Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž Ovr-464/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Kreditna unija Marjan iz Splita, Ruđera Boškovića 15, OIB: 51436853760, zastupan po Emilu Šeparoviću, odvjetniku iz Splita, protiv ovršenice PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenikova dužnika Solsticij d.o.o. Dugi Rat, Poljička cesta- Orij 95, OIB: 29663013188, zastupan po Peri Toliću, odvjetniku iz Splita, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Ovr-1150/2022 od 15. srpnja 2022., dana 20. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovršenikova dužnika Solsticij d.o.o. Dugi Rat, te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Ovr-1150/2022 od 15. srpnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u toč. I) izreke naloženo je ovršenikovom dužniku – Solsticij d.o.o. Dugi Rat, kao poslodavcu ovršenice PU, da u roku od 8 dana od dana dostave rješenja, isplati na račun ovrhovoditelja Kreditne unije Marjan, sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti sa plaće ovršenice, sukladno ovršnoj ispravi – Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika, ovjerene 04.10.2017. pred javnim bilježnikom Daliborom Pavlovićem u Splitu, pod posl. br. OV-2998/17, vezano za ugovor o [broj kredita] od 04.10.2017., u ukupnom iznosu od 24.271,64 kna sa zakonskom zateznom kamatom koja na neplaćeni dio glavnice u iznosu od 23.624,22 kn teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos za razdoblje od travnja 2018. do listopada 2019. Također je toč. II) izreke naloženo ovršenikovom dužniku da nadoknadi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 250,00 kn, dok je za više zatraženo (do iznosa od 1.000,00 kuna) zahtjev ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovršenikov dužnik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), a koji propis se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ ). Predlaže pobijano rješenje ukinuti.

3. U žalbi ovršenikov dužnik u bitnom navodi da je pobijano rješenje nepravilno i nezakonito, da ovrhovoditelj ne raspolaže ovršnom ispravom protiv njega, te da predmet ovrhe nije plaća ili drugo stalno novčano primanje ovršenice, već novčana tražbina po njezinim računima zbog čega da nema mjesta primjeni odredbe čl. 201. OZ-a. Navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu čl. 197. st. 1. OZ- a posljedično čemu da je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Navodi i da su u razdoblju od 2018. do 2019. sa plaće ovršenice obustavljani maksimalno dopušteni iznosi, međutim da zbog ograničene mogućnosti naplate, ovrhovoditelj nije došao na red jer je preostali zakonom zaštićeni dio plaće uplaćivan ovršenici na zaštićeni račun zbog čega da nije bio objektivno u mogućnosti postupiti po traženju ovrhovoditelja.

4. Ovosudnim rješenjem pod posl. br. Gž Ovr-569/2022 od 12.07.2024. prihvaćena je žalba ovršenikova dužnika, te je preinačeno pobijano prvostupanjsko rješenje na način da je prijedlog ovrhovoditelja od 01.04.2022. odbačen kao nedopušten, s obrazloženjem da se za postupak prisilne naplate protiv ovršenikovog poslodavca (ovršenikovog dužnika) onih iznosa koje je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi, pretpostavlja postojanje sudskog ovršnog postupka protiv ovršenika i nepostupanje njegovog poslodavca po rješenju o ovrsi, koji je donio sud, dok da Izjava o zapljeni dužnika ne predstavlja rješenje o ovrsi koje je donio sud, pa da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 201. i 202. OZ-a.

5. Međutim Rješenjem Vrhovnog suda RH pod posl. br. Rev-183/2025 od 23.07.2025., a povodom dopuštene revizije ovrhovoditelja u odnosu na pitanje "Može li ovrhovoditelj kod izvansudske ovrhe na stalnim novčanim primanjima ovršenika osnovano predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi?", ukinuto je citirano ovosudno rješenje i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, iznijetog u naprijed navedenoj revizijskoj odluci, nema zapreke da se u sudskom postupku povodom prijedloga ovrhovoditelja naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika ovjerene pred javnim bilježnikom (izvansudska ovrha). Takvo se shvaćanje temelji na tumačenju odredbi čl. 201. i čl. 284. OZ-a, a koje ne razlikuju slučajeve u kojima je rješenje o ovrsi donio javni bilježnik, dakle, Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika ovjerene kod javnog bilježnika, od ovrhe koju je odredio sud i koja je provedena na temelju odluke suda. Kako za slučajeve izvansudske ovrhe, odredbama OZ-a nisu propisani izuzeci vezani za dopustivost sudskog postupka kojim će se naložiti ovršenikovom dužniku isplatiti iznose koje je propustio isplatiti prema rješenju o ovrsi - Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika ovjerenoj kod javnog bilježnika, to da je takav prijedlog dopušten. Nadalje OZ da ne radi razliku između sudske i izvansudske ovrhe u pogledu korištenja pravnih sredstva, pa da tijekom izvansudske ovrhe i ovršenik i ovrhovoditelj mogu poduzimati sve radnje koje su ovlašteni poduzimati tijekom sudske ovrhe ( čl. 284. OZ), slijedom čega da okolnost što se provodila izvansudska, a ne sudska ovrha nije procesna zapreka za podnošenje prijedloga da se ovršenikovm dužniku naloži isplata svih obroka što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi. Stoga da u konkretnom slučaju nema zapreke da ovrhovoditelj podnese takav zahtjev sudu radi isplate iznosa koje poslodavac nije zaplijenio u postupku izvansudske ovrhe.

7. Kako je dakle citiranom revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH ukinuta ovosudna drugostupanjska odluka, to je ovaj sud dužan ponovno odlučiti o žalbi ovršenikova dužnika.

8. Žalba je osnovana.

9. Predmet ovog postupka je prijedlog ovrhovoditelja za donošenjem rješenja kojim bi se naložilo ovršenikovom dužniku Solsticij d.o.o. Dugi Rat kao poslodavcu ovršenice, da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti sukladno ovršnoj ispravi- Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika od 04.10.2017. ovjerenoj pred javnim bilježnikom pod posl. br. OV-2998/17 u svrhu osiguranja tražbine po Ugovoru o [broj kredita] od 04.10.2017.

10. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je u svrhu osiguranja Ugovora o [broj kredita] od 04.10.2017. sklopljenog između ovrhovoditelja i ovršenice, ovršenica istog dana potpisala i Izjavu o zaplijeni po pristanku dužnika kojom je ovlastila ovrhovoditelja da radi naplate potraživanja može plijeniti njenu plaću i drugo stalno novčano primanje,

- da je navedena Izjava o zaplijeni od 04.10.2017. ovjerena pred javnim bilježnikom Daliborom Pavlovićem u Splitu slijedom čega da ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi,

- da je navedena Izjava o zaplijeni dostavljena ovršenikovom dužniku kako bi po njoj postupio u cijelosti,

- da je ovršenikov dužnik isplatio samo pet anuiteta u iznosima od po 1.243,38 kuna i to 11.12.2017., 25.01.2018., 07.02.2018., 09.03.2018. i 25.04.2018., nakon čega da je prestao obustavljati plaću ovršenice,

- da je ovršenikov dužnik 05.02.2021., 12.03.2021. i 05.05.2021. obustavio plaću ovršenice za iznose od po 850,00 kn, te 07.06.2021. za iznos od 40,47 kuna,

- da je ovršenikov dužnik telefonski obavijestio ovrhovoditelja da ovršenica nije u radnom odnosu od 03.05.2021.

11. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je ovršenikov dužnik po primitku Izjave o zapljeni po pristanku, bio dužan ustezati određene iznose na ovršenikovoj plaći i doznačiti ih na račun ovrhovoditelja, a što da nije učinio u cijelosti, pa primjenom odredbe čl. 201. st. 1. OZ-a donosi pobijano rješenje.

12. Prvenstveno valja istaknuti da iz naprijed citiranog rješenja Vrhovnog suda RH jasno proizlazi da u konkretnom slučaju nema zapreke za podnošenje predmetnog prijedloga iz čl. 201. OZ-a od strane ovrhovoditelja, slijedom čega su žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.

13. Međutim ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj je sud utvrdio postojanje bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalitelj poziva jer odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, pa se ne može niti ispitati.

14. Naime, odredbom čl. 201. st. 1. i 3. OZ-a propisano je da ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi, te da na temelju takvog pravomoćnog rješenja ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv poslodavaca u istom ovršnom postupku.

15. Navedena odredba čl. 201. OZ-a regulira odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih obroka, s time da je za određivanje ovrhe protiv poslodavca potrebno prethodno ishoditi ovršnu ispravu, odnosno rješenje kojim će se naložiti poslodavcu da ovrhovoditelju isplati dospjele obroke tj. određenu novčanu svotu.

16. Navedeni prijedlog ovrhovoditelja kojim temeljem citiranog čl. 201. st. 1. OZ-a traži od suda da poslodavcu rješenjem naloži da mu isplati određenu svotu novca sadržajno korespondira kondemnatornoj presudi jer će to rješenje predstavljati ovršnu ispravu na temelju koje će onda biti moguće voditi ovršni postupak protiv poslodavca. Stoga postupak koji se vodi u povodu takvog prijedloga predstavlja incidentalni kognicijski postupak tj. postupak kojeg je potrebno provesti u okviru ovršnog postupka, ali po pravilima parničnog postupka reguliranim odredbama ZPP-a.

17. Navedeno znači da je za donošenje pravilne i zakonite odluku o prijedlogu iz čl. 201. OZ-a potrebno provesti kontradiktorni postupak tj. dostaviti ovršenikovom dužniku prijedlog na očitovanje, te mu time omogućiti da odgovori zbog čega nije postupio po ovršnoj ispravi, da iznese relevantne činjenice i predloži dokaze, te potom na temelju tako provedenog postupka donijeti obrazloženu odluku.

18. U konkretnom slučaju iz stanja u spisu proizlazi da prvostupanjski sud prije donošenja pobijanog rješenja nije proveo navedeni kontradiktorni postupak, već je pobijano rješenje donio isključivo na temelju ovrhovoditeljevog prijedloga i dokumentacije priložene uz prijedlog, posljedično čemu pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama koje ovršenikov dužnik navodi u žalbi ( da nije bio objektivno u mogućnosti postupiti po traženju ovrhovoditelja ), pa se isto ne može niti ispitati.

19. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud ponovno utvrditi da li je predmetni prijedlog osnovan, vodeći pri tom računa o žalbenim navodima ovršenikova dužnika, odnosno ocijeniti da li je u konkretnom slučaju isti opravdano propustio postupati po suglasnosti o zapljeni koja mu je dostavljena, a kako se to tvrdi u žalbi, te potom donijeti novu na zakonu utemeljenu i obrazloženu odluku.

20. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 20. veljače 2026.

Sutkinja:

Iva Smokvina Dadasović