Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-131/2024-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, protiv tuženika 1. DE rođ. BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. BE pok. D iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Anti Kukoču, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja pomorskog dobra, upisa i predaje, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-1101/2022 od 30. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-1101/2022 od 30. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] oznake zemljišta "uređena plaža", površine 43 m2, upisana u ... [katastarska općina] predstavlja pomorsko dobro, u točki II. izreke naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj brisanje upisa prava vlasništva s imena tuženika od 1. do 3. na označenoj nekretnini za cijelo uz istodoban upis predmetne nekretnine kao pomorskog dobra , zatim je u točki III. izreke naloženo tuženicima u roku od 15 dana predati u posjed tužiteljici označenu nekretninu, slobodnu od osoba i stvari, u točki IV. izreke je naloženo je tuženicima nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 331,81 eur / 2.500,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom dok je u točki V. izreke odbijen zahtjev tuženika za nadoknadom troška postupka kao neosnovan.

2. Protiv presude žalbu podnose tuženici, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP) uz prijedlog da se presuda u točki I. izreke odbaci kao nedopuštena a u točkama II. i III. odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev te tuženicima priznaju troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da nekretnina čest. zem [katastarska čestica] iz ... [katastarska općina], predstavlja pomorsko dobro, zahtjev za zemljišnoknjižni upis predmetne nekretnine kao pomorskog dobra, te zahtjev za predaju iste nekretnine u posjed tužiteljici.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] oznake zemljišta uređena plaža, površine 43 m2, upisana u ... [katastarska općina], u zemljišnim je knjigama upisana kao suvlasništvo tuženika svakog u 1/3 dijela,

- pravomoćnim rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave Pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka, Povjerenstva za granice, Klasa UP/I- 342-01/06-01/74, Ur. broj 530-04-09-1 od 7. prosinca 2009., određene su granice pomorskog dobra na dijelu Ratac i Baška Voda, koje obuhvaćaju i spornu česticu (dalje Rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture),

- predmetna nekretnina unesena je u popis parcela koje ulaze u sastav pomorskog dobra prilikom izrade Geodetskog elaborata za evidentiranje pomorskog ili vodnog dobra izrađen od Geodetskog zavoda d.d. Split te potvrđen od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Makarska od 14. siječnja 2011., koji je u zemljišnoj knjizi za [katastarska općina] proveden pod brojem Z-1344/2016 (dalje Geodetski elaborat za evidentiranje pomorskog dobra),

- tužiteljica Republika Hrvatska pokušala je uknjižiti predmetnu nekretninu kao pomorsko dobro u izvanparničnom zemljišnoknjižnom postupku u kojem je njezin prijedlog odbijen rješenjem istog suda poslovni broj Z-5538/2020 od 6. svibnja 2022., s obrazloženjem u bitnome da bi tužiteljica trebala provesti kontradiktorni postupak,

- prije pokretanja ove parnice tužiteljica se obratila tuženicima u skladu sa člankom 186.a ZPP-a zahtjevom za mirno rješenje spora koji nije prihvaćen,

- tijekom postupka tuženici nisu osporili činjenicu da su Rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture utvrđene granice pomorskog dobra unutar kojih se nalazi i predmetna čestica niti su osporili granicu pomorskog dobra utvrđenu Geodetskim elaboratom za evidentiranje pomorskog dobra.

7. Sud prvog stupnja u odnosu na pravno determiniranje morske obale -plaže kao općeg dobra o kojem vodi brigu, upravlja i odgovara Republika Hrvatska, u vidu ima odredbe članka 2. stavak 1. i članka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV) te članka 52. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10. i 5/14.).

8. Sud dalje cijeni činjenicu da kroz povijesni slijed pravnih propisa (počevši od OGZ-a pa nadalje) koji su regulirali pomorsko dobro, kontinuirano je bio određen pravni status morske obale kao općeg ili javnog dobra na koje je svima bila dopuštena uporaba odnosno pomorsko dobro je bilo uređeno na isti način kao opće dobro koje nije bilo podobno za stjecanje prava vlasništva.

8.1. Tako je i po propisu koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe - Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16., 98/19. - dalje ZPDML/03), jednako kao i prema pozitivnom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ 83/23.- ZPDML/23). Odredbom članka 3. ZPDML/03 propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi na način propisan tim Zakonom. Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Odredbom članka 5. ZPDML/03 propisano je da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva, kao ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, dok je člankom 10. stavak 1. ZPDML/03 određeno da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, a odredbom članka 37.a ZPDML/03 propisano je, između ostalog, da RH može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove.

9. Imajući u vidu utvrđenja iz provedenog postupka, podvodeći ih pod citirane zakonske odredbe, sud prvog stupnja nalazi da tužiteljica ima pravni interes tražiti da se predmetna nekretnina utvrdi pomorskim dobrom. Smatra da se granice pomorskog dobra utvrđuju u upravnom postupku, da je takva odluka samo deklaratorna, slijedom čega se nitko ne može pozvati na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige kada je u pitanju nekretnina koja je pomorsko dobro te da čak niti stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige neće biti pravno zaštićen u odnosu na stjecanje nekretnine koja je pomorsko dobro bez obzira je li zabilježba postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra izvršena u zemljišne knjige ili ne (tako i VSRH Rev-1445/09 od 29. prosinca 2009.). Sud dalje navodi da se u parničnom postupku samo utvrđuje pravo vlasništva, temeljem ranije utvrđenih granica, pa da se odlukom iz parničnog postupka ne konstituira status pomorskog dobra, već se samo utvrđuje da je upravo određena nekretnina pomorsko dobro po samom Zakonu. Kako pomorsko dobro ne može biti objektom prava vlasništva niti drugih stvarnih prava, a jedini način raspolaganja pomorskim dobrom je koncesija, to sud prvog stupnja ističe da bez obzira što je na nekoj čestici upisano pravo vlasništva fizičkih ili pravnih osoba različitih od RH, te osobe nisu stvarni vlasnici.

10. Prvostupanjski sud otklanja kao neosnovan prigovor tuženika o tome da nije proveden postupak izvlaštenja pa da su oni i dalje suvlasnici nekretnina, s obrazloženjem da je člankom 118. stavak 5. ZPDML/03 propisano kada se primjenjuju odredbe o izvlaštenju te zaključuje da se odredbe o izvlaštenju primjenjuju samo ako se područje određeno kao pomorsko dobro proširuje i tada samo za te nove čestice, a ne za sve koje temeljem zakona imaju status pomorskog dobra.

11. Dalje sud prvog stupnja uvažava da je nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj U-I-4445/2008 od 4. listopada 2011., kojom je ukinut članak 118. stavak 2. i stavak 3. ZPDML/03, ujedno ukinuto ovlaštenje državnog odvjetnika da izravno u zemljišnoknjižnom postupku predlaže upis vlasništva RH temeljem odluke o određivanju pomorskog dobra, već je kao jedini pravni put uknjižbe ostao kontradiktoran parnični postupak, a koji je tužiteljica predmetnom tužbom i pokrenula.

12. Stoga, uvažavajući da je pravomoćnim rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture određena granica pomorskog dobra te da je Geodetskim elaboratom za evidentiranje pomorskog i priležećim popisom parcela koje ulaze u sastav pomorskog dobra obuhvaćena i predmetna čestica, sud prvog stupnja zaključuje da se radi o pomorskom dobru, te udovoljava tužbenom zahtjevu u cijelosti nalazeći da je tužiteljica temeljem članka 130. ZV-a ovlaštena tražiti predloženi upis u zemljišnim knjigama te da sukladno članku 162. ZV-a, s obzirom da je dokazala svoje pravo vlasništva, ima pravo tražiti predaju u posjed predmetne čestice koju tuženici drže u posjedu, a koja činjenica nije bila sporna tijekom postupka. Odluku o troškovima postupka donosi pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a vezi s člankom 155. i člankom 163. ZPP-a.

13. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire sadržajem žalbe tuženika budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

14. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

15. Tuženici u žalbi tvrde da predmetnu tužbu u dijelu kojim se traži utvrđenje da sporna nekretnina predstavlja pomorsko dobro treba odbaciti jer da je takav zahtjev u nadležnosti upravnog tijela te da osim toga sukladno članku 187. ZPP -a, u situaciji kao ovoj, kada tužiteljica postavlja i kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim može ostvariti svoju zaštitu, tada da ista nema pravni interes na podnošenje tužbe radi utvrđenja. Dalje tuženici u žalbi tvrde da su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti pa da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tuženici nisu osporavali granicu pomorskog dobra. Tvrde da je u međuvremenu na snagu stupio ZPDML/23 te da je sukladno njegovim prijelaznim odredbama postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra, koji su započeti po odredbama starog ZPDML/03 , trebalo dovršiti po odredbama pozitivnog ZPDML/23 te da je onda pravni put tužiteljice radi ostvarenja uknjižbe pomorskog dobra zemljišnoknjižni a ne parnični postupak. U pogledu zahtjeva na predaju u posjed tuženici u žalbi ističu da s obzirom da se radi o općem dobru tada tužiteljica da ne može tražiti predaju nekretnine njoj u isključivi posjed. Navode da se radi o uređenoj betonskoj šetnici kojom su ovlašteni prolaziti svi pa i tuženici te da tužiteljica nije dokazala da bi tuženici ovu česticu uzurpirali.

16. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani.

17. U primjeni ZPDML/03 kada je granica pomorskog dobra prethodno utvrđena pravomoćnim rješenjem nadležnog ministarstva, kao u ovom slučaju, nesporna je nadležnost suda za donošenje deklaratorne odluke kojom se utvrđuje status pomorskog dobra te je svrha toga postupka brisanje prava vlasništva. Granice pomorskog dobra se utvrđuju u posebnom upravnom postupku. Temeljem članka 37.a ZPDML/03 izrijekom je propisano da RH kao nositelj vlasti ima pravo na podnošenje tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra te je odluka suda o tome deklaratorna (članak 10. stavak 2.) dakle, sud je nadležan za odlučivanje o takvom zahtjevu. Po stupanju na snagu pozitivnog ZPDML/23 temeljem članka 34. i članka 220. brisati će se pravo vlasništva i upisivati pomorsko dobro već na temelju akta o određivanju granice pomorskog dobra.

18. Razlika je u tome što odredbe pozitivnog ZPDML/23 nalažu da upisani vlasnici nekretnine sudjeluju u upravnom postupku u kojem se određuju granice pomorskog dobra, u kojem se postupku mogu raspraviti njihovi prigovori a nakon tako pravomoćno okončanog postupka državno je odvjetništvo ovlašteno podnositi prijedlog u zemljišnoknjižnom postupku radi upisa pomorskog dobra. Pritom pogrešno tuženici žalbi smatraju da bi u ovom slučaju trebalo primijeniti odredbe novog ZPDML/23, budući da je upravni postupak određivanja granice pomorskog dobra pravomoćno okončan te je tužba u ovom predmetu podnesena , sve u vrijeme važenja ZPDML/03.

19. Činjenica da tuženici nisu sudjelovali u upravnom postupku određivanja granica pomorskog dobra na tome području nije sporna jer po ZPDML/03 nisu niti trebali biti sudionici toga postupka. Iz toga razloga direktan prijedlog tužiteljice radi uknjižbe pomorskog dobra nije prihvaćen nego je ista upućena provesti ovaj kontradiktorni postupak kako bi se tuženicima kao upisan im zemljišnoknjižnim vlasnicima omogućilo raspravljanje njihovih prigovora. (VSRH broj Rev-2640/2013 od 30. listopada 2018., Rev-1029/2014 od 4. listopada 2016.) Ovo posebno nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj U-I-4445/2008 od 4. listopada 2011., kojom je ukinut članak 118. stavak 2. i stavak 3. ZPDML/03 a time i ovlaštenje državnog odvjetnika da izravno u zemljišnoknjižnom postupku predlaže upis vlasništva RH temeljem odluke o određivanju pomorskog dobra, već je kao jedini pravni put uknjižbe ostao kontradiktoran parnični postupak, jer se upisanom knjižnom vlasniku briše pravo vlasništva s učincima izvlaštenja bez mogućnosti sudjelovanja u sudskom (parničnom/kontradiktornom postupku) u kojem bi mu bila omogućena zaštita njegovih prava.

20. Upravo zato je u ovom slučaju i doneseno odbijajuće rješenje zemljišnoknjižnog suda po prijedlogu tužiteljice za direktnu uknjižbu pomorskog dobra na predmetnoj čestici. Stoga su tuženici u ovome postupku imali priliku iznositi svoje prigovore, međutim iz njihova procesnog držanja pravilno je sud prvog stupnja zaključio da oni nisu osporavali činjenicu da bi predmetna nekretnina opisana kao uređena plaža površine 43 m2 predstavljala po samom zakonu pomorsko dobro niti su osporavali granice pomorskog doba. Na pripremnom ročištu koje je ujedno bilo i ročište za glavnu raspravu na kojem je ista zaključena, tuženici ponovno , kao niti u jedinoj prethodnoj radnji - odgovoru na tužbu, nisu činjenično osporavali da su pravomoćnim rješenjem nadležnog ministarstva utvrđene granice pomorskog dobra unutar kojih granica se nalazi i predmetna čestica.

20.1. Protivljenje tuženika bilo je usmjereno na činjenicu da nisu sudjelovali u upravnom postupku određivanja granice pomorskog dobra te su u konačnici podnijeli protutužbu protiv RH radi utvrđenja prava vlasništva na sasvim drugoj nekretnini . Protutužba je razdvojena u poseban predmet u kojem je tuženicima zatražena zaštita i pružena, jer prema stanju aplikacije e-spisa, u tome je predmetu donesena pravomoćna presuda u korist ovdje tuženika.

21. Osim toga, člankom 352. stavak 1. ZPP-a je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Stoga tuženici neovlašteno u žalbi, po prvi puta, iznose nove činjenice i šire svoje činjenične navode koje tijekom postupka nisu isticali (vezano za granice pomorskog dobra, vezano za držanje nekretnine u posjedu).

22. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za predaju u posjed sporne nekretnine, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica ovlaštena podnijeti vlasničku tužbu sukladno članku 161. i članku 162. ZV -a temeljem naprijed citiranih odredbi članka 10. stavak 1. i članka 37.a ZPDML/03, u okviru svih radnji koje je ovlaštena poduzimati radi zaštite pomorskog dobra kao stvari od općeg interesa koje uživa posebnu zaštitu države u smislu članka 52. Ustava RH.

23. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka, u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a i člankom 163. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.)

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 20. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić