REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-204/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, Gospić, Dr. Franje Tuđmana 4, OIB: 40774389207, radi poreza na kuće za odmor, 20. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, KLASA: UP/II-410-01/25-01/01, URBROJ: 2125-12-01/3-25-3 od 17. siječnja 2025. i rješenja Grada Gospića, Gradskog upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, KLASA: UP/I-410- 04/24-01/61, URBROJ: 2125-1-08-24-01 od 5. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Gospića, Gradskog upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, KLASA: UP/I-410-04/24-01/61, URBROJ: 2125-1-08-24-01 od 5. studenog 2024., kojim je tužitelju, za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], površine 90,00 m[2] , utvrđena obveza plaćanja porez na kuću za odmor za 2024. u iznosu 119,70 €.
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te u tužbi izlaže kako slijedi. U bitnom, navodi da je kuća na adresi [adresa] ne odgovora zakonskoj definicija kuće za odmor budući da istu ne koristi povremeno ili sezonski već se radi o nekretnini u kojoj živi tijekom cijele godine i gdje ima prijavljeno prebivalište. Navodi dalje da se u dijelu predmetne kuće nalazi apartman površine 90,00 m[2] koji je registriran za obavljanje ugostiteljske usluge smještaja u domaćinstvu a kojeg iznajmljuje tijekom cijele godine i za kojeg plaća pripadajući paušalni porez. Smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti izuzeće od plaćanja poreza na nekretnine propisan čl. 29. st. 1. tč. 9. zakona o lokanim porezima (NN br. NN br. 115/16, 101/17, 114/22, 114/23, 152/24).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, ustraje kod svih navoda iznijetih u obrazloženja osporenog rješenja.
Prije svega, tuženik smatra bitnim naglasiti da se tužitelj u tužbi poziva na izmijenjeni članak 27. Zakona o lokalnim porezima tj. čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima (NN br. 152/24) koji je na snazi od 1. siječnja 2025.godine i koji se odnosi na novi porez na nekretnine, dok se izdano porezno rješenje odnosi na porez na kuću za odmor za 2024. Nastavno na prethodno, tuženik navodi da je drugostupanjsko rješenje doneseno u skladu sa Zakonom o lokalnim porezima (NN br. 114/23), čl. 25. st. 2., pri čemu obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor. Odredbama Zakona o lokalnim porezima (NN br. 114/23) koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdano porezno rješenje nije bilo propisano oslobođenje za iznajmljivače (domaćine) koji žive u istoj nekretnini koja se jednim dijelom i iznajmljuje turistima. Sukladno novim izmjenama Zakona propisano je oslobođenje za iznajmljivače kojima nekretnina koju iznajmljuju služi i za stalno stanovanje te je jasno da za 2025. godinu tužitelje bi trebao plaćati porez, ali za 2024. godinu takvo oslobođenje nije bilo propisano ni Zakonom o lokalnim porezima ni Odlukom jedinice lokalne samouprave.
4. U sporu je održana rasprava na ročištu održanom 12. veljače 2026. čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.
7. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Među strankama ovog spora nije sporno: da je tužitelj vlasnik nekretnine u [adresa], da na toj adresi ima prijavljeno prebivalište, da dio te nekretnine – apartman površine 90 m[2] tužitelj koristi za obavljanje usluge smještaja u domaćinstvu te da plaća porez na dohodak ostvaren obavljanjem djelatnosti iznajmljivanja i smještaja u turizmu.
9. Sukladno odredbi čl. 2. tč. 12. Zakona o lokalnim porezima (NN br. 115/16, 101/17, 114/22, 114/23; dalje: Zakon) kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
10. Prema čl. 25. st. 1. Zakona porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor, dok je u st. 2. istog. čl. propisano da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.
11. Prema odredbi čl. 7. Odluke o gradskim porezima Grada Gospića (Službeni vjesnik Grada Gospića br. 8/17, 17/22; dalje: Odluka) porez na kuće za odmor plaća se u iznosi od 1,33 € po m[2] korisne površine kuće za odmor.
12. Kod određivanja statusa kuće za odmor odlučan je način korištenja same nekretnine bilo od vlasnika ili trećih osoba, odnosno treba utvrditi da li se nekretnina koristi za stalno stanovanje u kojem slučaju se ne radi o kući za odmor, za razliku od nekretnine koja se koristi samo povremeno ili sezonski koja kao takva ima status kuće za odmor u smislu odredbe čl. 2. st. 1. tč. 12. Zakona.
13. Slijedom gore izloženog, analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja ocjena je ovoga Suda da činjenično stanje odlučno za donošenje zaključka o tome da li predmetna nekretnina ima status kuće za odmor, na razini koja isključuje svaku razumnu sumnju u mogućnost suprotnoga, upućuje na to da predmetna nekretnina – apartman površine 90 m[2] , tužitelju ne služi za stanovanje, što tužitelj niti ne spori), već da se ista koristi za obavljanje ugostiteljske usluge smještaja u domaćinstvu, a koja okolnost ne isključuje oporezivanje (čl. 25. st. 2. Zakona). U konkretnom slučaju ne primjenjuje se niti odredba čl. 29. st. 1. tč. 9. Zakona o lokalnim porezima (NN br. NN br. 115/16, 101/17, 114/22, 114/23, 152/24) budući je ista stupila na snagu 1. siječnja 2025.
Posljedično tome, Sud prihvaća argumentaciju tuženika izloženu u odgovoru na tužbu (i obrazloženju pobijanog drugostupanjskog akta) te zaključuje da je primjenom citiranih odredbi Zakona i Odluke u odnosu na predmetnu nekretninu tužitelju pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za 2024., budući da je u provedenom postupku pravilno utvrđena odlučna činjenica da se predmetna nekretnina u tom poreznom razdoblju koristila samo povremeno, odnosno sezonski, što istoj daje status kuće za odmor.
14. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, na temelju odredbe čl.116. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 20. veljače 2026.
Sudac
Vedran Juričić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju LA iz [adresa]
- tuženiku Ličko-senjska županija, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, Gospić, Dr. Franje Tuđmana 4
