REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1121/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB:18683136487, radi trošarine, 20. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-47-01/23- 01/67, URBROJ: 513-04-24-2 od 26. lipnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/23-18/22, URBROJ: 513-02-6052/22-23-3 od 18. siječnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/23-18/22, URBROJ: 513-02-6052/22-23-3 od 18. siječnja 2023., kojim je tužitelj, temeljem odredbe čl. 114. st. 4. Zakona o trošarinama (NN br. 106/18, 121/19, 144/21; dalje: dalje: ZoT) brisan iz Registra kupaca lož ulja.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikova rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi izlaže kao i u žalbi, te u, bitnom, navodi kako je u tijeku upravnog postupka ukazivao kako loživo ulje koristi u nekretnini na adresi na kojoj ima prebivalište – [adresa] a u kojoj nekretnini se i nalazi prijenosna peć za grijanje na loživo ulje Smatra da je potpuno pogrešna ocjena prvostupanjskog tijela da nije koristio loživo ulje za namjenu grijanja stambenog prostora (na adresi [adresa]) te ističe kako prvostupanjsko tijelo uopće nije utvrđivalo odlučnu činjenicu da li na toj adresi ima peć za korištenje lož ulja odnosno da li je lož ulje korišteno upravo za grijanje tog stambenog prostora budući da u toj nekretnini nije proveden očevid. Navodi da je trošarinska provjera obavljena na adresi [adresa], na kojoj adresi boravi za vrijeme godišnjeg odmora, da privremeno živi i radi u Republici njemačkoj, da nabavljeno lož ulje nije iskorišteno jer u vrijeme sezone grijanja nije boravio u [adresa] a iz kojeg razloga je isto uskladištio kod prijatelja u drvarnici stambene zgrade na adresi [adresa]. Zaključno, navodi da je prekršajni postupak koji se protiv njega vodio zbog nezakonitog postupanja s energentima pravomoćno obustavljen jer je je utvrđeno da ne postoji dokaz da je nezakonito postupao s energentima, a obzirom da nadzor nije proveden na adresi [adresa], kao ključnoj lokaciji da utvrđenje ključnoj za utvrđenje postoji li ili ne (na toj adresi) sustav za grijanje loživim uljem.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. U sporu je provedena rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši navedene dokaze suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Čl. 101. ZoT-a propisan je da se loživo ulje i plavi dizel moraju koristiti i prodavati isključivo u svrhu propisanu tim Zakonom (st. 1.) Loživo ulje mora se koristiti samo za namjenu grijanja i ne može se koristiti za druge namjene, uključujući pogon motornih vozila, plovnih objekata, plovila ili drugih motora i strojeva (st. 2.). Svako postupanje protivno odredbama ovoga članka smatra se nezakonitim postupanjem u smislu ovoga Zakona (st. 3.).
9. Sukladno odredbi čl. 111. st. 4. ZoT-a prodaja loživa ulja iz posebno utvrđenih prodajnih mjesta smije se obavljati samo osobama koje su se prethodno upisale u registar kupaca loživa ulja i ne smije se obavljati u razdoblju od 30. travnja do 1. listopada. Carinska uprava će rješenjem brisati kupca loživa ulja iz registra ako se utvrdi da je nezakonito postupao s loživim uljem ili ne dopusti ili onemogućava provedbu trošarinskog nadzora.
10. Među strankama ovog upravnog spora nesporno je da je tužitelj upisan u Registar kupaca loživa ulja na temelju Zahtjeva (Obrazac LU) podnesenog 28. travnja 2020. na prodajnom mjestu INA – Industrija nafte d.d. BP Krimeja te da je u tom Zahtjevu tužitelj naveo da će lož ulje koristiti na adresi [adresa], gdje ima sustav za grijanje lož uljem.
11. Sporno je da li je u provedenom postupku provjere pravilno utvrđeno postojanje razloga za brisanje iz Registra kupaca loživa ulja - čl. 111. st. 4. ZoT-a.
12. Iz stanja spisa slijedi da je trošarinska provjera nad tužiteljem obavljena dana 19. prosinca 2020., o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: 471-01/22-18/2368, URBROJ: 513-02-6052/22-22-15 od 30. prosinca 2022. (dalje: Zapisnik). Provjera je obavljena na adresi [adresa], gdje je tužitelj boravio za vrijeme godišnjeg odmora te na adresi [adresa]. Tužitelju je prije započinjanja provjere uručena Obavijest o provjeri i traženju dokaza o zakonitom korištenju loživog ulja, KLASA: 471-01/22- 18/2368, URBROJ: 513-02-6044/23-22-2 od 6. kolovoza 2022. Dostava prethodno navedene obavijesti tužitelju je prije toga pokušana na adresu evidentiranog prebivališta [adresa] no ista se vratila neuručena s naznakom dostavljača "nepoznat".
Iz Zapisnika proizlazi da je tužitelj u razdoblju 28. travnja 2020. – 1. prosinca 2021. kupovao lož ulje od ovlaštenih prodavatelja energenata Ina – Industrija nafte d.d., Petrol d.d., Adria oil d.d., Rijeka trans d.o.o. i to: (1) 28. travnja 2020 u količini od 95,63 litara; (2) 16. prosinca 2020. u količini od 64,60 litara; (3) 5. siječnja 2021 – 63,48 litara; (4) 20. siječnja 2021. – 60,13 litara; (5) 18. veljače 2021. – 56,87 litara; (6) 1. prosinca 2021. – 126,07 litara. Tužitelj je tijekom provjere izjavio da lož ulje u količini cca 90 litara kupio isključivo za grijanje na adresi [adresa], gdje je živio kao podstanar, da na toj adresi ima prijenosnu pećicu za grijanje na lož ulje staru 40-ak godina, da je zbog odlaska na privremeni rad u Njemačku lož ulje ostalo neiskorišteno; da se tri kanistera s predmetnim lož uljem nalaze kod prijatelja u drvarnici na adresi [adresa].
13. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koje prileži spisu upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst ranije citiranih odredbi ZoT-a, ocjena je ovoga Suda da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava. Potonje stoga jer činjenice utvrđene u tijeku upravnog postupka, na razini koja isključuje svaku razumnu sumnju, upućuju na osnovanost zaključka javnopravnih tijela da tužitelj kupljeno lož ulje nije koristio u svrhu radi koje ga je nabavio - za grijanje na adresi [adresa], a iz čega slijedi da je tužitelj nezakonito postupao s trošarinskim proizvodom.
Slijedom prethodno navedenog, Sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke iz čl. 114. st. 4. za donošenje rješenje kojim se tužitelj briše iz Registra kupaca lož ulja.
14. Glede navoda tužitelja da je obustavljen prekršajni postupak, koji se u svezi istog događaja protiv njega vodio, jer nije dokazano da je počinio prekršaj za koji ga se tereti, pri svega valja istaknuti da porezni (upravni) i prekršajni postupak predstavljaju međusobno dva odvojena postupka, kako po svojim materijalnopravnim tako i po svojim procesnopravnim odredbama.
U prekršajnom postupku se na temelju utvrđene prekršajne odgovornosti i krivnje počinitelja prekršajnog djela izriče kazna, dok se u upravnim (poreznim) postupcima utvrđuje porezna obveza čiji nastanak ne ovisi o krivnji počinitelja prekršajnog djela, odnosno poreznog obveznika.
Navedeno međutim ne znači "a priori" da ishod jednog postupka nikada i nikako ne može imati utjecaj na drugi postupak već bi takvu okolnost trebalo ocjenjivati od slučaja do slučaja.
U konkretnom slučaju, upravni postupak se vodio u svrhu provjere zakonitosti korištenja loživog ulja te su u istom donesena dva upravna akta (1) rješenje kojim se tužitelj briše iz Registra kupaca (osporavano u ovom sporu) te (2) rješenje kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja trošarine na 371,15 litara lož ulja.
15. Razmatrajući istaknuta sporna pitanja Sud prvenstveno primjećuje da carinska tijela – Vijeće za prekršaje, s jedne strane, i Područni carinski ured Rijeka, s druge strane, polaze od različitih kriterija pri ocjenjivanju (ne)zakonitosti postupanja s trošarinskim proizvodima.
Prekršajno tijelo u obrazloženju svoje odluke konstatira da ne postoji dokaz da je okrivljenik (ovdje tužitelj) nezakonito postupao s energentima, a obzirom da nadzor nije proveden na adresi [adresa], kao ključnoj lokaciji za utvrđenje postoji li ili ne (na toj adresi) sustav za grijanje loživim uljem.
S druge strane, iz Zapisnika i obrazloženja pobijanog prvostupanjskog rješenja razvidno da je da se zaključak carinskog (upravnog) tijela o nezakonitom postupanju ne temelji samo na činjenici ne posjedovanja sustava za grijanje, kako to neosnovano prigovara tužitelju u tužbi, već i na drugim činjenicama i dokazima (pobliže spomenutima u tč. 12. obrazloženje ove presude), a koji u svojoj ukupnosti ukazuju da je postupanje tužitelja protivno odredbama ZoT-a.
Osim toga, valja spomenuti i da je tužitelj u svojoj obrani koji je iznio pred tijelom prekršajnog postupka, između ostalog, naveo: (1) da je napustio mjesto prebivališta na adresi [adresa] u travnju 2019; (2) da što se tiče ostalih kupnji evidentiranih u 2020. i 2021., lož ulje nije nabavljao za sebe već da je kupovao za prijatelja kako bi se on mogao grijati.
Dakle, iz navedenog slijedi da je tužitelj u zahtjevu za upis u registar kupaca lož ulja od 28. travnja 2020. naveo neistinite podatke budući da je u zahtjevu naveo da će loživo ulje koristiti za grijanje na adresi [adresa], a s koje adrese je odselio godinu dana prije. Samim time upitan je i navod iz zahtjeva da na toj adresi posjeduje sustav za grijanje na lož ulje.
Slijedom navedenog, više je nego očito da tužitelj lož ulje nije nabavljao za sebe u svrhu grijanja već za druge osobe u nepoznate svrhe.
16. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, utvrđuje se da pobijanim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe č. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
17. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.
U Rijeci 20. veljače 2026.
Sudac
Vedran Juričić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, Užarska 28
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
