Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: P-382/2022-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz Kirchanschöring, SR Njemačka, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 15. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivana Kalauza, odvjetnika u Vinkovcima, te tuženikom PŽ osobno s punomoćnikom Krunoslavom Glokovićem, odvjetnikom u Županji, a koja presuda je donesena i objavljena 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je pravno nevaljana oporuka koju je proglasio Javni bilježnik Mladen Kaluđer kao povjerenik Općinskog suda u Vinkovcima u ostavinskom postupku posl. broj: O-1781/21, UPP-330/21, iza pokojnog ĐŽ na ročištu održanom dana 24. siječnja 2022. godine a koja počinje riječima: „Ja ĐŽ Z“, a završava riječima „…vrijedi od 28. studenog 2021.“, te se cjelokupni ostavinski postupak iza pokojnog ĐŽ ima provesti na temelju zakona.

II. Nalaže se tuženiku PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu

od

3.368,46

EUR

(slovima: tritisućetristotinešezdesetosameuraičetrdesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2026. kao dana donošenja presude do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja i koja je na snazi od 1. siječnja 2026. koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa od 4.252,99 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da se pred Općinskim sudom u Vinkovcima, Stalnom službom u Županji pod poslovnim brojem O-1781/2021 vodi ostavinski postupak iza pokojnog ĐŽ, rođenog **.**.1951., a umrlog **.**.2021. Zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza pok. ĐŽ su tuženik PŽ, kao njegova supruga, i tužitelji ZŽ i GŽ, kao njegova djeca. U predmetnom ostavinskom postupku tužena je priložila oporuku koju je javni bilježnik Mladen Kaluđer proglasio na ročištu održanom dana 24. siječnja 2022., a tužitelji su osporili istinitost i valjanost navedene oporuke ističući kako istu nije pisao i potpisao pok. OŽ i da postoje nedostaci u obliku oporuke koji je čine ništavom, stoga je Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji rješenjem poslovni broj O- 1781/2021 od 2. rujna 2022. prekinuo ostavinski postupak, te je tužitelje kao zakonske nasljednike uputio u parnicu protiv tužene radi osporavanja oporuke istinitom i pravovaljanom. Zakonski nasljednici smatraju da pok. OŽ nije vlastoručno napisao i potpisao oporuku koju je proglasio Javni bilježnik Mladen Kaluđer, te navedena oporuka nije napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom. Navedeno iz razloga, jer se ne radi o rukopisu pok. ĐŽ, a osim toga u osporavanoj oporuci se navodi niz neistina. Naime, u osporavanoj oporuci se navodi da je pok. OŽ djeci i bivšoj supruzi ostavio dva stana u [adresa], 1.000.000,00 austrijskih šilinga, kuću u [adresa], kuću u [adresa] i dr., a to nije istina jer pok. OŽ nikad nije bio vlasnik nekretnina u Austriji, niti nekretnine u [adresa] i nekretnine u [adresa], niti je imao ušteđevinu u iznosu od 1.000.000,00 austrijskih šilinga, pa stoga iste nije ni mogao dati tužiteljima ili bivšoj supruzi. Nadalje tužitelji navode da u osporavanoj oporuci stoji da je sva imovina ostavitelja stečena u zajedničkom životu ostavitelja s ovdje tuženom što također nije istina, budući da je ostavitelj predmetne nekretnine stekao u braku sa pok. UŽ, majkom tužitelja. Budući da u osporavanoj oporuci stoji niz neistina - nelogičnosti, to dovodi u pitanje istinitost i pravovaljanost oporuke. Stoga tužitelji predlažu da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi pravno nevaljanom oporuku koju je proglasio Javni bilježnik Mladen Kaluđer kao povjerenik Općinskog suda u Vinkovcima u ostavinskom postupku poslovni broj O-1781/21 iza pokojnog ĐŽ te naložiti tuženiku naknaditi prouzročene parnične troškove tužiteljima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti, te osporava tvrdnje tužitelja da pok. OŽ nije pisao i potpisao vlastoručnu oporuku i da postoje nedostaci u obliku oporuke koju je čine ništetnom. Tuženik odgovara da je suprotno tvrdnjama tužitelja pok. OŽ svojom rukom napisao i potpisao predmetnu vlastoručnu oporuku, što će se potvrditi grafološkim vještačenjem. Tužena navodi da kao supruga pok. ĐŽ zna prepoznati suprugov rukopis i da je sigurna da je njezin suprug vlastoručno rukom pisao i potpisao predmetnu oporuku. Tuženik se nadalje u odgovoru na tužbu poziva na čl. 30. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 127/13, 152/14, 33/15 i 14/19; dalje: ZN) kojim je izrijekom propisano da u dopuštene i valjane oblike oporuke ulaze i vlastoručne oporuke pod kojim se podrazumijevaju sve oporuke koje je oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao, čak predmetna vlastoručna oporuka sadržava i mjesto i datum nastanka. Tuženik nadalje u odgovoru na tužbu navodi da je činjenica da je pokojni u to vrijeme pretrpio moždani udar, pa je zbog toga, ali i čitkosti i mogućnosti jasnog čitanja oporuke pisao štampanim slovima tekst, a potpisao se vlastoručno pa se ne može po sili zakona dovoditi u sumnju valjanost vlastoručne oporuke, jer ju je pokojni OŽ u skladu i obliku propisanom čl. 30. ZN vlastoručno napisao i potom potpisao. Tužena navodi da živi sa pok. ĐŽ od 1990., u bolesti je jedina brinula o njemu, te u odgovoru na tužbu postavlja pitanje kome će, ako ne supruzi ostaviti oporukom imovinu kada mu nitko od tužitelja, djece, nije pomagao, niti na najmanji način. Nadalje, tužena smatra da su posebno uvredljivi navodi kako oporuka nije istinita, jer je njezina istinitost dokazana temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-626/05-16 od 29. rujna 2005. temeljem koje proizlazi neprijeporno dokazanima kako nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u selu sa 2387 m2 predstavlja tuženikovu zajedničku bračnu stečevinu s ostaviteljem u 1/2 dijela. Nadalje, tuženik navodi kako navedena pravomoćna presuda Općinskog suda u Županji predstavlja silom zakona javnu ispravu temeljem čl. 230. st. 1. ZPP sa učinkom zabrane ponovnog odlučivanja raspravljanja o istom pravnom pitanju i vezanost sudova za navedenu pravomoćnu odluku. Tuženik nadalje ističe kako se materijalna pravomoćnost svake sudske odluke, pa tako i u konkretnom slučaju pravomoćne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-626/05-16 od 29. rujna 2005. sastoji u tome da je zabranjeno pokretanje novih parnica zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, te da su sudovi vezani sadržajem takve odluke, te kako kad postoji pravomoćna odluka, njome je definitivno riješen spor i nitko više ne može u novoj parnici nastojati ishoditi preispitivanje onog o čemu je već riješeno. Pitanje koje je riješeno pravomoćnom odlukom, ne može, ni sud koji ju je donio, niti neku drugi sud drugačije riješiti. Tužena navodi kako pravomoćna sudska odluka djeluje kako u interesu stranaka tako i u javnom interesu jer autoritativno i trajno uređuje odnose među strankama, omogućava im ostvarenje njihovih građanskih prava, sprječava donošenje u istoj pravnoj stvari suprotnih sudskih odluka, a time i rušenje ugleda pravosuđa, i smanjuje opterećenost sudova predmetima. Takvo djelovanje sudske odluke rezultat je svojstava koja daje materijalna pravomoćnost kao i drugi učinci vezani uz pravomoćnu odluku suda te tuženik navodi da su učinci pravomoćne odluke zabrana ponovnog odlučivanja, vezanost sudova za pravomoćnu odluku i vezanost stranaka za pravomoćnu odluku, te se tuženik u tom pravcu poziva na odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-806/2017-2 od 27. veljače 2019. koja također upućuje na postojanje pravomoćne presude kao zapreke da se određuje prekid postupka i ponovo utvrđuje sadržaj prava utvrđen pravomoćno presudom. S obzirom da je tužena uložila žalbu na ostavinsko rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj J16 O-1781/2021, predlaže da se u naslovnoj pravnoj stvari odredi prekid postupka do okončanja žalbenog postupka. Tužena je suglasna da se odredi i provede grafološko vještačenje, te predlaže da se isključivo vještače potpisi pok. ĐŽ, jer isti je od formalnog obrazovanja završio osnovnu školu i to ne svih osam godina, te tuženik navodi kako su stoga za njega uvijek sve druge osobe vršile popunjavanje obrazaca, zahtjeva i sl. U okviru navedenog, tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te predlaže sudu po provedenom postupku odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljima naknaditi prouzročene parnične troškove tuženiku.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: zapisnik javnog bilježnika Mladena Kaluđera od 24. siječnja 2022. (list 5-7 spisa), od 11. ožujka 2022. (list 8-9 spisa), zapisnik od 6. lipnja 2022. (list 10-11 spisa), podnesak zakonskih nasljednika DŽ i CŽ od 17. ožujka 2022. (list 12) s pripadajućom potvrdom o primitku (list 13 spisa), oporuku - testament od 28. studenog 2011. (list 14-15 spisa), rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj O-1781/2021-5 od 2. rujna 2022. (list 16-19 spisa), vjenčani list (list 21 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 22-23 spisa), punomoć (list 24-25 spisa), presudu Općinskog suda u Županji poslovni broj P- 626/05-16 od 29. rujna 2005. (list 34-37 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-806/2017-2 od 27. veljače 2019. (list 38-40 spisa), žalbu (list 41-43 spisa), punomoć (list 45 spisa), vjenčani list (list 51 spisa), ugovor o kupoprodaji (list 52-53 spisa), punomoć (list 54-55 spisa), presliku dokumenata (list 59-64 spisa), uvid u dokaze - putovnicu RH, vozačku dozvolu Republike Austrije, vozačku dozvolu RH, osobnu iskaznicu RH, sve u izvorniku s lista 70 spisa, dokumentaciju sa lista 71-85 spisa), dokumentaciju dostavljenu od strane PGP Vrbanja (list 92 spisa), osobni zdravstveni karton sada pok. ĐŽ (list 93-190), dokumentaciju sa lista 237-305 spisa, dokumentaciju sa lista 326-328, 334-339,341-350 i 355-380 spisa, dokumentaciju sa lista 385-425 spisa, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka dr. IŽ na raspravnom ročištu za glavnu raspravu održanom 14. ožujka 2023. (list 192 spisa), a sud je odustao od dokaznog prijedloga radi provođenja medicinskog vještačenje u kombinaciji sa grafološkim vještačenjem, kako je to predložio tuženik, sud također nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka EŽ, kuma pok. OŽ, te BŽ, koji po tvrdnji tuženika imaju neposredna saznanja o načinu nastanka i sastavljanja (pisanja) sporne oporuke, dok drugih dokaza nije bilo.

4. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

5. Među strankama je nesporno:

- da se pred Općinskim sudom u Vinkovcima, Stalnom službom u Županji pod poslovnim brojem O-1781/2021 vodi ostavinski postupak iza pokojnog ĐŽ, rođenog **.**.1951., a umrlog **.**.2021.

- da kao zakonski nasljednici iza pok. ĐŽ dolaze tuženik PŽ, supruga i tužitelji ZŽ i GŽ, djeca

- da je u predmetnom ostavinskom postupku tužena priložila vlastoručnu oporuku koju je javni bilježnik Mladen Kaluđer proglasio na ročištu održanom dana 24. siječnja 2022.,

- da su tužitelji osporili istinitost i valjanost navedene oporuke, ističući kako istu nije napisao i potpisao pok. OŽ, te da stoga postoje nedostaci u obliku oporuke koji ju čine ništavom,

- da je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj O-1781/2021 od 2. rujna 2022. prekinut ostavinski postupak, te je sud tužitelje, kao zakonske nasljednike uputio u parnicu protiv tužene radi osporavanja oporuke istinitom i pravovaljanom, da je tužena protiv toga rješenja uložila pravodobnu žalbu, koja je odbijena kao neosnovana rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-1222/2022-2 od 29. studenog 2022.

- da tužena tvrdi da je sada pok. OŽ pretrpio moždani udar 26. studenog 2011., kao da je isti pretrpio i tijekom 2016.

6. Među strankama je sporno da li je sada pok. OŽ vlastoručno napisao i potpisao oporuku; da li je navedena oporuka ukoliko ju nije napisao i potpisao pok. OŽ napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom (tužitelji smatraju da ista ima formalne nedostatke jer se ne radi o rukopisu i potpisu pok. ĐŽ), sporno je dali u navedenoj oporuci postoji niz neistina, (jer se u osporavanoj oporuci navodi da je pok. OŽ djeci i bivšoj supruzi ostavio dva stana u [adresa], 1.000.000,00 austrijskih šilinga, kuću u [adresa], kuću u [adresa] i dr., a to nije istina, jer pok. OŽ nikad nije bio vlasnik nekretnina u Austriji, niti nekretnine u [adresa] i nekretnine u [adresa], niti je imao ušteđevinu u iznosu od 1.000.000,00 austrijskih šilinga, pa stoga iste nije ni mogao dati tužiteljima ili bivšoj supruzi, jer se u osporavanoj oporuci navodi da je sva imovina ostavitelja stečena u zajedničkom životu ostavitelja s ovdje tuženom što tužitelji također smatraju neistinom, budući da je ostavitelj predmetne nekretnine stekao u braku sa pok. UŽ, majkom tužitelja.), a koje neistine i nelogičnosti dovode u pitanje i istinitost i pravovaljanost oporuke; nadalje sporno je da li su ispunjeni uvjeti za prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog odlučivanja u ostavinskom postupku u povodu žalbe koju je tužena uložila na rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj J16 O-1781/2021 od 2. rujna 2022. kojim je prekinut ostavinski postupak, te je sud tužitelje, kao zakonske nasljednike uputio u parnicu protiv tužene radi osporavanja oporuke istinitom i pravovaljanom, da li je istinitost oporuke dokazana temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P- 626/05-16 od 29. rujna 2005. temeljem koje je utvrđeno kako nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u selu sa 2387 m2 predstavlja tuženikovu zajedničku bračnu stečevinu s ostaviteljem u 1/2 dijela, te da li se o tome može ponovno raspravljati u ovom parničnom postupku, budući da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

7. Na okolnost da li je pok. OŽ vlastoručno napisao i potpisao oporuku proveden je dokaz grafološkim vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb, koji je vještačenje povjerio vještaku Željki Tkalac.

8. Iz pisanog nalaz i mišljenja vještaka Željke Tkalac, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenje "Ivan Vučetić" od 1. lipnja 2023. (list 200-209 spisa) utvrđeno je da nema temelja za identifikaciju ĐŽ kao skriptora spornog rukopisa i spornog potpisa u rukopisnom navodu " OŽ" na predmetnoj oporuci od 28. studenog 2011., te da OŽ vjerojatno nije skriptor spornog potpisa u parafnom obliku na predmetnoj oporuci od 28. studenog 2011.

9. Na navedeni nalaz i mišljenje tužitelji nisu imali primjedbe, no imali su pitanja za vještaka, dok je tuženik imao primjedbi i pitanja.

10. U povodu primjedbi i pitanja tuženika i pitanja tužitelja usmeno je saslušan grafološki vještak Željka Tkalac na raspravnom ročištu od 15. svibnja 2024. (list 229- 236 spisa), te je isti naveo da u smislu pitanja tužene da li bi kombinirano vještačenje po vještaku grafološke struke zajedno sa vještakom medicinske struke razriješilo pitanje pisanja i potpisivanja sporne oporuke u većoj mjeri, odnosno da li vještak smatra da ukoliko bi se utvrdio po medicinskom vještaku eventualni utjecaj zdravstvenog stanja sada pok. OŽ na njegove grafo-motoričke sposobnosti, da li bi bilo u tom smislu bilo potrebno i korisno provoditi to kombiniranog grafološko-medicinsko vještačenje i da li bi se na temelju toga eventualno moglo adekvatnije utvrditi da li je isti pisao i potpisao spornu oporuku, da ona kao vještak za rukopise u oba sporna potpisa nije utvrdila relevantne elemente rukopisnog propadanja koji bi upućivali na nedvojbenu rukopisnu nedostatnost u smislu bolesti. Pri tom je vještak napomenuo da, ni u nespornim potpisima, a govoreći o parafnim potpisima, budući da su uglavnom oni dostavljeni kao nesporni materijal, nije utvrdila značajnu rukopisnu deficit, niti u potpisima koji su nastali prije, a ni poslije spornog potpisa, pri tome je važno napomenuti da se u spornoj oporuci navodi datum 28. studeni 2011. kao datum od koje važi oporuka, a je li ona upravo i pisana u to vrijeme ne može reći, a isto tako ne raspolaže nespornim potpisima iz 2011. na temelju kojih bi mogla utvrditi da je takav rukopisni deficit postojao u to vrijeme, a što bi onda svakako upućivalo na potrebno medicinsko vještačenje. Na upit u vezi sa zaključkom vještaka da nema temelja za identifikaciju ĐŽ kao skriptora spornog rukopisa i spornog potpisa u rukopisnom navodu OŽ na predmetnoj oporuci od 28. studeni 2011., te da je vještak zaključio da OŽ vjerojatno nije skriptor spornog potpisa u parafnom obliku na predmetnoj oporuci, kao i da vještak objasni ovisno o kvaliteti i kvantiteti materijala za dokazno vještačenje koji stupnjevi vjerojatnosti postoje vještak je naveo da prema pravilima grafološke struke izuzetno je važno raspolagati istovrsnim nespornim materijalnom koji služi za usporedbu sa spornim. To znači da je za potrebnu analizu u smislu identifikacije skriptora spornog rukopisa kojim je ispisana oporuka i potpisana punim rukopisnim navodom OŽ, neophodno raspolagati istovrsnim rukopisom isključivo pisanim velikim tikanim slovima, a za sporni potpis većim brojem nespornih potpisa pisanih pisanim slovima kao što je i sporni OŽ. Budući da nesporni rukopis nije dostavljen, a navedeni nesporni potpis je samo u jednom dokumentu i to vremenski neprilagođen, to prema pravilima ove struke nema temelja za identifikaciju. U pogledu parafnog potpisa mišljenje vještaka je vezano za stupanj negativne vjerojatnosti da vjerojatno nije skriptor, a što se prema pravilima ove struke ne izražava u brojčanoj vrijednosti, već opisno, i uobičajena je skala stupnjeva vjerojatnosti koje se koristi u području forenzike u subjektivnim vještačenjima pogotovo, a prema slijedećem: nema temelj ili se ne može isključiti, ili vjerojatno nije, ili vrlo vjerojatno nije, vrlo vjerojatno gotovo sigurno nije, i sigurno nije (5 gradacija), a isto vrijedi i u pozitivnoj gradaciji. Vezano za primjedbu/pitanje tužitelja da u spisu postoje nesporni potpisi u parafnom obliku i iz perioda prije datuma sporne oporuke i iz perioda nakon datuma sporne oporuke, te jeli po stavu tužitelja u svim nespornim potpisima izražena kutna forma, pa tužitelji smatraju da je stoga nemoguće da je zbog eventualne bolesti samo potpis ĐŽ na spornoj oporuci u obloj formi tj. da tužitelji smatraju da je očito da je vještak previdio da postoje nesporni potpisi iz perioda prije sporne oporuke i iz perioda nakon sporne oporuke, vještak je naveo da apsolutno nije previdio ovo, jer je iz njegovog nalaza i mišljenja jasno je vidljivo u popisu materijala vještačenja koju je dokumentaciju koristio sa jasno naznačenim datumima nastanka, a isto tako na str. 4. od 6. je prikazao nesporne potpise sa datumima nastanka, a što je i naveo u nalazu, čak štoviše na str. 6. je i napisao da raspoloživi nesporni potpisi datiraju i prije i nakon nastanaka sporne oporuke; a što se tiče navoda o kutnoj formi isto tako u nespornom materijalu je naveo, odnosno utvrdio da su nesporni parafi ĐŽ pisani vrlo neujednačeno, sličnog načina početnog oblikovanja, ali i kutnih i oblih formi unutar smoga parafa, a što je i moguće vidjeti na str. 4. od 6., odnosno slici 3. Vezano za primjedbu tužitelja, a imajući u vidu odredbu čl. 30. st. 1. ZN da se oporuka smatra valjanom, ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao, a na pitanje tužitelja da li se analizom sporne oporuke može utvrditi je li jedna te ista osoba pisala sporni rukopis i potpisala spornu oporuku, ili se radi o različitim osobama tj. je li jedna osoba pisala sporni rukopis, a druga osoba potpisala predmetnu oporuku, vještak je odgovorio da ne može, iz logičnog razloga, jer je oporuka pisana velikim tiskanim slovima, a sporni potpis malim pisanim slovima, te se te dvije vrste rukopisa ne mogu međusobno usporediti, jer slova nisu istovrsna. Nakon uvida vještaka u dokumentaciju koju je tužena predlagala na ročištu, a za koju je tvrdila da ju je pisao i potpisao osobno sada pok. OŽ, vještak je naveo da većinom nalazi potpise pisani parafno, od toga dva potpisa pisana punim rukopisnim navodom, a za jedan je vidljiv datum nastanka 1986. ili 1996. što je znatno ranije u odnosu na 2011., za rukopise za koje se navode da su pisani njegovom rukom, a nalaze se na dokumentaciji, vještak je naveo da može reći da ih ne može koristiti u konačnom zaključku u smislu identifikacije ĐŽ kao skriptora, već eventualno izvršiti usporedbu spornog rukopisa oporuke i toga rukopisa, i zaključiti je li jest ili nije pisan rukom iste osobe, razlog tome je činjenica da ne raspolaže nespornim rukopisom koji bi vještaku bio poznat kao nedvojbeno poznati rukopis navedenog. Na upit punomoćnika tužitelja da vještak izdiktira na zapisnik vezano za parafne potpise, vještak je naveo da ukoliko bi u nadopuni raspolagao sa većim brojem nespornih potpisa u parafnom obliku ne bi mogao dati sigurnije mišljenje iz ranije navedenog, a to je izrazita jednostavnost spornog i nespornog parafa, ali i osobito izražena neujednačenost u rukopisnom oblikovanju parafnog potpisa ĐŽ. Na dalji upit da se na str. 5. od 6. nalaza i mišljenja navodi da su relevantne rukopisne razlike utvrđene u sitnim detaljima koji se manifestiraju u obliku rukopisa (u spornom obujam, u nespornom kutna forma, slijedu poteza, osobito završnom/križajućem potezu, a u svim spornim potpisima izražena je kutna forma, a u spornom obla) da li to upućuje na zaključak da je sporni potpis vjerojatno krivotvoren, te da li nakon danas iznesenog usmenog mišljenja vještak ostaje kod ovoga navedenog zaključka, vještak je naveo da ostaje u cijelosti. Na upit punomoćnika tuženika da li je prilikom vještačenja vještak izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, vještak je odgovorio da nije. Na daljnji upit da li s obzirom na oporuku koja je potpisana 28. studenog 2011. te da li je vještak imao podatak iz medicinske dokumentacije i s tim doveo u vezu i činjenicu da je 26. studenog 2011. dva dana prije sporne oporuke, isti imao moždani udar i da je nekoliko godina i prije imao u med. dokumentaciji utvrđenu slabost u desnoj ruci, vještak je naveo da može reći da ona s tim podatkom nije raspolagala u smislu točnog datuma nastanka bolesti, već je kroz spis pronašla informaciju da je navedeni prebolio moždani udar, a kao što je vještak i naveo u svom nalazu i upravo zato jer nema podatak kada je on točno nastao, je i navedeno da je vrlo važno raspolagati nespornim potpisima iz tog razdoblja, odnosno iz datuma nastanka predmetne oporuke, kako bi se doista moglo utvrditi jesu li nastali bilo kakvi rukopisni deficiti i u kojem opsegu, a ukoliko jesu tada je to pitanje prije svega vještaka medicinske struke, jer se o tome vještak a rukopise ne može očitovati. Uvidom u nesporne potpise koje je vještak koristio, pobliže opisane na str. 1. zapisnika o vještačenju, kako vještak komentira da, niti jedan potpis nije isti, vještak je odgovorio da je to normalna pojava. Na upit da li određena zdravstvena stanja tj. određene bolesti ukazuju na promjenu rukopisa npr. moždani udar ili parkinsonova bolest, vještak je odgovorio da na promjenu rukopisa mogu utjecati navedene bolesti, isto tako upotreba lijekova, i sve one bolesti koje imaju mogućnost utjecaja na psiho-motorno izražavanje, kao i lijekovi, pa je to može biti i alkoholizam i narkomanija, razne traume mozga, ali isto tako i oštećenje vida i drugo. Na dalji upit da li na različitost utječu raspoloženja, veselost, tuga, vještak je odgovarao da može reći da bi to bilo teoretiziranje, jer je pisanje jedna individualnost osobe koja se izražava na takav način i svojstveno je samo osobi koja piše, kao otisak prsta. Na upit da li na osnovu različitosti ovakvih potpisa vještak može utvrditi individualnost osobe koja je potpisivač, vještak je odgovorio da može reći da je utvrđivanje karakterologije područje grafologije koje nije dio forenzičke struke i smatra se pseudoznanosti, što je suprotno od vještačenja rukopisa, stoga je vještak naveo da na to pitanje ne može odgovoriti. Na daljnje pitanje tuženika vještak je odgovorio da se grafologija bavi proučavanjem karakteroloških osobina osobe iz njezinog rukopisa i smatra se pseudoznanosti i nije dio forenzike, pogotovo ne u njihovom Centru, da se oni bave vještačenjem rukopisa i dokumenata, što znači da se vještačenjem rukopisa koja se provode nedestruktivnim i usporednim metodama spornog i nespornog materijala utvrđuje skriptor nekog rukopisa ili potpisa, da je područje vještačenja dokumenata i rukopisa dio akreditiranog laboratorija u službi kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja u centru koje se sastoji od tri područja različitih vještačenja, ali se dodiruju u području koje se odnosi na provedbe kemijskih ispitivanja, pa je tako i ovo područje dio te službe, da je vještak po struci onako kako je to i navedeno u njegovom pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za rukopise i dokumente, a kolokvijalno se može reći da se ovo vještačenje često naziva grafološko, no točnost svog izraza je pojasnio ranije. Na upit da se vještak očituje vezano za dokazni prijedlog tužene da se pribavi karton deponiranih potpisa i općenito svih ugovora i drugih isprava na kojima se nalaze vlastoručni potpisi ĐŽ i to od Erste banke, te da li bi eventualno ovi dokazi pomogli da se detaljnije razriješi sporno pitanje pisanja i potpisa oporuke, vještak je odgovorio da ako jesu iz vremena nastanka spornog potpisa u tom smislu bi koristilo, ako nisu, a pisani su parafno tada ne bi koristili, kao što je obrazložio ranije. Na daljnji upit vezano za zadatak koji je sud dao, da li je to predmet vještačenja za grafološkog vještaka ili vještaka za vještačenje dokumenata i rukopisa, vještak je odgovorio da bi u predmetnom to bilo pitanje za vještaka za rukopise, jer je bilo potrebno utvrditi skriptora.

11. Obzirom da je grafološki vještak Željka Tkalac navela da je potrebno izvršiti konzultaciju s medicinskim vještakom kako bi se eventualno utvrdilo je li zdravstveno stanje sada pok. ĐŽ uzrokovalo rukopisni deficit koji bi utjecao na vjerodostojnost njegovo potpisa na spornoj oporuci, sud je odredio novo kombinirano grafološko-medicinsko vještačenje po vještaku Ljerki Zdunić.

12. Valja naglasiti da su oba vještaka i vještak Tkalac i vještak Zdunić registrirani kao vještaci za rukopise, kao i da je za takva vještake kolokvijalno, ali i u sudskoj praksi uvriježen naziv „grafološki vještaci“.

13. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Ljerke Zdunić od 30. rujna 2025. (list 430-447) je da je sporna oporuka potpisana u vidu punog imena i prezimena “ OŽ“ ispod kojeg se nalazi potpis parafnog tipa, da detaljnom analizom spornog rukopisa, nisu uočeni tragovi propadanja rukopisa, već je utvrđeno da sporni rukopis djeluje kao da nije u potpunosti pisan prirodnim i spontanim grafijskim izražajem skriptora. Da je sporni puni potpis ispisan čitkim, grupirani rukopisom, neujednačenog nagiba grafema, te neujednačenog ritma i dinamike pisanja, oblih kopljača inicijalnog grafema prezimena „M“. Da je sporni potpis, parafnog tipa, ispisan je vezanim rukopisom, desnog nagiba grafema u vidu tri uzlazno-silazno lučne grafičke varijacije nejednakih visina od kojih zadnja zbog izraženijeg luka asocira na grafem „e“, završni povratni potez započinje ispod baze zadnje lučne varijacije. Da detaljnom stereomikroskopskom analizom spornog potpisa, nisu utvrđeni tragovi propadanja rukopisa, uslijed starosti i/ili bolesti. Da dostavljeni nesporni potpisi, sada pok. OŽ ĐŽ ispisani u vidu punog imena i prezimena ili u vidu parafa, datiraju iz vremenskog perioda 1986. -2021. Da su detaljnom analizom nespornih potpisa, utvrđeni znaci propadanja rukopisa „tek“ u potpisima nastalim tijekom 2020.-2021., dakle u vremenskom periodu bliskom nastanku spornog potpisa nisu uočeni tragovi propadanja rukopisa uslijed starosti i/ili bolesti, nadalje provedenom analizom, utvrđeno je da se sada pok. OŽ ĐŽ potpisivao pretežno parafnim potpisom. Dakle, dostavljeni nesporni potpisi parafnog tipa ispisani su vezanim rukopisom, desnog nagiba grafema u vidu uzlazno-silaznih kutnih grafičkih varijacija, završni povratni potez križa zadnju kopljaču, te čini više ili manje izražen trokutast oblik. Navedene grafičke varijacije mogle bi predstavljati inicijalne grafeme prezimena i imena „MA“. Da postoje primjerci nespornih potpisa iz 2020. i 2021. u kojim su razvidni tragovi propadanja rukopisa uslijed starosti i /ili bolesti, da su zbog pada grafo-motoričkih mogućnosti izražavanja skriptora, potpisi razvučeni, arhaični, no potrebno je napomenuti da je su sporni potpisi nastali 2011., a tragovi propadanja rukopisa uočavaju se u nespornim potpisima koji su nastali deset godina kasnije. Dostavljeni nesporni potpisi, ispisani u vidu punog prezimena i imena, čitkim, grupiranim rukopisom, slabog do srednjeg stupnja ispisanosti. Detaljnom analizom dostavljenih nespornih potpisa, utvrđeno je da isti sadrže vrijedne individualne rukopisne značajke koje se manifestiraju kroz način oblikovanja grafema „M“ te način povezivanja grafema „o-j“ (asocira na slovo„g“). Nadalje, provedenom analizom utvrđeno je da je tijekom 2020. rukopis OŽ propao uslijed starosti i/ili bolesti, razvidno je da pisanje predstavlja napor, te je stoga skupina grafema prezimena „V-I-Ć“ te posljednji grafem imena „A“ ispisani velikim tiskanim slovima. Obzirom na kvantitetu i kvalitetu dostavljenog nespornog materijala, sigurno mišljene biti će moguće dati isključivo za potpis parafnog tipa. Usporedbom spornog potpisa parafnog tipa s dostavljenim nespornim potpisima parafnog tipa, utvrđene su sličnosti i razlike. Sličnosti su utvrđene u općem grafijskom izgledu potpisa. Razlike su utvrđene (na slici označene plavim strelicama) u činjenici što su kopljače u spornom potpisi pisane lučno, dok su u nespornim potpisima pisani kutno zatim u načinu oblikovanju zadnje kopljače, te poziciji početka završnog poteza, u spornom ispod zadnje kopljače u nespornim križajući potez koji tvori veći ili manji trokut. Utvrđene razlike su u grafološkom smislu vrijednije, obzirom da izviru iz automatskog pokreta ruke, dok je utvrđena sličnost posljedica krivotvorenja potpisa imitiranjem poznatog uzora. Usporedbom spornog punog potpisa s dostavljenim nespornim punim potpisima, utvrđena je podudarnost u tipu potpisa. Razlike su utvrđene u spontanosti pisanja te u načinu povezivanja grafema „o-j“. Nadalje, sporni potpisi oporučitelja, kako puni tako i parafni djeluju kao da su ispisani rukom osobe čije su grafijske mogućnosti izražavanja (stupanj ispisanosti rukopisa) bolje nego što su to grafijske mogućnosti izražavanja, sada pok. ĐŽ. Usporedbom spornog rukopisa sa dostavljenim nespornim rukopisom, utvrđene su podudarnosti i razlike odudarnosti su utvrđene u načinu oblikovanja i formiranja grafema: „G“, „E“, „A“, „R“. Razlike su utvrđene u spontanosti pisanja, te načinu oblikovanja i formiranju grafema: „J“ te brojki: „4“ , „7“. No, kvantiteta dostavljenog nespornog rukopisa ne omogućava utvrđivanje, pa čak, niti u stupnju vjerojatnosti, je li je ili nije sada pok. OŽ skriptor spornog rukopisa s kojim je ispisan tekst oporuke. Dakle, za utvrđivanje je li je OŽ skriptor spornog rukopisa, neophodno je raspolagati nespornim rukopisom, sada pok. ĐŽ nesumnjivog porijekla i to iz vremenskog perioda bliskog nastanku spornog rukopisa. Dakle, proizlazi da skriptor spornog potpisa oporučitelja - parafnog tipa na vlastoručnoj „OPORUCI TESTAMENT“ sastavljenoj u [adresa] dana 28. studenog 2011. nije sada pok. OŽ; da skriptor spornog punog potpisa oporučitelja na vlastoručnoj „OPORUCI TESTAMENT“ sastavljenoj u [adresa] dana 28. studenog 2011. vjerojatno nije, sada pok. OŽ., te da nema temelja za identifikaciju skriptora spornog rukopisa s kojim je ispisan tekst „OPORUKE TESTAMENTA“ sastavljenog u [adresa] dana 28. studenog 2011. Navedeni vještak posebno je istakao da detaljnom analizom spornih potpisa nije uočio znake propadanja rukopisa, a detaljnom analizom nespornih potpisa utvrđeni su znaci propadanja rukopisa u potpisima nastalim znatno kasnije, stoga cijeneći mišljenje sudsko-medicinskog vještačenja, mora napomenuti da isto ne bi imalo utjecaj na rezultat njenog vještačenja. Nadalje, napominje da vještaci za rukopise, radi pravilne ocjene rezultata komparativnog proučavanja rukopisa moraju znati uočiti znake propadanja rukopisa, te je to i jedan od razloga zašto se traži da jedan dio nespornog materijala potječe iz vremenskog perioda bliskom nastanku spornog rukopis i/ili potpisa.

14. Na navedeni pisani nalaz i mišljenje tužitelji nisu imala pitanja i primjedbi, dok je tuženik imao.

15. Na okolnost primjedbi i pitanja tuženika na raspravnom ročištu od 15. siječnja 2026. (list 462-467 spisa) saslušan je grafološki vještak Ljerka Zdunić, a na isto ročište pozvan je i grafološki vještak Željka Tkalac, radi pokušaja usuglašavanja i donošenja jedinstvenog nalaza i mišljenja u ovom predmetu.

16. Grafološki vještak Ljerka Zdunić navela je da je ona u sudskom spisu vidjela nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Željke Tkalac i smatra da što se tiče propadanja rukopisa se u istom ne razilaze. Da oba vještaka nisu utvrdili tragove propadanja rukopisa u spornim potpisima kao, ni u spornom rukopisu, a sigurno mišljenje što se tiče parafnog potpisa vještak Zdunić dala je obzirom da je raspolagala sa većom količinom nespornih potpisa parafnog tipa pok. ĐŽ i to iz vremenskog perioda 1986. do 2021. i utvrdila je konstantne razlike kao i sporost i crtanost poteza. Propadanje rukopisa kod pokojnog ĐŽ utvrdila je tijekom 2020. i 2021. i iste je posebice izdvojila kako bi posebno pokazala propadanje rukopisa. Što se tiče punog potpisa mišljenje je dala u stupnju vjerojatnosti (vjerojatno nije), budući da joj dostavljeni nesporni materijal tj. dostavljeni nesporni puni potpisi nisu u potpunosti odgovarali za potrebe grafološkog vještačenja u pravcu davanja sigurnog mišljenja, dok je za rukopis napisala da nema temelja za identifikaciju skriptora. Što se tiče angažmana sudsko medicinskog vještaka ona smatra da je nemoguće provesti kombinirano sudsko medicinsko i grafološko vještačenje, da je ona 35 godina vještak i to nikada nije bilo moguće, radi se o različitim vrstama vještačenja i ona kao vještak za rukopise ne može ulaziti u domenu sudsko medicinskog vještačenja kao i što sudsko medicinski vještak ne može ulaziti u područje vještačenje rukopisa. A u konkretnom slučaju ističe da analizom spornog materijala nisu utvrđeni nikakvi znaci propadanja rukopisa, a imajući u vidu datum oporuke koja datira s 28. studenim 2011. s čim se na ročištu složio i grafološki vještak Tkalac, navodeći da smatra da je vještak Zdunić dala decidirano mišljenje na osnovu njezine analize, jer je imala veći broj nespornih potpisa, a vještak Tkalac nije raspolagala rukopisom ĐŽ kao, ni odgovarajućom količinom i vremenski prilagođenim nespornim potpisima punog navoda, što je rezultiralo zaključkom da nema temelja za takvu identifikaciju, dok je u pogledu parafnih potpisa mišljenje također u negativnoj identifikaciji, ali obzirom na količinu nespornih potpisa iz tog vremenskog razdoblja nastanka 2011. više ili manje 3 do 5 godina, a sukladno pravilima struke imajući u vidu jednostavnost spornog i nespornog materija njeno je mišljenje dano u srednjem stupnju, također negativne identifikacije, dakle ni ona nije u svom ispitivanju utvrdila bilo kakvo propadanje, ni u prijašnjem nespornom materijalu, a ni naknadno nastalom uključujući zaključno do 2016. jer je to bio nesporni potpis i to je navela u nalazu, a medicinsko vještačenje se odnosilo na činjenicu da je u spisu tada bio dostupan podatak da je pok. OŽ imao moždani udar, a za koji nije imala podatak kada je on točno nastao, a prema praksi i dugogodišnjem radu poznato joj je da bolest moždanog udara može rezultirati različitim grafomotoričkim deficitima koji mogu biti prolaznog i vrlo kratkog vremenski kratkog karaktera ili čak dugotrajnog, pa je iz razloga opreznosti, jer nije imala nesporne potpise iz 2011. pri svom iskazu mislila upravo na to vrijeme. Vještak Zdunić navela je da smatra da je u potpunosti izradila svoj nalaz i mišljenje u skladu s metodologijom vještaka za rukopis, a propadanje rukopisa ĐŽ utvrdila je u vremenskom periodu 2020. i 2021. i očito je da je u tom periodu rukopis propao, dakle ona se može složiti da je rukopis ĐŽ propao u tom periodu uslijed inzulta, ali analizom spornog materijala nisu utvrđeni nikakvi tragovi propadanja rukopisa i utvrđene su konstantne razlike u vrijeme sačinjenja sporne oporuke. Oba vještaka su navela da su imali uvid u izvod iz medicinske dokumentacije pok. OŽ u rasponu nastanka sporne oporuke od 22. studenog 2011. do 28. studenog 2011. (u kojem je kod istog utvrđena stenoza i ostali neurološki deficiti zbog kojeg je obavljao CT), a da li navedeno zdravstveno stanje može utjecati na rukopis, vještak Zdunić je naveo da analizom spornog materijala nisu utvrđeni znaci propadanja rukopisa, a da su oba vještaka utvrdile unutar spornog materijala tragove propadanja rukopisa isto bi i navele, dakle ukoliko bi u spornom materijalu postojali znakovi drhtanja i propadanja rukopisa one bi to u svom nalazu i mišljenju i vidjeli, jer su obje imale izvornike. Na upit tuženika da li propadanje rukopisa može biti posljedica bolesti pok. ĐŽ u periodu 22. studenog 2011. do 28. studenog 2011. (za što je tužena priložila medicinsku dokumentaciju) vještaci odgovaraju da nisu mjerodavni da raspravljaju o medicinskom stanju pokojnog ĐŽ, a pogotovo imajući u vidu činjenicu da se tuženik nije izjasnio o periodu nastanka moždanih udara. Iako je u spisu i u vrijeme vještačenja vještaka Tkalac postojao medicinski obiteljski zdravstveni karton pok. OŽ iz istog nije vidljivo kada je on točno imao moždani ili moždane udare i zbog toga je ona isto samo konstatirala u svom nalazu i usmenom iskazu i navela da je za detaljnije upite u neurološkom statusu OŽ u vrijeme nastanka sporne oporuke nadležno mišljenje isključivo medicinskog vještaka, no ukoliko bi toga i bilo oba vještaka su ustvrdila da nije utvrđeno (ni u spornom, ni u nespornom rukopisu) da bi bilo utjecaja neurološkog statusa pok. ĐŽ na spornu grafiku. Vještak Zdunić učinila je nespornim da u svom nalazu i mišljenju i iskazu spominjala konstantne razlike rukopisa, no u vremenskom periodu bliskom nastanku spornog potpisa nisu uočeni tragovi propadanja rukopisa uslijed starosti ili bolesti.

17. Oba grafološka vještaka naveli su da smatraju da što se tiče propadanja rukopisa se u istom ne razilaze, jer obje nisu utvrdile tragove propadanja rukopisa u spornim potpisima kao, ni u spornom rukopisu, a da je sigurno mišljenje što se tiče parafnog potpisa dala je vještak Zdunić s obzirom da je raspolagala sa većom količinom nespornih potpisa parafnog tipa pokojnog ĐŽ i to iz vremenskog perioda 1986. do 2021. pa je i utvrdila konstantne razlike kao i spornost i crtanost poteza, dok je propadanje rukopisa kod pokojnog ĐŽ utvrdila je tijekom 2020. i 2021. što je posebno izdvojila kako bi istakla pokazala propadanje rukopisa u tom periodu. Što se tiče punog potpisa mišljenje je dala u stupnju vjerojatnosti (vjerojatno nije) budući da joj dostavljeni nesporni materijal tj. dostavljeni nesporni puni potpisi nisu u potpunosti odgovarali za potrebe grafološkog vještačenja u pravcu davanja sigurnog mišljenja, dok je za rukopis napisala da nema temelja za identifikaciju skriptora. Što se tiče angažmana sudsko medicinskog vještaka ona smatra da je nemoguće provesti kombinirano sudsko medicinsko i grafološko vještačenje, da je ona 35 godina vještak i to nikada nije bilo moguće, radi se o različitim vrstama vještačenja i ona kao vještak za rukopise ne može ulaziti u domenu sudsko medicinskog vještačenja kao i što sudsko medicinski vještak ne može ulaziti u područje vještačenje rukopisa. A u konkretnom slučaju ponovno ističe da analizom spornog materijala nisu utvrđeni nikakvi znaci propadanja rukopisa, u vrijeme potpisivanja i sastavljanja sporne oporuke koja je datirana sa 28. studenim 2011. Vezano za izneseno utvrđenje vještaka Zdunić, vještak Tkalac se složio da je vještak Zdunić dala decidirano mišljenje na osnovu njezine analize, jer je imala veći broj nespornih potpisa.

18. Vještak Tkalac navela je da ona nije raspolagala rukopisom ĐŽ kao, ni odgovarajućom količinom i vremenski prilagođenim nespornim potpisima punog navoda, što je rezultiralo zaključkom da nema temelja za takvu identifikaciju, dok je u pogledu parafnih potpisa mišljenje također u negativnoj identifikaciji, ali obzirom na količinu nespornih potpisa iz tog vremenskog razdoblja nastanka 2011. +/- 3 do 5 godina, a sukladno pravilima struke imajući u vidu jednostavnog spornog i nespornog materija njeno je mišljenje dano u srednjem stupnju, također negativne identifikacije, dakle i ona nije u svom ispitivanju utvrdila bilo kakvo propadanje, ni u prijašnjem nespornom materijalu, a ni naknadno nastalom uključujući zaključno do 2016. Vezano za medicinsko vještačenje ono se odnosilo na činjenicu da je u spisu tada bio dostupan podatak da je pok. ĆŽ imao moždani udar, a za koji nije imala podatak kada je on točno nastao, a prema praksi i također dugogodišnjem radu poznato joj je da bolest moždanog udara može rezultirati različitim grafomotoričkim deficitima koji mogu biti prolaznog i vrlo kratkog vremenski kratkog karaktera ili dugotrajnog, pa je iz razloga opreznosti, jer nije imala nesporne potpise iz 2011. spomenula medicinskog vještaka.

19. Radi svega naprijed navedenog oba vještaka navela su da ostaju kod svojih pisanih nalaza i mišljenja, a vještak Tkalac i kod usmenog očitovanja danog na raspravnom zapisniku u ranijem tijeku ovog parničnog postupka.

20. Dakle, oba grafološka vještaka su navela da analizom spornog materijala nisu utvrđeni znaci propadanja rukopisa, da su utvrdile unutar spornog materijala tragove propadanja rukopisa isto bi i navele odnosno ukoliko bi u spornom materijalu postojali znakovi drhtanja i propadanja rukopisa one bi to u svom nalazu i mišljenju i vidjeli, jer su obje imale izvornike. Da je za neurološki statusu pok. ĐŽ u vrijeme nastanka sporne oporuke nadležno mišljenje isključivo medicinskog vještaka, no oba vještaka su ustvrdila da nije utvrđeno (ni u spornom ni u nespornom materijalu) da bi bilo utjecaja neurološkog statusa pok. ĐŽ na spornu grafiku.

21. Notorno je, a kao što je to utvrdio i vještak Zdunić, da vještaci za rukopise, radi pravilne ocjene rezultata komparativnog proučavanja rukopisa moraju znati uočiti znake propadanja rukopisa, te je to i jedan od razloga zašto se traži da jedan dio nespornog materijala potječe iz vremenskog perioda bliskom nastanku spornog rukopis i/ili potpisa. Dakle, oba grafološka vještaka isključila su mogućnost da bi zdravstveno stanje pok. OŽ odnosno njegova bolest (moždani udari idr. bolesti od kojih je on bolovao) utjecali na njegov rukopis u vremenu sastavljanja sporne oporuke, oba vještaka utvrdila su da na potpis na oporuci nije utjecalo zdravstveno stanje pok. OŽ, pa je sud zbog ovoga razloga odustao od dokaznog prijedloga radi provođenja medicinskog vještačenje uz već provedeno grafološkim vještačenje.

22. Oba vještačenja grafoloških vještaka su stručna, objektivna i vjerodostojna, no sud je stava da je grafološki vještak Zdunić dao decidirano mišljenje, jer je ona imala više dokumentacije za potrebe vještačenja odnosno imala je na raspolaganju veći broj nespornih potpisa od vještaka Tkalac, pa je iz toga razloga mišljenje vještaka Zdunić prihvaćeno kao pouzdanije, točnije i cjelovitije.

23. Kako je grafološki vještak Zdunić detaljno i sigurno odgovorio na sva pitanja i primjedbe tuženika, one ga nisu ničim dovele u sumnju ili dvojbu, te ga tim više sud smatra stručnim, objektivnim i vjerodostojna, te mu je stoga poklonio vjeru u cijelosti.

24. Člankom 30. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 127/13, 152/14, 33/15 i 14/19; dalje: ZN) propisano je da je vlastoručna oporuka valjana, ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao.

25. Smatra se da tužena nije dokazala da se radi o vlastoručnoj oporuci pok. AŽ, ovo stoga što tužena nije dokazala da je sada pok. AŽ OŽ spornu oporuku vlastoručno napisao i da ju je on potpisao. Naime, sud je temeljem grafološkog vještačenja utvrdio da pok. OŽ nije navedenu oporuku potpisao, da on nije skriptor parafnog potpisa, te da on vjerojatno nije skriptor punog potpisa. Grafološkim vještačenjem je utvrđeno da nema temelja za identifikaciju da li je tekst oporuke vlastoručno napisao pok. OŽ, pa stoga tužena nije uspjela dokazala svoje tvrdnje da je sada pok. OŽ vlastoručno napisao spornu oporuku, stoga je imajući u vidu sve navedeno, tužbeni zahtjev tužitelja kojim se zahtijeva da se utvrdi da je pravno nevaljana oporuka valjalo usvojiti u cijelosti. Dakle, zaključak je suda da se radi se o formalno nevaljanoj oporuci, koja je u suprotnosti sa odredbom članka 30. ZN, koji je prisilni propis, pa ona ne proizvodi pravne učinke, te je zbog toga ista temeljem članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) ništetna i ne proizvodi pravne učinke, te ja zato odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

26. Budući da je sud utvrdio da je sporna oporuka formalno-pravno nevaljana, stoga nije ulazio u analizu i ocjenu njenog sadržaja, koji bi eventualno utjecao na njenu istinitost i pravovaljanost, pa iz toga razloga sud nije utvrđivao da li ista sadrži niz neistina i nelogičnosti, a koje neistine i nelogičnosti dovode u pitanje njenu istinitost i pravovaljanost (jer se u osporavanoj oporuci navodi da je pok. OŽ djeci i bivšoj supruzi ostavio dva stana u [adresa], 1.000.000,00 austrijskih šilinga, kuću u [adresa], kuću u [adresa] i dr., a to nije istina jer pok. OŽ nikad nije bio vlasnik nekretnina u Austriji, niti nekretnine u [adresa] i nekretnine u [adresa], niti je imao ušteđevinu u iznosu od 1.000.000,00 austrijskih šilinga, pa stoga iste nije ni mogao dati tužiteljima ili bivšoj supruzi, jer se u osporavanoj oporuci navodi da sva imovina ostavitelja stečena u zajedničkom životu ostavitelja s ovdje tuženom što tužitelji također smatraju neistinom, budući da je ostavitelj predmetne nekretnine stekao u braku sa pok. UŽ, majkom tužitelja), kako to tužitelji tvrde.

27. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka EŽ, kuma pok. OŽ, te BŽ, koji prema tvrdnji tuženika imaju neposredna saznanja o načinu nastanka i sastavljanja (pisanja) sporne oporuke, ovo stoga što je grafološkim vještačenjem utvrđeno da pok. OŽ nije potpisao spornu oporuku, niti je tužena dokazala da ju je on i vlastoručno napisao, stoga se izvođenje ovih dokaza nepotrebnim.

28. Budući da je nesporno da je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1222/2022-2 od 29. studenog 2022., (i to 27 dana od dana davanja odgovora na tužbu), odbijena žalba koju je tužena uložila na rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj J16 O-1781/2021-5 od 2. rujna 2022. (o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju tužitelja u parnicu radi dokazivanje nevaljanosti i neistinitosti oporuke), nisu više bili ispunjeni uvjeti da u ovom parničnom predmetu sud odredi prekid postupka do okončanja žalbenog postupka u povodu žalbe koju je tužena uložila protiv rješenja o prekidu i upućivanju u parnicu u tom ostavinskom postupku.

29. Navod tuženika da je o njenoj bračnoj stečevini u 1/2 dijela predmetne nekretnine već pravomoćno presuđeno nije osnovan, jer se radi o presudi donesenoj u predmetu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u kojem je tuženik bio tužitelj, a tuženici Trgovačko društvo Zidar d.d. [adresa] i sada pok. OŽ, te izreka presude glasi da se proglašava nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Županji, poslovni broj Ovr-1638/03 u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Dakle, izrekom te pravomoćne presude nije utvrđeno da bi u 1/2 dijela predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu tuženika, već je samo proglašena nedopuštenom ovrha na toj nekretnini, a u obrazloženju presude, koje ne stječe pravomoćnost, navedeno je da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da su nekretnine koje su predmet ovršnog postupka, zajednička stečena imovina tužitelja i tuženika ĐŽ za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice. Dakle, u izreci te presude, a samo izreka presude stječe svojstvo pravomoćnosti, nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina u 1/2 dijela bila vlasništvo tuženika s osnova bračne stečevine, već je u tom postupku navedena činjenica utvrđena samo kao prethodno pitanje, u smislu čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), kojim je propisano da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja, postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Za proglašenje ovrhe nedopuštenom kao prethodno pitanje trebalo je utvrditi da li je predmetna nekretnina bračna stečevina pok. ĐŽ i tuženika, te je navedeno i utvrđeno kako stoji u obrazloženju te presude. Međutim, temeljem čl. 12. st. 2. ZPP, odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. Dakle, tuženik se ne može osnovano pozivati da je pitanje njene bračne stečevine na toj nekretnini pravomoćno odlučeno, presudom koja ima učinak i prema trećima, te da zbog postojanja te presude postoji zabrana ponovnog odlučivanja, da su sudovi vezani za tu odluku, kao i stranke, iz razloga što se nije radilo o takvoj presudi, već o presudi kojom je sporno pitanje riješeno samo kao prethodno pitanje, sa pravnim učinkom samo u toj parnici, pa bi se o tome moglo ponovno raspravljati u ovom parničnom postupku, budući da se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

30. Iskaz svjedoka NŽ koji je bio izabrani liječnik sada pok. OŽ počevši od 2016. potpuno je irelavantan za ovaj postupak, obzirom na datum sastav oporuke, koje je sačinjena 28. studenog 2011., jer svjedok nema saznanja o eventualno nekakvim ranijim bolestima sada pok. ĐŽ koje bi bile prije 2016., a i da je imao takva saznanja njegovo svjedočenje bi i dalje bilo irelevantno, obzirom na utvrđenje grafološkog vještaka da nije uočeno propadanje/promjena rukopisa zbog zdravstvenog stanja ĐŽ u trenutku kada je sačinjena sporna oporuka, nego tek deset godina kasnije (odnosno 10 godina nakon 2011.).

31. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife), te su tužiteljima zastupanim po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati troškovi i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT 100 bodova, trošak sastava 3 obrazložena podneska prema Tbr. 8. toč. 1. OT i to za svaki podnesak po 100 bodova (podnesci 27. prosinca 2022., 9. studenog 2023. i 15. listopada 2025), trošak sastava 2 neobrazloženog podneska (od 5. svibnja 2025. i 11. studenog 2025., prema Tbr. 8. toč. 3. OT) za svaki po 50 bodova, trošak zastupanja na sveukupno 6 ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. OT (ročišta od 19. siječnja 2023., 14. ožujka 2023., 15. svibnja 2024., 4. ožujka 2025., 6 svibnja 2025. i 15. siječnja 2026.) i to za svako ročište po 100 bodova, odnosno za sve poduzete radnje 1100 bodova, s pripadajućim PDV-om u iznosu od 275 bodova, što ukupno čini 1375 bodova, to je tužitelju za ovako priznate radnje, a imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda od 2,00 EUR utvrđen trošak u ukupnom iznosu 2.750,00 EUR.

32. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak predujmljenoga grafološkog vještačenja po vještaku Željki Tkalac u iznosu od 565,38 EUR (i to iznos od 193,78 EUR na ime izrade pisanog nalaza i mišljenja, 106,18 EUR na ime troška dolaska vještaka na ročište od 15. svibnja 2024. i 265,42 EUR na ime troška dolaska na ročište 15. siječnja 2026.), iznos od 26,54 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu i iznos od 26,54 na ime sudske pristojbe na presudu, tako da ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 3.368,46 EUR.

33. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak na ime izbivanja iz pisarnice za svako od održanih šest ročišta u iznosu od 187,50 EUR (svako ročište po 31,25 EUR), te zatraženi iznos od 198,36 EUR na ime troškova prijevoza punomoćnika tužitelja za šest ročišta na relaciji [adresa], ovo stoga što je tužba podnesena Općinskom sudu u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, te su tužitelji mogli izabrati jednog od odvjetnika koji se nalazi na području Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, a ne odvjetnika koji se nalazi na području sjedišta toga suda.

34. Tužitelju nije priznat zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR na ime zastupanja tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na e- oglasnoj ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP-a, a u vezi sa čl. 155. st. 2. ZPP-a i odredbom Tbr. 9. toč. 3. OT na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e- oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju Odvjetničke tarife naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć.

35. Temeljem čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku na dosuđeni parnični trošak priznato je pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke, s obzirom da je takav zahtjev za naknadu ove kamate postavljen.

36. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tužiteljima u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

U Županji 20. veljače 2026.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelji ZŽ i GŽ, oboje po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku u Vinkovcima

2. Tuženik PŽ po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji