu od 10.500,00 eura. U odnosu na imovinsku štetu utvrđuje da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 20 dana po dva sata dnevno te 20 dana po jedan sat dnevno, pa primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a po jednom satu tuđe pomoći i njege priznaje iznos od 5,00 eura, što pomnoženo sa brojem potrebnih sati daje 300,00 eura.

15. S obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 4.977,11 eura za neimovinsku štetu i 66,36 eura za tuđu pomoć i njegu, odnosno ukupno 5.043,47 eura, pa odbijanjem tog iznosa od dosuđenog iznosa od 10.800,00 eura smatra da bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju 5.756,53 eura. Međutim, kako je tužitelj zatražio na ime štete iznos od 5.673,24 eura, to je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev.

16. Na dosuđeni iznos tužitelju priznaje zatezne kamate od presuđenja pa do isplate.

17. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, a što nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima tuženika.

18. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja.

19. Naime, kod primjene odredbe čl. 1100. ZOO-a i dosude pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete, visina štete ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Prvostupanjski sud je cijeneći sve relevantne okolnosti koje ulaze u supstrat povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, težinu povreda, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje i način liječenja, neugodnost kojima je tužitelj bio izložen, bolničkom liječenju, višekratnim pregledima, RTG, CT, MR snimanja, fizikalne terapije, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti te način na koji se on manifestirao u svakodnevnom životu i tužitelju otežava obavljanje pojedinih radnji, a imajući u vidu da je tužitelj ozljedu zadobio u dobi od 47 godina, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da pravičnu novčanu naknadu po kriteriju fizičkih bolova, predstavlja iznos od 2.500,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 2.500,00 eura i po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 5.500,00 eura.

20. Jednako tako pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a i odredbi čl. 223. ZPP-a kada je ocijenio da tužitelju s naslova imovinske štete za tuđu pomoć pripada iznos od 300,00 eura, a uzimajući u obzir vremensko razdoblje i okolnosti u kojima je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć te da se radi o pomoći tzv. nestručne tuđe pomoći druge osobe.

21. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da ukupna neimovinska i imovinska šteta tužitelja iznosi 10.800,00 eura umanjeno za iznos od 5.043,47 eura koliko je tužitelju već isplaćeno na ime neimovinske i imovinske štete, pa bi mu pripadala isplata iznosa od 5.756,53 eura, ali kako je tužitelj zatražio iznos od 5.673,24 eura, pravilno je sud prvog stupnja dosudio zatraženi iznos (čl. 2. ZPP-a)..

22. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo vezano za početak tijeka zateznih kamata. Naime, prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) u slučaju neizvršenja obveze isplate iz stavka 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

23. U konkretnom slučaju tužitelj je odštetni zahtjev podnio 17. studenog 2021., pa sukladno citiranoj odredbi ZOOP tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. 17. studenog 2021.

24. Također, osnovana je žalba tuženika protiv dosuđujućeg dijela odluke o parničnom trošku sadržane u točki 2. izreke pobijane presude.

25. S pravom ističe tuženik u žalbi da je visina pripadajućeg parničnog troška tužitelju s naslova zastupanja po punomoćniku odvjetniku utvrđena pogrešnom primjenom odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) jer je tužitelju za sastav podnesaka od 23. travnja 2024., 24. travnja 2024. i 2. svibnja 2024. priznat iznos odvjetničke nagrade primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, a prema kojoj odredbi puni iznos odvjetničke nagrade pripada za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska , a za ostale podneske visina odvjetničke nagrade utvrđuje se primjenom Tbr. 8. toč. 4. Tarife. U konkretnom slučaju radi se o tzv. ostalim podnescima kojima se dostavlja adresa izabranog liječnika radi traženja zdravstvenog kartona (23. travnja 2024.), dokaz o uplati predujma (24. travnja 2024. i 2. svibnja 2024.) za koje odvjetnička nagrada iznosi 25% od njezinog punog iznosa, ali ne više od 100 bodova. Također pogrešno je primijenjena odredba Tbr. 9. Tarife kada je tužitelju za zastupanje na ročištima od 4. ožujka 2024., 24. travnja 2024. i 13. svibnja 2025. priznat puni iznos nagrade prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife jer se na svim tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari, već o procesnim pitanjima pa primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife odvjetniku pripada 50% nagrade od njezinog punog iznosa.

26. Sukladno tome pravilnom primjenom Tarife tužitelju na ime troška sastava podneska od 23. travnja 2024., 24. travnja 2024. i 22. svibnja 2024. pripada iznos od 50,00 eura za svaki i zastupanja na ročištu od 4. ožujka 2024., 24. travnja 2024. i 13. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 eura za svako, što je ukupno 450,00 eura uvećano za PDV od 25% što je 112,50 eura i daje ukupan zbroj od 562,50 eura. S obzirom da je tužitelju parnični trošak za sastav navedenih podnesaka i zastupanja na ročištu dosuđen u iznosu od 1.500,00 eura, zahtjev za naknadu iznosa od 937,50 eura (1.500,00 – 562,50) je valjalo odbiti kao neosnovan.

27. Tužitelju je dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura (Tbr. 10. toč. 1. u vezi s Tbr. 46. Tarife), a obzirom na vrijednost pobijanog dijela (zatezna kamata na iznos od 5.673,24 za razdoblje od 17. studenog 2021. do 15. listopada 2025.)

28. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovan i to iz razloga što sa žalbom nije uspio u odnosu na glavnu stvar, a u vezi s onim dijelom žalbe s kojim je tuženik uspio (u odnosu na odluku o parničnom trošku), nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

29. Iz navedenog razloga je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. i čl. 373.toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci 20. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan